Prati nas

Nema predaje

Štete li nam ‘naočale s benzinske’?

Kad nastupe problemi s vidom, mnogi si prvo sami pokušavaju pomoći naočalama kupljenim po znatno jeftinijoj cijeni i bez prethodne konzultacije s liječnikom. No hoće li tako svome vidu doista pomoći ili odmoći, pitali smo stručnjaka.

Objavljeno

|

foto: Foto Sushi/Unsplash

“Nisu mi u posljednje vrijeme ruke više dovoljno dugačke. Zezaju me moje kćeri da će mi nabaviti dalekozor za čitanje novina”, kaže Drago (60) opisujući svoje probleme s vidom.

“Dosta dugo nisam trebao naočale, tako da spadam među one sretnije. No onda su počeli problemi, nisam više mnoga izoštriti tekst. Otišao sam okulistu, ali moram priznati ne odmah. Prvo sam sam sebi probao pomoći naočalama koje sam kupio na benzinskoj stanici. A gledajte, znam da to nije to, ali ni cijena nije ta. Pa za ‘prave’ naočale s pravim staklima i okvirima možeš platiti i 2000 kuna, a ove s benzinske koštaju 20-30. To je sto puta manje! Ne znam jesam li time dodatno naštetio očima, ali okulist kasnije nije ništa rekao.”


Doista, štete li takve “naočale s benzinske” koje je moguće kupiti za beznačajan novac? Pitali smo stručnjaka, doktora prof.dr.sc. Nenada Vukojevića, v.d. predstojnika Klinike za očne bolesti KBC-a Zagreb.

Navedeno pomagalo može kratkotrajno poslužiti, ali uglavnom ne nudi trajno rješenje. Za tako nešto, ipak je potrebno posjetiti stručnjaka. O nekoj štetnosti takvih naočala, osim slabije korekcije vida i astenopskih smetnji (glavobolja, otežano gledanje, brzo umaranje…) ne mogu  svjedočiti.

A kojeg stručnjaka zapravo trebamo kad nastupe problemi s vidom? Koja je razlika između oftalmologa, optometrista i optičara?

Oftalmolog je diplomirani liječnik specijalist (oftalmologije i optometrije) za očne bolesti i poremećaj vida te jedini stručnjak koji može dijagnosticirati bolesti oka i propisati primjereno liječenje. Optičar je tehničar sa završenom majstorskom školom.  Njegova je važnost u znanju i umijeću pravilne izrade naočala, te u sposobnosti preporuke izbora pravilnih naočala i leća za naočale.

Koje su najčešeće bolesti oka povezane sa starenjem?

Najčešća je i svima možda najpoznatija staračka dalekovidnost (prezbiopija). Javlja se uglavnom iza 40. godine života, uzrokovana je skleroziranjem leće oka i smanjenjem akomodacije, a manifestira se slabljenjem vida na blizinu. Ako se manifestira ranije, osoba obično ima refrakcijsku anomaliju koja se zove hiperopija

Tu je još i staračka degeneracija žute pjege (makule) koja je i najčešći uzrok slabog vida kod osoba iznad 60. godine života. Najjednostavnije rečeno, prouzročena je starenjem, genetskim predispozicijama, a utjecaj imaju neke navike kao što je pušenje, ali i sistemski poremećaji, deficiti u prehrani i čimbenici okoliša.

Staračka siva mrena javlja se iza 40. godine života, a za pojavu ove tegobe, uz starenje i genetsku predispoziciju, bitan utjecaj ima oksidativni stres kojemu potpomaže manjak antioksidansa zbog deficita u prehrani te čimbenici okoliša (UV dio svjetlosnog spektra).

Također, tu su i bolesti oka u sklopu sistemskih bolesti kao što su šećerna bolest, arterioskleroza, hipertenzija, srčane i bubrežne bolesti . Navedene kronične bolesti dovode do pojave oštećenja  mrežnice oka i vidnog živca (dijabetička retinopatija, ishemijska oštećenja vidnog živca, glaukom).

Na koncu, i kronične bolesti u mladosti, osobito zbog štete uslijed dugog trajanja, u starosti,  najčešće zbog oštećenja krvnih žila, osobito mikrocirkulacije,  dovode do pojave oštećenja  mrežnice oka i vidnog živca.

Svi idu k liječniku kad im vid počne slabjeti. No koji su još znakovi da bismo trebali posjetiti liječnika?

Slabljenje vidne funkcije je vodeći simptom navedenih bolesti koji se može manifestirati postupno, ali i naglo. Ostali simptomi su poremećaj percepcije boja,  plivajuće mutnine u vidnom polju, centralni skotom ili  drugi ispadi vidnog polja kao i suženje vidnog polja, svjetlaci u oku i slično.

Postoji li neko dobno ograničenje za nošenje leća? Koliko starijih osoba uopće nosi leće?

Dobna ograničenja za nošenje kontaktnih leća su uglavnom individualna. Ovise o puno čimbenika (samostalnost, suradljivost, spretnost, motivacija…). Značajan broj starijih osoba nosi leće, uglavnom oni koji su navikli nositi leće još iz mlađih dana.

Kako očuvati zdravlje oka? Neke vježbe, prehrana, stil života…? Kako pomoći vlastitim očima?

Zdrav način života, pravilna prehrana, pravilno liječenje eventualnih sistemskih kroničnih bolesti… Sve su to stvari koje pomažu našim očima.

A što vidu najviše šteti?

Svakako  već spomenute sistemske kronične bolesti (šećerna bolest, povišeni krvni tlak, arterioskleroza…), zatim loše navike poput pušenja, alkohola, loša higijena i slično, neke zarazne bolesti, štetni utjecaji okoliša te štetno djelovanje nekih lijekova.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP