Prati nas

Zdravlje

Bez kočnica

Sve više umirovljenika je zaraženo triperom. Seks traže na internetu i ne koriste kondome

današnji umirovljenici su generacija koja je dobar dio svojeg života provela uz računala i Internet, pa se njima znaju koristiti. Zato rado i često posegnu za aplikacijama i online servisima za upoznavanje partnera.

Objavljeno

|

foto: Astryd_MAD/Pixabay

Prema novim podacima Službe javnog zdravstva (PHE), u Engleskoj je tijekom 2018. godine dijagnosticirano preko 440.000 slučajeva spolno prenosivih infekcija , a broj slučajeva gonoreje (tripera, kapavca) među osobama starijim od 65 godina je u zadnje dvije godine u porastu za 42%, što je gotovo dvostruko više od prosjeka, piše Bug.hr.

Broj slučajeva gonoreje dijagnosticiranih u Engleskoj dosegnuo je najvišu razinu u više od 40 godina: u 2018. zabilježeno ih je 56.259, što je za više od četvrtine (26%) u odnosu na prethodnu godinu, a posebno je zabrinjavajuće zbog sve većeg udjela sojeva uzročnika gonoreje otpornih na uobičajene lijekove. Sifilis se također među umirovljeničkom populacijom više nego udvostručio u odnosu na prije 10 godina.


Spolne bolesti u trećoj životnoj dobi

I ne samo gonoreja i sifilis: klamidija je i dalje najčešće dijagnosticirana STD, koja je u 2018. godini bila odgovorna za gotovo polovicu novih dijagnoza spolnih bolesti. Nakon opsežno provedenih epidemioloških analiza, PHE je za taj porast okrivio dva osnovna uzroka: porast promiskuitetnog ponašanja (česte izmjene povremenih spolnih partnera) kod osoba “treće životne dobi” i pad postotka onih koje koriste kondome. Za nekorištenje kondoma krivci su nedovoljna informiranost i needuciranost, a za promiskuitetno ponašanje se glavnim krivcem vidi porast korištenja aplikacija za traženje partnera.

Analizirajući moguće korijene navedenih uzroka, došlo se do zanimljivih zaključaka: današnji umirovljenici su generacija koja je dobar dio svojeg života provela uz računala i Internet, pa se njima znaju koristiti. Zato rado i često posegnu za aplikacijama i online servisima za upoznavanje partnera. Na taj način puno češće, brže i lakše pronalaze nove partnere nego pred-računalne generacije ‘staraca’ koji su nakon svoje 65. godine ostajali ‘zarobljenici’ svoja četiri zida zbog znatno oskudnijih mogućnosti za socijalizaciju, druženje s vršnjacima i pronalaženje adekvatnih partnera.

Vitalni, ali slabo educirani starci

S druge strane, liječnici tvrde da ljudi iznad 65 godina života, nakon što su desetljećima bili u monogamnim vezama, a zatim se razveli ili obudovjeli, nisu dovoljno svjesni važnosti brige o spolnom zdravlju i odgovornom spolnom ponašanju.

Spolna edukacija jest prisutna u suvremenom engleskom obrazovnom sustavu, no većina informacija o sigurnom seksu i spolno prenosivim bolestima je usmjerena na mlade, školske generacije, pa su oni stariji (zbog konzervativne obrazovne i obiteljske tradicije i posljedične needuciranosti) propustili dovoljno naučiti o simptomima, načinima prenošenja i metodama zaštite. Osim toga, na kondome se uobičajeno gleda samo kao na protekciju od trudnoće, a ne i od spolno prenosivih bolesti, pa ih osobe koje su prošle menopauzu ili obavile vazektomiju ne smatraju neophodnim “priborom” za spolne odnose.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP