Prati nas

Show

Sanja Doležal: U Jugoslaviji su bile manje razlike, nismo bili gladni

Nije bilo da sam ja imala bicikl, a netko helikopter. I jako nam je bilo važno druženje i ekipa, a manje to što smo imali na sebi. Nikada nismo bili gladni. Nikada. Znam da dućani nedjeljom nisu radili, mama je subotom kupila dva kruha. Mislim da ni danas ne bi trebali raditi.

Objavljeno

|

Sanja Doležal kuhanje
Sanja Doležal (screenshot: Kuhari/Youtube)

Pjevačica i voditeljica Sanja Doležal (55) u razgovoru za portal 100posto komentirala je i život u komunističkoj Jugoslaviji. “Kad imaš 16 godina, mnoge stvari ne osjećaš. Naši roditelji su sigurno osjećali vožnje na par-nepar, nestašice svačega… Ali nekako, kad si mlad, neke su ti druge stvari važnije. Nismo bili opterećeni materijalnim. Svi smo imali jednako. Otprilike, netko je imao bolji bicikl, a netko lošiji.”

Kaže, razlike su nekad među mladima bile puno manje. “Nije bilo da sam ja imala bicikl, a netko helikopter. I jako nam je bilo važno druženje i ekipa, a manje to što smo imali na sebi. Nikada nismo bili gladni. Nikada. Znam da dućani nedjeljom nisu radili, mama je subotom kupila dva kruha. Mislim da ni danas ne bi trebali raditi.”



Sanja je nedavno okončala dužu vezu, a o smrti supruga kaže da s vremenom ipak postane lakše. “Sada je već sedam godina kako Neneka nema. Teško sam to podnijela. Uruši ti se svijet, znaju to svi koji izgube nekog. Dvije godine sam bila zombi, funkcionirala sam samo da nekako djecu postavim na noge. Da, s godinama lakše pričaš o tome, lakše dišeš i nekako sve ide svojim tijekom. Ali ostaje rupa i rana u srcu.”

.

Show

Oliver Mlakar: Ako me netko ne prepozna, u njemu je greška

Stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto.

Objavljeno

|

Autor

Stare slike Olivera Mlakara

Najpoznatiji hrvatski voditelj i spiker, Oliver Mlakar (83) ni danas ne miruje. “Živim vrlo dinamično, nemam vremena za sjećanja na prošlost”, izjavio je u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Iz tog intervjua izdvajamo neke akcente.

O svojoj prepoznatljivosti

Može djelovati neskromno, prepotentno, ali ako me netko ne prepozna, nikada me nije vidio, nikada čuo, onda ja kažem kako je u njemu greška. To je baš čudo veliko. Pa ako me zbog ničega drugoga ta osoba ne poznaje, onda makar zbog Kviskoteke, koja je doslovce praznila ulice. Čujte, dobar se voditelj stvara, nekada se jako puno ulagalo u svaku emisiju, tek kada bi se svaki detalj doveo do savršenstva, izlazilo se vani.



O ljubavnim ponudama

Ma bilo je tih ljubavnih ponuda, stizale su preko porukica ostavljenih na radnom stolu. Dolazile su telefonom, preko prijatelja, kolega. Ali nije tu bilo kruha, uvijek je bila i postojala samo moja Dunja. Sve te ponude, sve je to bilo u stilu – uzalud vam trud svirači. Bio sam čvrstog karaktera, neumoljiv. I tada i sada svoju sam obitelj čuvao kao kap vode na dlanu. Veliku popularnost nikada nisam koristio, ni tada ni sada. Ali, jesam, osjećao sam je.

O današnjem televizijskom programu

Baš sam neki dan pročitao nešto vezano uz jedan naš plesni show, kako je to bio reklamni niz isprekidan s nekoliko plesnih sekvencija. Bilo je reklama i u moje vrijeme, ali ne ovoliko kao danas. I stvar koju ne toleriram: u informativnom programu ne smije biti lokalnog dijalekta, samo standardni hrvatski jezik. Kod neformalnih emisija lokalizmi su simpatični, ali u informativi im nije mjesto.

Nastavi čitati