Prati nas

Vijesti

Ribić: Ako skupimo potpise, a vlada to skrši, građani moraju izaći na ulice

Ustavni sud je postao bezobzirna institucija. Daje obrazloženja koja su uvredljiva za ljudski razum. Od takvog Ustavnog suda možemo sve očekivati, tvrdi sindikalist.

Objavljeno

|

Prvomajski prosvjed 2018.
Sindikalist Vilim Ribić (foto: Sandro Bura)

Šef Matice hrvatskih sindikata Vilim Ribić komentirao je za N1 televiziju prikupljanje potpisa za raspisivanje referenduma „67 je previše.“ Kojom sindikati pokušavaju srušiti najproblematičnije dijelove mirovinske reforme, prvenstveno odlazak u mirovinu sa 67 godina života.

Ovaj sindikalist, u svijetlu događanja s inicijativama „Narod odlučuje“ i „Istina o Istanbulskoj, ne vjeruje u transparentnost postupka brojanja potpisa. “Sumnjičav sam. Državne institucije na žalost varaju svoje građane. To smo u sindikatu osjetili na kršenju ugovora i sporazuma koje smo potpisali, To je nešto što je nedopustivo. Imam puno indicija koje mi govore da priča s ove dvije inicijative nije čestito odrađena od strane institucija pri brojanju potpisa.”



“Mislim da ljudi moraju izaći na ulice u slučaju da skupimo relevantan broj potpisa, a da to vlast skrši – bilo da se radi o Ustavnom sudu, bilo o manipulacijama na razini Sabora i Ustavnog sud. Čini mi se da ljudi moraju shvatiti da Francuzi nisu primitivni, nego izlaze na ulice jer imaju tradiciju socijalne kulture i znaju da se nešto time može postići. Poručio bih građanima – loša vlast je kazna za našu apatiju. Demokracija ne može funkcionirati ako građani ne pritišću“, kaže Ribić.

Sindikati su, objasnio je, propitali ustavnost cijele priče prije no što na više od 300 štandova u 200 gradova i općina započeli prikupljanje potpisa. “Naravno, do detalja. Cijepali smo dlaku na sto dijelova. Ali Ustavni sud je postao bezobzirna institucija. Daje obrazloženja koja su uvredljiva za ljudski razum. Od takvog Ustavnog suda možemo sve očekivati. To je politički sud u kojem je polovicu izabrala sadašnja, a polovicu bivša vlast. To je tijelo na koje se u smislu pravne pouzdanosti i sigurnosti – ne može računati”, izjavio je Ribić za N1.

.

Vijesti

Ako želite povrat novca iz Posmrtne pripomoći, najprije morate umrijeti

Milka nije oklijevala ni trena i za pomoć se obratila Društvu za zaštitu potrošača, ali su joj objasnili kako udruge nisu u djelokrugu njihova rada.

Objavljeno

|

Autor

Zamislite sljedeću situaciju: deset godina plaćate posmrtnu pripomoć i u jednome trenutku više nemate dovoljno novca za nastavak plaćanja, stoga posežete za raskidom ugovora kako biste vratili uloženi novac.

No, umjesto povrata novca dočekuje Vas jako neugodno iznenađenje – novac ne možete dobiti jer je Posmrtna pripomoć naglo izmijenila Statut udruge koji to više ne dozvoljava! Novac mogu dobiti isključivo Vaši nasljednici, ako ih imate i to tek nakon Vaše smrti.



Kako piše Glas umirovljenika, vrlo sličnu situaciju doživjela je umirovljenica Milka L., koja se Glasu javila kako bi svojim primjerom upozorila ostale starije sugrađane i otvorila neka pitanja o kojima se šuti. Može li i neka slična udruga, bez ikakve obavijesti svojim članovima, poslovati na njihovu štetu? Zašto ispada kako odjednom morate prvo umrijeti da biste ostvarili pravo na povrat novca? I što ako više nemate nasljednika? Događa li se tada uistinu kako se u narodu kaže: “Pojeo vuk magare?”. Krenimo redom.

Statut pojeo 12.000 kuna

“Doživjela sam šok kad sam pokušala otkazati članstvo u udruzi Posmrt­na pripomoć na adresi Gajeva 29. Muž i ja smo do sada uplatili više od 12.000 kuna, svaki po pola”, kazala nam je Milka, dodajući kako su zbog malih mirovina ona i suprug htjeli odustati od daljnjih uplata spomenutoj udruzi i otkazati članstvo.

Međutim, Milka i njezin suprug ubrzo su shvatili da su nemoćni u situaciji u kojoj su se zatekli jer su im u Posmrtnoj pripomoći objasnili da prekid mogu na­praviti samo s ovjerenom izjavom kod javnog bilježnika, s tim da su dužni vratiti knjižicu u kojoj su ovjeravane uplate. No, gle čuda, do novca ne mogu ni tada doći, jer je u međuvremenu promijenjen Statut udruge, već bi taj novac, odnosno ostatak novca nakon ukopa, mogli podići samo njihovi nasljednici. A njihovi su nasljednici preminuli prije njih, pa je i to razlog što su htjeli povući uplaćeno.

Milka nam je dala na uvid i svoju pristupnicu iz koje se jasno vidi kako već nakon četiri godine kao članica ima pravo na kompletne troškove pogreba u koje su uključeni oprema za pogreb, zemljište za novi obiteljski grob na Markovu polju, itd. Naša sugovornica nije oklijevala ni trena i za pomoć se obratila Društvu za zaštitu potrošača, ali su joj objasnili kako udruge nisu u djelokrugu njihova rada. Zatim se žalila višoj instanci – Uredu državne uprave. No, tada je uslijedio novi šok – odgovorili su im kako je sve po zakonu jer je udruga Posmrtna pripomoć prijavila promjenu Statuta. Koga briga što je ta promjena na štetu “štediša”.

Što kažu pravnici

Naša sugovornica nije jedina sugrađanka kojoj se to dogodilo; tako je nedavno u okviru HRT-ove emisije “Potrošački kod” još jedan građanin ispričao kako je ostao bez novca na sličan način. Odvjetnik Nenad Škare iz Zagreba komentirao je slučaj i objasnio kako prema Statutu Posmrtne pripomoći član ima pravo na povrat nominalno uplaćenih sredstava do visine standardnog ukopa. Takve udruge građana, smatra Škare, morale bi biti neprofitne i kao takve ne bi smjele ostvarivati dobit te baviti se gospodarskom djelatnošću.

Naime, Škare je naglasio kako su ovakvi slučajevi nažalost siva zona, jer zakonodavac nije dovoljno razradio uvjete pod kojima se udruge mogu baviti i gospodarskom djelatnošću u okviru svoje djelatnosti. Dodatno je istaknuo kako bi takve udruge po zakonu morale poslovati za opće dobro, no zakon nije definirao odnosi li se to na opće dobro članova ili cijelog društva. Pa tako ispada da udruga može biti štetna za “opće dobro” svojih članova, a fiktivno korisna društvu. Biznis poput ovog provode i brojne umirovljeničke udruge, neke radeći kao agenti u korist same Posmrtne pripomoći, a druge samostalno, na lokalnoj razini, gdje to isto nisu uvijek čista posla. (Marta Hržić Bijelić, Glas umirovljenika)

Nastavi čitati