Prati nas

Mozaik

Sasvim osobno

Predsjedničina kći je upisala Harvard. Zašto Hrvati ne mogu prihvatiti njezin uspjeh?

Vijest da je kćer Kolinde Grabar Kitarović upisala Harvard, rekla nam je puno toga o njoj: ona je pametna, radišna, uporna, snalažljiva, uspješna. No ono što smo nakon objave te vijesti saznali o nama samima, nije baš tako pohvalno.

Objavljeno

|

Katarina Kitarović (screenshot: Youtube)

Mediji su danas prenijeli vijest da je kćer predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, Katarina, upisala Harvard, jedno od najboljih sveučilišta na svijetu. Štoviše, na prijemnom je ispitu bila među jedan posto najboljih u svijetu pa je dobila stipendiju koja će joj pokrivati sve troškove studiranja i smještaja, piše Jutarnji.

Bravo, draga Katarina!


Inače, Katarina Kitarović je i državna prvakinja u umjetničkom klizanju pa je iz toga vidljivo da se radi o doista iznimnoj mladoj ženi, inteligentnoj, spretnoj, izraženih radnih navika, upornoj, uspješnoj… Jednom riječju, ona je dijete koje bi svaki roditelj poželio.

Nakon objave ove vijesti, doznali smo, dakle, da predsjednica ima jako pametnu i uspješnu kćer. Ali, nažalost, doznali smo još ponešto o nama samima. Nakon objave vijesti, po portalima je krenuo pravi, što bi se reklo, shit storm – osim velikog broja pozitivnih komentara, našao se ovdje i zavidan broj onih koji uspjeh Kolindine kćeri nikako ne mogu provariti. On ih peče i boli. Hm, tko zna zašto?

Moram naglasiti da uopće nisam fan naše predsjednice. Nisam za nju glasala, niti ću to učiniti na sljedećim izborima. Ali priča o njezinoj kćeri s time nema veze. Izdvojila sam nekoliko meni “najdražih” komentara i dala na njih svoj osvrt. Odmah će vam biti jasno na što ciljam…

“Ma kakav je to uspjeh? Mama ima para pa je šalje, i moje bi studirale u inozemstvu.”

Da, Katarinina mama “ima para” jer je predsjednica države. Međutim, djevojka je dobila stipendiju tako da sve mamima pare neće biti potrebne jer joj sam Harvard omogućuje studiranje. Ako Harvard odluči stipendirati i vaše kćeri, svaka im čast.

“Lako je njoj bilo doći do Harvarda s maminim vezama!”

Harvard je, podsjetimo, jedno od najboljih, najprestižnijih, najutjecajnijih i najrespektiranijih sveučilišta na svijetu. Broj jedan se ne postaje tako što se rade protekcije djeci moćnika – kao što to rade neka druga sveučilišta. Ne znam zašto mi je sad na pamet palo nekoliko hrvatskih… Osim toga, u svijetu ima i važnijih funkcija od predsjednice Hrvatske. Njihovi kandidati su i sinovi i kćeri predsjednika Amerike, pa se ipak svi ne upišu. Jednom Harvardu, radno mjesto roditelja nekog studenta neće značiti baš tako mnogo kao što znači u našoj maloj provinciji.

“A gdje će se upisati kćeri radnika Uljanika, draga predsjednice?”

Ovo dvoje ima veze isto kao i juha s rezancima i anticiklona. Bi li radnicima Uljanika bilo bolje da je Kolindina kćer upisala, recimo, Prometni fakultet u Zagrebu? Ili da ga uopće nije upisala? Trebaju li djeca političara biti neobrazovana i nezaposlena jer će tada radnicima u Hrvatskoj biti lakše? Uostalom, zašto se neko genijalno dijete čiji roditelj radi u Uljaniku također ne bi upisalo na Harvard ako je prošlo na prijemnom i dobilo stipendiju? Podsjećamo, studiranje predsjedničine kćeri neće se financirati iz proračuna, a još manje iz stečajne mase Uljanika. Dakle, to dvoje nema nikakve međusobne veze.

“U Hrvatskoj ima masu darovitije djece, ali im mama nije predsjednica pa ne mogu ići na Harvard!”

Stvarno? U Hrvatskoj su djeca baš tako masovno genijalna i radišna da bi im Harvard dao stipendiju, ali eto, siroti nemaju mamu predsjednicu? Ako su djeca tako inteligenta, sigurno su to naslijedila od svojih jednako inteligentnih roditelja. A ako smo svi baš tako inteligentni i genijalni – zašto smo tu gdje jesmo? Da, znam, znam, lopovi, ratni profiteri, privatizacija itd. Ali da baš od te sve inteligencije nismo mogli iznaći način kako se tome oduprijeti i pretvoriti Hrvatsku u bogatu, prosperitetnu i uspješnu zemlju… Nisam sigurna. Nešto mi smrdi u toj teoriji o posvemašnjoj inteligenciji Hrvata. Smrdi – kao da nije točna.

“Prvo kćer bivšeg premijera Sanadera, a sad ova! Sve jedno ljepše od drugoga”

O objema situacijama znam samo onoliko koliko se moglo doznati iz medija, no čini mi se da ova dva slučaja nemaju nikakve veze. Koliko smo uspjeli saznati iz iskaza svjedoka na suđenju bivšem premijeru, Petri Sanader i njenom momku je boravak u Americi navodno plaćao otac preko sumnjivih prijatelja i poslova. Barem tako tvrdi Robert Ježić. Katarina Kitarović je dobila stipendiju prestižnog fakulteta. Čini mi se da se ta dva slučaja razlikuju kao nebo i zemlja.

“Mamina dušica je uspješna u čemu god da se okuša: prvo klizanje, pa sad Harvard! Joj da je meni biti kćer predsjednice!”

Ma da, kad na klizaljkama izvodiš piruetu ili trostruki aksel, jako je važno na kojoj su ti mama i tata funkciji. Nema to ni slučajno veze s danonoćnim treninzima. U redu, netko može reći da je Katarina imala mogućnosti trenirati jer je iz bogate obitelji, ali bar smo mi u Hrvatskoj svjedoci da svaki čas vrlo uspješan sportaš postane netko čiji roditelji nisu bogati, nego se izdignuo zahvaljujući isključivo svom vlastitom talentu i upornosti. Zašto to ne bi mogao biti slučaj i kad je u pitanju Katarina Kitarović? Aha, znam – zato što joj je mama predsjednica Hrvatske, a nju ne volimo. Prema tome – njezino dijete ne smije biti uspješno!

Vijest da je Katarina Kitarović, dakle, upisala Harvard rekla je dosta o njoj samoj: da je pametna, uporna, radišna, uspješna. A što je rekla o nama? Da smo zlobni i glupi? Ne želim vjerovati da je to istina.

.

Mozaik

Hrvatska je najsigurnija zemlja Europske unije, ali nismo sretni

Prednost je života u Hrvatskoj i još uvijek ležeran mediteranski način života, čvrste obiteljske veze i druženja s prijateljima. A jesmo i turistička sila i lijepa zemlja.

Objavljeno

|

Autor

Najsigurnija smo zemlja EU-u, ali lošeg smo zdravlja, niskog standarda i nismo sretni, piše Večernji list koji pozivajući se na podatke Eurostata navodi kako Hrvatska uz slab ekonomske pokazatelje ima i neke prednosti.

Iako se sedam godina od ulaska Hrvatske u Europsku uniju nisu ostvarila nadanja prosječnih hrvatskih građana o boljem životu čim kročimo u EU, što su lakonski pa i manipulativno uoči referenduma o pristupanju Uniji izjavljivali političari, nespremni ovu državu učiniti boljom, podaci Eurostata pokazuju da unatoč nizu razloga za nezadovoljstvo stanjem u zemlji u usporedbi s prosjekom EU imamo i neke prednosti, navodi dnevnik.


Najmanji udio žrtava kriminala

U globaliziranom svijetu obilježenom raznim nesigurnostima Hrvatska je jedna od najsigurnijih zemalja i ima najniži udio ljudi (2,6 posto) koji su žrtve kriminala, nasilja i vandalizma. Također, prema podacima Eurostata objavljenim u povodu hrvatskog predsjedanja Vijećem EU, imamo najmanji udio učenika (3,3 posto) koji napuštaju rano školovanje, a ubrajamo se i među najljepše zemlje jer je jadranska Hrvatska treća najpopularnija turistička destinacija među regijama u EU.

Podaci govore sami za sebe i kad je riječ o prednostima Hrvatske to je svakako sigurnost naše zemlje jer se ubrajamo u najsigurnije zemlje unatoč napisima u medijima o izoliranim slučajevima nasilja, a to su potvrdila i naša istraživanja.

Sigurni u stanu i u javnom prijevozu

Naši se građani osjećaju i objektivno i subjektivno sigurno u svom stanu, na ulici, u javnom prijevozu. Prednost je života u Hrvatskoj i još uvijek ležeran mediteranski način života, čvrste obiteljske veze i druženja s prijateljima. A jesmo i turistička sila i lijepa zemlja”, kaže o prednostima Hrvatske i života u njoj Ljiljana Kaliterna Lipovčan s Instituta Ivo Pilar koja se bavi kvalitetom života i srećom.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Mladi kasno odlaze od roditelja

Mladi u Hrvatskoj roditeljski dom napuštaju u prosjeku s 31,8 godina, kasnije nego u bilo kojoj državi EU, što je posljedica i lošeg financijskog stanja i nepostojanja povoljne stambene politike za mlade, ali i još uvijek tradicionalnog načina života u kojem se djeci ne žuri otići iz roditeljskog doma.

Hrvatska koja se ubraja u najmanje zemlje u EU s 4,1 milijuna stanovnika prema Eurostatu, premda smo sad pali na četiri milijuna ljudi, čini tek 0,8 posto stanovništva velike Europske unije, koja broji oko 513 milijuna ljudi. Nažalost, od niza parametara po kojima se vidi gdje stojimo u odnosu na prosjek EU, ispod prosjeka smo po ekonomskim pokazateljima, donosi Večernji list.

Kratko živimo…

Kad je riječ o kvaliteti života i zdravlja nemamo baš razloga za zadovoljstvo. Očekivana životna dob u dobrom zdravlju za muškarce je kod nas 57,1 godina, za žene 58,7 godina, dok je u EU u prosjeku očekivana životna dob u dobrom zdravlju za muškarce 63,5 godina, a za žene 64,2 godine.

Ispod prosjeka smo Europske unije i po sreći građana pa, dok je u EU 2018. godine više od 62% ljudi starijih od 16 godina, prema Eurostatu, izjavilo da su bili sretni tijekom proteklih mjesec dana, u nas je to isto izjavilo tek 42% građana, pa smo po sreći građana zauzeli treće najgore mjesto u EU nakon Letonije i Bugarske. Kako je nedavno za Večernji list objasnila Kaliterna Lipovčan sreća građana ovisi i o vanjskim okolnostima, percepciji građana različitih problema u društvu, o povjerenju u državne institucije i o ekonomskim prilikama pojedinca i države.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP