Prati nas

Mozaik

Radikalizacija u starosti

‘Nemam više mamu. Oteo ju je Donald Trump’

‘Pokušao sam mami objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije. Nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina. Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa.’

Objavljeno

|

foto: John Cameron/Unsplash

Jeste li se ikada posvađali s nekim od rodbine zbog politike? Sigurni smo da jeste. No također smo sigurni da ste se nakon nekog vremena ipak uspjeli pomiriti. No u današnjem vremenu kad su značajne političke pozicija zauzeli ljudi koji otvoreno zagovaraju netrpeljivost prema raznim skupinama ljudi i neistomišljenicima, nisu rijetki slučajevi u kojima politika zauvijek razori obitelj, a ljudi više nikad međusobno ne progovore ni riječ.

Upravo to se dogodilo Jayu Weixelbaumu, doktoru povijesti, kojemu je majku oteo – američki predsjednik Donald Trump. Svoje je iskustvo opisao za Independent. Prenosimo ga u nastavku.


Više nemam mamu. Ukrao ju je Trump. Te 2017. je odbila doći na moje vjenčanje u Baltimore. Dvije godine kasnije kad sam završio devetogodišnje obrazovanje i primao titulu doktora znanosti, njezino mjesto na proslavi bilo je prazno. Nije mi odgovarala na poruke. Čini se da ih je pročitala jer sam prije šest mjeseci primio veliku kutiju punu fotografija iz djetinjstva i uspomena iz osnovne škole. Uz to su bili i svi darovi koje sam joj darovao u posljednja dva desetljeća. U kutiji nije bilo nikakve poruke.

A što sam ja zapravo napravio da sam zaslužio takvu kaznu? Vikao sam na nju jer je glasala za Trumpa. No krenimo otpočetka…

Spomenuo sam da sam znanstvenik, zar ne? Proučavam povijest američkih kompanija i njihov odnos s nacističkom Njemačkom i Holokaustom. Dok smo ja i moja majka još razgovarali, govorio sam joj o implikacijama svoga posla. Pokušao sam joj objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije zbog kojih bi Amerika mogla krenuti destuktivnim putem kakvim je jednom išla i Europa. Znao sam da gleda Fox News. Nisam imao iluzija da će negdje drugdje potražiti točne informacije, no nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina.

2015. godine na društvenim mrežama su me počeli maltretirati Trumpovi rasistički trolovi. Twitter baš i nije prijateljsko mjesto za razne skupine ljudi, na primjer za Židove koji otvoreno govore o Holokaustu i stvarima koje su mu prethodile. Pokazao sam to maltretiranje svojoj mami. Slali su mi kukaste križeve i slike muškaraca u plinskoj komori. “Kad Trump postane predsjednik, ti si gotov!”, napisali bi mi.

Moju mamu se to nije previše dojmilo. Odrasla je uz židovsku tetu i ujaka. Mislio sam da ako njezino mišljenje ne mijenjaju povijesni podaci, možda će ga promijeniti direktne prijetnje upućene njezinom sinu. Rekla je u par navrata da se brine za mene, no ignorirala je moje molbe da na izborima ne podupre kandidata čiji agresivni glasači okolo siju mržnju.

Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa. Ja sam eksplodirao! Rekao sam joj da je podlegla neznanju i netrpeljivosti i da je bezobzirno ignorirala moja upozorenja. Isti čas sam požalio što sam izgubio živce. No iako sam bio tužan, razočaran i ljut zbog onoga što se dogodilo Americi, poslao sam mami e-mail u kojem joj se ispričavam. Uostalom, ona je još uvijek moja mama.

Na moje je poruke, e-mailove i pozive odgovorila ledenom tišinom. I tako sam sada sam na svijetu, pokušavam se probiti kao povjesničar bez podrške i blagoslova moje majke. A to nije lako.

Možda je mama bila u pravu kad je prezrela moj izbor zanimanja. Kako se poslije ispostavilo, posla u mojoj struci baš i nema. Na vrlo direktan način, Amerika povijesti i povjesničarima okreće leđa. Naravno, na raznim zabavama mi redovito govore da je moje istraživanje američkih kompanija i njihovog odnosa s nacističkom Njemačkom jako važno, no ta važnost nije se prelila na Trumpovu Ameriku. Pretpostavljam da nitko od nas ne bi trebao biti previše iznenađen.

Još uvijek se nadam da će moja mama pročitati nešto od onoga što sam joj slao i odgovoriti mi. Evo, ovo je i prvi put da joj se obraćam ovako javno:

“Bok, mama. Nadam se da si dobro i da paziš na sebe. Ja se nekako držim. Odgojila si otpornog čovjeka kakvi svi moramo biti u današnje vrijeme. Nadao sam se da nećemo na vlastitoj koži morati učiti sve lekcije koje smo mogli naučiti iz prošlosti. I dalje se nadam najboljem, iako se pripremam za najgore. Nadam se da će jednog dana uvidjeti da je ‘trumpizam’ jako destruktivan – čak i ako u obzir uzmeš samo štetu koju je napravio našoj obitelji. Nedostaješ svome sinu. Nedostaješ Americi, mama.”

.

Mozaik

Mudri ljudi su manje usamljeni, evo zašto

Svi znamo da biti sâm i biti usamljen nije jedno te isto. No zašto se neki ljudi osjećaju usamljeni, a neki drugi ne – iako možda imaju sličan društveni život? Odgovor bi mogao biti: zbog mudrosti!

Objavljeno

|

Usamljenih je na svijetu mnogo pa se ponekad govori i o pravoj epidemiji usamljenosti. Istraživanja pokazuju da se broj ljudi koji kažu da se osjećaju usamljeno u zadnjih 50 godina udvostručio, a s rapidnim starenjem stanovništva taj će se broj sigurno i povećavati.

Ali biti usamljen i biti sâm nije jedno te isto! Doktor Dilip Jeste sa Sveučilišta Kalifornija, gostujući u programu CNN-a, kazao je ovako: “Moramo znati da je osjećaj usamljenosti subjektivan. Usamljenost ne znači biti sâm, ne imati prijatelje… Usamljenost se opisuje kao ‘subjektivna nevolja’. U biti to je opaženi jaz između veza koje imamo i veza koje bismo željeli imati.”


O usamljenosti je provedeno već dosta istraživanja, no doktor Jeste i kolege proveli su istraživanje koje je pokušalo povezati usamljenost i mudrost. Istraživanje upravo te veze svakako ima smisla. Osim anegdotalnih dokaza, detaljnije studije sugeriraju da je sama narav mudrosti posve suprotna usamljenosti, kaže doktor Jeste.

Iz dosad objavljenih studija može se iščitati da je mudrost kompleksna ljudska osobina sastavljena od emotivne samoregulacije, samorefleksije, pro-socijalnog ponašanja poput empatije i suosjećanja, odlučnosti, tolerancije, njegovanja raznolikih vrijednosti i duhovnosti.

Usamljenost je najizraženija u tri životna stadija

Koristeći seriju isprobanih instrumenata za mjerenje usamljenosti, mentalnog i fizičkog zdravlja te mudrosti, doktor Jeste i njegovi kolege ispitali su usamljenost i mudrost na osobama između 27 i 101 godine starosti.

Rezultati nisu bili ohrabrujući. U grubo, 76 posto ispitanih kazali su da se osjećaju umjereno do jako usamljeno, a što je neki ispitanik bio više usamljen, to je bilo vjerojatnije da je lošeg psihičkog, tjelesnog i kognitivnog stanja.

Znanstvenici su također pronašli i zanimljivu vezu između usamljenosti i dobi. Otkrili su da je usamljenost najizraženija u tri životna stadija: u kasnim dvadesetima, u srednjim pedesetima i kasnim osamdesetima. Iako studija sama po sebi nije bila osmišljena da objasni ovu pojavu, Jeste je ponudio moguće razloge: “Kasne dvadesete su razdoblje važnih životnih odluka što je često i vrlo stresno jer možda osjećate da su vaši prijatelji donijeli bolje odluke od vas. Zbog toga možete osjećati krivnju jer ste odlučili tako kako ste odlučili.”

“U srednjim pedesetima svjedočit ćete i prvim smrtima sebi bliskih ljudi te možda i po prvi puta doista shvatiti da nećete živjeti zauvijek. Što se usamljenosti u kasnim osamdesetima tiče, mnogo dobrih prijatelja je već pomrlo, a i vaš se životni vijek bliži kraju, a ne pomažu ni vrlo izvjesne financijske poteškoće”, navodi Jeste.

No nije sve tako crno

Što se odnosa mudrosti i usamljenosti tiče, ispitivanja su pokazala da što je netko mudriji, manje će osjećati onu vrstu duboke usamljenosti tako štetne po zdravlje. Znanstvenici su mudrost mjerili kroz šest ključnih aspekata: altruizam, osjećaj za pravdu, samouvid, općenita znanja o životu, upravljanje emocijama, prihvaćanje raznolikih vrijednosti i odlučnost. Istraživanja sugeriraju da mudre osobe koje gaje dobar odnos same sa sobom jednako toliko kao i sa drugim osobama, biraju u kakvom će društvu biti – bez obzira jesu li okruženi prijateljima ili nisu.

Pitanje koje se samo po sebi nameće je kako razviti mudrost?

Nažalost na ovo pitanje ne postoji baš mnogo odgovora, a ako odgovori i postoje, oni su često pseudoznanstveni ili nedovoljno istraženi. Koncept mudrosti je teško definirati jer je sastavljen od čitavog niza društvenih ponašanja. No oslonimo li se na samu definiciju, mogli bismo reći da, želite li biti mudri, poradite na introspekciji, naučite kako regulirati emocije i njegujte empatiju. Rezultat svega toga mogao bi biti i da se osjećate manje usamljeno.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP