Prati nas

Mozaik

Radikalizacija u starosti

‘Nemam više mamu. Oteo ju je Donald Trump’

‘Pokušao sam mami objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije. Nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina. Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: John Cameron/Unsplash

Jeste li se ikada posvađali s nekim od rodbine zbog politike? Sigurni smo da jeste. No također smo sigurni da ste se nakon nekog vremena ipak uspjeli pomiriti. No u današnjem vremenu kad su značajne političke pozicija zauzeli ljudi koji otvoreno zagovaraju netrpeljivost prema raznim skupinama ljudi i neistomišljenicima, nisu rijetki slučajevi u kojima politika zauvijek razori obitelj, a ljudi više nikad međusobno ne progovore ni riječ.

Upravo to se dogodilo Jayu Weixelbaumu, doktoru povijesti, kojemu je majku oteo – američki predsjednik Donald Trump. Svoje je iskustvo opisao za Independent. Prenosimo ga u nastavku.


Više nemam mamu. Ukrao ju je Trump. Te 2017. je odbila doći na moje vjenčanje u Baltimore. Dvije godine kasnije kad sam završio devetogodišnje obrazovanje i primao titulu doktora znanosti, njezino mjesto na proslavi bilo je prazno. Nije mi odgovarala na poruke. Čini se da ih je pročitala jer sam prije šest mjeseci primio veliku kutiju punu fotografija iz djetinjstva i uspomena iz osnovne škole. Uz to su bili i svi darovi koje sam joj darovao u posljednja dva desetljeća. U kutiji nije bilo nikakve poruke.

A što sam ja zapravo napravio da sam zaslužio takvu kaznu? Vikao sam na nju jer je glasala za Trumpa. No krenimo otpočetka…

Spomenuo sam da sam znanstvenik, zar ne? Proučavam povijest američkih kompanija i njihov odnos s nacističkom Njemačkom i Holokaustom. Dok smo ja i moja majka još razgovarali, govorio sam joj o implikacijama svoga posla. Pokušao sam joj objasniti opasnosti populizma, demagogije i korporativne korupcije zbog kojih bi Amerika mogla krenuti destuktivnim putem kakvim je jednom išla i Europa. Znao sam da gleda Fox News. Nisam imao iluzija da će negdje drugdje potražiti točne informacije, no nadao sam se da će pokušati stvari sagledati iz drugačije perspektive radi mene, njezinog vlastitog sina.

2015. godine na društvenim mrežama su me počeli maltretirati Trumpovi rasistički trolovi. Twitter baš i nije prijateljsko mjesto za razne skupine ljudi, na primjer za Židove koji otvoreno govore o Holokaustu i stvarima koje su mu prethodile. Pokazao sam to maltretiranje svojoj mami. Slali su mi kukaste križeve i slike muškaraca u plinskoj komori. “Kad Trump postane predsjednik, ti si gotov!”, napisali bi mi.

Moju mamu se to nije previše dojmilo. Odrasla je uz židovsku tetu i ujaka. Mislio sam da ako njezino mišljenje ne mijenjaju povijesni podaci, možda će ga promijeniti direktne prijetnje upućene njezinom sinu. Rekla je u par navrata da se brine za mene, no ignorirala je moje molbe da na izborima ne podupre kandidata čiji agresivni glasači okolo siju mržnju.

Nedugo nakon izbora 2016. moje me majka obavijestila da je glasala za Trumpa. Ja sam eksplodirao! Rekao sam joj da je podlegla neznanju i netrpeljivosti i da je bezobzirno ignorirala moja upozorenja. Isti čas sam požalio što sam izgubio živce. No iako sam bio tužan, razočaran i ljut zbog onoga što se dogodilo Americi, poslao sam mami e-mail u kojem joj se ispričavam. Uostalom, ona je još uvijek moja mama.

Na moje je poruke, e-mailove i pozive odgovorila ledenom tišinom. I tako sam sada sam na svijetu, pokušavam se probiti kao povjesničar bez podrške i blagoslova moje majke. A to nije lako.

Možda je mama bila u pravu kad je prezrela moj izbor zanimanja. Kako se poslije ispostavilo, posla u mojoj struci baš i nema. Na vrlo direktan način, Amerika povijesti i povjesničarima okreće leđa. Naravno, na raznim zabavama mi redovito govore da je moje istraživanje američkih kompanija i njihovog odnosa s nacističkom Njemačkom jako važno, no ta važnost nije se prelila na Trumpovu Ameriku. Pretpostavljam da nitko od nas ne bi trebao biti previše iznenađen.

Još uvijek se nadam da će moja mama pročitati nešto od onoga što sam joj slao i odgovoriti mi. Evo, ovo je i prvi put da joj se obraćam ovako javno:

“Bok, mama. Nadam se da si dobro i da paziš na sebe. Ja se nekako držim. Odgojila si otpornog čovjeka kakvi svi moramo biti u današnje vrijeme. Nadao sam se da nećemo na vlastitoj koži morati učiti sve lekcije koje smo mogli naučiti iz prošlosti. I dalje se nadam najboljem, iako se pripremam za najgore. Nadam se da će jednog dana uvidjeti da je ‘trumpizam’ jako destruktivan – čak i ako u obzir uzmeš samo štetu koju je napravio našoj obitelji. Nedostaješ svome sinu. Nedostaješ Americi, mama.”

.

Mozaik

‘Mi ćemo koronavirus preživjeti, ali naš brak neće!’

U izvanrednoj situaciji, ljudi se ponašaju izvanredno, no to nije uvijek dobro. Hoće li brakovi i općenito odnosi nakon ovog iskustva postati čvršći ili se raspasti? Kako koji…

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Žali mi se neki dan prijateljica preko telefona. Kaže da ju muž izluđuje. Otkako je počela epidemija, ne prestaje kopati po nekim opskurnim portalima i tražiti alternativna objašnjenja ovoga što se događa. Ne vjeruje, kaže, ni Vladi, ni Nacionalnom stožeru, ni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Svi su oni, uvjeren je, potkupljeni u cilju potlačivanja masa i organiziranja novog svjetskog poretka.

“Ja ću izluditi! Kaže da su se kompletna znanstvena zajednica, svi epidemiolozi na svijetu i sve vlade svijeta organizirale kako bi nas podjarmile (kao da im je za to trebao nekakav virus) i da će novi svjetski ustroj biti nešto posve drugo. Uzalud mu ja objašnjavam da sve svjetske vlade najčešće ne mogu dogovoriti niti zajednički stav o tome koji danas dan, a kamoli da bi uspjeli organizirati nešto ovako komplicirano i sveobuhvatno. On i dalje pili po svome! Uopće ne znam gdje mu je nestao sav razum! Kad ovo i jednom završi, ne znam hoću li ga ikada više moći gledati na isti način”, gotovo u dahu mi govori prijateljica.


Jedna druga prijateljica ima jednako neugodan, ali posve suprotan problem. Njezin je muž pomahnitao od silnog nastojanja da se zaštiti od virusa.

“Stalno sve dezinficira. Po nekoliko puta dnevno alkoholom briše sve kvake, ključeve, mobitele… Natjerao nas je da cipele ostavljamo na stubištu, a vrećice iz dućana i sve kupljene namirnice brišemo dezinfekcijskim maramicama. Kad sam mu rekla, u šali, da zašto nije tako puno pospremao i čistio i ranije, izderao se na mene da je stvar ozbiljna i da nije trenutak za zezanje. I dok je samo čistio, sve je bilo OK, ali sad nam je počeo braniti da uopće izlazimo iz kuće, u trgovinu idemo najviše dva puta tjedno, a vešmašina non-stop radi jer on stalno prokuhava zaštitne maske. Kuća nam izgleda kao bolnica.”

No nisu malo skrenuli samo muževi. Susjeda ima problema s – mamom. Gospođa, iako je već u poznim godinama, uopće ne mari za savjete liječnika i nimalo se ne pazi. Kaže da ako je preživjela dva rata, smrt muža i karcinom, onda će preživjeti i ovo. Uopće neće slušati kad joj se objašnjava da upravo zbog tog preboljenog karcinoma i poznih godina, pripada rizičnoj skupini.

“Poludit ću s njom! Ali nije samo to što se svađamo, nego sam sad i stvarno zabrinuta. Evo, jučer je išla do prijateljice na kavu. Poslije je malo prošetala do placa i jako se naljutila što je sve zatvoreno. Kad joj kažem da će ju policija vratit kući kad već neće slušati epidemiologe, onda počne psovati i političare, i Plenkovića, i Beroša, i sve. Ponaša se kao malo dijete. Ali ne mogu ja svoju mamu stavit u kaznu i zabranit joj izlaske”, priča mi susjeda.

Kad čujem ove priče, postanu mi jasna sva ona upozorenja psihologa da će koronavirus ostaviti teške psihičke posljedice čak i ako uspijemo zaobići zarazu. Mnogi od nas sada po prvi puta vide kako naši bližnji reagiraju na izvanrednu situaciju, a mnoge od tih reakcija nimalo nam se ne sviđaju.

U Kini je doista zabilježen povećan interes za razvodima brakova sad kad je kriza s virusom polako jenjala. Neće biti drugačije niti kod nas, a mnogim odnosima koji su se otprije klimali, koronavirus će zabiti posljednji čavao u lijes.

Ipak, ako želite moje mišljenje, trebali biste još malo pričekati prije nego nekog zauvijek otpišete. Imajte na umu da su u izvanrednoj situaciji i reakcije ljudi izvanredne. Jednom kad epidemija prođe, kad se svijet vrati u normalu, a mir u vaše živote, možda pronađete novo razumijevanje za sve ludosti vaših muževa, žena, mama, baka i susjeda. A možda jednostavno i zaboravite i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP