Prati nas

Život

Nekretninski biznis

‘Ima li kakvu nekretninu?’ Književnik Pero Kvesić prisjetio se kako je za majku tražio mjesto u staračkom domu

Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to ‘nama’, tko su to ili tko je to ‘mi’. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Pero Kvesić (screenshot: Beldocs/Youtube)

Ugledni hrvatski novinar i književnik Pero Kvesić javnom objavom na Facebooku komentirao je prilog Podravskog lista. Naime Podravski problematizira činjenicu da je 2003. godine ravnateljica koprivničkog Doma za stare i nemoćne Vesna Križan, dok je bila zaposlenica Doma i čelnica povjerenstva koje je odlučivalo o smještaju u tu ustanovu, sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju sa ženom koja je tri dana nakon toga dobila smještaj u domu.

Križanovi su brinuli o ženi pet godina, no iako je umrla 2008. godine, do danas nisu ušli u stan na elitnoj lokaciji u Zagrebu, a koji im je pripao sklapanjem ugovora. Danas u stanu u Ulici kneza Višeslava, usprkos sudskim presudama u korist Križan, živi nećakinja nekadašnje vlasnice s obitelji, a slučaj revidira Vrhovni sud. Važno je reći da je u međuvremenu zakonom zabranjeno djelatnicima takvih ustanova sklopiti ugovor o uzdržavanju sa štićenikom.


Kvesića je sve to podsjetilo na vrijeme kada je za vlastitu majku pokušavao pronaći mjesto u domu. Objavu prenosimo u cijelosti:

“Još u naponu snage i pri punoj svijesti moja je majka odlučila da će kad ostari otići živjeti u starački dom. Znajući da se na slobodno mjesto dugo čeka i da sve bude u redu otišla je i upisala se na listu čekanja u zagrebački dom koji je sama odabrala. Dvadesetak godina kasnije, na samom početku devedesetih, majka je već fizički dosta oslabila iako je i dalje bila potpuno bistra u glavi, pa je zaključila da je došlo vrijeme za premještaj u odabranu ustanovu. Zamolila me je da odem tamo i osobno pitam kad bi je mogli primiti, da ne obavljamo tako značajan razgovor telefonom. Najavio sam se i dogovorio sastanak s ravnateljicom, direktoricom, upraviteljicom, kako li je već bila njena titula. Nikada neću zaboraviti taj razgovor.

Na početku sam rekao da se moja majka prijavila već prije dvadesetak godina i to nije bilo po ničemu sporno. Direktorica je uzvratila da ne može reći kad će se osloboditi sljedeće mjesto i da čekanje može biti dugotrajno. Upozorio sam da majka čeka već više od dvadeset godina. Direktorica je odgovorila da uvažava tu činjenicu, ali ipak ne može ništa obećati: postoji “lista prioriteta”, a oni s te liste se uzimaju prvi, te oni koji nisu prioritetni mogu čekati neodređeno, dovijeka. Situacija je izgledala beznadna, sve dok moja sugovornica nije zapitala:

– A ima li Vaša majka neku nekretninu?

Rekoh da ima stan u vlasništvu.

– Kad bi nam majka poklonila taj stan, upisali bismo je na prioritetnu listu…

I gledamo se kao pokeraši iznad još neotvorenih karata. Uopće nije pitala kakav stan i gdje. Vjerojatno je o tome ovisilo koliko visoko na tu listu bi je upisali. Nisam bi pitao tko je to “nama”, tko su to ili tko je to “mi”. Samo sam zahvalio na ljubaznoj ponudi.

Po izlasku mi je palo na pamet da bih događaj mogao prijaviti, ali tada je bilo vrijeme da policija, tužilaštvo i sudovi nisu reagirali ni na daleko drastičnije zloupotrebe, kršenja zakona i čak zločine, da su vijesti o takvim zbivanjima dopirale svakodnevno s raznih strana; tužilaštvo, policija i sudovi nisu često čak ni zaprimali prijave, dapače – oni koji su to prijavljivali postajali su često meta progona i medijskog linča. Ono, “da institucije rade svoj posao” bila je farsa od samog početka kao i danas. Utoliko me nedavna vijest da je neka sirotica u Koprivnici prepisala vrijedan stan u Zagrebu šefici Doma za starije osobe, pa već tri dana kasnije dobila mjesto u Domu nije nimalo iznenadila. Instititucije su se uhodale”, zaključuje Kvesić.

.

Život

‘Izdržite!’ Pročitajte što vam poručuju stanovnici Wuhana koji su preživjeli koronavirus i karantenu

Karantena nije tu da bi vam se oduzela sloboda, već je ona znanstveno provjerena metoda borbe protiv epidemije, poručuju oni koji su najgori epidemijski scenarij gledali iz prvih redova.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kineski Wuhan, grad od 11 milijuna stanovnika, ukinuo je karantenu nakon tri mjeseca. Užas koji su proživjeli ljudi koji žive u polazištu pandemije koronavirusa, doživjeli su i stanovnici Italije, Španjolske i Francuske, a čini se da će danak politike koja se nije najbolje snašla platiti i građani Sjedinjenih Država.

Nakon što su građani Wuhana izašli iz svojih kućnih zatvora, svoja su iskustva i savjete odlučili podijeliti s ostatkom svijeta koji se bori s opakom zarazom. Njihove riječi zabilježio je BBC.


Kako je karantena izgledala?

“Kada gledamo na protekle mjesece, to je bio važan dio našeg života. Sjećanja su dragocjena, ali užasavajuća.”

“Umjesto da karantenu opisujemo kao žrtvu, volim reći da je grad učinio najbolje što je mogao u borbi protiv pandemije, zajedno s cijelom zemljom. Svatko tko je ostao doma, pomogao je.”

“Ukinuta nam je karantena nakon dugo vremena. Na početku sam bila nonšalantna i mislila sam da te mjere nisu bile potrebne. Kad su počele nestašice, osjetio se jak strah i nisam mogla spavati.”

“Liječnici i sestre su morali preko društvenih mreža moliti za medicinske potprepštine. Pacijenti su su govorili da nema dovoljno kreveta i da ne mogu do liječenja. Postupno je dolazilo sve više medicinskog materijala, a počeli su pristizati liječnici iz cijele zemlje. Broj novozaražnih je počeo polako padati.”

Najljepša sjećanja iz karantene

“Uspjeli smo kupiti brašno i meso, zahvaljujući susjedima. Zato smo odlučili napraviti okruglice. Nakon 30 godina moj otac se prihvatio kuhanja. Zadnji put je to učinio kad sam bila u vrtiću.”

“Moj dečko se stvarno potrudio da proslavimo Valentinovo i moj rođendan. Uspio je nabaviti tortu i cvijeće. Stajao je u redu da dobije komad mesa i čak ga je skuhao.”

“Mi smo muslimani i bilo je teško nabaviti halal hranu. Na kraju smo uspjeli nabaviti veliku kutiju halal okruglica. Kutija je bila jako teška i jako me je dirnulo kad mi ju je kolega u vjeri dostavio.”

Što činiti za vrijeme karantene

“Zovite često obitelj. Pogotovo ako ne žive u mjestima u kojima ima zaraze. Jako se brinu za vas pa im javljajte kako ste. I više komunicirajte sa svojim partnerom ili partnericom. Jako su rijetke situacije u kojima parovi mogu provoditi cijele dane zajedno i to mjesecima pa mane izbijaju na vidjelo. Nemojte se svađati, ali nemojte ni zašutjeti kada naiđete na problem. Još nešto, ako radite od doma, morate odvojiti posao od života. U protivnom čete poludjeti.”

“Radite stvari za koje prije niste imali vremena. Čitajte, gledajte televiziju, igrajte video igrice. Budite s obitelji.”

O ostatku svijeta u kojem sad bukti epidemija

“Sve podsjeća na Wuhan u siječnju ili na počeku ožujka. Mogu razumjeti očaj tih ljudi.”

“Ako ste tjeskobni, depresivni ili bijesni, to je normalno. Karantena nije tu da bi vam se oduzela sloboda, već je ona znanstveno provjerena metoda borbe protiv epidemije.”

“Nadam se da će ljudi naučiti nešto iz ovoga kako drugi ne bi morali toliko žrtvovati i kako bi se činilo manje grešaka. Kada svijet pobijedi pandemiju, bit ćemo bolji ljudi.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP