Prati nas

Zdravlje

Jednostavno - ne radi

Ne mučite ih. Ni ‘homeopatija za životinje’ ne djeluje

Uvijek iznova će se čuti zajedljive primjedbe prema proizvođačima lijekova i farmaceutskoj industriji. Ali postoje i golemi proizvođači takvih homeopatskih preparata koji također odlično zarađuju, no na tečaju ne čujemo šale i na njihov račun.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Charles Roth/Pexels

Već više od dva stoljeća imaju u osnovi samo dva mišljenja o homeopatiji. Jedni misle da je to glupost, drugi da je „pravi“ spas. Brigitte Osterath je pogledala kako to djeluje kod – životinja, piše Deutsche Welle.

Djeluje li homeopatija? Kad se već ljudi ne mogu složiti oko toga, možda je bolje da se okrenem životinjama. Po Njemačkoj ima više škola i tečajeva za alternativnu medicinu i za takvo liječenje životinja. Htjela ili ne, tamo sam dobila punu dozu homeopatije i prije svega, njezinih zagovornika.


Znanstveno, tu se nema što raspravljati. Sva “dvostruko slijepa” istraživanja su pokazala kako homeopatski pripravci nisu ništa bolji od placeba. Dakle takvom “dvostruko slijepom” istraživanju i mi možemo slijepo vjerovati. A ako takav pripravak nije bolji od pilulice laktoze ili nečeg potpuno bez veze, onda pripravak ne djeluje. I točka.

Bolje da s takvim tvrdnjama i ne dolazim zagovornicima homeopatije kao što je jedna moja prijateljica. Njezin je odgovor kako “istraživanja ne mogu sve dokazati” i uporno zalijeva svoje cvijeće prema mjesečevom kalendaru. Ne znam kako bi njezino cvijeće izgledalo da ga zalijeva na neki drugi način, ali ona je uvjerena kako “na ovom svijetu ima još mnogo toga što ne razumijemo.”

“Ne znaju oni što je homeopatija…”

To je argument koji je teško pobiti, barem za stvari koje doista ne razumijemo. Ali homeopatija je već odavno postala čitava industrija, a onda je taj argument ipak nategnut. To se vidjelo i na tečaju alternativne medicine za životinje gdje i predavačice i predavači svaku sumnju “obične” medicine i veterine u njihove metode nazivaju “glupošću”.

A to se događa barem jednom skoro svakog nastavnog sata. Predavačica upravo drži hvalospjeve homeopatiji i bez obzira o čemu je konkretno riječ, uvijek će se naći vremena nešto reći o toj tajanstvenoj moći liječenja. “Ima ljudi koji tvrde kako homeopatija ne djeluje. Oni nemaju pojma”, kaže tucetu učenica i učenika koji se smješkaju i klimaju glavom. Jedino se ja trudim da se ne uhvatim za glavu.

Po nekakvoj znanosti kakvu poznajemo od doba humanizma, sad bi bio zgodan trenutak da predavačica kaže i zašto netko kaže kako “ne djeluje”, dakle ono s placebom. Ali neće valjda ona raditi reklamu klasičnoj medicini i učenicima savjetovati neka radije upišu “običnu” veterinu. Zato odmah nastavlja: “Kaže se da kad čovjek uzme neki lijek, onda si može umisliti da on djeluje. Ali kod životinja se to ne može dogoditi”. Jedna učenica se odmah umiljava nastavnici: “Naravno, kod životinja nema učinka placeba!” I eto, svi vjeruju da homeopatija djeluje, a nastava ide dalje.

Životinje nisu glupe

Zapravo, već i ovaj dijalog pokazuje kako sudionici nastave ne znaju baš sve: učinak placeba nije samo čista iluzija, nego tijelo doista reagira na taj prividni lijek i na očekivanja koja ima pacijent da će on djelovati. I to se može izmjeriti. Ali taj efekt može djelovati i na životinje. Još 1962. američki psiholog Richard Hernstein je pisao o učinku placeba i kod štakora, a takvih istraživanja ima mnogo. Na primjer, 2010. su veterinari Sveučilišta Sjeverne Karoline utvrdili kako psi koji boluju od epilepsije pate od manje napada ako dobiju placebo, dakle “nikakav” lijek.

Jer životinje nisu glupe i brzo shvaćaju što se događa. Čak i ako nisu u ordinaciji koja čudno smrdi i u čekaonici ima i drugih životinja u jadnom stanju, osjetit će već i ako im gazda, pun očekivanja stavi nešto u gubicu što posve očito nije slastan zalogaj. To itekako može imati i pozitivan učinak, osobito na tako senzibilne i inteligentne životinje kao što su konji. Placebo by Proxy se zove taj fenomen.

Učenici tečaja alternativne medicine za životinje uče mnogo toga korisnog: o anatomiji, ali i psihologiji pasa, mačaka i konja, o uzrocima i simptomima mnogih bolesti, a tu je i dijagnostika gdje se uči čitava anamneza, pipanje, slušanje, ali i shvaćanje što nam kaže analiza krvi. Dakle treba učiti mnogo toga, ali zato jer oni nisu “pravi” veterinari niti liječnici, zabranjeno im je propisivati “prave” lijekove, ili se latiti kirurškog noža. Zato se koncentriraju na ljekovito bilje, tu je i akupunktura – djeluje li ona ili ne, to je sad druga priča, a naravno da je tu i homeopatija.

„Njima je samo do zarade”

Druga predavačica učenicima već na početku kaže kako im je “donijela nekoliko knjiga koje preporučam za studij”. U zraku drži debelu knjižurinu gdje se opisuju sva homeopatska sredstava i njihova primjena. Predavačica upozorava kako je tu knjigu napisao “pravi” veterinar i kako u predgovoru piše kako isprva nije vjerovao u homeopatiju. Opet se svi učenici slatko smiju.

Uvijek iznova će se čuti zajedljive primjedbe prema proizvođačima lijekova i farmaceutskoj industriji. Dapače, čak i preporučaju učenicima neka odu na promociju nekog lijeka “jer tamo uvijek ima dobrih stvari za pojesti i popiti” – naravno, na trošak proizvođača lijekova. Ali postoje i golemi proizvođači takvih homeopatskih preparata koji također odlično zarađuju, no na tečaju ne čujemo šale i na njihov račun.

Svaka rasprava između zagovornika i kritičara homeopatije se čini uzaludnom i besmislenom. Ako im se i kaže kako preparati dokazano ne djeluju, odgovor glasi kako homeopatski preparati drugačije djeluju kod svakog čovjeka i životinje. Ako nešto nije djelovalo kod nekog psa, onda to jedino može značiti da treba neki drugi – naravno, opet homeopatski preparat.

Zagovornici uvijek iznova kažu kako su vidjeli na svoje oči kako homeopatija doista djeluje. Dođe mi da i sama poželim otkriće da se i najteža bolest ipak nekako može izliječiti preparatom koji bi trebao koštati najviše nekoliko centi. Ali preparatom u kojem možda ima tek nekoliko molekula tvari koja bi barem nekako mogla djelovati? Možda je i to previše? Odakle znate da se jednako brzo taj pas ili mačka ne bi izliječili i sami od sebe?

Može ipak biti i štetno – ne samo za novčanik

Nedavno mi se jedna prijateljica požalila kako njezina mačka uvijek iznova obolijeva od upale mokraćnog mjehura. Ali s homeopatskim preparatom ta nevolja brzo nestane. Predlažem joj da onda zaboravi na taj preparat i vidi, hoće li i tako ta upala brzo nestati. Prijateljica me gleda kao da sam joj ubila majku: “Pa ne mogu valjda tako nešto učiniti svojoj mački! I ja toliko patim kad je ona bolesna!” Naravno da mnogi tako osjećaju. I spremni su zato otvoriti novčanik. I eto lijepe zarade…

Čak i kod ljudi koji gaje zdravu nepovjerljivost prema homeopatiji, čuje se argument kako “to valjda ne može štetiti”. Može. Ako je vaš pas zapravo trebao antibiotik, ali je umjesto toga dobio globulicu, onda to može trajati sve dok ne bude mnogo većih nevolja. I za koje ćete trebati novac koji ste potrošili na glupost. Možda za posebnu hranu za mačke kod upale bubrega. Ili za honorar pravom veterinaru.

Jesam li odgovorila, djeluje li homeopatija? Nisam, jer nisam niti našla razlog da promijenim mišljenje kako ne djeluje. Jesam li uvjerila one koji vjeruju u homeopatiju da postanu sumnjičavi? Ni to ne vjerujem: sigurna sam da će mi već sutra netko početi objašnjavati kako se izliječio od neke grozne bolesti samo homeopatskim preparatom. Ili da se izliječilo njezino dijete ili životinja kojoj “prava” medicina nije pomogla. Rasprava će se voditi i dalje. Ili, kako je pisano: “vjera te je tvoja spasila…”

.

Zdravlje

Je li BCG cjepivo zaštitilo zemlje bivše Jugoslavije od koronavirusa?

Američki magazin The Times ispitao je koliko ima istine u onim pretpostavkama da je BCG cjepivo protiv tuberkuloze zaslužno za to što su balkanske zemlje tako dobro prošle u epidemiji koronavirusa.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jedan dio Europe bolje je od ostatka kontinenta upoznat sa svim opasnostima koje virus nosi. U svom kratkom životu, Jugoslaviju su pogodile epidemije tuberkuloze i malih boginja, a tijekom ratova devedesetih godina, već ionako napaćene ljude, napadale su i ospice. Zbog toga se, kada je COVID-19 stigao na zapadni Balkan, regija bolje pripremila za najgori scenarij, piše ugledni list The Times.

No, u sedam država bivše Jugoslavije koje ukupno imaju 22 milijuna stanovnika zabilježeno je tek  21.145 slučajeva zaraze koronavirusom i 775 smrtnih slučajeva povezanih s ovom bolešću.


Razloge za tako dobre rezultate Times nalazi u teoriji koja je već neko vrijeme prisutna. Naime, neki su znanstvenici uvjereni kako su zemljama bivše Jugoslavije najviše pomogle prijašnje epidemije, odnosno, odgovor na njih – dugoročno, sveopće i, u nekim državama, obvezno cijepljenje.

Stručnjaci se već godinama pitaju kako to da se čini da Bacillus Calmette-Guérin (BCG) cjepivo, jeftina imunizacija protiv tuberkuloze koja postoji gotovo stotinu godina, jača čovjekov imunitet i kad su u pitanju druge bolesti. Njihov je rad dobio novi uzlet zbog iskustava koja su imale države bivše Jugoslavije.

-“Ljudi koji su se cijepili protiv tuberkuloze imali su slabije simptome COVID-19. Ovo su samo dojmovi i još uvijek nema dovoljno dokaza da bismo mogli reći kako je to sigurno. Ali, čini se da su zemlje koje su dobro procijepljene BCG-om imale lakše iskustvo s COVID-19”, kaže vodeći srpski epidemiolog Predrag Kon.

Rezultati su svakako uvjerljivi. Velika Britanija i veći dio Europe od sveopćeg cijepljenja BCG-om su odustali 2000-ih godina, a nikad ga nisu primjenjivali u SAD-u ili Italiji. U većem dijelu Afrike, istočne Europe, Azije i Južne Amerike i dalje se rutinski procjepljuje.

Jugoslavija je insistirala na cijepljenju

Jugoslavija i države nastale nakon njezina raspada, među zemljama su koje su uporno inzistirale na visokoj procijepljenosti. Krajem Drugog svjetskog rata tuberkuloza se proširila zemljom, svake godine se zarazilo 15 posto stanovništva. Jugoslavenska vlada je 1946. započela s cijepljenjem svih vojnih regruta i svih osoba mlađih mlađe od 25 godina te onih za koje se smatralo da spadaju u rizičnu populaciju. Tri godine kasnije BCG cijepljenje je postalo obavezno za sve mlađe od 25 godina i od tada se primjenjuje.

Beograđani u ogromnim gužvama čekaju cijepljenje, 1972.

Istraživači su od 50-ih godina prošlog stoljeća znali da BCG također poboljšava opći imunitet, iako su tek nedavno počeli shvaćati zašto.

“BCG reorganizira epigenom kako bi omogućio da se određeni dijelovi imunološkog sustava izraze ili zatome. A to onda omogućuje, kada vas izazove potpuno nepovezani virus, poboljšani imunitet”, kaže za The Times Andrew DiNardo, koji je dio istraživačkog tima Medicinskog fakulteta Baylor u Teksasu koji proučava šire učinke BCG-a.

“Navedite infekciju i vjerojatno postoje dokazi da ovo cjepivo poboljšava reakciju organizma”, tvrdi DiNardo.

Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) upozorava da zasad nema čvrstih dokaza koji bi ukazali da cjepivo doista štiti i od COVID-19. Neki znanstvenici, pak, vjeruju da cjepivo protiv tuberkuloze od drugih bolesti štiti samo kratak period, a ne cijeli život.

Nasumična kontrolirana ispitivanja učinka BCG-a na COVID-19 sada se provode u Nizozemskoj i Australiji. Rezultati se očekuju za tri do šest mjeseci. ” Vjerojatnije je da će BCG dovesti do manje ozbiljnih simptoma, iako može pružiti i djelomičnu zaštitu od prijenosa”, kaže Mihai Netea, voditelj tima sa Sveučilišta Radboud u Nizozemskoj.

Ukidanje sloboda za opće dobro

I druga nasljeđa iz Jugoslavije pomogla su zemljama bivše države da ublaži krizu izazvanu koronavirusom u zdravstvenom sektoru. Iako njihova tijela za javno zdravstvo ne surađuju blisko, Times navodi da te države dijele kulturne i političke odlike koji su oblikovali odgovor na krizu – uglavnom centralizirani zdravstveni sustavi i vlade koje se neće ustručavati od ograničavanja građanskih sloboda za zajedničko dobro.

Srbija, Bosna i Hercegovina te Sjeverna Makedonija uvele su policijski sat u cijeloj zemlji, a starijima od 65 godina bilo je zabranjeno izlaziti izvan kuće.

“Mjere nisu dobro primljene u javnosti, ali uspjeli smo. I otkrili smo da sada, kada je izvanredno stanje pošlo, stariji od 65 i dalje se pridržavaju naših preporuka”, rekao je dr. Kon.

The Times podsjeća da je Crna Gora zaključala cijelu jednu općinu, Kosovo i Hrvatska zatvorili su gospodarstvo i ograničili putovanja unutar zemlje, a Slovenija je uvela obvezu nošenja maski i rukavica na svim javnim zatvorenim prostorima.

Jugoslavensko javno zdravstvo funkcionira i danas dobro

“Vidjeli smo da se brzina širenja zaraze usporila. Naše bolnice su stare i nemamo mnogo odjela za intenzivnu skrb, no imamo jedinstveni javnozdravstveni sustav koji je uglavnom u državnom vlasništvu što nam je olakšalo organizaciju”, kaže Bojana Beović, državna epidemiologinja u Sloveniji.

Cijepljenje u Ljubljani, 1972.

Komparativni podaci iz regije pokazuju povezanost između brzine zaustavljanja normalnog života i učinkovitosti takvih mjera. Sve zemlje zapadnog Balkana prekinule su školsku nastavu i rad poduzeća sredinom ožujka. Na Kosovu i Crnoj Gori mjere su uvedene i prije nego što je zabilježen prvi slučaj zaraze, pa ne čudi što te dvije države imaju najmanji broj slučajeva i smrti po glavi stanovnika. Za razliku od toga, Sjeverna Makedonija, koja je svoj prvi slučaj potvrdila 20 dana prije najave izvanrednog stanja, pretrpjela je najveću stopu smrtnosti.

Čini se da se slovenska strogost također isplatila. Zemlja je to, piše The Times, koja graniči s Italijom i više od petine njezinog stanovništva ima preko 65 godina. Virus je u početku pogodio dva staračka doma, ali 14. svibnja, šest tjedana nakon što je Slovenija pojačala pravila o maskama i domaćim putovanjima, postala je prva zemlja u Europi koja je proglasila kraj epidemije, a do danas je zabilježilo samo 1.473 slučajeva zaraze i 108 smrtnih slučajeva.

Balkanske zemlje sada su daleko ispred zapadne Europe na putu prema normalnosti. Većina tvrtki radi, a ograničenja i izvanrednih stanja se ukidaju. Pod pritiskom građana, od kojih mnogi imaju obiteljske veze na Balkanu, vlade ponovo otvaraju svoje granice. Hrvatska, koja četvrtinu svog BDP-a ostvaruje u turizmu, već je otvorena za inozemne turiste.

To brine epidemiologe koji prognoziraju drugi val epidemije najesen. Testiranje protutijela u Sloveniji sugerira da je samo 3 posto populacije imalo virus i steklo imunitet, a BCG cjepivo nije čarobni štapić, čak i ako se pokaže da je djelotvorno.

“Vjerujemo da bi to bio uglavnom ‘most’ do razvoja specifičnog cjepiva: mogli bismo biti zaštićeni dvije do tri godine, dok se novo cjepivo ne može razviti i proizvesti za cijelu populaciju”, rekao je profesor Netea.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP