Prati nas

Nema predaje

Štete li nam ‘naočale s benzinske’?

Kad nastupe problemi s vidom, mnogi si prvo sami pokušavaju pomoći naočalama kupljenim po znatno jeftinijoj cijeni i bez prethodne konzultacije s liječnikom. No hoće li tako svome vidu doista pomoći ili odmoći, pitali smo stručnjaka.

Objavljeno

|

foto: Foto Sushi/Unsplash

“Nisu mi u posljednje vrijeme ruke više dovoljno dugačke. Zezaju me moje kćeri da će mi nabaviti dalekozor za čitanje novina”, kaže Drago (60) opisujući svoje probleme s vidom.

“Dosta dugo nisam trebao naočale, tako da spadam među one sretnije. No onda su počeli problemi, nisam više mnoga izoštriti tekst. Otišao sam okulistu, ali moram priznati ne odmah. Prvo sam sam sebi probao pomoći naočalama koje sam kupio na benzinskoj stanici. A gledajte, znam da to nije to, ali ni cijena nije ta. Pa za ‘prave’ naočale s pravim staklima i okvirima možeš platiti i 2000 kuna, a ove s benzinske koštaju 20-30. To je sto puta manje! Ne znam jesam li time dodatno naštetio očima, ali okulist kasnije nije ništa rekao.”


Doista, štete li takve “naočale s benzinske” koje je moguće kupiti za beznačajan novac? Pitali smo stručnjaka, doktora prof.dr.sc. Nenada Vukojevića, v.d. predstojnika Klinike za očne bolesti KBC-a Zagreb.

Navedeno pomagalo može kratkotrajno poslužiti, ali uglavnom ne nudi trajno rješenje. Za tako nešto, ipak je potrebno posjetiti stručnjaka. O nekoj štetnosti takvih naočala, osim slabije korekcije vida i astenopskih smetnji (glavobolja, otežano gledanje, brzo umaranje…) ne mogu  svjedočiti.

A kojeg stručnjaka zapravo trebamo kad nastupe problemi s vidom? Koja je razlika između oftalmologa, optometrista i optičara?

Oftalmolog je diplomirani liječnik specijalist (oftalmologije i optometrije) za očne bolesti i poremećaj vida te jedini stručnjak koji može dijagnosticirati bolesti oka i propisati primjereno liječenje. Optičar je tehničar sa završenom majstorskom školom.  Njegova je važnost u znanju i umijeću pravilne izrade naočala, te u sposobnosti preporuke izbora pravilnih naočala i leća za naočale.

Koje su najčešeće bolesti oka povezane sa starenjem?

Najčešća je i svima možda najpoznatija staračka dalekovidnost (prezbiopija). Javlja se uglavnom iza 40. godine života, uzrokovana je skleroziranjem leće oka i smanjenjem akomodacije, a manifestira se slabljenjem vida na blizinu. Ako se manifestira ranije, osoba obično ima refrakcijsku anomaliju koja se zove hiperopija

Tu je još i staračka degeneracija žute pjege (makule) koja je i najčešći uzrok slabog vida kod osoba iznad 60. godine života. Najjednostavnije rečeno, prouzročena je starenjem, genetskim predispozicijama, a utjecaj imaju neke navike kao što je pušenje, ali i sistemski poremećaji, deficiti u prehrani i čimbenici okoliša.

Staračka siva mrena javlja se iza 40. godine života, a za pojavu ove tegobe, uz starenje i genetsku predispoziciju, bitan utjecaj ima oksidativni stres kojemu potpomaže manjak antioksidansa zbog deficita u prehrani te čimbenici okoliša (UV dio svjetlosnog spektra).

Također, tu su i bolesti oka u sklopu sistemskih bolesti kao što su šećerna bolest, arterioskleroza, hipertenzija, srčane i bubrežne bolesti . Navedene kronične bolesti dovode do pojave oštećenja  mrežnice oka i vidnog živca (dijabetička retinopatija, ishemijska oštećenja vidnog živca, glaukom).

Na koncu, i kronične bolesti u mladosti, osobito zbog štete uslijed dugog trajanja, u starosti,  najčešće zbog oštećenja krvnih žila, osobito mikrocirkulacije,  dovode do pojave oštećenja  mrežnice oka i vidnog živca.

Svi idu k liječniku kad im vid počne slabjeti. No koji su još znakovi da bismo trebali posjetiti liječnika?

Slabljenje vidne funkcije je vodeći simptom navedenih bolesti koji se može manifestirati postupno, ali i naglo. Ostali simptomi su poremećaj percepcije boja,  plivajuće mutnine u vidnom polju, centralni skotom ili  drugi ispadi vidnog polja kao i suženje vidnog polja, svjetlaci u oku i slično.

Postoji li neko dobno ograničenje za nošenje leća? Koliko starijih osoba uopće nosi leće?

Dobna ograničenja za nošenje kontaktnih leća su uglavnom individualna. Ovise o puno čimbenika (samostalnost, suradljivost, spretnost, motivacija…). Značajan broj starijih osoba nosi leće, uglavnom oni koji su navikli nositi leće još iz mlađih dana.

Kako očuvati zdravlje oka? Neke vježbe, prehrana, stil života…? Kako pomoći vlastitim očima?

Zdrav način života, pravilna prehrana, pravilno liječenje eventualnih sistemskih kroničnih bolesti… Sve su to stvari koje pomažu našim očima.

A što vidu najviše šteti?

Svakako  već spomenute sistemske kronične bolesti (šećerna bolest, povišeni krvni tlak, arterioskleroza…), zatim loše navike poput pušenja, alkohola, loša higijena i slično, neke zarazne bolesti, štetni utjecaji okoliša te štetno djelovanje nekih lijekova.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Što god da pisalo, garancija vam vrijedi dvije godine!

‘Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja.’

Objavljeno

|

“Taman je istekla garancija i mašina se pokvarila. Evo, pet godina i par mjeseci je prošlo otkako smo je kupili. Majstor je rekao da je crkla elektronika i da se to ne popravlja. Sad kupujemo novu. Ma dobro smo i prošli. Evo susjedu krepala nakon tri godine. U redu, njegova je još bila pod garancijom, ali ipak. Problem je to i nepotrebna komplikacija. A prije – prije si kupio mašinu i imao si je čitav život. Danas mi se čini da su stvari baš tako dizajnirane da se pokvare kad istekne garancija”, govori Branko Šimić (68) umirovljeni grafičar iz Zagreba.

Vjerujemo da su se mnogi susreli s ovakvim problemom, iako nije do kraja jasno radi li se samo o dojmu ili su današnji uređaju doista tako “programirani” da se pokvare taman kad istekne jamstvo. Bilo kako bilo, Europski parlament usvojio je Izvješće o produljenju trajanja uređaja kojim se zabranilo programirano kvarenje, ugradnja vitalnih dijelova koji se nakon kvara više ne mogu zamijeniti, a usvojen je i prijedlog o većoj dostupnost rezervnih dijelova i uvođenja minimalnog trajanja električnih aparata.


No bez obzira na akcije Europskog parlamenta, i u okviru već postojećih propisa, prava potrošača su u nekim slučajevima veća – samo što to mnogi kupci ne znaju. Da – opet se radi o malim slovima na ugovorima i jamstvenim listovima koji, barem u ovom slučaju, nezadovoljnom potrošaču idu na ruku.

Porazgovarali smo s Dunjom Maletić, pravnom savjetnicom iz područja zaštite potrošača koja nam je otkrila neke od dobro čuvanih tajni koje bi kupci morali znati.

Dunja Maletić (foto: privatni album)

“Često imamo situacije da se potrošače zavarava vezano za trajanje jamstva. Kad se kaže da imaju jamstvo od samo godinu dana, to nije točno jer zakonski vrijedi rok od dvije godine za reklamaciju bilo kojeg uređaja da se ostvari pravo na besplatni popravak ili zamjenu uređaja. Znači, to je prvo: zavarava se kupce vezano uz duljinu trajanja roka za reklamaciju”, otkriva nam Maletić.

Važno je znati i da, barem u prvo vrijeme, imate pravo birate želite li pokvareni uređaj popravljati ili uzeti novi. “Drugo je – i to potrošači trebaju znati – ako kupe uređaj i u prvih šest mjeseci dođe do kvara, oni imaju pravo predati u tih prvih šest mjeseci uređaj na servis da bi se ustanovilo postojanje kvara, ali u prvih šest mjeseci mogu birati žele li popravak ili novi uređaj. Nakon protoka tih šest mjeseci, ide se na popravak, ali unutar tih šest mjeseci kupac bira hoće li popravak ili zamjenu. Ako je popravak nemoguć, onda ide zamjena. To vrijedi općenito za sve električne uređaje koje je kupila fizička osoba. Dakle, ne ako je kupljen preko firme ili obrta već ako ga je kupila fizička osoba.”

Otpremanje uređaja na servis također je zadaća trgovca, nastavlja Maletić: “Treba naglasiti još jedan detalj kojeg potrošači često nisu svjesni. Oni ne moraju uređaj slati na servis o svom trošku, nego je trgovac kod kojeg je uređaj kupljen dužan poslati uređaj na servis i vratiti ga nazad potrošaču. Hoće li za to vrijeme potrošač dobiti zamjenski uređaj nije regulirano zakonima i propisima već to ovisi o dobroj volji trgovca. Treba naglasiti i da mnogi trgovci kažu da uređaj može biti na servisu 45 dana, no to ne propisuje ni jedan zakon već smatramo da bi razumni rok za popravak trebao biti mnogo kraći. Tako da kad netko kaže potrošaču da je rok 45 dana, ovaj mora znati da to nije tako propisano već da se radi o subjektivnom tumačenju.”

Oko nekih rokova ipak valja biti oprezan, kaže Maletić: “Kad se neki uređaj, recimo mobitel ili tablet, kupi u poslovnici, trgovac nije dužan odobriti zamjenu u roku od 14 dana ako taj uređaj nema nedostatka. To je također korisno znati. Znači, za uređaje kupljene u poslovnici ne vrijedi onaj rok od 14 dana kao kod ugovora sklopljenih na daljinu, preko telefona ili interneta.”

Za kraj, Maletić savjetuje koji je najbolji način za upućivanje prigovora: “Jedini ispravni način je pisani način. Dakle, prigovor trgovcu se uvijek mora uputiti pisanim putem – e-mailom ili regularnom poštom – kako bi postojao pisani trag o reklamaciji, ali i zbog još jedne važne stvari. Naime, na pisani prigovor je trgovac dužan odgovoriti u roku od 15 dana, dok se u razgovoru osobno u poslovnici ili preko telefonom stvari mogu unedogled odugovlačiti. Znači, prigovor uvijek treba upućivati pisanim putem.”

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP