Prati nas

Mozaik

savjeti zlata (i smijeha) vrijedni

Kako biti najbolja maćeha

Biti mama ili tata najteži je posao na svijetu. Zapravo, skoro najteži jer još je teže biti pomajka ili poočim. Duhovite i vrlo korisne savjete o tome kako biti najbolja pomajka ponudila je poznata američka komičarka.

Objavljeno

|

foto: 3282700/Pixabay

Biti roditelj nije nimalo lako. No biti pomajka ili poočim još je daleko teže pa je svaki savjet dobrodošao. Niz duhovitih ali vrlo korisnih savjeta ponudila je u Guardianu poznata američka spisateljica i stand up komičarka Tiff Stevenson.

“U New Yorku neke zabrinute pomajke plaćaju i do 500 dolara na sat kako bi na posebnom tečaju naučile to biti. No to su bogate pomajke. Kako sam i sama pomajka, znam da je to težak posao. Također, nedavna studija pokazala je da su upravo pomajke najranjiviji članovi takvih spojenih obitelji. Mišljenje pomajke smatra se najmanje važnim. Baš iz tog razloga volim se baviti stand up komedijom jer sve što na nastupu govorim, moje je vlastito mišljenje i jako je važno.


Važno, no ne i preskupo. Sat vremena mog savjetovanja košta oko 10 dolara. Naime, tolika je cijena ulaznice za moju predstavu ‘Majka’ u kojoj nudim mudrosti koje sam prikupljala 12 godina. Trebali biste se osjećati počašćeno što ovo uopće čitate jer ja sam radi ovoga teksta morala načas napustiti svoj dvorac i razgovor s čarobnim ogledalom.

Učinite

Stvorite vlastite termine kad govorite o svojoj obitelji. Izraz ‘smiksana obitelj’ (eng.’blended family’) najnovija je fraza no ja baš nisam presretna s njom. Taj izraz mi izgleda kao da smo neki frape ili nešto za jelo. No i to je bolje od alternative jer se za takve obitelji ponekad kaže ‘ponovno osnovane’ obitelji.

U 2019. godini trebalo bi biti dovoljno reći samo ‘obitelj’, jer danas je većina obitelji komplicirana i ne sastoje se sve od mame, tate, dvoje djece i psa. Ja svoju obitelj volim nazivati zajednicom. Jer mi smo čvrsto povezani i ne svađamo se poput pijanaca na izlasku iz krčme. Za pomajke se ponekad kaže ‘nebiološke’ a taj izraz također prezirem. Pa nisam ja prašak za pranje! Ali ako baš želite poći tim putem, tehnički, od mene nećete dobiti osip.

Nemojte učiniti

Ne silite dijete da vas zove majkom ili mamom bez obzira na to kako rano ste ušli u njihove živote. Oni imaju svoju mamu i to niste vi. Shvatite to čim prije i uštedite si bol u budućnosti. Moj posinak me zove Tiff. Znači, upotrijebite svoje ime. Ili još bolje – upotrijebite moje.

Učinite

Budite prijatelj i osoba od povjerenja. Naime, za djecu je jako korisno da u životu imaju nekoga kome se mogu povjeriti i s kime mogu razgovarati kao s prijateljem. Ako imaju neki problem, ponekad će se lakše otvoriti nekome drugome, a ne roditeljima.

Nemojte učiniti

Nemojte pokušavati biti mamina prijateljica. Budite ljubazni i civilizirani, no budite iskreni o granicama vašeg odnosa.

Nemojte učiniti

Nikada nemojte kritizirati mamu pred djecom. Nikada! Čak ni kada se suočite s divljom provokacijom. Ako pomaže, razmišljajte o roditelju kao o nastavku djeteta. Ako povrijedite mamu – povrijedili ste dijete.

Učinite

Osigurajte partnerovu podršku kad je riječ o kućnim pravilima i zabranama. Svađa pred djecom o tome treba li televizija biti upaljena za vrijeme večere, nikada ne pomaže. Ako o takvim stvarima imate različito mišljenje, riješite to kad djeca nisu u blizini.

Učinite

Ponosite se svojim posinkom ili pokćerkom kad u nečemu uspiju. Pogotovo ako ste im pomogli da ostvare taj cilj. To su pravi dragulji u kruni pomajčinstva. Također znajte da vas za to nitko neće posebno pohvaliti ili nagraditi. Što se mene tiče, to je u redu jer, sjećate se, ja ionako živim u dvorcu s čarobnim ogledalom. Kad smo već kod toga…

Nemojte učiniti

Nemojte očekivati bilo kakvu pohvalu ili priznanje od biološke majke. (I dalje mrzim taj izraz jer me podsjeća na prašak za pranje). Bilo bi krasno da vam tu i tamo zahvali jer aktivno odgajate njezinu djecu, hranite ih, oblačite i čistite i perete za njima, no malo je vjerojatno da će se to dogoditi. Samo se sjetite koliko roditelja od svoje vlastite djece čuje nešto poput: ‘Zar bih trebao biti zahvalan? Pa nisam tražio da me rodite!’ Znam da moja mama čuje to od mene barem jednom tjedno.

Učinite

Pronađite ravnotežu između discipline i prijateljstva. Djeca zapravo vole ograničenja jer se zbog njih osjećaju sigurnije.

Učinite

Znajte da se taj sistem granica možda razlikuje od onoga njihove mame, no i jedan i drugi su jednako važni i moraju se poštovati.

Učinite

Nudite poticaje i nagrade. To je savjet koji će vam uštedjeti mnogo vremena. Na primjer, moj posinak će ponekad obaviti neki kućanski zadatak za džeparac, poput košnje trave ili odlaska u trgovinu. Imat će osjećaj postignuća zbog obavljenog zadatka plus financijska nagrada. Morate mu jasno dati do znanja da su to pravila kad dođe u vašu kuću, no to ne znači da ista pravila vrijede i kod njegove mame i da će baš za svaku ispražnjenu perilicu posuđa dobiti novac. Njegova majka si možda ne može priuštiti da mu plaća za pokošen travnjak. Možda i nema travnjak. No meni to nije problem jer ja živim u dvorcu, sjećate se.

Učinite

Djecu svaki dan podsjećajte da su željena, voljena i vrijedan član obitelji. Također, podsjećajte ih da se moraju lijepo ponašati jer čarobno ogledalo ih uvijek gleda.”

.

Mozaik

Tito: “Najproblematičniji su katolici, Stepinac je politički zlotvor, a s muslimanima imamo najbolje odnose”

‘Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo’, kazao je Tito.

Objavljeno

|

Autor

Je li Tito branio vjeru?

Je li se u Jugoslaviji smjelo ići u Crkvu, banalno je pitanje koje se često postavlja u sklopu internetskih rasprava na temu sloboda u Jugoslaviji. Odgovor na njega iznimno je jednostavan: smjelo se, iako nije bilo poticano i nije se smatralo poželjnim ponašanjem. Uostalom, o tome svjedoče i brojni novinski tekstovi koji upozoravaju, primjerice, na navodno štetan i nazadnjački utjecaj Crkve na jugoslavensku mladež.

Vjerske slobode u Jugoslaviji intrigirale su i strane medije, a s njima su se sasvim ozbiljno bavile i državne politike zapadnjačkih zemalja. Tako je američka Središnja obavještajna agencija (CIA) u veljači 1999. godine skinula oznaku tajnosti s prijepisa razgovora američkog izaslanstva i doživotnog jugoslavenskog predsjednika Josipa Broza Tita, a koji otkriva maršalove stavove o vjerskim zajednicama. Izaslanstvo predvođeno dr. J. Huntleyem Dupreom, Tito je ugostio na Brijunima 29. srpnja 1953. godine.


Uz brojna pitanja koja su se ticala uređenja države, mogućnosti stranog investiranja, obrazovanja i socijalističke ideologije, velik dio razgovora posvećen je vjerskim slobodama. Tako je jedan od gostiju, čije je ime u dokumentu cenzurirano, konstatirao da je Katolička crkva “u Jugoslaviji napravila probleme i počinila zla”. No zanimalo ga je postoji li i nekakav pozitivan doprinos Crkve u Titovoj Jugoslaviji.

“Vatikan stvara probleme”

“Imamo nekoliko religija; katoličku, najbrojniju pravoslavnu, muslimansku, protestansku i druge. Moram reći da imamo najviše problema s katoličkom vjerom, drugim riječima, s višim svećenicima. Niže svećenstvo, koje čini najveći dio katoličke vjere, sklono je surađivati s državom i prilagođava se okolnostima i trenutnim uvjetima. S druge strane, više svećenstvo, potaknuto Vatikanom, stvara nam probleme. To se vidi i u inozemstvu”, odgovorio je doživotni jugoslavenski predsjednik Josip Broz.

“Politički zlotvor i ratni zločinac”

U nastavku izlaganja spomenuo je i Alojzija Stepinca za kojeg je rekao da je bio dobrovoljac na Solunskom frontu. “Preskočio je sve stepenice da bi postao biskup. Kao skorojevića sada su ga učinili kardinalom. Za nas je on politički zlotvor i ratni zločinac, kako mu je suđeno i presuđeno. Svatko u ovoj zemlji to zna. Bio je predstavnik Vatikana u Jugoslaviji. Vatikan ga je koristio kako bi nam stvarao probleme u unutarnjim i vanjskim odnosima”, izgovorio je Tito u dugom odgovoru u kojem optužuje Svetu Stolicu za daljnje pokušaje destabilizacije Jugoslavije: “Na vanjskom planu Vatikan svoju borbu protiv Jugoslavije predstavlja kao sukob između aktualne vlasti i religije. Nismo glupi da bismo mislili kako se religija može eliminirati silom zakona. Vjera je privatna stvar pojedinca i tu ne možemo ništa učiniti. Ni ne pokušavamo. Ali želimo da predstavnici Crkve priznaju sadašnje stanje i da obavljaju samo crkvene dužnosti.”

foto: CIA

Dekret o zabrani pokrivanja muslimanki

Nadalje, član američkog izaslanstva kojem je cenzurirano ime postavio je pitanje o odnosima s muslimanskom zajednicom koja se opirala nekim Titovim mjerama.

“To je iza nas. Morali smo donijeti dekret o zabrani pokrivanja lica i bilo je nešto otpora oko toga. Nisu se bunili poglavari muslimanske zajednice, već neki pojedinci i niže svećenstvo. Ali to smo lako riješili i sada više nema problema. Moram priznati da s muslimanskom religijom i predstavnicima muslimanske vjerske zajednice imamo najbolje odnose”, pohvalio se Broz.

Na sastanku koji se održao u prijepodnevnim satima bili su predstavnici pravoslavne, muslimanske, starokatoličke i židovske vjerske zajednice, no bez predstavnika Katoličke crkve iz Hrvatske. Od važnijih sudionika na sastanka bili su zamjenik direktora Federalnog planiranja Kiro Gligorov, predstavnici vojnih i zdravstvenih vlasti te tajnik Centralnog komiteta Saveza sindikata Jugoslavije Ivan Boričević.

Tito i Jovanka Broz na audijenciji kod pape Pavla VI. u Vatikanu 23. ožujka 1971. godine

Tito nije uspio odvojiti narod od vjere, ni Crkvu od Vatikana

Svjestan da ne može odvojiti narod od vjere, Josip Broz svom silom pokušavao je odvojiti Katoličku crkvu u Hrvatskoj od Vatikana. No, zahvaljujući Stepincu, to mu nije pošlo za rukom. Kardinal je, naime, još za života među vjernicima zadobio status mučenika, a njegovo suđenje i presuda smatrani su farsom i zastrašivanjem Hrvata.

Nakon dugotrajnih pregovora u lipnju 1966. godine, Sveta stolica i Jugoslavija potpisale su u Beogradu protokol kojim Jugoslavija potvrđuje slobodu vjeroispovijesti. Najvažnije, tim je dokumentom potvrđena nadležnost Svete Stolice nad Katoličkom crkvom u Jugoslaviji u duhovnim stvarima.

Vatikan je pak izjavio da svećenici ne mogu svoje crkvene i vjerske funkcije zloupotrebljavati u političke svrhe te je osudio političko nasilje i politički terorizam. Te je godine dopuštena i prodaja ploča s božićnim pjesmama, a izdana je i dozvola za gradnju prve nove katoličke crkve u Zagrebu.

1970. godine uspostavljeni su i diplomatski odnosi s Vatikanom. Konačno, 1971. Tito je u pratnji supruge Jovanke posjetio Vatikan gdje ga je primio papa Pavao VI.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP