Prati nas

Zdravlje

Ding dong!

Inat, nerazumijevanje ili tradicija? Trebaju li crkve noću zvoniti i javljati vrijeme?

‘Ako gospoda iz Crkve toliko drže do tradicije, zamolio bi ih da počnu koristiti pješčani ili sunčani sat i počnu sami zvoniti, a ne koristiti automatiku. A najvažnije od svega neka počnu živjeti u crkvi i oko nje.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: István Asztalos/Pixabay

Jesu li crkvena zvona rizik za zdravlje? Ako su preglasna, jesu. Jer decibelima je tako svejedno dolaze li iz sakralnog objekta, iz stana razuzdanih susjeda ili obližnjeg folk kluba. Pa ipak, inspekcije gotovo nikada ne ulaze u sakralne objekte. Buka, baš poput svjetlosti, spada u zagađenje i posebno je štetna ako nam remeti san.

U Hrvatskoj je nedavno sud nepravomoćno utvrdio da zvono na tornju crkve Župe sv. Antuna Padovanskog u središtu Lasinje svojom bukom narušava zdravlje mještana središta sela u istoimenoj općini nedaleko od Karlovca. Vlasniku je naloženo da isključi zvučno označavanje vremena, odnosno otkucaje sata koji se nalazi na građevini svake noći u periodu od 22 do 6 sati.


Dakako, mišljenja su različita pa oni kojima buka ne udara izravno u stanove one koji se žale optužuju za mržnju prema vjeri, a u hrvatskom slučaju gdje se nacija izjednačuje s vjerom, i “mržnju prema svemu što je hrvatsko”. Ni dio mještana Lasinje nije zadovoljan ovom sudskom odlukom, uvjeren da se radi o tradiciji koja se ne smije promijeniti. Ipak, valja razlikovati zvonjavu u funkciji vjerskih rituala od pukog i bespotrebnog označavanja vremena, pogotovo kada se radi o “kvaratnim” noćnim odbrojavanjima.

Jedan od najpoznatijih slučajeva u borbi protiv preglasnih crkvenih zvona jest onaj iz Italije, zemlje koja možda ima najviše crkava u odnosu na površinu i voli se nazivati najkatoličkijom na svijetu. Pa ipak te 2008. godine  sud je svećeniku Stefanu Queirolou naložio plaćanje odštete u vrijednosti 60.000 eura profesoru Leuzziju koji je 13 godina pokušavao utišati zvona u Lavagni.  9.000 eura dosuđeno mu je zbog blažeg oštećenja sluha, a 46.000 eura zbog narušenog društvenog života.

I turisti žele spavati

Stručne turističke publikacije već dugo problematiziraju zvonjavu blizu smještajnih kapaciteta; s jedne strane – blizina crkve može biti sjajan kulturni i vizualni doživljaj, s druge strane – noćna i ranojutarnja zvonjava izaziva umor, povišeni tlak, poremećaje probave, lupanje srca, manjak koncentracije i razdraženost pa se skupo plaćeni godišnji odmori pretvaraju u noćne more i potragu za tabletama za smirenje. Nije stoga rijetkost da se na stranicama za traženje smještaja često raspravlja i o buci koja dolazi iz sakralnih objekata kao čimbeniku kvalitete apartmana.

Buku možete prijaviti udruzi

U Zagrebu djeluje i udruga “Želim miran život” koja za istaknuti cilj ima zaštitu okoliša od zvučnih onečišćenja kroz ukidanje zvonjave koja označava vrijeme, utišavanje vjerske zvonjave na zdravstveno neškodljivu razinu i ukidanje neprikladne ranojutarnje zvonjave.

Njen osnivač Dražen Trnski za Jutarnji je izjavio: “Živim u zagrebačkom naselju Trnovčica koje je bilo mirno sve dok na novosagrađenu crkvu nisu montirana četiri zvona ukupne mase 2.245 kilograma. To se dogodilo početkom rujna 2011. godine. Nakon pritužbi i priloga na televiziji javilo mi se nekoliko osoba s istim problemom i odlučili smo osnovati udrugu jer smo smatrali da ćemo tako lakše ostvariti cilj: imati miran život u vlastitom domu.” Udruga građanima posuđuje i zvukomjere kako bi izmjerili kolikom su audio zagađenju izloženi.

“Već se mjesecima nisam naspavao. Start je točno u 7 ujutro. Neka ovo bude i upozorenje eventualnim kupcima stanova. Šteta za inače ugodno naselje (Travno, op. ur.)”, samo je jedan od brojnih komentara na stranici udruge “Želim miran život”. “Ako gospoda iz Crkve toliko drže do tradicije, zamolio bi ih da počnu koristiti pješčani ili sunčani sat i počnu sami zvoniti, a ne koristiti automatiku. A najvažnije od svega neka počnu živjeti u crkvi i oko nje”, kaže drugi komentator. Treći se javlja sa Drvenika Velog: “Zvoni u svakom satu dva puta pa još posebno u 5:15, 6:15 i 6:30. A župnik uopće nije na otoku.”

“Da ja ujutro u 6:00 (ili bilo koji dio dana) na balkon stavim ogromne zvučnike i pustim neki heavy metal na pola glasnoće tog zvona, garantirano bi za 15 minuta policija kucala na vrata. Ne vidim kako se to razlikuje od ovoga”, nudi analogiju komentator iz Lenišća nedaleko Koprivnice. Peti sudionik rasprave im pak poručuje: “Ako vam smetaju zvona, preselite se u Liku pa ćete po noći slušati vukove.” Kao da u Lici ne postoje crkve i zvona.

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP