Prati nas

Mozaik

Vjerujte u svoje rezance! Ramen!

Pastafarijanizam – jedna od najbrže rastućih religija ima sljedbenike i u Hrvatskoj

Pastafarijanizam se razlikuje od ostalih religija po tome što ne prikuplja novac od svoje sljedbe, nema hijerarhiju i fizičkih prostora za štovanje.

Objavljeno

|

Pastafarijansko pomazanje (foto: G.dallorto/Wikimedia)

Iako nemaju službenu organizaciju u Hrvatskoj, pastafarijanci i u našoj zemlji prakticiraju vjeru. Poprilično su samozatajni, no otkrivaju ih grupe i stranice na društvenim mrežama koje okupljaju nekoliko desetaka članova. Tko su oni?

Kako je F. Scott Fitzgerald jednom objasnio, inteligencija prve kategorije bila bi sposobnost da u našem umu istovremeno zadržimo dvije suprotstavljene ideje i da svejedno uspijemo dalje normalno funkcionirati. Koristeći se ovom mjerom, možemo reći da je stvaranje Pastafarijanizma krecija uma prve kategorije, piše Peter Timms za Guardian.


Postoje dva objašnjenja o tome kako je nastao Pastafarijanizam ili Crkva Letećeg Špageti Čudovišta. Prvo objašnjenje kaže da je nevidljivo čudovište koje se sastoji od dvije mesne okruglice zapetljane u veliko gnijezdo špageta stvorilo svemir nakon cjelonoćnog opijanja. Stotinama godina njegovi podanici – uglavnom gusari – poštovali su to čudovište u tajnosti. Tek nedavno je tajna o Letećem Špageti Čudovištu postala šire poznata.

Drugo objašnjenje kaže da je Bobby Henderson, mladi diplomant fizike sa Sveučilišta Oregon, 2005. pisao Odboru za školstvo Kansasa kako bi protestirao radi prijedloga da se u školama, uz evoluciju, poučava “inteligentni dizajn”. Argumenti koji govore u prilog inteligentnom dizajnu, napisao je, drže vodu koliko i teorija o tome da je svemir stvorilo Leteće Špageti Čudovište.

“Očekujem da će teorija o Letećem Špageti Čudovištu biti prihvaćena u znanstvenoj zajednici s tek minimumom očito nepotrebnih birokratskih gnjavaža poput znanstvene recenzije”, napisao je Henderson. S obzirom da ga je Odbor ignorirao, Henderson je pismo objavio na internetu te je ono uskoro postalo prava senzacija.

foto: Jamie Templeton/Unsplash

Ako je ovo prava religija, što je u međuvremenu priznalo čak i nekoliko svjetskih vlada uključujući i onu Novog Zelanda, nema razloga ne vjerovati im. Uostalom, vjerovati, primjerice, da na nebu postoji vulkan piva nije ništa smiješnije od vjerovanja da se hostija pretvara u tijelo Kristovo ili da svakog mučenika na nebu čekaju 72 djevice.

No Crkva Letećeg Špageti Čudovišta zapravo je lukava podvala i primjer “svih ludih stvari koje činimo u ime religije”. Ona uzima fundamentalističke kršćanske argumente protiv evolucije i, umjesto da ih opovrgava, lukavo ih oponaša sve dok se ne sruše uslijed vlastite težine. Ona otkriva, i to s puno humora i stila, apsurd i kontradikciju zajedničku svim religijskim argumentima protiv racionalizma.

Uzmimo, na primjer, Međunarodni dan govorenja poput gusara – jedan od omiljenih pastafarijanskih blagdana. To je, objašnjava Henderson, jako dobar primjer kako pretvaranje da si gusar utječe na vremenske pojave. Svakog 19. rujna milijuni, ako ne i tisuće, ljudi komunicira na gusarskom jeziku što je “suptilan znak Kreatoru i svjesno nastojanje da se zaustavi globalno zagrijavanje. I to vrlo uspješno! Naime, od svog nastanka prije nekoliko godina, temperature 19. rujna uvijek su niže od dana koji je izabran znanstveno slučajno, 10. srpnja. Mislite da je to samo slučajnost? Nipošto!” (Napomena, ovo ima još manje smisla na južnoj hemisferi).

Crkva Letećeg Špageti Čudovišta miješa fantaziju i stvarnost, pa je, kad razgovarate s Hendersonom teško razaznati stoji li pred vama znanstvenik ili prorok.

Pastafarijanizam se razlikuje od ostalih religija po tome što ne prikuplja novac od svoje sljedbe, nema hijerarhiju i fizičkih prostora za štovanje. Njegov dom je internet. A jedina dogma – da nema dogme. Umjesto 10 zapovijedi, predstavlja naputke tipa “radije bih da ovo ne radiš”.

Najpoznatija pastafarijanska freska (foto: Niklas Jansson/Wikimedia)

“Grupe pastafarijanaca pojavljuju se diljem svijeta”, kaže Henderson. “Te nove grupe možda traže savjet ali ne i dopuštenje za svoje postojanje. To se promijenilo u posljednjih deset godina.” Primjer za to je i usvajanje cjedila za tjesteninu kao službenog pokrivala za glavu. O tome nema ni riječi u službenom evanđelju Crkve Letećeg Špageti Čudovišta (što je jedna vrlo duhovita knjiga, kažimo usput). U originalu su jedina preporučena odjeća biti gusarski kostimi.

“Volio bih da vam mogu reći da su sve naše tradicije isplanirane”, kaže Henderson. “No mnoge su se stvari dogodile spontano i primile se.”

Ova crkva je izrazito egalitarna, iako ponešto zbunjujuća. Što više o njoj doznajete, to vam se Pastafarijanizam više sviđa. Henderson kaže: “Pogledajte scijentologiju i mormonizam. Joseph Smith je sve to izmislio, L. Ron i vanzemaljci… Pa to su sve gluposti. Ovim su se pokretima ljudi možda priključili iz drugih razloga: poligamije ili zato što su željeli poraditi na sebi, tko to zna. Međutim, ti su pokreti u međuvremenu narasli u velike institucije. Religije okupljaju ljude koji ne žele opravdavati apsurdnost svojih vjerovanja. Mormonima poručujem: U redu je što je vaše vjerovanje suludo!”

Iako je zapravo satirična, Crkva Letećeg Špageti Čudovišta nije aniti-religija. Kao što je Henderson jednom napisao: “Jedina razlika između Crkve Špageti Čudovišta i ostalih religija je u tome što smo mi u pravu, a oni nisu.” No razlika ima još. Kako članovi ove neobične crkve ističu, u ime Crkve Letećeg Špageti Čudovišta nikad se nisu vodili ratovi i pripadnici te crkve obdareni su izvanrednim smislom za humor.

Što se budućnosti tiče, Crkva Letećeg Špageti Čudovišta nastavlja s razvijanjem vlastitih rituala i mitologije. No je li to prijetnja njihovoj satiričkoj strani i pretvara li se time u pravu religiju?

“Mnogo Pastafarijanaca uopće ne zna kako je sve počelo. Jedino znaju da iz nekoga razloga postoji. Ako tu ideju njegujemo 200 godina, tko zna kako može završiti. No trebali bismo posaditi i neke pozitivne ideje dok još možemo. Na primjer, odvojiti religiju od države i školstva i zadržati novac izvan religije”, kaže Henderson.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP