Prati nas

Aktivno starenje

Svjetla pozornice

I Maksimir ima kazališnu družinu. Kazališta za starije svakim je danom sve više

‘Ovo nam je već treća sezona kako radimo, družimo se i pripremamo predstave. Naša dramska skupina zove se ‘Treći čin’. Osnovu grupe čine korisnici Doma umirovljenika Maksimir, no imamo i neke polaznike koji ne stanuju u domu nego samo dođu na probe’, priča nam voditeljica grupe Maja Sviben.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ilustracija (foto: Ruth Weitz/Pixabay)

Jeste li iklada čuli za Senior Theater? Poznavatelji engleskog jezika lako će prevesti ovu frazu: kazalište za starije. Takva kazališta pružaju starijim osobama šansu da pokažu svoju glumačku, pjevačku ili plesnu vještinu. Za neke je to i prilika da se napokon okušaju u nečemu o čemu dugo sanjaju ali nikad prije nisu imali prilike ili vremena, a zahvaljujući takvim projektima, neki će o njih možda i po prvi puta u životu stati na pozornicu i biti u središtu pažnje.

Zanimljivo, kazališta za starije jedna su od najbrže rastućih grana izvedbene umjetnosti, kako navodi Bonnie Vorenberg iz Senior Theatre centra u Portlandu u Sjedinjenim američkim državama. Naime, takvih kazališnih grupa samo u SAD-u ima čak 800, dok ih je 1999. bilo tek 79. Razlog porastu broja kazališta za starije ne treba tražiti samo u povećanom interesu i boljoj formi današnjih umirovljenika, već i u pojačanoj skrbi društva za starije osobe koja se onda očituje i u organiziranju takvih dramskih radionica.


Oni koji se odluče baviti glumom, mogu se podijeliti u tri kategorije: oni kojima je ovo prvi glumački pokušaj, oni koji su oduvijek željeli glumiti ali nisu imali prilike ili vremena i oni koji su se čitavog života bavili glumom i kazalištem pa to žele nastaviti i nakon odlaska u mirovinu. Kazališta za starije nemaju neku određenu formu, niti temu. To može biti i komedija, i drama, i mjuzikl, i romansa. Jedino je važno da se svi sudionici dobro zabavljaju i da im bude ugodno.

Kazalište za starije sve je češće i kod nas. Jednu takvu grupu pronašli smo u Centru za kulturu Maksimir te porazgovarali s njihovom voditeljicom Majom Sviben.

“Ovo nam je već treća sezona kako radimo, družimo se i pripremamo predstave. Naša dramska skupina zove se ‘Treći čin’. Osnovu grupe čine korisnici Doma umirovljenika Maksimir, no imamo i neke polaznike koji ne stanuju u domu nego samo dođu na probe”, priča nam Maja, inače dramaturginja i dramska pedagoginja s dvadesetogodišnjim iskustvom.

Maja Sviben (foto: Sandro Bura)

S obzirom da je u svojem dugogodišnjem kazališnom iskustvu radila s mnogim dobnim skupinama ljudi, zanimalo nas je jesu li dramske grupe umirovljenika po čemu specifične.

Da, to je doista zanimljivo. Naši polaznici imaju tu neku zaigranost kao da su djeca, a opet s druge strane prepuni su životnog iskustva pa je to doista zanimljiva kombinacija. Prije nego sam počela raditi ovdje u Centru Maksimir, radila sam s djecom i odraslim amaterskim glumcima pa je i meni bila novost imati grupu umirovljenika. Mogu reći da su doista sjajni pa mi je pravi gušt raditi s njima.

Zanimalo nas je kako izgleda stvaranje predstave? Radi li se po nekom dramskom predlošku?

Kad započnemo rad na predstavi, prvo krenemo s uvodnim radionicama pa se tek onda bacimo na samu predstavu. Poučavam ih kako izgleda dramska improvizacija pa onda iz te improvizacije na kraju nastane predstava. Mislim da je baš ta improvizacija za polaznike sjajna jer se opuste, budu životni, a ne moraju učiti tekst što bi nekima možda predstavljalo problem. I sama predstava onda nastaje iz tih improvizacija, iz njihovih priča i ideja ali tako da sâm tekst baš nije konktretno zapisan.

Koje su teme veših predstava?

Dosad smo imali dvije predstave. U jednoj se radilo o otvaranju posredničke agencije za sklapanje veza i brakova unutar jednog doma umirovljenika, a u drugoj je bila riječ o godišnjici mature na kojoj se susreću bivši školski kolege i rješavaju neke neriješene stvari iz prošlosti. Ove godine radimo predstavu koja govori o vlasniku hotela koji taj hotel pokušava pretvoriti u dom umirovljenika. Predstave uglavnom budu duhovite, iako komedija nije nešto čemu posebno težimo. Ne “kupujemo” publiku na taj način, da tako kažem. No većinom se ipak dogodi da bude smijeha.

Dramska skupina “Treći čin” (foto: Maja Sviben)

Što polaznicima dramsih radionica znače ti susreti?

Pa sudeći po njihovom veselju i entuzijazmu, vjerujem da im znače jako mnogo. Pretpostavljam i da im pomažu u olakšavanju nekih zdravstvenih tegoba. Nemam za to nikakvih znanstvenih dokaza, ali je za pretpostaviti da će se čak i oni koji imaju neke zdravstvene poteškoće bolje osjećati nakon što provedu vrijeme u dobrom društvu i radeći zabavne stvari. Također, glumeći nekoga drugoga i progovarajući o nekim temama “iz tuđih cipela”, ponekad je lakše suočiti se i s vlastitim životnim problemima.

Kako se rješava pitanje treme? Sigurno je, barem povremeno, ima.

Pa da, neki imaju veću, a neki manju tremu, ali uglavnom se s njom dosta dobro nose. Na početku, kad se netko tek pridruži našoj skupini, možda mu treba nešto više vremena da se opusti, no to sve na kraju ispadne dobro. Svatko se s tremom nosi na svoj način, nekima ona čak i pomaže. Neki pak kažu da uopće nemaju tremu, nego više neko uzbuđenje. Ali sve je to normalno.

Koliko polaznika imaju dramske radionice i kada se sastajete?

Trenutno ima sedam polaznika, a nadam se da će ih biti još. Neki, nažalost, više ne dolaze zbog zdravstvenih problema. Radionice imamo jednom tjedno i taj smo termin, ne biste vjerovali, jedva uspjeli dogovoriti s obzirom na sve druge obaveze koje polaznici imaju. Jako su aktivni, idu na razne tečajeve, druže se i, zapravo, nemaju vremena, koliko god to neobično zvučalo. Tako da se na dramskim radionicama okupljamo jednom tjedno. Kad predstavu dovršimo, prikazujemo je u Domu umirovljenika Maksimir, ali i na Domskim danima koji se održavaju u Domu na Iblerovom trgu u Zagrebu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”. 

.

Aktivno starenje

Unatoč koronavirusu, programi u centrima za kulturu idu dalje

S obzirom na epidemiju COVID-19, mnogi centri za kulturu i otvorena učilišta prilagodili su svoje programe novonastaloj situaciji. Osobe treće životne dobi ove godine imaju sužen izbor, ali nešto zanimljivih programa ipak se može naći.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Ova jesen po mnogome je drugačija od ostalih jer je epidemija koronavirusa poremetila većinu planova. Novonastaloj situaciji i tom famoznom “novom normalnom” prilagođavaju se i u zagrebačkim centrima za kulturu i otvorenim učilištima pa se uobičajeni programi održavaju u manjem obimu nego inače i pod posebnim epidemiološkim mjerama.

Dobra je vrijest da programa za treću životnu dob u većini centara ipak ima, a mi smo istražili koji su i kako u njima sudjelovati na siguran način.


Centar za kulturu i informacije Maksimir

Jadranka Kerin, voditeljica programa za osobe treće životne dobi u Centru za kulturu i informacije Maksimir, kazala nam je da ove jeseni idu dalje programi dramske skupine Treći čin i kiparsko slikarske radionice za treću dob.

“Ti su programi išli i ova tri mjeseca, sve do lipnja. Naše voditeljice koje rade u Domu za starije Maksimir su uz silan trud uspjele provesti neke programe jer, kao što znate, u domove za starije ne može se ući. Likovna radionica je recimo išla tako da je voditeljica, inače apsolventica na Akademiji likovnih umjetnosti Karla Radanović, polaznicima zadavala zadatke online vezane uz to što će crtati i u kojoj tehnici, i to razgovarajući s njima pojedinačno te uz pomoć socijalnih radnika u domu. Onda su polaznici, koliko su uspjeli, preko nekog kompjutora iz doma ili preko mobitela ako su nešto malo mlađi, slali te uratke natrag. Tako se to održavalo, a tako ćemo, nažalost morati nastaviti i dalje kad je riječ o aktivnostima u domu jer voditeljica ne može do polaznika pa je dosta teško. Pokušat ćemo, kad ova čitava situacija malo popusti, napraviti izložbu tih radova”, kaže gospođa Kerin.

“Tako funkcionira i dramska radionica gdje je još interesantnije, a voditeljica, diplomirana dramatrurginja Maja Sviben, radi pojedinačno s polaznicima okosnicu za dramske likove. Polaznici onda sami trebaju taj lik osmisliti, tekstualno i na sve druge načine pa onda ona to zapisuje. Nakon toga planiramo sve te likove okupiti i jednom, možda, tu predstavu doista i izvesti”, kaže Kerin.

No, nešto programa odvija se i u samom Centru. “Ono što ćemo mi raditi ovdje u Centru od ponedjeljka, 5. listopada, su likovne radionice za starije koje će se održavati vani na otvorenom u parku Maksimir. To će tako funkcionirati dok god dozvole vremenske prilike. Radionice će ići ponedjeljkom od 10 do 12 sati. Ako su na otvorenom, polaznici mogu biti na primjerenoj razdaljini, crtati, slikati i raditi, i to sve uz voditeljicu Loru Elezović, također apsolventicu na Akademiji likovnih umjetnosti”, opisuje nam Kerin.

Ostali programi za treću dob koje su prethodnih godina organizirali, sada, nažalost, više ne idu. Ide tek ples na svili za mlađe i suvremeni ples za djecu, no što se tiče programa za starije ove godine dostupne su samo navedene radionice.

Gospođa Kerin naglašava i sljedeće: “Sve radionice organizirane su pod posebnim epidemiološkim mjerama, polaznici su na razdaljini, nose se maske, pazimo, no i mučimo se u svemu tome.”

Najteže je, kaže, polaznicima u domu jer bi oni vrlo rado imali nekakve kontakte s vanjskim svijetom, ali nažalost takva je situacija i mjere za domove su dosta stroge.

“Naši polaznici koji dolaze u Centar su molili da svako nastavimo s programima i jako im se svidjela ideja da to bude na otvorenom u parku Maksimir. Naime, u toj likovnoj grupi ih ima dosta, 10-12, a naša prostorija u kojoj se program inače održava nije dovoljno velika da bi svi mogli u njoj biti na primjerenoj udaljenosti. Naravno da mi tu napravimo i propuh, imamo dezinficijense, svi nose maske i sve, ali razmak može među polaznicima biti najviše metar – što nije dovoljno. Probat ćemo zato vani pa ćemo vidjeti kako će ići”, kaže Jadranka Kerin.

Centar za kulturu Trešnjevka

Iz Centru za kulturu Trešnjevka doznali smo dobre vijesti. Naime, ondje su u tijeku upisi u jesenske programe za umirovljenike koji se održavaju pod posebnim epidemiološkim mjerama.

“Dostupne su radionice oblikovanja keramike, zatim likovnost, ples… Svi se programi održavaju, ali pod strogim mjerama, što znači da u dvorani nikad nije previše ljudi tako da svi mogu biti na propisanom razmaku, a na ulazima imamo i dezinficijense”, kaže Lovorka Mihanović iz marketinga Cekate-a.

“Također, može se doći na koncerte, predstave i stand-up nastupe, ali držimo se mjera – posjetiteljima mjerimo temperaturu, obavezne su maske i slično. U subotu imamo akciju i festival na otvorenom ‘Tratinska se budi’ u sklopu kojega će se moći slušati koncerti”, kaže Lovorka Mihanović.

“Što se tiče programa namijenjenih trećoj dobi, tu su Start Art likovna grupa u kojoj je maksimalan broj ljudi osam, zatim radionica keramike, art terapija i dramska grupa za odrasle, a u Društvenom klubu Prečko imamo pjevanje, tečaj izrade biljnih preparata, permakulture i slično. Što se mjera tiče, svi se kod nas osjećaju sigurno. Imamo i neke programe na otvorenom, vidi se da pazimo tako da naši polaznici dolaze i dalje”, dodaje Lovorka Mihanović.

foto: Oleg Mityukhin/Pixabay

Centar za kulturu Sesvete

U Centru za kulturu Sesvete, također je sve prilagođeno epidemiološkim mjerama, rekla nam je voditeljica centra i  viša stručna suradnica za glazbenu djelatnost, Aida Vidović Krilanović.

Tečajevi za umirovljenike, a to su tečajevi jezika (engleski, njemački i talijanski), zatim tečaj informatike za početnike na kojem se uči korištenje Worda, pretraživanje interneta i korištenje elektroničke pošte te tečajevi za napredne, ali i tečajevi izrade etno nakita ili dizajnerskog nakita, održavaju se u centru pod posebnim epidemiološkim mjerama.

2Pazimo da naših polaznika ima taman toliko da u našem prostoru mogu biti na propisanoj udaljenost, a tijekom izvođenja samih programa obavezno je nošenje maski”, kaže Vidović Krilanović.

Svima su, kaže, radionice i tečajevi nedostajali i sretni su što neki programi ove jeseni ipak idu. “Naši voditelji ulažu silan trud da bi programi išli, a polaznici nam kažu da se kod nas osjećaju sigurno i rado dolaze”, govori nam Vidović Krilanović te dodaje kako se nada da će se ova po svemu izvanredna situacija ipak ubrzo smiriti.

Narodno sveučilište Dubrava

Voditeljica programa za treću životnu dob u Narodnom sveučilištu Dubrava, Vesna Špalj-Senta, kazala nam je da za ovu godinu nisu predviđeni posebni programi za osobe treće životne dobi, jer su tako preporučili epidemiolozi. No i starije osobe se mogu, ako to žele, priključiti nekim programima za odrasle.

“Preporuka epidemiologa je takva da ove godine ne radimo posebno s osobama treće životne dobi jer se radi o ugroženoj skupini. No, ipak postoji mogućnost da osobe 50 plus dođu u neku grupu za odrasle. Pritom mislim na naše mješovite grupe jutarnjeg razgibavanja, joge i korektivnog pilatesa”, kaže nam Špalj-Senta.

“Nešto starijih polaznika imamo i u grupama ručnih radova, na tečaju izrade paške čipke, crtanja, slikanja i keramike, no napominjem da se radi o našim uobičajenim grupama u kojima nema popusta za umirovljenike”, objašnjava Špalj-Senta.

foto: Rui Dias/Pexels

Pučko otvoreno učilište

U Pučkom otvorenom učilištu je u tijeku nadoknada programa od proljetnog semestra koji se nisu mogli održati zbog epidemije, govori nam tajnica POU-a, Nina Radojević.

Kako su nakon toga došli godišnji odmori i ljeti, programi se nisu stigli izvesti do kraja pa se to odrađuje sada. “Imamo sad to nešto što smo dužni našim polaznicima pa zasad nema novih upisa i tako će biti negdje do kraja mjeseca studenog dok se sve ovo ne odradi. Što se epidemioloških mjera tiče, mi se ravnamo nekako po mjerama za škole. Koristimo veće učionice, odnosno polaznike smo preselili u veće učionice tako da mogu držati preporučeni razmak, svi nose maske, na ulazima su dezinficijensi za ruke i držimo se svih epidemioloških mjera”, kaže gospođa Radojević.

“Jedan dio nastave je odražen i online, a u njemu je sudjelovao tko može i ima mogućnosti. Koristili smo Zoom, Loom, Skype i razne druge aplikacije, ovisno o tome kako je koji profesor mogao i kako se snalazi jer i među našim profesorima ima i mlađih i starijih. Programi koje sada nadoknađujemo su strani jezici, informatika i programi iz opće kulture. Po nešto od svakog područja ne snije uspjelo odraditi prije ljeta, pa to odrađujemo sada.”

Što se novih programa u studenom tiče, još se sa sigurnošću ne zna koji će to programi biti. “Vjerojatno će biti tečajeva stranih jezika, informatike i likovnih radionica, a što se tiče programa opće kulture, njih iznova kreiramo za svaki semestar i uvijek bude nečeg novog, i tema i predavača, tako da će o tome biti odlučeno naknadno”, zaključuje Nina Radojević iz Pučkog otvorenog učilišta.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP