Prati nas

Aktivno starenje

A što ćete vi odabrati ove jeseni?

Centri za kulturu i otvorena učilišta pozivaju umirovljenike: ‘Dođite na radionice!’

Centri za kulturu i otvorena učilišta u Zagrebu užurbano se pripremaju za jesen. Osmišljene su i brojne radionice posebno kreirane za osobe treće životne dobi. Pogledajte što se sve nudi i naučite ove jeseni neki strani jezik, opustite se uz slikanje ili zabavite uz radionicu origamija.

Objavljeno

|

Centar za kulturu Prečko nudi radionicu ljekovitog bilja (foto: Jean Lakosnyk /Unsplash)

“Nisam još odabrala što ću uzeti ove godine. Prošle sam tu u Pučkom otvorenom učilištu išla u likovnu radionicu. To je bilo jako lijepo. Tečaj je vodila krasna jedna mlada pedagoginja. Vidim da se za nas penziće nudi i fotografija, ali ne znam. Možda ću ipak ove godine odabrati nešto skroz drugo, neko vježbanje ili tako nešto. A možda i vježbanje i još nekakav tečaj. Tu se dobije dosta dobar popust ako upišeš dvije radionice, tako da ti jedna dođe skoro u pola cijene”, govori nam gospođa Alena (74) umirovljenica iz Zagreba.

Na tečajeve je krenula prije nekoliko godina zahvaljujući nagovoru prijateljice. Isprva se malo nećkala, ali joj se dopalo i sad svake jeseni upiše naku radionicu.


“Tečajevi su jako zanimljivi sami po sebi. Na likovnoj radionici smo i crtali i slikali ali i naučili jako puno o tome kako stvarati ali i gledati likovno djelo. Ali možda je i najvažnije druženje. Nađemo se dva puta tjedno i dobro se zabavljamo pa penzionerski dani brže prođu.”

Pitamo je kako si to, uz malu mirovinu, može priuštiti? “Gledajte, radionice koštaju po 500, 600 ili 700 kuna. Nije to mali novac. Ali kako traju po četiri mjeseca, ispada da mjesečno platiš oko 150 kuna. To se već da preživjeti. Živim skromno, pazim koliko trošim na hranu, ne pušim, a novu odjeću skoro više uopće na kupujem, jer mi ne treba. Zato si mogu priuštiti ovako nekakav tečaj. Ali postoje i besplatni tečajevi za nas penziće, tako da bi svatko mogao ići – samo treba malo volje i vremena. A barem vremena svi imamo”, zaključuje Alena kroz smijeh.

Slikanje možete učiti na nekoliko mjesta (foto: Sandro Bura)

Najbogatiji program u Pučkom otvorenom učilištu

Za one koji nađu vremena i volje, spomenuto Pučko otvoreno učilište i za ovu je godinu pripremilo zanimljiv program. Za početak, 26. rujna organizira Dan otvorenih vrata gdje će se svi zainteresirani moći informirati o tome koje se radionice i tečajevi nude.

Između 10 i 12 sati vrijeme je rezervirano za prezentaciju tečajeva za treću životnu dob gdje će eventualnim novim polaznicima o radionicama govoriti voditelji, ali i bivši polaznici, dakle oni koji su ih već prošli i znaju kako sve to izgleda.

Za školsku godinu 2019./2020. pripremljeni su tako tečajevi engleskog, njemačkog, talijanskog i francuskog jezika, informatička radionica i kreativne radionice fotografije i slikanja. No posebno su zanimljive radionice psihofizičkog zdravlja i opće kulture.

Ova prva nudi tečaj joge i thai-chia te reumatsko-vertebralošku školu u sklopu koje će se razgovarati o etiologiji bolesti kralježnice, važnosti rane dijagnostike, prepoznavanju tegoba, metodama liječenja i rehabilitacije, a program uključuje i prezentaciju vježbi za pojedinu tegobu putem videoprojekcija i praktičnih vježbi.

U sklopu radionica možete naučiti igrati i bridž, kartašku igru koju s razlogom zovu “gimnastikom za mozak”, dok će se radionica iz psihologije baviti brojnim zanimljivim pitanjima s kojima se susrećemo u svakodnevnome životu.

Što se pak tiče radionica opće kulture, polaznici će moći naučiti ponešto o starim civilizacijama, hrvatskoj arheologiji, hrvatskim književnicima 19. stoljeća, operi, gradu Zagrebu, povijesti umjetnosti i najvećim slikarima, prošlosti Zemlje i svemira i mnogim drugim zanimljivostima.

U Pučkom otvorenom učilištu naučite bridž (foto: Sabine van Erp/Pixabay)

Informatika, jezici i razgibavanje na istoku grada

Interesantan program osmišljen je i u Narodnom sveučilištu Sesvete. Ravnateljica sveučilišta Aida Vidović Krilanović opisala nam je što se sve nudi osobama treće životne dobi.

“Među radionicama osmišljenim posebno za starije osobe i umirovljenike i ove godine imamo tečajeve stranih jezika i informatičke radionice. Vrlo su popularne i umjetničke radionice poput izrade etno nakita, izrade dizajnerskog nakita od metala te tečaj krojenja i šivanja koje ponovno postaje popularno među svim generacijama. Ono što je našim polaznicima uvijek vrlo zanimljivo i korisno su i radionice joge za kralježnicu te radionica korektivne gimnastike. Tečajevi i radionice počinju sredinom listopada.”

Narodno sveučilište Dubrava također u ponudi ima posebne programe namijenjene seniorima, a to su informatička radionica, rekreacija za treću životnu dob te radionice hrvatske narodne tradicije. Prva vježbanja u Dubravi počela su još 1999. kad se na jutarnjem razgibavanju skupilo tek pet žena. Grupa je, malo po malo, rasla i postala prilično popularna, pa sada osim klasičnog vježbanja postoji i radionica joge i pilatesa gdje se izvode vježbe koje je posebno za ovu dobnu skupinu osmislila fizioterapeutica Sonja Biondić.

Što se radionica hrvatske tradicije tiče, istaknimo one izrade sunčane (slavonske) i paške čipke te radionicu nakita od staklenih perlica gdje se izrađuje suvremen nakit od staklenih perlica prema predlošcima nakita iz prošlosti.

Jadranka Kerin iz Centra za kulturu i informacije Maksimir opisala nam je kako su se ondje pripremili za jesen.

“Programi kreću u listopadu, no već je sada sve spremno. Našim seniorima predložila bih uvijek popularne likovne radionice za odrasle te slikarsko-kiparske radionice koje se već tradicionalno održavaju u  Domu za starije osobe Maksimir. Spremamo i poseban program rekreacija za starije osobe koje su se prije uvijek održavale jednom tjedno. Ako interes bude veći, možda otvorimo još termina”, kaže Jadranka Kirin.

U Susedgradu naučite origami (foto: Soroush Zargar/Unsplash)

Origami i ljekovito bilje na zapadu grada

I Centar za kulturu i obrazovanje Susedgrad osobama treće životne dobi nudi rekreaciju i tjelovježbu te likovne radionice, no posebno bismo istaknuli radionicu origamija koju vodi predsjednica Hrvatskog origami društva Sanja Srbljinović-Čuček.

“Origami je vještina, tehnika ili umjetnost oblikovanja papira presavijanjem. Cilj ove kreativne radionice je popularizacija origamija za odrasle i u smislu umjetničkog izražavanja, ali i kao element team building igara ili igara povjerenja. Osim toga, radni terapeuti otkrili su još 1990-ih da savijanje papira pomaže zaboraviti duševne i fizičke boli, a ujedno je izvanredna mentalna i fizikalna terapija koja omogućava kreativnost te pruža osobito zadovoljstvo. Kako ova aktivnost aktivira obje hemisfere mozga, istovremeno je i odlična mentalna gimnastika2, kaže Srbljinović-Čuček.

I naposljetku, svratit ćemo do Centra za kulturu Prečko u sklopu Centra za kulturu Trešnjevka gdje se i ove jeseni jednom tjedno možete družiti uz starogradske napjeve u amaterskom zboru “Melisa” te naučiti ili ponoviti već naučene korake standardnih plesova poput dvokoraka, valcera, jivea, cha cha cha ili foxtrota te latinoamerički ples tango.

Za one koji bi radije slobodno vrijeme provodili u prirodi, naročito je zanimljiva besplatna radionica prikupljanja i raspoznavanja ljekovitog bilja. Na ovoj radionici, koju je osmislila voditeljica Gruda Špicer, naučit ćete koje biljke i kako valja brati te kako ih sušiti i pripremati za izradu biljnih ljekovitih pripravaka.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP