Prati nas

Nema predaje

Svaka kuna se računa

Popusti za umirovljenike – koliko se doista može uštedjeti?

Prosječna mirovina u Hrvatskoj iznosi oko 2.500 kuna, a ona najniža tek nešto više od 1.600 kuna pa se opravdano postavlja pitanje – kako s time preživjeti? Određeno olakšanje donose popusti koje umirovljenicima odobravaju pojedini trgovci i prijevoznici.

Objavljeno

|

foto: CYNICALifornia/Pixabay

U jednom domaćem supermarketu tog je rujanskog petka bila prilična gužva. Iako su bili prijepodnevni sati i radni dan, kupaca je bilo više nego obično. Razlog? Poseban popust koji je odobren umirovljenicima. “Ma 10 posto. Nije to puno, ali znate kako je – svaku se kunu mora dvaput okrenuti”, rekla nam je gospođa Mira (69) iz Zagreba koji smo zatekli u redu na blagajni. Kupila je tipične kućanske potrepštine: kruh, mlijeko, ulje, pasiranu rajčicu, deterdžent za pranje posuđa i slične stvari. Ukupni račun bio je oko 200 kuna, minus popust od 10 posto – konačan iznos 180 kuna.

“Ah, znači mi, kako mi ne bi značilo”, odgovara nam kad smo je upitali koliko joj znače ti popusti. “Ovako se možda nekome ne čini puno, ali ja sam sad tu uštedjela 20 kuna samo zato što sam u kupovinu došla danas, a ne jučer. A zapravo mi  je svejedno kad ću kupovati. Ne radim pa imam vremena čekati popuste. Naravno, ako mi nešto baš hitno treba, odem u dućan bilo koji dan. Ali za ovako malo veću kupovinu, čekam popuste. Ovih 20 kuna što sam uštedjela dat ću unucima za kinder jaja. To najviše vole”, govori nam gospođa Mira spremajući stvari u vrećicu.


Prosječna isplaćena neto mirovina u Hrvatskoj u rujnu je iznosila 2.499,57 kuna. No valja uzeti u obzir da je to prosjek kojeg bitno povećavaju one najviše mirovine. S koliko novca doista raspolažu umirovljenici u Hrvatskoj možda bolje dočarava podatak da čak 255.121 osoba prima najnižu mirovinu određenu prema Zakonu o mirovinskom osiguranju što u prosjeku iznosi 1.670,60 kuna, a značajan je i broj onih koji primaju i manje od toga ili ne primaju ništa.

Dobro se, zato, pazi na svaku kunu, lovi svaki popust, skuplja svaki kupon. Istražili smo gdje se i koliko može uštedjeti te na što posebno paziti.

foto: Agrokor.hr

Trgovine odobravaju 10 posto popusta – iako ne sve

U pojedinim trgovačkim lancima u Hrvatskoj, recimo u Konzumu, umirovljenicima se uglavnom odobrava popust od 10 posto na iznos ukupne kupovine. Taj popust vrijedi samo određeni dan, pa čak i doba dana, stoga treba pozorno pratiti njihove reklame i oglase. No i s tim popustom valja biti oprezan jer se popust ponekad odnosi samo na onu robu koja nije otprije snižena iz nekog drugog razloga. Tako umirovljenik neće uvijek moći ostvariti tih 10 posto umirovljeničkog popusta na artikle za koje vrijedi neka druga akcija pa prilikom kupovine treba dobro provjeriti kolika je zapravo cijena nekog artikla i koji popust vrijedi.

Da bi se ostvario popust za umirovljenike, potrebno je na blagajni pokazati potvrdu o umirovljeničkom statusu: umirovljeničku zdravstvenu iskaznicu ili odrezak mirovine.Također, popust se ne odnosi se na kupnju cigareta, prepaid bonova za mobitele, tiskovina, igra na sreću i plaćanje režija.

Sličnu politiku prema popustima za umirovljenike imaju i trgovine iz NTL grupe koji također odobravaju 10 posto popusta određeni dan u tjednu. Neke manje trgovine nude popust i do 20 posto, a odobrava li neka trgovina popust za umirovljenike, naznačeno je na njihovoj internetskoj stranici ili u samoj poslovnici. Najjednostavnije je, ipak, informirati se direktno kod zaposlenika trgovine.

foto: Sandro Bura

Većina ostalih većih trgovačkih lanaca – a kontaktirali smo Kaufland, Interspar i Spar, Lidl i Plodine – ne odobrava poseban popust namijenjen baš umirovljenicima jer, kako su nam objasnili, svojim kupcima često odobravaju popuste i nude artikle po akcijskim cijenama bez obzira radi li se o umirovljenicima ili ne. Česta je praksa odobravanje 10 posto popusta na iznos sljedeće kupnje ili, standardno, sniženje cijene za pojedine artikle.

Gradske tržnice po Hrvatskoj uglavnom ne odobravaju popuste, s izuzetkom osječke gradske tržnice koja je još prije dvije godine pokrenula akciju nazvanu Umirovljenički utorak kad se kod pojedinih zakupaca umirovljenicima odobrava popust od 10 posto. Kupci zakupca koji nudi popust mogu prepoznati po bijelom natpisu “Umirovljenički utorak – popust 10 posto”.

Što se ostalih tržnica tiče, jedini popust kojeg možete očekivati je onaj kojeg sami ispregovarate cjenkanjem sa samim prodavačem.

Subvencioniran prijevoz

I dok u trgovinama možete očekivati uglavnom tek 10 posto popusta, kad je riječ o prijevozu ušteda može biti i mnogo veća.

Hrvatske željeznice u unutarnjem prometu umirovljenicima i osobama starijima od 60 godina odobravaju popust od čak 50 posto. Jedini uvjet je da osoba bude hrvatski državljanin ili sa stalnim prebivalištem u Hrvatskoj. No da bi se popust ostvario nije dovoljno na blagajni samo pokazati osobnu iskaznicu ili odrezak od mirovine, već je potrebno izvaditi posebnu “pametnu karticu” koja pak košta 50 kuna za godinu dana.

Da bi izvadio “pametnu karticu” umirovljenik mora predočiti zadnju potvrdu o mirovini i identifikacijski dokument, a  starija osoba mora predočiti identifikacijski dokument iz kojeg je vidljivo da je starija od 60 godina. Također je potrebno priložiti i  fotografiju dimenzija 3 x 3,5 cm. “Pametna kartica” izrađuje se u roku od 7 dana od predaje zahtjeva i podiže se na blagajni na kojoj je predan zahtjev. Detalji o podnošenju zahtjeva za “pametnu karticu” mogu se naći na internetskoj stranici Hrvatskih željeznica.

Umirovljenici mogu jeftinije putovati i autobusom i tu se popusti kreću od 10 do 20 posto. No iznos popusta nije jedinstven i ovisi o prijevozniku i relaciji, a da bi se ostvario potrebno je, ponovno, predočiti dokument iz kojega su vidljivi status i dob putnika.

Prvomajski prosvjed 2018.
foto: Sandro Bura

Što se gradskog prijevoza tiče, ZET je Odlukom o socijalnoj skrbi utvrdio pravo na besplatnu godišnju kartu za sve one umirovljenike čiji su ukupni prihodi jednaki ili manji od 3.200,00 kn mjesečno, te osobe starije od 65 godina života koje nisu korisnici mirovine, a čiji su ukupni prihodi jednaki ili manji od 3.200,00 kn mjesečno. To pravo imaju svi državljani Republike Hrvatske s prebivalištem u Gradu Zagrebu, a da bi pravo ostvarili potrebno je donijeti propisanu dokumentaciju u pisarnicu Područnih ureda gradske uprave prema mjestu stanovanja.

I prijevoznici na gradskim linijama u ostalim gradovima Hrvatske također umirovljenicima odobravaju cijene karata po subvencioniranoj tarifi.

Tvrtka Promet koja djeluje na području Splita cijene karata za umirovljenike izjednačila je s cijenama za nezaposlene pa mjesečna karta za neograničen broj putovanja košta između 143 i 280 kuna, ovisno o zoni prometovanja. Osim toga, stariji od 65 godina s nižim mjesečnim primanjima ili oni bez primanja, imaju pravo na besplatnu kartu za što moraju dostaviti OIB, osobnu kartu iz koje je vidljivo prebivalište u Splitu, odrezak mirovine ili rješenje o mirovini iz kojeg je vidljiv mjesečni iznos primanja, odnosno potvrdu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) da ne ostvaruju pravo na mirovinu.

Što se pak riječkog Autotroleja tiče, građanima starijima od 65 godina koji imaju osobne mjesečne prihode niže od 2.000,00 kuna Grad Rijeka osigurava besplatan javni prijevoz, a za ostale starije od 65 je cijena karte određena u četiri kategorije ovisno o visini primanja. To pravo ostvaruje se vađenjem tzv. TORPEDO kartice čija izrada košta 15 kuna.

U Osijeku je, pak, GPP uveo jedinstveni umirovljenički cenzus – neovisno o godinama starosti. Umirovljenici s mirovinama većim od tri tisuće kuna, mjesečnu karticu plaćaju 140 kuna za I. i 150 za II. zonu. Oni s mirovinama od dvije do najviše tri tisuće kuna, izdvajaju 80 za I. i 90 kuna za II. zonu. Oni s mirovinama od tisuću do najviše dvije tisuće kuna plaćaju 50 za I. i 60 kuna za II. zonu dok oni s mirovinama do tisuću kuna imaju besplatan prijevoz.

Koji gradovi daju uskrsnicu?
foto: Pixabay

Turistička predsezona i postsezona – vrijeme za umirovljenike

Za one koji bi se odvažili i na kakvo turističko putovanje, razdoblje pred i postsezone je idealno jer, osim što nije vruće, nećete se preznojavati ni od iznosa koji morate platiti. Hoteli, resorti i toplice eventualne rupe u rezervacijama nadopunjuju posebnim popustima za umirovljenike, pa se tako, primjerice, na crikveničkoj rivijeri sedam polupansiona s uključenim prijevozom iz Zagreba, može naći već za 1.895 kuna. Još jeftinije ćete proći ako se umjesto za more odlučite za kontinentalnu Hrvatsku, jer se u, primjerice, Stubičkim toplicama, sedam punih pansiona s uključenim terapijama i medicinskim masažama može rezervirati za 1.595 kuna.

I turističke agencije nude putovanja za umirovljenike. To su mahom kraća jednodnevna ili dvodnevna putovanja na bliže destinacije pa se tako za 100 kuna može otputovati do Ljubljane ili Graza, za 140 kuna u Trst, za 150 na Marunadu u Lovran, za 170 na Bled i Bohinj, a 335 kuna odvest će vas na Oktoberfest u München.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

Božićna šoping groznica: Možemo li novcem kupiti sreću?

Okićeno božićno drvce, kuhano vino, pjesma i – pokloni. Blagdani su bez poklona nezamislivi, no svaki poklon košta. O tome kakav je odnos kupovine i sreće te može li se novcem kupiti sreća, razgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliternom-Lipovčan.

Objavljeno

|

S prvom upaljenom adventskom svijećom krenulo je najradosnije doba godine. Gradovi su okićeni, kuhano vino spremno, a s mnogobrojnih štandova šareni svjetlucavi artikli mame kupce i kao da im govore: “Uzmi me, kupi me jer bez mene nema pravog veselja”.

Osim što je vrijeme radosti, blagdani su i vrijeme pojačanje potrošnje i kupovine, pa čak i ako nismo od osobitog trošenja, našim dragima ćemo morati staviti neku sitnicu u čizmicu na prozoru ili ispod bora. No nakon što obiđemo sve trgovine i potrošimo novac – hoćemo li biti sretniji?


O tome smo porazgovarali s prof. dr.sc. Ljiljanom Kaliterna Lipovčan, psihologinjom s Instuta društvenih istraživanja Ivo Pilar.

Može li se novcem kupiti sreća?

Na to je pitanje sad već davne 2001. godine američki psiholog Ed Diener sa Sveučilišta u Illinoisu odgovorio citirajući anonimnog autora: “Ljudi koji kažu da novac ne kupuje sreću, jednostavno ne znaju gdje treba kupovati.”  No šalu na stranu. Pitanjem sreće i novca bave se mnogi ekonomisti, psiholozi i sociolozi, no jedinstven odgovor još nisu našli. Kao što to često bude kad su u pitanju ljudi a ne neke fizikalne pojave, odgovor na pitanje “može li se novcem kupiti sreća?” je i DA i NE.

Ljiljana Kaliterna-Lipovčan (foto: Silvija Novak)

Naime, poznato je da će novac podići razinu sreće kod onih ljudi koji ga nemaju, no oni koji ga imaju neće zbog još više novca biti još sretniji. To vrijedi i za pojedince, ali je i pravilo koje se može primijeniti na društvo u cjelini. Dakako da su sretniji oni ljudi koji žive u bogatijim društvima nego oni koji žive u siromaštvu, no kad društvo dosegne određenu razinu materijalne sigurnosti – to je trenutno procijenjeno na 15.000 američkih dolara BDP-a – sreća nakon toga više neće rasti s dodatnim rastom prihoda, već ovisi o brojnim drugim čimbenicima.

Da sreća i novac ne moraju biti povezani, govori i činjenica da većina ljudi novac mora zaraditi i neće ga dobiti na poklon. Pa iako viša razina prihoda znači i bolju zdravstvenu skrb, manju izloženost kriminalu i općenito sigurniji i lagodniji život, više vremena provedenog na poslu, kako bismo taj novac zaradili, neće nas osobito usrećiti. Jedno je američko istraživanje pokazalo da žene s plaćom od 75.000 dolara s obitelji provode tek 19 posto svog vremena, dok one koje zarađuju 25.000 dolara s obitelji provode 33 posto vremena više. Iako bi bilo za očekivati da će žena s većim prihodima biti sretnija, to ipak nije tako jer više sreće donosi druženje s djecom, obitelji i prijateljima nego boravak na poslu koliko god da pritom zaradili.

Kad je u pitanju trošenje novca i kupovina, često se povodimo za drugima pa ponekad kupimo nešto samo zato što to i naš susjed to ima. Odakle poriv za takvim uspoređivanjem?

Vrijednost stvari koje imamo i prihode koje ostvarujemo ne procjenjujemo same po sebi već uvijek u odnosu na nekog drugoga, nekog prijatelja, rođaka, znanca. Nažalost, vrlo rijetko se uspoređujemo s onima koji imaju manje od nas, a puno češće s onima koji imaju više pa to može biti izvor velike frustracije. Ljudima često nije važno što i koliko imaju dok god je to nešto više od osobe s kojom se uspoređuju.

Predblagdansko vrijeme je i vrijeme velike potrošnje. Čak i oni najštedljiviji u ovo će doba kupiti neku sitnicu za sebe ili nekoga drugoga. Kako da iz te kupovine izvučemo najviše sreće?

Točno. U predblagdansko vrijeme kupuju i oni koji i inače puno troše, ali i oni koje ne uzbuđuju previše materijalne stvari. Znanstvenica Miriam Tatzel s Državnog sveučilišta u New Yorku je 2003. godine objavila raspravu “Umjetnost kupovanja” te u njoj navela četiri osnovna tipa potrošača:

1. Tragač za vrijednostima (Value Seeker) – on je materijalist, ali ne voli trošiti. Možda bi se moglo pomisliti da je ovakva osoba nesretna, ali Tatzel kaže da je to zapravo kupac koji točno zna što želi i dobro se snalazi u kupovini, naročito na rasprodajama, a ako kupi dobar proizvod za nevelik novac, bit će jako sretan.

2. Veliki potrošač (Big Spender) – također je materijalist, ali voli trošiti. On je zapravo san svakog trgovca jer kupuje puno i skupo. No nevolja je što bi takav tip potrošača trebao imali jako velike prihode da bi bio sretan, što često nije slučaj.

3. Ne-potrošač (Non-Spender) – nije materijalist i ne voli trošiti pa kupuje jeftino i rijetko. Ljudi s ovakvim odnosom prema trošenju često su siromašni no čak i kad nisu, jako brinu o novcu i njegovo trošenje ih ne usrećuje.

4. Iskustveni tip (The Experiencer) – nije materijalist, ali voli trošiti što znači na najčešće novac troši na iskustva, a ne na nešto materijalno. Ovaj tip potrošača je i najsretniji. Naravno uz uvjet da ipak ima nešto novca kojeg može potrošiti.

Inače, da je upravo taj četvrti, iskustveni tip potrošača najsretniji, pokazuju i neka druga istraživanja, na primjer ono L. Van Bovena sa Svečilišta u Coloradu. Boven je u članku “Činiti ili imati, to je pitanje” (2003.) dokazao da trošenjem novca možemo sebe učiniti sretnijima ako trošimo na putovanja, izlaske s prijateljima, ljetovanja s obitelji i/ili različite aktivnosti koje će nam ostaviti lijepe uspomene. Dakle, iskustvo je ono što nas čini sretnima, a ne posjedovanje.

No valja spomenuti još jedan oblik trošenja koji nas usrećuje, a to je kupovanje za druge. Čak je i Gallupovo istraživanje provedeno u 136 zemalja između 2006.-2008. na kojem je radila skupina autora sa različitih sveučilišta (Harvard, Gronigen, Mbarara, Vankuver) nedvojbeno utvrdilo da je tzv. prosocijalno trošenje novaca (trošenje na druge ili u humanitarne svrhe) u pozitivnoj korelaciji sa srećom i životnim zadovoljstvom.

Neki kažu da ih kupovina oraspoložuje te da kad se loše osjećaju, idu u šoping. Ima li kupovina doista terapeutski učinak?

Suprotno uvriježenom mišljenju, u kupovinu ipak ne treba ići kad smo loše raspoloženi. Naime, jedna je eksperimentalna studija pokazala da su sudionici, nakon što su im umjetno izazvali loše raspoloženje prikazivanjem tužnih slika, bili skloni potrošiti i do četiri puta više nego sudionici koji su bili dobro raspoloženi. A ako potrošimo previše, opet nećemo biti sretni pa se tu gubi eventualni terapeutski učinak kupovine.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP