Prati nas

Stil i ljepota

Vedre boje nisu samo za školarke

Smiju li starije osobe nositi jarke boje?

Mnoge žene u zrelijim godinama sve manje odijevaju jarke boje i igraju na sigurno pa im je ormar ispunjem samo sivim, crnim i smeđim nijansama. No ne treba biti tako! Na svijetu postoji bezbroj predivnih boja i šteta je ograničiti se samo na one koje smatramo “sigurnima”.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Baddie Winkle (screenshot: Stash Financial/Youtube)

Svaka žena ima svoj jedinstven stil koji je prošao mnoge faze i razvijao se od dana kad joj je prvi put bilo dopušteno da sama bira svoju odjeću. Školarkama je dozvoljeno sve i one mogu nositi sve boje pa čak i ona najjarkije. U godinama rane zrelosti počinjemo pokazivati i drugačiju stranu naše osobnosti, a kako godine prolaze, naš ukus postaje sve umjereniji, profinjeniji i manje izazovan.

Što se stila zrelih žena tiče, one nerijetko odabiru komade odjeće onog kroja i boje koje će ih uklopiti u prosjek. Najčešće igraju na sigurno i biraju neutralne i pastelne boje. No to ne mora biti tako!


Snaga boja

U stvarnosti, naš odabir boja ograničen je samo nama samima i stvarima u koje vjerujemo. Na svijetu postoji bezbroj predivnih boja i šteta je ograničiti se samo na one koje smatramo “sigurnima”. No boje nisu samo ukras svijeta.

Prije više od 2000 godina Egipćani su različite boje koristili za liječenje. I danas postoji disciplina koja se naziva kromoterapija i koja tvrdi da postoji povezanost između našeg tijela i boja. Iako znanost nije dala svoj blagoslov kromoterapiji, svi iz vlastitog iskustva znamo da se okruženi ili obučeni u određenu boju osjećamo bolje, dok nam neka druga boja smeta.

Unesite boju u život

Da vas netko pita koja vam je boja omiljena, što biste mu odgovorili? Je li to živahna žuta? Ili smirena plava? Možda vatrena crvena? Otvorite sada svoj ormar i dobro promotrite koje boje u njemu prevladavaju. Jesu li ti crna, siva i smeđa? Zašto je to tako? Doista ne postoji niti jedan razlog zašto i žene u određenim godinama ne bi smjele nositi odjeću jarkih boja. Ako uz “sigurnu” crnu suknju ili hlače odjenete košulju u nekoj živoj boji, unijet ćete malo života u svoju garderobu, a opet nitko vam neće moći predbaciti da ste se obukli “kao papiga”. A opet, zašto se i ne biste obukli “kao papiga” ako vas to veseli?

Važni su detalji

Izraz “unijeti malo boje u garderobu” ne znači nužno obući žute hlače, crvenu majicu i na glavu staviti zelenu kapu (iako i to možete ako želite). Da biste malo podigli i oživjeli cjelokupan izgled, dovoljno je da neku jednobojnu kombinaciju malo “podignete” kakvim detaljom u nekoj živoj boji. Na primjer, ako se odjenete od glave do pete u sivo, zašto ne biste sve to začinili nekom šarenom maramom ili torbicom i cipelama u nekoj živoj boji?

Sva pravila – zaboravite

Nekad se govorilo da crvena i ružičasta baš nikako ne mogu ići zajedno ili da cipele moraju biti iste boje kao i torbica, no sve to što je vrijedilo nekad, danas možete zaboraviti. Ne zato što dana ljudi boje vide drugačije nego nekada, nego zato što su se ljudi oslobodili do te mjere da im više ne pada na pamet slijediti takva pravila. Ako želite crvenu majicu dodatno malo podići ružičastim šalom, ne postoji nitko na svijetu tko bi vam to mogao zabraniti.

Važno je samo kako se vi osjećate

Ako volite boje, nosite ih. Ako ne volite, tad ih ne nosite. Zapravo je jednostavno. Neki vole vidjeti određene boje u uređenju interijera, ali im te iste boje neće pasati ako ih odjenu. I to je sasma u redu. Ako obučete majicu ili haljinu u boji koja se ove sezone nosi, no u tome se ne osjećate dobro, ne postoji niti jedan razlog zašto biste morali slijediti taj trend. S druge strane, ako vaša omiljena boja nikako da stigne na modne piste, ne postoji niti jedan razlog zašto biste je morali izbaciti iz upotrebe.

Komplementarni kontrast

Osnovne boje su crvena, žuta i plava. Pomiješamo li dvije po dvije, dobit ćemo narančastu, zelenu i ljubičastu. Boje koje čine komplementarni kontrast su jedna osnovna boja i ona boja koju čine preostale dvije kad ih pomiješamo. Znači, crvena i zelena, plava i narančasta te žuta i ljubičasta. Boje koje čine komplementarni kontrast dobro se nadopunjuju pa pokušajte boje svoje odjeće kombinirati na taj način. Naravno, samo ako vam se sviđa. Jer ako mislite da crvena i zelena ne idu dobro zajedno – nikome ništa.

Ne zaboravite šminku

Dosadnu odjeću sive ili crne boje možete vrlo efektno podići malo jačom šminkom ili lakom na noktima. Ako ste od glave do pete u crnom, slobodno se malo poigrajte nekom vedrijim ružem za usne, sjenilom ili lakom. I samo malo boje, može promijeniti čitav dojam.

.

Stil i ljepota

Renesansa brijačnica – svi žele prekrasnu bradu

Ali odakle dolazi taj fenomen da je odjednom toliko brijačnica? Svakako je važna i moda da su upečatljive frizure i podrezane brade, dakle izuzetno muškarački izgled opet veoma u trendu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sad bez naglih pokreta: Willi Klöckner ima britvu na svom grlu. Ali to je već rutina. Prošlo je tek dva tjedna kad je također sjedio u stolici svog brijača, a sad je opet došlo vrijeme. On već redovito u tom ritmu posjećuje svog brijača, frizerski salon za muškarce Der Barber u Siegburgu, mjestašcu sa četrdesetak tisuća stanovnika nedaleko od Kölna, piše Deutsche Welle.

“Želim imati svoju bradu uvijek na određenoj razini. Nakon nekog vremena jednostavno izgleda neuredno”, objašnjava Klöckner dok brijač Dominic Geurts uređuje njegov “ukras na licu”. To ima i svoju cijenu: svaki posjet ga košta oko 50 eura, dakle 100 eura mjesečno. Uređenje kose i brade traje dobar sat vremena, ali kaže da onda ima dva tjedna mira. “Između toga ne činim ništa”, kaže mušterija.


“Niču kao gljive poslije kiše”

Der Barber je samo jedan od mnoštva brijačnica u Njemačkoj. Koliko ih točno ima je teško reći: ukupno je oko 85.000 frizerskih salona, ali se u statistici ne navodi jesu li samo za žene – ili samo za muškarce. Micha Birkhöfer trguje potrepštinama za brijačnice, ali je i organizator natjecanja “German” i “European Barber Awards”. On procjenjuje kako je tu oko 1200 brijačnica. To se ne čini mnogo, ali prije samo pet godina ih je bilo jedva oko 250.

Nove brijačnice “niču kao gljive poslije kiše”, kaže nam i Tarik Ari, vlasnik brijačnice Der Barber. “Poneki brzo zatvaraju, ali dobri ostaju”. On i njegov salon izgleda da pripada među dobre: postoji već četiri godine, ali u tom zanatu je već 13 godina. Prvo je izučio zanat frizera, položio majstorski ispit, četiri godine je radio u jednom salonu i konačno je otvorio vlastitu brijačnicu.

Ali odakle dolazi taj fenomen da je odjednom toliko brijačnica? “Mislim da svatko tko može držati škare u rukama sad misli da može otvoriti svoju brijačnicu”, kaže Ari. Michael Weckel iz pravne službe Udruge njemačkih frizera nam objašnjava kako je tu više razloga. Svakako je važna i moda da su upečatljive frizure i podrezane brade, dakle izuzetno muškarački izgled opet veoma u trendu.

foto: Agustin Fernandez/Unsplash

“Puno lipih stvari, al’ ih ne smim kazat”

No dodaje i još jedan razlog: “Tu se vidi i fenomen migracije”, konstatira djelatnik frizerske udruge. Jer tu se jednostavno nastavlja tradicionalna dioba po spolu kakva je vladala u njihovim zemljama porijekla. “To je i tako jer su migranti sad donijeli svoj udio na tržištu, ali naravno i njihovu kulturu komunikacije u takvim brijačnicama. To su mjesta susreta gdje se ljudi sastaju, zajedno čekaju na red i razmjenjuju informacije.”

Brijačnice tradicionalno nikad nisu tek mjesta gdje se brije brada i šiša kosa, nego su to mjesta komunikacije – bez digitalnog svijeta, nego tradicionalno u analognom prostoru.

No dok brijači u posljednje doba često dolaze iz određenog kulturnog područja, to nipošto ne vrijedi za njihove mušterije. “Brijačnice uglavnom imaju turske ili arapske korijene, ali nisu ograničeni samo na mušterije koji bi bili njihovi zemljaci”, kaže Weckel. To vidimo i u Arijevoj brijačnici: on sam potječe iz Turske ali tvrdi kako su većina njegovih mušterija Nijemci.

A oni su gotovo u pravilu redovite mušterije, tako nam kaže kako svake srijede točno u 10 sati dolaze dva odvjetnika na brijanje. “Dolaze kako bi se jednostavno ugodno osjećali kod nas”, kaže Ari. Dok su na brijačkim stolicama razgovaraju o svemu čime se trenutno bave, sve do tečajeva dionica. Svoj kontakt s mušterijama ovaj 29-godišnji brico ne prekida kad zatvori svoj salon, često se sastaje s mušterijama i uvečer. Povrh toga je osnovao i WhatsApp grupu kako bi se i nakon posla s mušterijama igrao na Playstationu. To doista nije tipično za muške frizere u Njemačkoj.
Jeftino – pa onda i bez majstora

Novac je također jedan od razloga za tako velik broj novih brijačnica. Mnogi pokušavaju privući mušterije veoma niskim cijenama usluga, a to je jedino moguće da se i zaposlenike u brijačnicama plaća veoma malo. Teoretski, osoba koja vodi frizerski salon u Njemačkoj mora imati položen majstorski ispit. No takva osoba, shodno kolektivnom ugovoru, zarađuje razmjerno mnogo tako da vlasnici frizerskih salona često pokušavaju nastaviti posao i bez majstora u salonu. To nije dozvoljeno, ali je teško to kontrolirati.

Tarik Ari zna sve te trikove: “Svi muški frizeri koji su prije šišali kosu za desetak eura, dakle turski frizeri su se sad odjednom proglasili ‘brijačima’. Tamo ima ljudi koji nemaju nikakvo obrazovanje. Ima ljudi koji uz sebe nemaju niti majstora.” Kod njega nije jeftino: 28 eura šišanje, 24 eura brijanje, ali on još ima dva radnika koji su također frizerski majstori – točnije, jednog majstora i jednu majstoricu. Jer i žene smiju biti brijači, ali nikad ne smiju i same sjesti u stolicu brijača kao mušterije – to nije dopušteno.

Ali dok još razgovaramo o tome i Willi Klöcker je još na brijačkoj stolici, u salon ulazi jedna gospođica. Ima li ipak iznimaka? Ne. “Mom dečku i meni je godišnjica i želim mu pokloniti bon za tretman kod brijača”, objašnjava Debbie. A njezin dečko je – kako može biti drugačije – također redovit mušterija. Tako polako postaje jasno, zašto ima sve više brijača, piše Deutsche Welle.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP