Prati nas

Mozaik

Facebook dijagnoza

6 stvari koje na Facebooku objavljuju ljudi s manjkom samopouzdanja

Društvene mreže nude prilično detaljan uvod u nečiju osobnost, a tipovi postova koje netko najčešće objavljuje mogu govoriti i puno više od onoga što ta sama osoba želi.

Objavljeno

|

foto: RUN 4 FFWPU/Pexels

Možda se već čuli pošalicu da je psihijatrima prije bilo potrebno pacijenta detaljno proanalizirati, satima s njime razgovarati i napraviti svu silu testova da bi doznali o kakvoj je osobi riječ, dok je danas za kompletnu dijagnozu dovoljno zaviriti na nečiji Facebook profil. Već na prvi pogled nekoga se može proglasiti narcisoidnom, nesigurnom ili pažnje željnom osobom.

Doista, društvene mreže nude prilično detaljan uvid u nečiju osobnost, a mi smo pokušali nabrojati nekoliko najčešćih tipova ponašanja na Facebooku koji otkrivaju zanimljive i ne uvijek pozitivne detalje nečije ličnosti.


1. Stalno objavljivanje “selfija” i vlastitih fotografija

Osobe koje vrlo često ili čak stalno objavljuju vlastite fotografije, vjerojatno su vrlo nesigurne i traže potvrdu drugih, ustanovili su znanstvenici sa Sveučilišta Arkansas. Objavljivanje slika lica ili tijela može biti znak manjka samopouzdanja pa osobe koje to čine traže potvrdu drugih o svojoj vrijednosti.

U to svakako spadaju ljudi koji će objaviti sliku vlastitog lica čak i kad se slikaju ispred kakve velike svjetske znamenitosti, pa u njihovom albumu nećete moći vidjeti niti Eiffelov toranj, niti gondolu u Veneciji, niti rimski Koloseum jer će u prvom planu uvijek biti  – oni sami.

2. Neprestano objavljivanje svoje lokacije

Objavljivanje mjesta na kojem se nalazimo, odnosno „check-in“, može značiti da želimo projicirati sliku sebe kao osobe koja puno izlazi i ima širok spektar interesa. Dakako da će svi poželjeti objaviti ako se nalaze na nekom doista značajnom mjestu (primjerice, otputovali ste u Pariz pa ste se tamo „check-in-ali“), no ako tijekom dana objavite da ste biti u teretani, pa na raskošnom ručku, pa na predavanju o književnosti, pa na glazbenom festivalu, možda samo ljudima želite poručiti da vodite jako sadržajan život.  To, dakako, i ne mora biti istina.

3. Objavljivanje moralizatorskih postova

Objave u kojima se netko stalno obračunava s manama drugih ljudi, mogao bi biti znak da je upravo on on taj kojemu se navedene mane mogu pripisati. Recimo, ako netko stalno objavljuje statuse poput: “Klonite se ljudi koji vam se smješkaju u lice, a ogovaraju vas iza leđa”, ili “Ne trošite vrijeme na osobe koje vam crpe energiju”, ili “Izbacite iz života sve pokvarene, podle i zavidne i život će vam biti ljepši”, dosta su velike šanse da se upravo toj osobi mogu spočitnuti sve navedene mane.

4. Objavljivanje fotografija velikog društva

Osobe koje su gotovo na svakoj slici u nečijem zagrljaju, u velikom društvu ili na sve objave “tagiraju” (“označuju”) svoje prijatelje, možda žele ostaviti dojam osobe koja vodi bogat društveni život i omiljena je u društvu. Ako ste nakon dugo vremena sreli nekog prijatelja, a on vas je odmah označio u Facebook objavi i još k tome napisao: “Prijatelji su najveća vrijednost u životu!” možda se radi upravo o takvoj osobi. Pogotovo ako vas taj prijatelj već godinama nije pozvao na kavu, ali nije propustio priliku drugima objaviti da se družite.

5. Objavljivanje savršene odjeće, savršene kuće, savršene djece…

Nitko od nas nije savršen. Odnosno, svako je savršena baš ta osoba koja jest – zajedno sa svim svojim nesavršenostima. Ljudi koji se na društvenim mrežama neprestano hvale svojim savršenim životom, ne moraju doista biti takvi već samo žele da drugi za njih misle da su savršeni. Stalno objavljivanje savršeno pripremljenog ručka, savršenih kolača, savršeno uređenog doma ili savršene odjeće, prije je dokaz nesigurnosti nego doista savršenog života.

6. Objavljivanje dokaza o velikoj ljubavi

Sretni zaljubljeni parovi možda su i najintrigantnija pojava na društvenim mrežama. Stalno objavljivanje slika na kojima se grlite i ljubite s partnerom, pa onda javno upućivanje ljubavnih izjava partneru i slanje čestitki, srca i “smajlića“, možda znači da i niste toliko sigurni u svojoj vezi koliko biste željeli biti.

.

Stil i ljepota

Kako sam zavoljela second hand shopove

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

Objavljeno

|

Otvorila sam jedan dan ormar i ustanovila da nemam što obući. Stigle su ljetne vrućine, a meni se dogodilo da mi je moja omiljena ljetna odjeća ili premala, ili poderana, ili mi više nije omiljena. To može značiti samo jedno: Vrijeme je za šoping! Otišla sam do najdraže trgovine i kupila dvoje hlača, suknju, tri košulje, šest majica, svileni šal i torbu. I sve to platila – 250 kuna!

Pitate se kako? Moj odgovor je – second hand shop.


Idete li u second hand shopove ili trgovine s rabljenom robom? Moram priznati da sam se ja dugo tome opirala. Ne znam. Bilo mi je nečeg odbojnog u nošenju stare odjeće koju je netko nosio prije mene. Činilo mi se da se tamo oblače samo ljudi s krajnjeg dna društvene ljestvice, a ja sam mislila da još uvijek financijski stojim dovoljno dobro da ne moram pribjegavati tako nečemu.

No onda sam na jednoj prijateljici primijetila fenomenalnu haljinu. Siva, do koljena, načinjena od nekakve svile i s jako zanimljivom kragnom. Pitala sam je gdje ju je kupila, a ona mi odgovorila: U second hand shopu!”

Bila sam iznenađena da se takva stvar može pronaći u dućanu s rabljenom odjećom, a još veći šok je uslijedio kad sam doznala cijenu. Naime, haljina koja bi u regularnoj trgovini stajala najmanje 700 kuna, u second handu je koštala tek 70 kuna.

“Ma ja ti se tamo stalno oblačim”, rekla mi je ta moja, inače uvijek vrlo dotjerana prijateljica. “Izbor je dosta dobar i stalno dolaze nove stvari. Istina, čovjek si treba dati malo truda i prekopati po stvarima, no gotovo uvijek se može naći nešto zanimljivo. A ono što je najvažnije, cijene su takve da doista ne moraš razmišljati možeš li si nešto priuštiti ili ne.”

Tako sam odlučila i ja trgovini rabljenom odjećom dati šansu. Nakon ove zadnje financijske krize, u našoj su državi procvjetale tri vrste lokala: kladionice, pekare i second hand shopovi. I dok od prvog dvoje baš i nema neke koristi, trgovine s rabljenom robom pokazale su se dosta interesantnima. Odabrala sam jedan takav dućan, uzela si vremena i krenula u potragu.

Dućan u koji sam došla bio je dosta prostran tako da roba nije bila nagruvana i nabacana već lijepo složena kao i u običnoj trgovini. Bio je radni dan prijepodne i u trgovini nije bila gužva. Bilo je tek nekoliko drugih kupaca, među kojima i dvije mlade, vrlo otkačeno odjevene cure koje sigurno nisu došle u second hand shop u potrazi za povoljnim cijenama, već za neobičnim komadima odjeće.

Odjeća je bila složena po vrsti: na jednom stalku traperice, na drugom hlače od drugih materijala, zatim suknje, pa onda debele veste, pa posebno majice od tanjih materija,a pa onda majice kratkih rukava i na kraju sportska odjeća. Razlika u odnosu na običnu trgovinu je u tome da od svakog komada odjeće imate samo jedan jedini primjerak umjesto da na stalku stoji deset istih haljina kao u običnom butiku.

Pregledala sam što se nudi i na kraju izabrala jednu sivu majicu od tanke vune s dugim rukavima. Platila sam je – sjećam se još i sada – 20 kuna. Tek kasnije ću ustanoviti da je to prilično visoka cijena za majicu iz second hand shopa. No važno je reći da mi je ta majica ubrzo postala omiljena jer paše na sve i sa svim se slaže. Samo joj dodate neki fora šal ili maramu, sve to skupa podignete dobrom torbom i obučeni ste za pet, a platili ste toliko da je cijenu nepotrebno i spominjati.

foto: Artem Beliaikin @belart84/Pexels

Second hand shopovi su mi ubrzo postali omiljene trgovine za nabavku odjeće jer se čovjek vrlo brzo navikne na to da o novcu ne mora razmišljati. Osim toga, ono što kupite u second handu, sasvim sigurno je jedinstveno i nećete istu halljinu pronaći na još pola grada. Otada svima savjetujem da kupuju rabljenu odjeću. S vremenom mi se iskristaliziralo i nekoliko najvažnijih razloga za to:

1. Cijena

Nema se tu što posebno reći. Dođeš u trgovinu, uzmeš baš sve što ti se svidi i platiš koliko bi u običnoj trgovini platio možda tek jedan komad odjeće. Dakle, što se cijene tiče, second hand shop jednostavno nema konkurenciju.

2. Izbor

Sigurno ste i vi ovo primijetili: kad je nešto u modi, onda svi butici imaju to isto. Kad su u modi uske traperice, onda svi butici nude uske traperice. Kad su u modi trapez traperice, onda svi butici nude trapez traperice. Ali ako želite kupiti trapez traperice onda kad su u modi uske, nemate nikakve šanse da ih nađete. Osim, naravno, u second hand shopu gdje istovremeno možete pronaći sve vrste odjeće neovisno o tome što se trenutno nosi.

3. I još jednom – izbor

Odjeća iz second hand shopa uglavnom dolazi izvana, pa je izbor doista širok. To je zapravo jedini način da u našoj zemlji kupite stvari koje nitko ne uvozi.

4. Zašto uopće bacati robu?

Na svijetu se svakoga dana baci ogromna količina savršeno dobre i upotrebljive garderobe. Takav odnos prema bilo kojem materijalnom dobru naprosto je neodrživ i ljudi će se prije ili kasnije morati suočiti s time. Recikliranje svega, pa tako i odjeće, morat će postati svakodnevni dio naših života ili ćemo svi skupa propasti.

5. Koliko zaista košta jeftina (nova) roba iz butika?

Za ovo svi znate ali se pravite da ne znate. Vašu novu haljinu iz poznatih butika napravila je neka sirota žena ili dijete u nekoj nerazvijenoj zemlji za što su bili plaćeni smiješno (ili bolje rečeno tragično) malo.

6. Je li to sve čisto?

Ukratko – da. Sva roba koja se nudi u second hand shopu kemijski je očišćena, no novi ćete komad odjeće ionako oprati prije nego ga prvi put obučete, bez obzira na to jeste li ga nabavili u trgovini rabljenom odjećom ili običnom butiku.

7. Ipak ima nekih ograničenja

Iako volim kupovati u second hand shopovima, ne kupujem isključivo ondje i ne kupujem baš sva artikle. Nikad, recimo, ne bih u trgovini rabljenom robom kupila cipele, donje rublje i kupaće kostime, no sa suknjama, majicama i šalovima nemam problema.

Također, nisam posve izbacila iz upotrebe obične butike pa rado kombiniram stvar iz second hand shopa s nekim skupljim komadom odjeće. I, vjerujte, nema boljeg osjećaja nego kad ti netko udijeli kompliment za to kako ste odjeveni i pritom posebno pohvali upravo najjeftiniji komad odjeće koji imate na sebi.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP