Prati nas

Život

ljubav koja je pobijedila bolest

Zbog demencije je zaboravio da je u braku pa je ponovno oženio vlastitu suprugu

Zbog neurodegenerativne bolesti, Bill je počeo gubiti pamćenje te zaboravio mnoge važne detalje o svom životu, uključujući i to da mu je Anne žena. No u suprugu se opet zaljubio i zaprosio je. Ponovno su se vjenčali na dirljivoj ceremoniji održanoj u njihovom vrtu.

Objavljeno

|

screenshot: Youtube

Jedan je britanski bračni par ponovno stao pred matičara i obnovio svoje vjenčane zavjete. Razlog je taj što je suprug zbog demencije zaboravio svoje prvo vjenčanje koje se dogodilo prije 12 godina pa je pomislio da je njegova supruga zapravo njegova nova djevojka, piše Independent.

Bill Duncan (71) i njegova supruga Anne (69) zajedno su već 19 godina, a vjenčali su se prije 12. No Bill je zbog neurodegenerativne bolesti počeo gubiti pamćenje te zaboravio mnoge važne detalje o svom životu, uključujući i to da mu je Anne žena. No u suprugu se opet zaljubio i zaprosio je, pa su obnovili svoje zavjete na dirljivoj ceremoniji održanoj u subotu u njihovom domu u Aberdeenu u Škotskoj.


“Prije nekog vremena bili smo na vjenčanju jednog člana obitelji. To se Billa, očito, jako dojmilo jer mi se nedugo nakon toga obratio pitanjem bih li se udala za njega”, ispričala je Anne. “Zaprosio me, no sljedećeg dana je zaboravio na to. Pa me zaprosio ponovno!”

U sljedećim danima Bill je s Anne neprestano govorio o vjenčanju i svakoga je dana prosio iznova i iznova. “Naravno da sam pristala i ponovno se udala za svojeg divnog muža, 12 godina nakon našeg prvog braka”, kazala je Anne.

Vjenčanje je održano u njihovom vrtu, a prijatelji i rodbina pomogli su im urediti prostor za svečanost i napraviti svadbenu tortu. Billova i Anneine kćer majku je čak nagovorila da kupi bijelu vjenčanu haljinu. “Obnovili smo zavjete u društvu najbližih prijatelja, a ceremoniji smo dodali neke detalje kako bi Bill mislio da se radi o pravom vjenčanju”, rekla je Anne.

Par se upoznao 2001. u Aberdeenu gdje je Bill došao kako bi nastupao kao mađioničar. Od demencije je obolio 2010., a Anne se otada brine za njega. Bill odnedavno i vrlo teško govori.

“Život s demencijom težak je i za oboljelog i za onoga tko o njemu brine. Mi zato nastojimo ugrabiti svaku priliku da se zabavljamo i da uživamo. Prošle godine smo išli na ples. Tu večer smo zaboravili na sve naše brige”, kaže Anne te dodaje kako je Bill prema njoj posebno nježan i pažljiv nakon što je ona prihvatila njegovu prosidbu.

“Otkako mu je postavljena dijagnoza, trenuci nježnosti postali su jako rijetki. No nakon što me zaprosio, to se malo promijenilo.”

Anne ceremoniju vjenčanja opisuje kao jako emotivnu te kaže da je jako sretna što je muž voli unatoč bolesti. “Bill je divan čovjek i uvijek je uveseljavao sve oko sebe. Jako je usrećio i mene”, kaže Anne.

.

Život

Ova medicinska sestra vodi hospicij za pse. Zadnje dane života ispunjava im srećom

Njeni štićenici dobiju i propisno rođendansko slavlje, čak i kada ne zna kada su točno došli na ovaj svijet. Osjećajna Nicola, naime, vjeruje da svaki pas zaslužuje barem jedan proslavljeni rođendan u životu.

Objavljeno

|

Autor

Psi po mnogo čemu nalikuju ljudima. Između ostalog, u starosti ih muče brojne degenerativne bolesti, baš kao i ljude. Neizlječiva i bolna stanja razlog su zašto se neki ljudi odlučuju na eutanaziranje ljubimaca. Za njih je to pošteda od muka same životinje, ali i pošteda od iscrpljujuće brige za starog ljubimca.

Nažalost, postoje i oni koji bolesnu i staru životinju jednostavno izbace na ulicu ili ostave u azilu. Neki treći pak misle da životinji treba pružiti sve kako bi, što je moguće sretnija, dočekala svoj prirodni kraj. Među njima je jedna Engleskinja koja se odlučila brinuti se o smrtno bolesnim psima.


Naime, kako se ljudi općenito teško nose sa smrtnom bolešću i starošću ljubimca, u priču uskače Nicola Coyle i njen The Grey Muzzle hospicij. Poslanje joj je zadnje dane bolesnog psa učiniti sretnima. Coyle je nekada radila kao medicinska sestra, a sada je svoj dom u Mansfieldu pretvorila u hospicij za pse kojima je preostalo manje od šest mjeseci života. Pse preuzima od veterinara i, u pravilu, skrbi od dva psa istovremeno. Više, kaže, ne bi mogla, s obzirom da se zaista trudi olakšati im bol i učiniti ih sretnima.

A dok se brine o njima, Coyle ih vodi i na omiljene obroke; u lokalni pub gdje im poslužuju odreske ili čak u McDonalds. Njeni štićenici dobiju i propisno rođendansko slavlje, čak i kada ne zna kada su točno došli na ovaj svijet. Osjećajna Nicola vjeruje da svaki pas zaslužuje barem jedan proslavljeni rođendan u životu. Kada ih vodi na plažu, kupuje im ribice, krumpiriće i sladoled.

Dakako, niti jedan rastanak nije lak. S nekim psima provede mjesece, a s nekima tek tjedne. “Tugovanje za svakim od njih je teško, ali oni su heroji”, kaže Coyle i dodaje da ju psi koji su otišli inspiriraju da učini sretnima neke druge napuštene i teško bolesne pse.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP