Prati nas

Mozaik

Vjerujte u svoje rezance! Ramen!

Pastafarijanizam – jedna od najbrže rastućih religija ima sljedbenike i u Hrvatskoj

Pastafarijanizam se razlikuje od ostalih religija po tome što ne prikuplja novac od svoje sljedbe, nema hijerarhiju i fizičkih prostora za štovanje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pastafarijansko pomazanje (foto: G.dallorto/Wikimedia)

Iako nemaju službenu organizaciju u Hrvatskoj, pastafarijanci i u našoj zemlji prakticiraju vjeru. Poprilično su samozatajni, no otkrivaju ih grupe i stranice na društvenim mrežama koje okupljaju nekoliko desetaka članova. Tko su oni?

Kako je F. Scott Fitzgerald jednom objasnio, inteligencija prve kategorije bila bi sposobnost da u našem umu istovremeno zadržimo dvije suprotstavljene ideje i da svejedno uspijemo dalje normalno funkcionirati. Koristeći se ovom mjerom, možemo reći da je stvaranje Pastafarijanizma krecija uma prve kategorije, piše Peter Timms za Guardian.


Postoje dva objašnjenja o tome kako je nastao Pastafarijanizam ili Crkva Letećeg Špageti Čudovišta. Prvo objašnjenje kaže da je nevidljivo čudovište koje se sastoji od dvije mesne okruglice zapetljane u veliko gnijezdo špageta stvorilo svemir nakon cjelonoćnog opijanja. Stotinama godina njegovi podanici – uglavnom gusari – poštovali su to čudovište u tajnosti. Tek nedavno je tajna o Letećem Špageti Čudovištu postala šire poznata.

Drugo objašnjenje kaže da je Bobby Henderson, mladi diplomant fizike sa Sveučilišta Oregon, 2005. pisao Odboru za školstvo Kansasa kako bi protestirao radi prijedloga da se u školama, uz evoluciju, poučava “inteligentni dizajn”. Argumenti koji govore u prilog inteligentnom dizajnu, napisao je, drže vodu koliko i teorija o tome da je svemir stvorilo Leteće Špageti Čudovište.

“Očekujem da će teorija o Letećem Špageti Čudovištu biti prihvaćena u znanstvenoj zajednici s tek minimumom očito nepotrebnih birokratskih gnjavaža poput znanstvene recenzije”, napisao je Henderson. S obzirom da ga je Odbor ignorirao, Henderson je pismo objavio na internetu te je ono uskoro postalo prava senzacija.

foto: Jamie Templeton/Unsplash

Ako je ovo prava religija, što je u međuvremenu priznalo čak i nekoliko svjetskih vlada uključujući i onu Novog Zelanda, nema razloga ne vjerovati im. Uostalom, vjerovati, primjerice, da na nebu postoji vulkan piva nije ništa smiješnije od vjerovanja da se hostija pretvara u tijelo Kristovo ili da svakog mučenika na nebu čekaju 72 djevice.

No Crkva Letećeg Špageti Čudovišta zapravo je lukava podvala i primjer “svih ludih stvari koje činimo u ime religije”. Ona uzima fundamentalističke kršćanske argumente protiv evolucije i, umjesto da ih opovrgava, lukavo ih oponaša sve dok se ne sruše uslijed vlastite težine. Ona otkriva, i to s puno humora i stila, apsurd i kontradikciju zajedničku svim religijskim argumentima protiv racionalizma.

Uzmimo, na primjer, Međunarodni dan govorenja poput gusara – jedan od omiljenih pastafarijanskih blagdana. To je, objašnjava Henderson, jako dobar primjer kako pretvaranje da si gusar utječe na vremenske pojave. Svakog 19. rujna milijuni, ako ne i tisuće, ljudi komunicira na gusarskom jeziku što je “suptilan znak Kreatoru i svjesno nastojanje da se zaustavi globalno zagrijavanje. I to vrlo uspješno! Naime, od svog nastanka prije nekoliko godina, temperature 19. rujna uvijek su niže od dana koji je izabran znanstveno slučajno, 10. srpnja. Mislite da je to samo slučajnost? Nipošto!” (Napomena, ovo ima još manje smisla na južnoj hemisferi).

Crkva Letećeg Špageti Čudovišta miješa fantaziju i stvarnost, pa je, kad razgovarate s Hendersonom teško razaznati stoji li pred vama znanstvenik ili prorok.

Pastafarijanizam se razlikuje od ostalih religija po tome što ne prikuplja novac od svoje sljedbe, nema hijerarhiju i fizičkih prostora za štovanje. Njegov dom je internet. A jedina dogma – da nema dogme. Umjesto 10 zapovijedi, predstavlja naputke tipa “radije bih da ovo ne radiš”.

Najpoznatija pastafarijanska freska (foto: Niklas Jansson/Wikimedia)

“Grupe pastafarijanaca pojavljuju se diljem svijeta”, kaže Henderson. “Te nove grupe možda traže savjet ali ne i dopuštenje za svoje postojanje. To se promijenilo u posljednjih deset godina.” Primjer za to je i usvajanje cjedila za tjesteninu kao službenog pokrivala za glavu. O tome nema ni riječi u službenom evanđelju Crkve Letećeg Špageti Čudovišta (što je jedna vrlo duhovita knjiga, kažimo usput). U originalu su jedina preporučena odjeća biti gusarski kostimi.

“Volio bih da vam mogu reći da su sve naše tradicije isplanirane”, kaže Henderson. “No mnoge su se stvari dogodile spontano i primile se.”

Ova crkva je izrazito egalitarna, iako ponešto zbunjujuća. Što više o njoj doznajete, to vam se Pastafarijanizam više sviđa. Henderson kaže: “Pogledajte scijentologiju i mormonizam. Joseph Smith je sve to izmislio, L. Ron i vanzemaljci… Pa to su sve gluposti. Ovim su se pokretima ljudi možda priključili iz drugih razloga: poligamije ili zato što su željeli poraditi na sebi, tko to zna. Međutim, ti su pokreti u međuvremenu narasli u velike institucije. Religije okupljaju ljude koji ne žele opravdavati apsurdnost svojih vjerovanja. Mormonima poručujem: U redu je što je vaše vjerovanje suludo!”

Iako je zapravo satirična, Crkva Letećeg Špageti Čudovišta nije aniti-religija. Kao što je Henderson jednom napisao: “Jedina razlika između Crkve Špageti Čudovišta i ostalih religija je u tome što smo mi u pravu, a oni nisu.” No razlika ima još. Kako članovi ove neobične crkve ističu, u ime Crkve Letećeg Špageti Čudovišta nikad se nisu vodili ratovi i pripadnici te crkve obdareni su izvanrednim smislom za humor.

Što se budućnosti tiče, Crkva Letećeg Špageti Čudovišta nastavlja s razvijanjem vlastitih rituala i mitologije. No je li to prijetnja njihovoj satiričkoj strani i pretvara li se time u pravu religiju?

“Mnogo Pastafarijanaca uopće ne zna kako je sve počelo. Jedino znaju da iz nekoga razloga postoji. Ako tu ideju njegujemo 200 godina, tko zna kako može završiti. No trebali bismo posaditi i neke pozitivne ideje dok još možemo. Na primjer, odvojiti religiju od države i školstva i zadržati novac izvan religije”, kaže Henderson.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP