Prati nas

Zdravlje

Jednostavno - ne radi

Ne mučite ih. Ni ‘homeopatija za životinje’ ne djeluje

Uvijek iznova će se čuti zajedljive primjedbe prema proizvođačima lijekova i farmaceutskoj industriji. Ali postoje i golemi proizvođači takvih homeopatskih preparata koji također odlično zarađuju, no na tečaju ne čujemo šale i na njihov račun.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Charles Roth/Pexels

Već više od dva stoljeća imaju u osnovi samo dva mišljenja o homeopatiji. Jedni misle da je to glupost, drugi da je „pravi“ spas. Brigitte Osterath je pogledala kako to djeluje kod – životinja, piše Deutsche Welle.

Djeluje li homeopatija? Kad se već ljudi ne mogu složiti oko toga, možda je bolje da se okrenem životinjama. Po Njemačkoj ima više škola i tečajeva za alternativnu medicinu i za takvo liječenje životinja. Htjela ili ne, tamo sam dobila punu dozu homeopatije i prije svega, njezinih zagovornika.


Znanstveno, tu se nema što raspravljati. Sva “dvostruko slijepa” istraživanja su pokazala kako homeopatski pripravci nisu ništa bolji od placeba. Dakle takvom “dvostruko slijepom” istraživanju i mi možemo slijepo vjerovati. A ako takav pripravak nije bolji od pilulice laktoze ili nečeg potpuno bez veze, onda pripravak ne djeluje. I točka.

Bolje da s takvim tvrdnjama i ne dolazim zagovornicima homeopatije kao što je jedna moja prijateljica. Njezin je odgovor kako “istraživanja ne mogu sve dokazati” i uporno zalijeva svoje cvijeće prema mjesečevom kalendaru. Ne znam kako bi njezino cvijeće izgledalo da ga zalijeva na neki drugi način, ali ona je uvjerena kako “na ovom svijetu ima još mnogo toga što ne razumijemo.”

“Ne znaju oni što je homeopatija…”

To je argument koji je teško pobiti, barem za stvari koje doista ne razumijemo. Ali homeopatija je već odavno postala čitava industrija, a onda je taj argument ipak nategnut. To se vidjelo i na tečaju alternativne medicine za životinje gdje i predavačice i predavači svaku sumnju “obične” medicine i veterine u njihove metode nazivaju “glupošću”.

A to se događa barem jednom skoro svakog nastavnog sata. Predavačica upravo drži hvalospjeve homeopatiji i bez obzira o čemu je konkretno riječ, uvijek će se naći vremena nešto reći o toj tajanstvenoj moći liječenja. “Ima ljudi koji tvrde kako homeopatija ne djeluje. Oni nemaju pojma”, kaže tucetu učenica i učenika koji se smješkaju i klimaju glavom. Jedino se ja trudim da se ne uhvatim za glavu.

Po nekakvoj znanosti kakvu poznajemo od doba humanizma, sad bi bio zgodan trenutak da predavačica kaže i zašto netko kaže kako “ne djeluje”, dakle ono s placebom. Ali neće valjda ona raditi reklamu klasičnoj medicini i učenicima savjetovati neka radije upišu “običnu” veterinu. Zato odmah nastavlja: “Kaže se da kad čovjek uzme neki lijek, onda si može umisliti da on djeluje. Ali kod životinja se to ne može dogoditi”. Jedna učenica se odmah umiljava nastavnici: “Naravno, kod životinja nema učinka placeba!” I eto, svi vjeruju da homeopatija djeluje, a nastava ide dalje.

Životinje nisu glupe

Zapravo, već i ovaj dijalog pokazuje kako sudionici nastave ne znaju baš sve: učinak placeba nije samo čista iluzija, nego tijelo doista reagira na taj prividni lijek i na očekivanja koja ima pacijent da će on djelovati. I to se može izmjeriti. Ali taj efekt može djelovati i na životinje. Još 1962. američki psiholog Richard Hernstein je pisao o učinku placeba i kod štakora, a takvih istraživanja ima mnogo. Na primjer, 2010. su veterinari Sveučilišta Sjeverne Karoline utvrdili kako psi koji boluju od epilepsije pate od manje napada ako dobiju placebo, dakle “nikakav” lijek.

Jer životinje nisu glupe i brzo shvaćaju što se događa. Čak i ako nisu u ordinaciji koja čudno smrdi i u čekaonici ima i drugih životinja u jadnom stanju, osjetit će već i ako im gazda, pun očekivanja stavi nešto u gubicu što posve očito nije slastan zalogaj. To itekako može imati i pozitivan učinak, osobito na tako senzibilne i inteligentne životinje kao što su konji. Placebo by Proxy se zove taj fenomen.

Učenici tečaja alternativne medicine za životinje uče mnogo toga korisnog: o anatomiji, ali i psihologiji pasa, mačaka i konja, o uzrocima i simptomima mnogih bolesti, a tu je i dijagnostika gdje se uči čitava anamneza, pipanje, slušanje, ali i shvaćanje što nam kaže analiza krvi. Dakle treba učiti mnogo toga, ali zato jer oni nisu “pravi” veterinari niti liječnici, zabranjeno im je propisivati “prave” lijekove, ili se latiti kirurškog noža. Zato se koncentriraju na ljekovito bilje, tu je i akupunktura – djeluje li ona ili ne, to je sad druga priča, a naravno da je tu i homeopatija.

„Njima je samo do zarade”

Druga predavačica učenicima već na početku kaže kako im je “donijela nekoliko knjiga koje preporučam za studij”. U zraku drži debelu knjižurinu gdje se opisuju sva homeopatska sredstava i njihova primjena. Predavačica upozorava kako je tu knjigu napisao “pravi” veterinar i kako u predgovoru piše kako isprva nije vjerovao u homeopatiju. Opet se svi učenici slatko smiju.

Uvijek iznova će se čuti zajedljive primjedbe prema proizvođačima lijekova i farmaceutskoj industriji. Dapače, čak i preporučaju učenicima neka odu na promociju nekog lijeka “jer tamo uvijek ima dobrih stvari za pojesti i popiti” – naravno, na trošak proizvođača lijekova. Ali postoje i golemi proizvođači takvih homeopatskih preparata koji također odlično zarađuju, no na tečaju ne čujemo šale i na njihov račun.

Svaka rasprava između zagovornika i kritičara homeopatije se čini uzaludnom i besmislenom. Ako im se i kaže kako preparati dokazano ne djeluju, odgovor glasi kako homeopatski preparati drugačije djeluju kod svakog čovjeka i životinje. Ako nešto nije djelovalo kod nekog psa, onda to jedino može značiti da treba neki drugi – naravno, opet homeopatski preparat.

Zagovornici uvijek iznova kažu kako su vidjeli na svoje oči kako homeopatija doista djeluje. Dođe mi da i sama poželim otkriće da se i najteža bolest ipak nekako može izliječiti preparatom koji bi trebao koštati najviše nekoliko centi. Ali preparatom u kojem možda ima tek nekoliko molekula tvari koja bi barem nekako mogla djelovati? Možda je i to previše? Odakle znate da se jednako brzo taj pas ili mačka ne bi izliječili i sami od sebe?

Može ipak biti i štetno – ne samo za novčanik

Nedavno mi se jedna prijateljica požalila kako njezina mačka uvijek iznova obolijeva od upale mokraćnog mjehura. Ali s homeopatskim preparatom ta nevolja brzo nestane. Predlažem joj da onda zaboravi na taj preparat i vidi, hoće li i tako ta upala brzo nestati. Prijateljica me gleda kao da sam joj ubila majku: “Pa ne mogu valjda tako nešto učiniti svojoj mački! I ja toliko patim kad je ona bolesna!” Naravno da mnogi tako osjećaju. I spremni su zato otvoriti novčanik. I eto lijepe zarade…

Čak i kod ljudi koji gaje zdravu nepovjerljivost prema homeopatiji, čuje se argument kako “to valjda ne može štetiti”. Može. Ako je vaš pas zapravo trebao antibiotik, ali je umjesto toga dobio globulicu, onda to može trajati sve dok ne bude mnogo većih nevolja. I za koje ćete trebati novac koji ste potrošili na glupost. Možda za posebnu hranu za mačke kod upale bubrega. Ili za honorar pravom veterinaru.

Jesam li odgovorila, djeluje li homeopatija? Nisam, jer nisam niti našla razlog da promijenim mišljenje kako ne djeluje. Jesam li uvjerila one koji vjeruju u homeopatiju da postanu sumnjičavi? Ni to ne vjerujem: sigurna sam da će mi već sutra netko početi objašnjavati kako se izliječio od neke grozne bolesti samo homeopatskim preparatom. Ili da se izliječilo njezino dijete ili životinja kojoj “prava” medicina nije pomogla. Rasprava će se voditi i dalje. Ili, kako je pisano: “vjera te je tvoja spasila…”

.

Zdravlje

Koronavirus može oštetiti mozak, a posljedice mogu ostati prikrivene godinama

Sličnih kasnih posljedica je prema studiji bilo i nakon katastrofalne španjolske gripe 1918. godine, kod koje je vjerojatno oko milijun ljudi imalo oštećenja mozga.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Koronavirus SARS-CoV-2 može izazvati teška oštećenja mozga i središnjeg živčanog sustava, tvrde britanski neurolozi. Posljedice mogu biti psihoze, paralize i moždani udari, a opasnost se često može prekasno prepoznati, prenosi Deutsche Welle.

U međuvremenu ima jako puno pokazatelja da novi koronavirus SARS-CoV-2 ne napada samo pluća i dišni sustav nego i druge organe. On može teško oštetiti i srce, krvne žile, živce, bubrege i kožu.


Britanski neurolozi su sad objavili šokantne podatke u časopisu Brain prema kojima virus SARS-CoV-2 može izazvati teška oštećenja mozga i kod pacijenata s lakim simptomima ili pacijenata koji su već ozdravili. Ta oštećenja se često prepoznaju jako kasno ili nikad.

Kod više od 40 pacijenata oboljelih od covida 19 neurolozi s instituta University College London (UCL) dijagnosticirali su akutni demijelizirajući encefalomijelitis (ADEM), a to su oštećenja ovojnice živčanih vlakana. Kod te upale dolazi do degenerativnog razaranja središnjeg živčanog sustava, koje pogađa mijelinske ovojnice živaca u mozgu i leđnoj moždini.

Različite kasne posljedice

Kod 12 istraživanih pacijenata utvrđena je upala središnjeg živčanog sustava, kod 10 privremena encefalopatija (oboljenje mozga) s delirijem ili psihozom, osam pacijenata je imalo moždane udare, a još osam probleme perifernog živčanog sustava, najčešće s dijagnozom Guillain-Barréovog sindroma. To je imunosna reakcija koja napada živce, izaziva paralize, a u pet posto slučajeva završava smrću pacijenta. Jedna 59-godišnja žena obuhvaćena istraživanjem je od toga preminula.

“Način na koji COVID-19 napada mozak nismo nikad ranije vidjeli kod drugih virusa”, kaže dr. Michael Zandi, vodeći autor studije i savjetnik u bolnici University College London Hospital. Neobična su osobito teška oštećenja mozga čak i kod pacijenata s blagim simptomima.

Oštećenja se često ne prepoznaju

Sada objavljeni slučajevi potvrđuju da COVID-19 kod nekih pacijenata izaziva dugoročne zdravstvene probleme. Brojni pacijenti i nakon ozdravljenja imaju poteškoća s disanjem i osjećaju se umorno. Drugi pate od osjećaja utrnulosti dijelova tijela, slabosti i slabljenja pamćenja.

“Biološki gledano ADEM ima određene sličnosti s multiplom sklerozom, ali ona se odvija teže i događa se u pravilu samo jedanput. Kod nekih pacijenata će ostati dugoročna invalidnost, drugi će se dobro oporaviti”, tvrdi Michael Zandi.

Čitav spektar oboljenja mozga i kasnih posljedica zaraze virusom SARS-CoV-2 vjerojatno još nije utvrđen, kaže Zandi, jer su brojni pacijenti u bolnicama previše bolesni da bi ih se moglo snimati magnetnom rezonancijom ili drugim dijagnostičkim metodama.

“Htjeli bismo medicinare na cijelom svijetu upozoriti na ove komplikacije koronavirusa”, kaže Zandi. Liječnici i drugo medicinsko osoblje trebali bi kod pacijenata s kognitivnim simptomima, poteškoćama pamćenja, umorom, gluhoćom ili slabošću u svakom slučaju konzultirati neurologa.

Šokantni slučajevi

Objavljene su dojmljive priče o pojedinačnim sudbinama, primjerice o jednoj 47-godišnjoj ženi koja je nakon tjedan dana kašljanja i povišene temperature odjednom osjetila glavobolju i utrnulost u desnoj ruci. U bolnici joj se jako spavalo i nije više reagirala. U hitnoj operaciji joj je uklonjen dio lubanje da bi se smanjilo pritisak na nateknuti mozak.

Jedna 55-godišnja pacijentica koja ranije nije imala nikakvih psihičkih oboljenja dan nakon otpuštanja iz bolnice se počela čudno ponašati. Stalno je oblačila zimski kaput i skidala ga i počela halucinirati, u svojoj kući je vidjela majmune i lavove. Kad je ponovo prebačena u bolnicu dobila je antipsihotičke lijekove.

I kod španjolske gripe je bilo oštećenja mozga

Britanski neurolozi se boje da bi COVID-19 kod nekih pacijenata mogao ostaviti suptilna oštećenja mozga, koja će se pokazati tek kasnije, nakon više godina. Sličnih kasnih posljedica je prema studiji bilo i nakon katastrofalne španjolske gripe 1918. godine, kod koje je vjerojatno oko milijun ljudi imalo oštećenja mozga.

“Nadamo se, naravno, da se tako nešto neće dogoditi, ali kod tako velike pandemije, koja pogađa velik dio pučanstva, moramo biti oprezni”, naglašava Michael Zandi s instituta UCL Queen Square Institute of Neurology.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP