Prati nas

Mozaik

Zagorac ili Rus?

Strani mediji su propitivali Titov identitet. Tko je preminuo 4. svibnja 1980. godine?

‘Nepotvrđene informacije kažu da su brat i sestra pravog Tita prije nekoliko mjeseci suočeni licem u lice s čovjekom koji glumi njihova brata te da su potvrdili da se radi o varalici.’

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

“Centralni komitet saveza komunista Jugoslavije i predsjedništvo SFRJ objavili su večeras sljedeći proglas: Radničkoj klasi, radnim ljudima i građanima, narodima i narodnostima SFRJ – umro je drug Tito.” Tim je riječima urednik i voditelj Televizije Zagreb Miroslav Lilić  objavio da je 4. svibnja 1980. godine preminuo Josip Broz.

No i danas mnogi sumnjaju u istinitost toga navoda, vjerujući jednoj od najvećih teorija urote iz bivše države. Ona kaže da Josip Broz nije bio Josip Broz. Točnije, da je ulogu doživotnog predsjednika Jugoslavije igrao ruski agent. Dakako, radi se o nikad potvrđenim informacijama.


Kako je teško za očekivati da bi tu temu smio obrađivao jugoslavenski tisak, zavirili smo u strane novinske arhive. Tako je 9. rujna 1946. godine australski The Mercury objavio kratku vijest pozivajući se na izvor iz Washingtona.

The Mercury

“Sudeći po priči koja danas kola Washingtonom, jugoslavenskog vođu, maršala Tita, čije je pravo ime Josip Broz, Rusi su pogubili 1942. godine. Kažu da je muškarac koji nosi njegovo ime ruski general imenom Lebedev.

Nepotvrđene informacije kažu da su brat i sestra pravog Tita prije nekoliko mjeseci suočeni licem u lice s čovjekom koji glumi njihova brata te da su potvrdili da se radi o varalici.

Priču podupire i franjevački svećenik velečasni Vladimir Vlahović, rođen u Hrvatskoj, a koji je sada u Župi Svetog trojstva u Gariju u Inidijani. On tvrdi da je pravi Tito opozvan u Moskvu 1942. godine zbog toga što Kremlj nije bio zadovoljan njegovim radom. Eliminiran je i zamijenjen ruskim generalom koji izgleda kao njegov dvojnik”, piše The Mercury.

Vijest je bila aktualna i tri godine kasnije. Svjetski mediji, uključujući i australske, 13. i 14. veljače 1949. godine prenose uz minorne nesuštinske intervencije Reutersovu vijest iz Berlina pitajući se – Je li Tito mrtav?

The West Australian/REUTERS

“Glasine da maršal Tito nije bivši hrvatski metalski radnik Josip Broz, već sovjetski general Lobiediev, šire se istokom Europe, a posebno beogradskim diplomatskim miljeom, javljaju berlinske novine Sozial Demokrat.

Kako je preneseno iz poljskog emigrantskog lista “Lech”, vjerovanja da je stvarni Tito mrtav pojačala su izvješća da Brozovi brat i sestra nisu prepoznali “novog” Josipa Broza Tita kada su ga vidjeli.  Novine javljaju da postoje mnogi znakovi da je Tito ubijen kada su Nijemci izveli padobranski napad na njegovo skrovište nadomak Zagreba 1944. godine“, glasila je ova agencijska vijest.

Milka Planinc biografija
Jospi Broz Tito i Milka Planinc (foto: RTVSLO)

Istraga američkih tajnih službi

Slične su se vijesti širile pedesetim i šezdesetim godinama prošlog stoljeća, a navodno ih je istraživala i CIA. Tu je priču američkim obavještajcima “prodao” Marijan John Markul. Riječ je o Livnjaku rođenom 1909. godine koji se u Sjedinjene države doselio 1936. godine, a tamo je i služio vojsku pa i zaradio državljanstvo.

No prema njegovoj verziji Tito je nestao u Rusiji još 1937. godine, zabilježio 1955. godine FBI. Markul je tvrdio da je krajem dvadesetih godina prošlog stoljeća razgovarao s pravim Titom te da ga je ruski agent koji ga je zamijenio prilikom kasnijih susreta ignorirao. Uz to, navodio je Markul, Tito je tijekom šegrtovanja u Sisku ostao bez kažiprsta i srednjeg prsta te je bio blag i imao tuberkulozu, za razliku od nabusitog maršala. Posebno ga je čudilo da je Tito znao svirati klavir, jer je bio uvjeren da onaj prvi Tito to nije imao gdje naučiti.

.

Mozaik

Kažete da su mjere prestroge? A koga ste spremni žrtvovati?

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Piše neki dan jedna prijateljica na Facebooku: “Mislim stvarno, zatvoriti čitavu zemlju zbog obične gripe! Pa to je suludo! Svake godine od gripe umre više ljudi nego je dosad umrlo od ove, kak ti, jako opasne bolesti. A gdje su tek svi oni koji umru od infarkta, možda nog udara, raka i ostalih bolesti? Stvarno, ljudi – probudite se! Ne budite tolike ovce! Sve je ovo smišljeno!”

Već sam odavno naučila da prepiranje preko društvenih mreža ne vodi nikamo. Nisam joj zato ništa odgovorila, već joj samo zalijepila link na članak u kojem svjetski priznati epidemiolozi (još jednom: e-pi-de-mi-o-lo-zi) pojašnjavaju da se doista radi o opasnoj bolesti, da je epidemija – štoviše, pandemija – stvarna, da se takve stvari događaju u svijetu s vremena na vrijeme pa smo tako već imali i SARS i MERS i hongkonšku gripu i španjolsku gripu i štošta drugo i da je mnogo ljudi umrlo, a oni koji nisu – nisu isključivo radi pravodobne reakcije stručnjaka, da su zdravstveni sustavi Italije, Španjolske, a doskora i SAD-a, pred kolapsom i da je situacija ozbiljna.


Ona je, naravno, odgovorila da je “to plaćeni članak” i tako je naša rasprava završila i prije nego je počela. Razumijem ja njezinu ljutnju. Ona radi u turizmu i prihodi su joj pali na nulu i upitno je kada će se stvari vratiti u normalu.

No da mi se dalo raspravljati i da mislim da ima neke svrhe objašnjavati ponovno ljudima sve ono što su silni svjetski stručnjaci već sto puta pojasnili, pitala bih je ovo:

Ako je broj umrlih zapravo beznačajan (a broj od skoro 55.000 diljem svijeta, unatoč činjenici da je pola svijeta u karanteni, to svakako nije!), koga si spremna žrtvovati? Svoju mamu, možda? Pa gledaj, ako gospođa ima već preko 70 godina, naživjela se, svašta je u životu prošla. Možda ne bi imala ništa protiv da je lijepo zamoliš da napusti ovaj svijet malo ranije od predviđenog tako da se naši životi čim prije vrate u normalu.

Aha, nisi mislila na svoju mamu. Nego na čiju? Možda na moju?

Znaš, svi ti ljudi koji su umrli nečiji su roditelji, nečije bake i djedovi, strine i tetke. Ali ne umiru samo stari. Podacima stručnjaka možeš ili ne moraš vjerovati, ali mrtve ne možeš zanemariti.

A i kad već spominjem stručnjake…

Znaš, sveznajuća moja prijateljice, studij medicine traje pet godina, specijalizacija još najmanje toliko, onda stažiranje pa rad u bolnici tijekom kojega neprestano učiš. I zamisli sad čitavu epidemiološku zajednicu neke zemlje, pa to pomnoži s brojem država na svijetu i dobit ćeš nevjerojatno velik broj stručnjaka specijaliziranih upravo za ovo usko područje. I svi oni – da, baš svi! – kažu da je virus opasan, da su mjere nužne i da se moramo strpiti. Ponovit ću – svi stručnjaci na svijetu!

Odakle ti samopouzdanje da ideš tvrditi nešto što je u direktnoj suprotnosti s mišljenjem čitave svjetske znanstvene zajednice? Podsjeti me, koje je ono tvoje područje? U čemu si ti stručna?

Zar te baš nimalo ne smeta što niti teoretski nije moguće da baš nitko od svih stručnjaka na svijetu nije primijetio da je virus ‘tek nešto malo jača prehlada’? Ah, pa što nisu tebe pitali! Da se tebe pitalo, sjedili bi sad na kavi i uživali u proljetnom suncu, a za virus nitko ne bi niti znao.

Točno, umirali bi ljudi po prekrcanim bolnicama, a nitko ne bi znao zašto i od čega, ni da ih je moguće spasiti. Ali ako hrpa ljudi umre od gripe i od srčanog udara, pa što je onda još nekoliko tisuća umrlih od korone? To nije ništa i to ti ne znači ništa jer nije u pitanju nitko tvoj.

A što ako ipak oboli netko iz tvoje obitelji? Hoćeš li se tada ispričati?

Ma da. Nisam ni mislila.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP