Vijesti
Poštar uopće ne zvoni. Čekali ste paket, a ostavio vam je ceduljicu?
Razbjesnilo me to, naravno, čitav dan stojim kući i nitko mi, sasvim sigurno, nije zvonio na parlafon, ni na vrata stana. Kako znam da imamo kamere u zgradi, odem do predstavnika stanara i zamolim ga da pregleda snimke. Imala sam što i vidjeti.
Krenu li neki poštari na teren, a da ne uopće ne ponesu pakete koje bi trebali isporučiti? Čini se da je upravo to slučaj čitateljice Slobodne Dalmacije.
“Naručila sam, dakle, paket iz Njemačke kojeg je od DHL-a preuzela Hrvatska pošta i naručila njegovu dostavu baš na određeni datum. Toga dana sam se mijenjala za popodnevnu smjenu jer sam htjela dočekati poštara koji obično dostavlja poštu od 11.30 do 12.30 sati. I tako, čekam ja cijelo jutro, a njega nema… Kad je prošlo 13 sati, spustim se u ulaz zgrade i vidim ceduljicu, odnosno obavijest o neuručenoj pošiljci na oglasnoj ploči”, ispričala je čitateljica.
“Razbjesnilo me to, naravno, čitav dan stojim kući i nitko mi, sasvim sigurno, nije zvonio na parlafon, ni na vrata stana. Kako znam da imamo kamere u zgradi, odem do predstavnika stanara i zamolim ga da pregleda snimke. Imala sam što i vidjeti – poštar mi je obavijest o pošiljci fino zalijepio na parlafon, dakle, ne samo da se nije imao namjeru popeti do moga stana, već mu je bio problem ući u zgradu i ceduljicu ubaciti u sandučić. Na sreću, susjeda ju je vidjela na parlafonu i zalijepila na oglasnu ploču u ulazu, što je vidljivo na snimci.”
Premda je pisala pritužbu i priložila video snimku, iz HP-a joj isprva uopće nisu odgovarali, da bi joj se poslije, ipak, ispričali uz objašnjenje da za slučajeve poput njezinog nije određena odšteta. I ne samo to, za svoj paket na kraju morala platiti ležarinu u poštanskom uredu!
“Sigurna sam poprilično da poštar toga dana uopće nije ponio moj paket koji je težio dva kilograma, već da je išao s namjerom da mi ostavi samo ceduljicu. To, naravno, ne mogu dokazati”, govori čitateljica.
“Velik broj paketa se uopće ne ponese na teren, nego ih se ostavi u poštanskom uredu. Poštari to čine uz prešutno odobravanje nadređenih. Oni nisu glavni krivci i zato što im se dodijeljeni rajoni stalno povećavaju, a njih je sve manje… Najviše se problema događa kad poštara koji je otišao na bolovanje i godišnji mijenja privremeno njegov kolega. Taj se sigurno neće toliko truditi da donese paket na vrata stana”, komentar je neimenovanog poštara za Slobodnu.
