Prati nas

Mozaik

Radikalizacija u starosti

‘Nemam više mamu. Oteo ju je Donald Trump’

‘Pokušao sam mami objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije. Nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina. Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: John Cameron/Unsplash

Jeste li se ikada posvađali s nekim od rodbine zbog politike? Sigurni smo da jeste. No također smo sigurni da ste se nakon nekog vremena ipak uspjeli pomiriti. No u današnjem vremenu kad su značajne političke pozicija zauzeli ljudi koji otvoreno zagovaraju netrpeljivost prema raznim skupinama ljudi i neistomišljenicima, nisu rijetki slučajevi u kojima politika zauvijek razori obitelj, a ljudi više nikad međusobno ne progovore ni riječ.

Upravo to se dogodilo Jayu Weixelbaumu, doktoru povijesti, kojemu je majku oteo – američki predsjednik Donald Trump. Svoje je iskustvo opisao za Independent. Prenosimo ga u nastavku.


Više nemam mamu. Ukrao ju je Trump. Te 2017. je odbila doći na moje vjenčanje u Baltimore. Dvije godine kasnije kad sam završio devetogodišnje obrazovanje i primao titulu doktora znanosti, njezino mjesto na proslavi bilo je prazno. Nije mi odgovarala na poruke. Čini se da ih je pročitala jer sam prije šest mjeseci primio veliku kutiju punu fotografija iz djetinjstva i uspomena iz osnovne škole. Uz to su bili i svi darovi koje sam joj darovao u posljednja dva desetljeća. U kutiji nije bilo nikakve poruke.

A što sam ja zapravo napravio da sam zaslužio takvu kaznu? Vikao sam na nju jer je glasala za Trumpa. No krenimo otpočetka…

Spomenuo sam da sam znanstvenik, zar ne? Proučavam povijest američkih kompanija i njihov odnos s nacističkom Njemačkom i Holokaustom. Dok smo ja i moja majka još razgovarali, govorio sam joj o implikacijama svoga posla. Pokušao sam joj objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije zbog kojih bi Amerika mogla krenuti destuktivnim putem kakvim je jednom išla i Europa. Znao sam da gleda Fox News. Nisam imao iluzija da će negdje drugdje potražiti točne informacije, no nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina.

2015. godine na društvenim mrežama su me počeli maltretirati Trumpovi rasistički trolovi. Twitter baš i nije prijateljsko mjesto za razne skupine ljudi, na primjer za Židove koji otvoreno govore o Holokaustu i stvarima koje su mu prethodile. Pokazao sam to maltretiranje svojoj mami. Slali su mi kukaste križeve i slike muškaraca u plinskoj komori. “Kad Trump postane predsjednik, ti si gotov!”, napisali bi mi.

Moju mamu se to nije previše dojmilo. Odrasla je uz židovsku tetu i ujaka. Mislio sam da ako njezino mišljenje ne mijenjaju povijesni podaci, možda će ga promijeniti direktne prijetnje upućene njezinom sinu. Rekla je u par navrata da se brine za mene, no ignorirala je moje molbe da na izborima ne podupre kandidata čiji agresivni glasači okolo siju mržnju.

Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa. Ja sam eksplodirao! Rekao sam joj da je podlegla neznanju i netrpeljivosti i da je bezobzirno ignorirala moja upozorenja. Isti čas sam požalio što sam izgubio živce. No iako sam bio tužan, razočaran i ljut zbog onoga što se dogodilo Americi, poslao sam mami e-mail u kojem joj se ispričavam. Uostalom, ona je još uvijek moja mama.

Na moje je poruke, e-mailove i pozive odgovorila ledenom tišinom. I tako sam sada sam na svijetu, pokušavam se probiti kao povjesničar bez podrške i blagoslova moje majke. A to nije lako.

Možda je mama bila u pravu kad je prezrela moj izbor zanimanja. Kako se poslije ispostavilo, posla u mojoj struci baš i nema. Na vrlo direktan način, Amerika povijesti i povjesničarima okreće leđa. Naravno, na raznim zabavama mi redovito govore da je moje istraživanje američkih kompanija i njihovog odnosa s nacističkom Njemačkom jako važno, no ta važnost nije se prelila na Trumpovu Ameriku. Pretpostavljam da nitko od nas ne bi trebao biti previše iznenađen.

Još uvijek se nadam da će moja mama pročitati nešto od onoga što sam joj slao i odgovoriti mi. Evo, ovo je i prvi put da joj se obraćam ovako javno:

“Bok, mama. Nadam se da si dobro i da paziš na sebe. Ja se nekako držim. Odgojila si otpornog čovjeka kakvi svi moramo biti u današnje vrijeme. Nadao sam se da nećemo na vlastitoj koži morati učiti sve lekcije koje smo mogli naučiti iz prošlosti. I dalje se nadam najboljem, iako se pripremam za najgore. Nadam se da će jednog dana uvidjeti da je ‘trumpizam’ jako destruktivan – čak i ako u obzir uzmeš samo štetu koju je napravio našoj obitelji. Nedostaješ svome sinu. Nedostaješ Americi, mama.”

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP