Prati nas

Vijesti

A tko može?

Nije njihov posao. DIP ne može natjerati Pavića na objavu troškova protukampanje

Preporuke Venecijanske komisije kažu da vlasti moraju davati objektivne informacije o referendumskim inicijativama, te da korištenje javnih sredstava u kampanjama mora biti ograničeno.

Objavljeno

|

Prvomajski grah u Maksimiru, 2019.
foto: Sandro Bura

Zakoni ne propisuju da Državno izborno povjerenstvo (DIP) nadzire financiranje protureferendumskih aktivnosti. To je odgovor DIP-a nevladinoj udruzi Gong koja je zahtijevala da DIP ne traži samo od sindikata objavu troškova referendumske kampanje, već da to isto traži i od ministarstva Marka Pavića za protukampanju koju vodi.

Podsjetimo, sindikalna inicijativa “67 je previše” prikuplja potpise kako bi raspisala referendum i poništila postrožene uvjete za mirovinu, prvenstveno odlazak u mirovinu sa 67 godina života i jaku penalizaciju ranijeg umirovljenja. Istovremeno Ministarstvo mirovinskog sustava je pokrenulo i televizijsku kampanju o pozitivnim efektima mirovinske reforme, a u samom spotu kaže da će sindikalni referendumski zahtjevi “našu djecu i unuke koštati 45 milijardi kuna”. Dok sindikati tvrde da se radi o zastrašivanju građana, ministar Pavić odgovara da je riječ o informiranju, a ne protukampanji.


Gong pak upozorava kako je Vlada, suprotno preporukama Venecijanske komisije, samo tjedan dana uoči izbora za Europski parlament donijela novi Zakon o financiranju političkih aktivnosti, izborne promidžbe i referenduma čime su postrožena pravila za referendumske inicijative, bez da je u potpunosti reguliran sam postupak referenduma, uloga vlasti, kao i izvještavanje protu-referendumskih inicijativa. Preporuke Venecijanske komisije kažu da vlasti moraju davati objektivne informacije o referendumskim inicijativama, te da korištenje javnih sredstava u kampanjama mora biti ograničeno, zato Gong poziva Vladu na transparentnost.

.

Vijesti

Kako je Hrvatska pošta gulila mirovinski fond i zašto poštar ne nosi mirovine

Sindikat umirovljenika očekuje da će se sada već šestogodišnja borba, uz podršku Pučke pravobraniteljice, konačno završiti s povratkom poštara koji zvoni na vrata potrebitim umirovljenicima.

Objavljeno

|

Autor

Nosi li poštar mirovinu?

Umirovljeni nakon 1. siječnja 2014. godine i dalje nisu u mogućnosti ostvarivati pravo na besplatnu dostavu mirovine do kućnog praga, jer je to pravo ukinuo Mirando Mrsić svojedobnim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

Zašto je to učinio? Da bi pogodovao bankama ili zato da bi uštedio novac mirovinskom fondu? Odgovor na ova pitanja donosi Glas umirovljenika koji je u komunikaciji s HZMO-om doznao da je u 2013., posljednjoj godini prije ukidanja besplatne dostave mirovina poštom, evidentirano 188.077 umirovljenika koji su je tako primali.


“Za to je HZMO morao plaćati Hrvatskoj pošti 79.151.148 kuna, što se ondašnjem gospodinu ministru rada i mirovinskog sustava učinilo preskupo, pa je poštara koji zvoni na vrata s mirovinom naprosto ukinuo. No, matematika kaže da je po jednoj dostavi mirovine to koštalo čak 35 kuna”, piše Glas umirovljenika pa nastavlja: “No, gle, 2019. godine, preostalo je još samo 85.978 umirovljenika kojima poštu donosi poštar, a to sada košta HZMO oko 20,9 milijuna kuna.”

Uz malo matematike, to iznosi samo 20 kuna po mirovinskoj uputnici, 40 posto manje no prije šest godina. Dakle, da je ta cijena bila u primjeni 2013. godine, ne bi se iz mirovinskog fonda isplaćivalo 79 milijuna, već samo 45 milijuna kuna godišnje.

Što to znači? Da je pošta neopravdano gulila mirovinski fond ili je netko u priči imao svoje duge prste? Iz Hrvatske pošte uskraćuju gore iznesene podatke, ali, piše Glas, pokušavaju se prikazati dobrotvorima koji za potrebe „malog broja aktivnih korisnika“ koji sami plaćaju za dostavu mirovine poštom, to ne čine iz profita.

Pa da vidimo koliko to košta? Pošta piše sljedeće: „Kako bi izašli u susret svim umirovljenicima koji žele mirovinu primati na svojoj kućnoj  adresi, s Hrvatskom poštanskom bankom dogovorili smo model isplate sredstava s tekućeg računa otvorenog u HPB-u na adresi korisnika. Ovu uslugu nazivamo ‘Bankomat na domu’.“

Uzmimo da mirovinu u zabit ruralnog područja, neke periferije, planine ili otoka ili na peti kat bez lifta, prima umirovljenik s prosječnom mirovinom od 2.504 kune, za što mora pošti platiti jedan posto vrijednosti mirovine i još deset kuna, što iznosi nešto više od 35 kuna. Vratili smo se tako u 2013., samo je u međuvremenu stotinjak tisuća potrebitih starijih osoba zakinuto za jedno od svojih temeljnih prava – dostavu zaslužene mirovine. Jer nije ju dovoljno obračunati i ispisati na papir, niti poslati u banku. Ona mora biti dostupna korisniku, a to više nije.

Čiji je to profit? Pa, pošte i banaka, i to na račun najslabijih i najranjivijih u društvu. Sindikat umirovljenika očekuje da će se sada već šestogodišnja borba, uz podršku Pučke pravobraniteljice, konačno završiti s povratkom poštara koji zvoni na vrata potrebitim umirovljenicima. (J. A. Petrović, Glas umirovljenika)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP