Prati nas

Zdravlje

Ding dong!

Inat, nerazumijevanje ili tradicija? Trebaju li crkve noću zvoniti i javljati vrijeme?

‘Ako gospoda iz Crkve toliko drže do tradicije, zamolio bi ih da počnu koristiti pješčani ili sunčani sat i počnu sami zvoniti, a ne koristiti automatiku. A najvažnije od svega neka počnu živjeti u crkvi i oko nje.’

Objavljeno

|

foto: István Asztalos/Pixabay

Jesu li crkvena zvona rizik za zdravlje? Ako su preglasna, jesu. Jer decibelima je tako svejedno dolaze li iz sakralnog objekta, iz stana razuzdanih susjeda ili obližnjeg folk kluba. Pa ipak, inspekcije gotovo nikada ne ulaze u sakralne objekte. Buka, baš poput svjetlosti, spada u zagađenje i posebno je štetna ako nam remeti san.

U Hrvatskoj je nedavno sud nepravomoćno utvrdio da zvono na tornju crkve Župe sv. Antuna Padovanskog u središtu Lasinje svojom bukom narušava zdravlje mještana središta sela u istoimenoj općini nedaleko od Karlovca. Vlasniku je naloženo da isključi zvučno označavanje vremena, odnosno otkucaje sata koji se nalazi na građevini svake noći u periodu od 22 do 6 sati.


Dakako, mišljenja su različita pa oni kojima buka ne udara izravno u stanove one koji se žale optužuju za mržnju prema vjeri, a u hrvatskom slučaju gdje se nacija izjednačuje s vjerom, i “mržnju prema svemu što je hrvatsko”. Ni dio mještana Lasinje nije zadovoljan ovom sudskom odlukom, uvjeren da se radi o tradiciji koja se ne smije promijeniti. Ipak, valja razlikovati zvonjavu u funkciji vjerskih rituala od pukog i bespotrebnog označavanja vremena, pogotovo kada se radi o “kvaratnim” noćnim odbrojavanjima.

Jedan od najpoznatijih slučajeva u borbi protiv preglasnih crkvenih zvona jest onaj iz Italije, zemlje koja možda ima najviše crkava u odnosu na površinu i voli se nazivati najkatoličkijom na svijetu. Pa ipak te 2008. godine  sud je svećeniku Stefanu Queirolou naložio plaćanje odštete u vrijednosti 60.000 eura profesoru Leuzziju koji je 13 godina pokušavao utišati zvona u Lavagni.  9.000 eura dosuđeno mu je zbog blažeg oštećenja sluha, a 46.000 eura zbog narušenog društvenog života.

I turisti žele spavati

Stručne turističke publikacije već dugo problematiziraju zvonjavu blizu smještajnih kapaciteta; s jedne strane – blizina crkve može biti sjajan kulturni i vizualni doživljaj, s druge strane – noćna i ranojutarnja zvonjava izaziva umor, povišeni tlak, poremećaje probave, lupanje srca, manjak koncentracije i razdraženost pa se skupo plaćeni godišnji odmori pretvaraju u noćne more i potragu za tabletama za smirenje. Nije stoga rijetkost da se na stranicama za traženje smještaja često raspravlja i o buci koja dolazi iz sakralnih objekata kao čimbeniku kvalitete apartmana.

Buku možete prijaviti udruzi

U Zagrebu djeluje i udruga “Želim miran život” koja za istaknuti cilj ima zaštitu okoliša od zvučnih onečišćenja kroz ukidanje zvonjave koja označava vrijeme, utišavanje vjerske zvonjave na zdravstveno neškodljivu razinu i ukidanje neprikladne ranojutarnje zvonjave.

Njen osnivač Dražen Trnski za Jutarnji je izjavio: “Živim u zagrebačkom naselju Trnovčica koje je bilo mirno sve dok na novosagrađenu crkvu nisu montirana četiri zvona ukupne mase 2.245 kilograma. To se dogodilo početkom rujna 2011. godine. Nakon pritužbi i priloga na televiziji javilo mi se nekoliko osoba s istim problemom i odlučili smo osnovati udrugu jer smo smatrali da ćemo tako lakše ostvariti cilj: imati miran život u vlastitom domu.” Udruga građanima posuđuje i zvukomjere kako bi izmjerili kolikom su audio zagađenju izloženi.

“Već se mjesecima nisam naspavao. Start je točno u 7 ujutro. Neka ovo bude i upozorenje eventualnim kupcima stanova. Šteta za inače ugodno naselje (Travno, op. ur.)”, samo je jedan od brojnih komentara na stranici udruge “Želim miran život”. “Ako gospoda iz Crkve toliko drže do tradicije, zamolio bi ih da počnu koristiti pješčani ili sunčani sat i počnu sami zvoniti, a ne koristiti automatiku. A najvažnije od svega neka počnu živjeti u crkvi i oko nje”, kaže drugi komentator. Treći se javlja sa Drvenika Velog: “Zvoni u svakom satu dva puta pa još posebno u 5:15, 6:15 i 6:30. A župnik uopće nije na otoku.”

“Da ja ujutro u 6:00 (ili bilo koji dio dana) na balkon stavim ogromne zvučnike i pustim neki heavy metal na pola glasnoće tog zvona, garantirano bi za 15 minuta policija kucala na vrata. Ne vidim kako se to razlikuje od ovoga”, nudi analogiju komentator iz Lenišća nedaleko Koprivnice. Peti sudionik rasprave im pak poručuje: “Ako vam smetaju zvona, preselite se u Liku pa ćete po noći slušati vukove.” Kao da u Lici ne postoje crkve i zvona.

.

Nema predaje

Moždani udar – kako ga prepoznati i kako pomoći

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Objavljeno

|

“Sjećam se kao da je bilo jučer. Bila je nedjelja, 7. kolovoza 2011. Bili smo kod kuće, ja sam nešto radila po kuhinji, a muž je bio u kupaonici. Odjednom sam čula udarac, kao da se nešto stropoštalo. Dotrčala sam u kupaonicu i vidjela Stanka gdje leži na podu. Nije se mogao micati, jedna ruka mu je bila ukočena i polovica lica nekako čudno obješena. Odmah sam pomislila da je to moždani udar”, prepričava taj šokantan dan gospođa Mirjana Babić iz Zagreba.

“Nazvala sam hitnu pomoć koja je stigla vrlo brzo. Muža su stavili na nosila i u kola, a ja sam sjela u auto i krenula za njima. Kad smo došli u bolnicu, liječnici su počeli s obradom, a meni su rekli da je jako dobro u toj cijeloj strašnoj priči što nije bio sam kod kuće kad se to dogodilo i što je dopremljen u bolnicu nedugo nakon udara. Kako su mi objasnili, baš ta brza reakcija je ključna. Operiran je, izvadili su mu nekoliko ugrušaka i prebačen je na intenzivnu njegu na kojoj je proveo više od deset dana. Tek kad se malo ustabilio i kad je prošla neposredna opasnost, prebacili su ga na običan odjel”, opisuje dalje gospođa Mirjana.


“Nakon bolnice, muž je prebačen u Krapinske toplice na rehabilitaciju gdje je proveo nekoliko mjeseci. Ondje je počeo s redovitim vježbama i stanje mu se malo popravilo, ali ne do kraja. Nije mogao hodati, govoriti, sam se hraniti, obavljati nuždu… Još uvijek je, više-manje, tako. Sada je kod kuće, no već je godinama u krevetu, nepokretan”, kaže gospođa Mirjana.

“U dobru i zlu”

Brigu o nepokretnom mužu preuzela je na sebe. Nije lako, ali to je bila jedina opcija. “Domovi su jako skupi, to je prvo. Pogotovo oni koji bi čovjeku pružili doista adekvatnu njegu kad je u ovakvom stanju. S druge strane, državni domovi imaju ogromne liste čekanja. Ali ne radi se samo o tome. Nekako mi je bilo neobično čovjeka s kojim sam provela većinu života smjestiti u dom sad kad su nastupili problemi. U dobru i u zlu, u zdravlju i u bolesti – tako smo se zavjetovali i to je to.”

No briga o nepokretnom čovjeku nije nimalo laka, kaže nam Mirjana i opisuje svoju svakodnevnu rutinu. “Hranim ga i kupam, a moram ga i redovito okretati da mu ne nastanu rane od ležanja. Kupili smo poseban madrac protiv dekubitusa, ali i uz taj madrac treba čovjeka svako malo okretati. Stanku ne radi probava kako treba, pa mu svaka tri dana moram isprovocirati stolicu. Onda ide pranje, provjetravanje i sve po redu”, priča dalje Mirjana.

Ipak, od svega toga Mirjani najteže pada otežana komunikacija s mužem. “Stanko teško ne govori tako da teško komuniciramo. U prvo vrijeme je to bilo uglavnom gestama, pogledima, dodirima, a onda se govor počeo malo po malo vraćati. Moždani udar koji je imao bio je vrlo jak pa su mi liječnici rekli da je pravo čudo što je uopće preživio te da sigurno ne bi preživio da je bio sam kad se to dogodilo i da nismo tako brzo reagirali. A sad – što je tu je. Nije lako, ali držimo se. Sigurna sam da je situacija obrnuta, da bi se i on tako brinuo o meni.”

Kako nastaje moždani udar?

Suprug gospođe Mirjane jedan je od 11.300 ljudi u Hrvatskoj koliko ih svake godina doživi moždani udar. Zašto on nastaje, pitali smo doc. prim. dr.sc. Hrvoja Budinčevića, neurologa i zamjenika predstojnice Klinike za neurologiju i v.d. pročelnika Zavoda za cerebrovaskularne bolesti i intenzivnu neurologiju Kliničke bolnice Sveti Duh.

Moždani udar nastaje zbog začepljenja krvne žile (arterije) ugruškom u mozgu ili u vratu (i tada ga nazivamo ishemijski moždani udar) ili prsnuća krvne krvne žile u mozgu (i tada ga nazivamo hemoragijski moždani udar). Uzroci moždanog udara su različiti te su povezani s promjenjivim (modificiajućim) čimbnicima rizika – odnosno na one na koje možemo utjecati te s nepromjenjivim (ne-modificirajućim) čimbenicima rizka na koje ne možemo utjecati (kao npr. dob, spol, prethodni moždani udar, nasljeđe)

Može li se moždani udar spriječiti? (posebnim režimom prehrane, vježbe, načinom života…)

Činjenica je da se 90 % moždanih udara može spriječiti ukoliko djelujemo na 10 promjenjivih (modificirajućih) čimbenika rizika. Promjenjivi čimbenici rizika su: 1. arterijska hipertenzija (povišeni krvni tlak), 2. šećerna bolest, 3. hiperlipidemija (povišene masnoće u krvi), 4. srčane bolesti – fibrilacija atrija 5. pretilost, 6. pušenje, 7. prekomjerna konzumacija alkohola, 8. sjedelački način života, 9. neadekvatna prehrana i 10. stres.

Neki od ovih čimbenika rizika mogu se kontrolirati zdravim načinom života što uključuje redovitu tjelesnu aktivnost (bar 30 minuta dnevno), balansiranu prehranu bogatu voćem i povrćem (mediteranska dijeta) – sa smanjenim unosom soli, masnoća i ugljikohidrata, kontrolu tjelesne težine, prestankom pušenja i konzumiranja alkohola, te smanjenjem razine stresa, ukoliko ove nefarmakološke metode ne pomognu i u kontroli arterijske hipertenzije, šećerne bolesti i hiperlipidemiji preporuča se primjena lijekova, što predstavlja osnovu i za liječenje fibrilacije atrija.

Osim toga za potvrdu nekih od ovih čimbenika rizika potrebno je učiniti laboratorijsku obradu krvi i elektroardiogram (EKG), a korisno je i učiniti ultrazvuk karotidnih i vertebralnih arterija kako bi se procijenio stupanj ateroskleroze te eventualno pristupilo kirurškom ili endovaskularnom liječenju stenoze (suženja) karotidne arterije ukoliko je ona viša od 70 %.

Kad nastupi moždani udar, kako pomoći sebi ili nekome drugome?

Najvažnije ga je prepoznati te pozvati hitnu pomoć kako bi se osoba dovela u bolnicu u kojoj se može obaviti potrebna obrada i započeti sa liječenjem u što kraćem roku kako bi se smanjilo oštećenje mozga koje nastaje kod moždanog udara. Moždani udar je bolest mozga koji nastaje naglo i uzrokovan je poremećajem cirkulacije, a deficit odgovara zahvaćenom području mozga.

Najlakše ga je prepoznati ako zapamtimo akronim FAST, za koji u hrvatskom jeziku imamo inačicu GROM (Govor, Razumijevanje, Oduzetost polovice tijela, Minute su važne).

Ukratko FAST se odnosi na Face – naglo nastala asimetrija lica, Arm – naglo nastala slabost ili utrnutost ruke, Speech – naglo nastali poremećaj govora i Time – vrijeme je bitno jer obrzini reakcije ovisi ishod. Naime, svake minute u moždanom udaru u prosjeku propada 2 milijuna neurona (moždanih stanica) ali taj broj može ići i do 27 milijuna stanica u minuti.

Kako izgleda rehabilitacija i koliko se uspješno ljudi oporavljaju od moždanog udara te o čemu to ovisi?

S rehabilitacijom nakon moždanog udara treba započeti što ranije, najčešće se počinje nakon 24 sata od moždanog udara. Oporavak od moždanog udara ovisi o više čimbenika, vrsti moždanog udara, težini i veličini moždanog udara, primjenjenoj terapiji, drugim bolestima osobe (komorbiditeti) te komplikacijama tijekom liječenja. Smatra se da ukoliko se liječenje provodi u specijaliziranim jedinicama za liječenje moždanog udara pobošljava ishod za 14 %, primjenom intravenske trombolize (rastapanje ugruška lijekom) za 30 %, a mehanička trombektomija za preko 50 % (primjenjuje se za kod osoba sa začepljenjem velike moždane arterije, posebnim kateterima se ugrušak uklanja iz cirkulacije).

Smatra se da se trećina osoba s moždanim udarom nemaju posljedice, druga trećina je ovisna o drugima, dok trećina bolesnika umre. U posljednje vrijeme ovi omjeri se mijenjaju, jer se smrtnost od moždanog udara smanjuje, nažalost planira se porast broja oboljelih od moždanog udara na razini Europe, prvenstveno zbog starenja stanovništva. Pod rehabilitacijom se obično podrazumijeva fizikalna terapija, ali svakako bi trebala uključiti i radnu terapiju te logopedske vježbe.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP