Mozaik
Zašto neki ljudi uporno ponavljaju neistine čak i kada im pokažete dokaze?
Zašto neki ljudi odbijaju dokaze i uporno ponavljaju neistine? Znanstvena istraživanja objašnjavaju intelektualnu zatvorenost i izbjegavanje znanja.
Postoje ljudi koji će radije satima braniti svoje mišljenje nego potrošiti pet minuta na provjeru činjenica. Ne nedostaje im nužno inteligencije ni obrazovanja. Problem je u načinu na koji prihvaćaju informacije koje proturječe njihovim uvjerenjima.
Psihološka istraživanja pokazuju da ljudi ponekad odbacuju dokaze, traže potvrdu vlastitih stavova ili izbjegavaju informacije koje bi im čak i koristile. Intelektualno su zatvoreni. Nije riječ o medicinskoj dijagnozi, nego o obrascu razmišljanja povezanom s dogmatizmom i nespremnošću na preispitivanje vlastitih zaključaka.
Psihologinja Ziva Kunda još je 1990. godine u znanstvenom časopisu Psychological Bulletin opisala motivirano zaključivanje. Ljudi, pokazala je, ne razmišljaju uvijek samo kako bi došli do točnog odgovora. Ponekad traže argumente koji im omogućuju da dođu do zaključka koji priželjkuju.
Primjerice, osoba uvjerena u djelotvornost neke zdravstvene metode može tražiti nedostatke u istraživanjima koja joj proturječe, a nekritički prihvatiti pojedinačno svjedočanstvo koje potvrđuje njezino mišljenje. Takvo razmišljanje ne mora biti svjesno. Čovjek može iskreno vjerovati da objektivno procjenjuje dokaze, iako ih vrednuje različitim mjerilima.
Tri od četiri poveznice dijele se bez otvaranja članka
S takvim se obrascima susreću i redakcije informativnih medija. Novinari objavljuju službene podatke, objašnjavaju propise i provjeravaju raširene tvrdnje, no u komentarima na društvenim mrežama često se ponavljaju iste netočnosti. Pojedinci traže informacije koje se već nalaze u članku ili odbacuju podatke jer se ne uklapaju u njihova uvjerenja.
Koliko je površno praćenje vijesti rašireno, pokazuje istraživanje objavljeno u časopisu Nature Human Behaviour. Znanstvenici su analizirali više od 35 milijuna javnih Facebook objava s poveznicama na vijesti i utvrdili da je približno 75 posto proslijeđenih poveznica podijeljeno bez prethodnog klika na sadržaj.
Istraživanje se odnosi na dijeljenje, a ne na komentiranje. Ipak, iskustvo pokazuje da se na isti način komentiraju članci, a naše statistike to i dokazuju. Ljudi koji nas prate na društvenim mrežama mogu se podijeliti u tri skupine: čitatelji koji ne komentiraju, komentatori koji ne čitaju i čitatelji koji komentiraju. Pri tomu su ovi treći, novinarima najdraži, zapravo najmalobrojniji.
Čak i korisna informacija može se doživiti kao napad
Russell Golman, David Hagmann i George Loewenstein u radu objavljenom 2017. godine u časopisu Journal of Economic Literature analizirali su izbjegavanje informacija čak i kada su te informacije besplatne, dostupne i korisne.
Zašto se to događa? Novo saznanje može izazvati nelagodu, narušiti sliku o sebi ili zahtijevati promjenu ponašanja. Izbjegavanje ne mora biti namjerno, a nije ni uvijek znak intelektualne zatvorenosti. Ljudi informacije izbjegavaju i zbog straha ili emocija koje nisu kadri ili nisu naučeni obraditi. Zato osoba, čak i kada joj pružite točnu informaciju, može nastaviti ponavljati netočnu tvrdnju pa čak i nakon što dobije opetovan provjerljiv ispravak.
Neznanje i intelektualna zatvorenost nisu isto
Znanstvenici upozoravaju da intelektualna zatvorenost nije odlika ljudi koji imaju skromno obrazovanje. Čovjek može imati nisko formalno obrazovanje, ali istovremeno može biti i znatiželjan i receptivan za kvalitetne informacije i spreman na razvoj.
S druge strane, visokoobrazovana osoba može pokazivati sve znakove intelektualne zatvorenosti i odbijati sve informacije koje traže preispitivanje vlastitog stava i znanja. Psiholozi tu u priču uvode pojam intelektualne poniznosti koju definiraju kao sposobnost prepoznavanja ograničenja vlastitog znanja i prihvaćanja mogućnosti da smo pogriješili.
Psihologinje Shauna Bowes i Lisa Fazio u metaanalizi iz 2024. godine obuhvatile su 27 istraživanja s ukupno 33.814 sudionika. Utvrdile su malu, ali statistički potvrđenu povezanost između intelektualne poniznosti i manjeg prihvaćanja dezinformacija.
Mogli bismo reći da neuk čovjek nešto ne zna, ali intelektualno zatvoren čovjek ne želi znati bilo što zbog čega bi morao misliti drukčije.
