Prati nas

Mozaik

Želim ih, ali ih zapravo ne želim

‘Nemam djecu. Zbog toga osjećam i žaljenje i olakšanje’

Riječ ‘ambivalentno’ dolazi iz latinskog i otprilike znači ‘snažno privlačenje na dvije različite strane’. Tako bih nekako ja opisala i svoj stav prema majčinstvu. S jedne strane, biologija i društvo guraju me prema razmnožavanju. S druge strane, napokon sam naučila voljeti sebe nakon godina zanemarivanja. Bih li se mogla brinuti o djetetu?

Objavljeno

|

foto: linkedin/Pexels

Posljednjih mjeseci objavljeno je jako mnogo tekstova vezanih uz plodnost: od podataka o broju rođene djece, preko sve češćih priča o kasnijem majčinstvu, zatim tvrdnji da klinike za umjetnu oplodnju zloupotrebljavaju starije žene, pa sve do podataka o tome koliko umjetna oplodnja zapravo košta – i financijski i emotivno, piše za Guardian Katherine Baldwin, spisateljica i motivacijska govornica.

No među svim tim različitim mišljenjima i slučajevima jako su rijetki oni s kojima bih se ja mogla poistovijetiti, a to su priče o ženama koje su ambivalentne na mogućnost imanja djece. Riječ “ambivalentno” dolazi iz latinskog i otprilike znači “snažno privlačenje na dvije različite strane”. Tako bih nekako ja opisala i svoj stav prema majčinstvu. Provela sam svoje dvadesete i tridesete godine po svaku cijenu izbjegavajući to da postanem majkom i u međuvremenu izgradila karijeru strane dopisnice.


S 40 godina vratila sam se u London gdje je kombinacija faktora ponovno raspirila moju želju za djeteom. Moj je biološki sat otkucavao, posao me iscrpljivao, a smrt oca potakla da razmišljam o obitelji i samoći te da preispitujem svoju odluku da se posvetim karijeri umjesto djeci. Obuzela me panika i bacila sam se u potragu za djetetom. Testirala sam svoju plodnost i, s obzirom da nisam u vezi, raspitala se o mogućnostima umjetne oplodnje za neudane žene te opcije zamrzavanja jajašaca. Usput, nijedno mi se nije svidjelo.

Tražila sam vlastite odgovore i osjetila potrebu da napišem knjigu o neprilici u kojoj sam se, zajedno s još nekim prijateljima, našla: bez partnera, bez djece, pitajući se kako smo dospjeli ovamo i što nam je činiti. Kad sam u ranim četrdesetima izlazila s muškarcem koji mi se sviđao ali koji nije želio djecu, sa svojim sam dvojbama otišla terapeutu gdje sam otkrila ono što se dugo skrivalo duboko ispod površine: prema majčinstvu gajim ambivalentne osjećaje.

S jedne strane, biologija i društvo guraju me prema razmnožavanju. Moja mjesečnica, mnoštvo kolica i trudnica u mojem susjedstvu, sve više internetskih i stranica na društvenim mrežama o majčinstvu… Sve to me podsjećalo da bih se trebala priključiti tom klubu.

Također, pitala sam se imam li uopće snage za tako nešto, bez obzira na broj jajašaca. Osim toga, napokon sam naučila voljeti sebe nakon godina zanemarivanja. Bih li se mogla brinuti o djetetu? I ono najvažnije, nisam našla odgovarajućeg partnera. Istraživanja govore da je nedostatak smislene veze ključni faktor odgovoran za sve više kasnijih trudnoća ili potpuni izostanak roditeljstva.

Iskustvo moje majke naučilo me da to nisam željela napraviti sama. Zapravo, zbog njezinog iskustva pitala sam se želim li uopće djecu ili ne. Nisam imala ni najmanju želju da ponovim iskustvo moje majke: razvod braka, dvoje djece i stalna nestašica novca. Djecu sam nekako shvaćala kao kuglu na lancu, financijski izdatak i posljednji čavao u lijes bilo kakve karijere. Zato sam odabrala posao, putovanja i zabavu. Bila sam već zagazila u 40-te kad sam spoznala pozitivne strane roditeljstva.

S obzirom da radim s mnogim zaposlenim ženama, od kojih mnoge nemaju djecu, u njihovim glasovima čujem svoje vlastite dileme o majčinstvu. Čujem čežnju da se iskusi čudo rađanja, zajedno s brigama o tome kako će se djeca uklopiti u naše neovisne živote.

Čujem žudnju za ispunjenjem koje donosi majčinstvo, zajedno sa strahovima da će sve to biti užasno naporno. Čujem zabrinutost o smanjenoj razini energije i nedostatku potpore. Čujem o patnjama da se nađe odgovarajući partner kao i o želji za kvalitetnom vezom nakon svih tih godina traženja ljubavi.

Čujem žene koje osjećaju da im je duša mrtva nakon što su najbolje i najplodnije godine dale karijeri, baš kao što sam to učinila i ja, i sad osjećaju da im plodnost curi. I čujem o strahovima da će donijeti pogrešnu odluku koja će onda trajati cijeli život.

Danas možemo odlučiti želimo li postati majke ili ne, no taj izbor nije ni jednostavan ni jednoznačan. Ambivalentnost može biti prilično bolna. Neke od nas ostaju nesigurne sve dok ne postane kasno ili možda odlučimo da nećemo donijeti odluku. Jesam li i ja to napravila? Možda je to jednostavnije nego odlučiti da ne želiš imati djecu iz straha od omalovažavanja koje se događa unatoč napretku društva.

Možda sam svoju odluku donijela kad sam se pristala udati za čovjeka koji nije želio djecu. Planiramo se vjenčati u lipnju. No unatoč toj odluci, ja i sa svojih 48 godina života ostajem ambivalentna. I dalje ne znam je li moj svjesni izbor da nemam djecu, je li to podsvijest ili tek splet okolnosti.

Većinu vremena se osjećam spokojno i sretna sam što ću rasti i razvijati se uz svojega zaručnika bez stresa imanja djece. Zadovoljna sam životom i uzbuđena sam što ću dovršiti knjigu. Ali onda me iznenada obuzme silna tuga i od osjećaja gubitka jedva mogu doći do zraka.

U tim trenucima se pitam imam li uopće pravo žaliti što nemam obitelj zbog svoje ambivalenstnosti? Odgovor je – da. Baš kao i majke koje hrabro kažu da su požalile svoj izbor jer su mnogo toga izgubile. Žaljenje i olakšanje mogu postojati jedno uz drugo. U mojem slučaju, oni će morati supostojati jer ja ću uvijek istovremeno osjećati oboje.

.

Show

Obersnel utjelovio Jovanku Broz, desničari na rubu nervnog sloma

Ovakav je izbor maski prava iritacija za desne komentatore na društvenim mrežama koji Rijeci još nisu oprostili otvaranje Europske prijestolnice kulture 2020.

Objavljeno

|

Autor

Riječki gradonačelnik Vojko Obersnel sudjelovao je u međunarodnoj karnevalskoj povorci u Rijeci. I pri tom je uzbudio brojne duhove. Naime, voluminozni gradonačelnik utjelovio je raskošnu i senzualnu prvu drugaricu Jugoslavije – Jovanku Broz. Dakako, ruku pod rukom s Titom, a u pratnji pionira.  

“Tito i Jovanka se iznenada pojavili na Riječkom karnevalu. Dobro su se zabavljali cijeli dan'”, napisao je na Twitteru Obersnel ispod fotografija svoje maske. Nadovezao se SDP-ov peđa Grbin koji je rekao da Obersnel zaslužuje nagradu za masku godine.


Očekivano, ovakav je izbor maski prava iritacija za desne komentatore na društvenim mrežama koji ne razumiju ovakvu vrstu humora i zabave. Iz komentara je vidljivo i da Rijeci još nisu oprostili otvaranje Europske prijestolnice kulture 2020.

foto: Vojko Obersnel Twitter

“Teška komunjara i anti Hrvat, je njenjez i njegov zaljubljenik i ne bježi od toga.Čak da pače,ponosan je na sve to.U kakvoj mi to državi živimo a pogotovo gradu Rijeci, kojim on upravlja i baštini dugi niz godina.Pre strašno i na žalost činjenično”, jedan je od komentara koje prenosimo bez pravopisne korekcije. “Sramota za jedan hrvataski grad i ktomu jos EU prijestolnicu kulture,ali komunjare ostaju komunjare”, kaže drugi, a treći zaključuje: “Teži bolesnik, osim toga slavi ratnog zločinca i totalitarni režim. Riječani na što se to spali, sramota.”

Na drugom kraju Hrvatske spalili su lutke gej para i DJETETA

I dok se Rijeka smijala Jovanki Obersnel, na drugom kraju Hrvatske održana je jedna tužna maškarana povorka. Imoćani su za karnevalsku figuru, koju su na kraju i spalili, odabrali gej par s usvojenim djetetom, javlja Slobodna Dalmacija.

Dijete s petokrakom na čelu(!?) bila je lutka s licem saborskog zastupnika SDP-a Nenada Stazića. Iza figure gej para s djetetom u povorci su išla djeca vrtićkog uzrasta koju se tako, od malih nogu, uči netrpeljivosti prema drugima i drugačijima.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP