Prati nas

Mozaik

Baka Rita proslavila je 104. rođendan! Nije se maknula dalje od Zadra, ali je živjela u sedam država

Iako 104-godišnjakinja, teta Rita nema većih zdravstvenih problema, lucidna je, još uvijek je dobro služi pamćenje, sama priprema doručak, a bijelu kavu uvijek pije iz istog potića.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Margarita Dorkin (foto: Evelin Dorkin-Gregov/Facebook)

Margarita Dorkin, zvana teta Rita, stanovnica Preka, proslavila je 104. rođendan. Povod je to sjajnoj priči o jednoj od najstarijih stanovnica Hrvatske koju je objavio portal NasiSkolji.hr.

U obiteljskom krugu slavilo se na svečanom ručku, a prije toga Rita i njezina velika obitelj Dorkin-Gregov bili su na misi u župnoj crkvi gdje su napravili malu milijenijsku fotografiju za uspomenu na taj po svemu i za sve poseban dan.


Rita, skromna i tiha kakva već jest, nije bila od velikih riječi, ali je primijetila i u pola glasa pitala: “A ministranti? Zašto ministranti nisu na misi”, prepričava Evelin Dorkin-Gregov, koja se cijelo vrijeme nije odvajala od slavljenice.

Prije četiri godine Rita je objasnila svoju životnu filozofiju: “Bog je uvijek bio velik i čuvao me!” Rođena je u Austro-Ugarskoj, živjela je u Kraljevini Hrvata, Srba i Slovenaca, pa u Kraljevini Jugoslaviji, Italiji, NDH, SFRJ i Republici Hrvatskoj. Ukupno u sedam država, a zapravo nikad nije otišla dalje od rodnoga otoka i Zadra.

Rasla je bez oca, koji je umro pet dana prije njezina rođenja, bez braće i sestara, rano je ostala i bez majke. U mladosti je, poput mnogih žena iz Preka, bila lavandijera, a najbolje godine provela je radeći kao kućna pomoćnica u jednoj zadarskoj liječničkoj obitelji. Spletom okolnosti, kad se početkom 90-ih vratila na rodni otok, život joj je odjednom dobio novi smisao i ispisao novo poglavlje u okrilju brojne obitelji Dorkin-Gregov s kojom je u rodu, ali u devetom ili desetom koljenu.

Iako 104-godišnjakinja, teta Rita nema većih zdravstvenih problema, lucidna je, još uvijek je dobro služi pamćenje,  sama priprema doručak, a bijelu kavu uvijek pije iz istog potića. Redovito prati večernji dnevnik na TV-u i  poslijepodne na radiju sluša vijesti i glazbu.

Preživjela je bombardiranje Preka, kad su svi oko nje poginuli, a ona prošla tek s pokojom ogrebotinom. Preživjela je mnoge nepravde i poniženja, ali iz svega je uvijek, kaže, izlazila još jača. A nagrada za sve – to je život koji živi posljednjih 30-ak godina, javlja NasiSkolji.hr.

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni mirisni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP