Prati nas

Zdravlje

Veliki uspjeh liječnika

Pomoću virusa HIV-a izliječili bolest ‘dječaka u balonu’

Znanstvenici su uspješno kreirali terapiju kojom se liječi teška bolest imunodeficijencije kod koje oboljeli nemaju gotovo nikakav imunološki sistem. No još je interesantniji način na koji su liječnici kreirali lijek. Naime, koristili su virus HIV-a koji izaziva bolest sidu.

Objavljeno

|

David Vetter i John Montgomery (foto: Michelle Goebel/Wikimedia)

Američki su znanstvenici objavili da su kreirali gensku terapiju kojom su uspješno izliječili bolest teške imunodeficijencije, takozvani sindrom SCID-XI. Oboljeli od te bolesti nemaju gotovo nikakav imunološki sustav te umiru brzo nakon rođenja. Ta je bolest nazvana i “Bubble boy”, što bi doslovno značilo “dječak u balonu”, a ime je dobila prema dječaku Davidu Vetteru koji je od te bolesti preminuo 1984. godine, piše BBC.

No još je interesantniji način na koji su liječnici kreirali lijek. Naime, koristili su virus HIV-a koji izaziva bolest sidu, odnosno sindrom imunodeficijencije pri čemu imunološki sustav oboljelog također prestaje funkcionirati te su pacijenti podložni raznim bolestima.


Pomoću nove terapije izliječeno je čak osam beba koje su rođene s gotovo nikakvom imunološkom zaštitom, a koje sada imaju potpuno funkcionalne imunološke sustave. Inače bebe rođene s ovim sindromom moraju živjeti u potpuno sterilnim uvjetima, no često ne požive dugo.

Virus kao prijenosnik zdravih gena

Rezultati ovog istraživanja, koje je provedeno u Dječjoj bolnici St. Jude u Memphisu, Tennessee, objavljeni su u časopisu New England Journal of Medicine. Sama terapija djeluje tako da se “funkcionalni gen”, kojim se ispravlja urođena bolest, usadi u modificiranu verziju virusa HIV-a. Znanstvenici kažu da je većina beba podvrgnuta ovoj terapiji otpuštena iz bolnice u roku od mjesec dana.

“Naši pacijenti su sada još uvijek bebe, ali oni sada reagiraju na cjepiva i imaju imunološke sustave koji proizvode stanice nužne za zaštitu od infekcija. Očekujem da će živjeti normalnim životom”, rekla je autorica istraživanja, doktorica Ewelina Mamcarz.

Tko je “Bubble boy”?

Ova bolest javnosti je postala poznata zbog slučaja Davida Vettera, dječaka koji je s bolesti teške imunodeficijencije rođen 1971. godine, a umro je kao 12-godišnjak nakon neuspjele transplantacije koštane srži. Vetter je od rođenja pa sve do šeste godine morao živjeti u plastičnoj komori, svojevrsnom balonu, koji ga je potpuno izolirao od vanjskog svijeta. Nakon toga je NASA samo za njega dizajnirala specijalno plastično odijelo u kojem je proveo ostatak života. Prije nego se David rodio, njegovi su roditelji već izgubili jedno dijete zbog iste bolesti.

Trenutno je najučinkovitija terapija za liječenje sindroma SCID-XI transplantacija koštane srži. No, čak 80 posto pacijenata ne može pronaći odgovarajućeg donora, zbog čega su osuđeni na transplantaciju od drugih donora, što smanjuje šanse za izliječenje.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP