Prati nas

Nema predaje

Putovanja za svačiji džep i ukus

Može li se uopće putovati uz tako male mirovine?

Umirovljenici imaju vremena za putovanja, u to nema sumnje. No imaju li novca? Čini se da – imaju! No ne radi se o nekim velikim iznosima već ljubitelji putovanja pažljivo ciljaju pristupačne i kraće izlete kojih u ponudi turističkih agencija ima priličan broj.

Objavljeno

|

foto: Vidar Nordli-Mathisen/Unsplash

Subota, rano jutro. Na autobusnom kolodvoru je živo iako nije još ni šest sati. Turistički vodiči pred autobusima čekaju svoje putnike i pažljivo ih evidentiraju prilikom ulaska u autobus. Dva autobusa kreću za Graz, jedan za Trst, a jedan u Sloveniju na Bled i Bohinj. Zanimljivo, među putnicima je dosta umirovljenika.

“Ne putujemo često i ne putujemo daleko. To nam je zapravo jedini gušt pa nekako skucamo tih 150-200 kuna za jedno kratko putovanje svakih mjesec-dva”, govori nam gospođa koja putuje u Graz na shopping izlet u društvu prijateljice. Pitamo je što kupuje u Grazu sad kad je zapravo sve dostupno i u Zagrebu.


“Oh, pa ne idemo mi zbog shoppinga, iako se ovo zove shopping izlet. Idemo zbog Graza. Prošetamo se, popijemo kavu, malo razgledavamo. Možda kupimo koji sitnicu za par eura, ali to je to. Ništa ne kupujemo jer ništa ne trebamo, ali i zato jer nemamo novaca. Ovo je putovanje za dušu, a ne za kupovinu”, odgovaraju nam gospođe dok ulaze u autobus i zauzimaju svoja mjesta.

Rana jesen je gotovo idealna za putovanja. Još uvijek je lijepo vrijeme, a nije više vruće. No koliko si to prosječnih umirovljenika može priuštiti? Koliko umirovljenici putuju i koje su im omiljene (i dostupne) destinacije, pitali smo Mirelu Pepelko iz turističke agencije Autoturist.

“Zapravo ima dosta umirovljenika koji si mogu priuštiti putovanja ili bar kraće izlete. Mislim da to prvenstveno ovisi o afinitetima same osobe, ali naravno i o financijama. Najviše imamo umirovljenika na jednodnevnim shopping putovanjima koja su jedna od najjeftinijih u našoj ponudi. Umirovljenici čine otprilike 50% naših sveukupnih putnika.”

Koje su umirovljenicima omiljene destinacije. Nude li agencije neke posebne aranžmane baš za tu skupinu ljudi?

“Najviše umirovljenika imamo na tim shopping putovanjima u Graz ili Trst. Ta su putovanja i najjeftinija u našoj ponudi, a pružaju mogućnost posjeta središtima gradova, dakle kupovina nije obavezna, a putovanje po kilometraži nije predugo. Nemamo posebne aranžmane za umirovljenike, povremeno i na upit radimo ponude za umirovljeničke udruge, ali su cijene gotovo iste kao i za naš otvoreni booking jer niti drugi davatelji usluga, osim muzeja, nemaju posebne cjenike za umirovljenike. Cijena autobusa je ista neovisno putuju li u njemu školarci, umirovljenici ili odrasle osobe. Što se plaćanja tiče, pružamo mogućnost plaćanja na rate, ali ta je pogodnost namijenjena svim putnicima, ne samo umirovljenicima.”

Imaju li putnici-umirovljenici nekih posebnih zahtjeva? Što im je, pored cijene, najvažnije na putovanjima?

“Oh, da! Imaju dosta zahtjeva, a najviše za poziciju sjedala u autobusu – ne iza vozača, ne pored prozora, obavezno uz prolaz zbog bolesnih koljena pa da ih mogu ispružiti, nikako ne sjedalo u drugom dijelu autobusa i tako. Sjedala od broja 20 pa nadalje su im prava tragedija, to je po njima već kraj autobusa, iako autobus ima 50 putničkih sjedala. Onda, ako putuju sami, žele sami i sjediti. Na putovanjima im je vrlo važno da je vozač (ako se radi o shopping turi na koju ne ide pratitelj) ljubazan i uslužan i da im je na raspolaganju cijelo vrijeme, a ukoliko na putovanju ili izletu postoji i pratitelj, onda isto traže i od njega.”

Pretpostavljamo da su najzahtjevniji izleti ipak maturalci te da s umirovljenicima nema toliko neočekivanih i problematičnih događaja. No ipak, je li vam u sjećanju ostala neka anegdota vezana uz putovanja umirovljenika?

“Takvih priča ima jako puno, no izdvojila bih jednog starijeg putnika kojemu je dugo godina bila želja otputovati na izlet u Pečuh i Siget. Još davnih dana uzeo je u agenciji isprintani program izleta i čekao pravu priliku da otputuje. I ove godine u proljeće, napokon se poklopilo da on može putovati i da je polazak siguran. Odlučio je putovati sa suprugom i još dvoje prijatelja, isto bračnim parom.

Pri uplati izleta dobio je račun s datumom izleta i mjestom i vremenom polaska, kao i program samog izleta. Kada je grupa već bila u Pečuhu i kada su imali slobodno vrijeme, vodička mi javlja da dvoje putnika nije otputovalo, da ih je zvala ujutro na polasku u 5:30 sati, ali su oni bili još doma jer na njihovom programu piše da je polazak u 6:30 sati!

Na kraju cijele priče se ispostavilo da je gospodin imao program izleta za Pečuh i Siget, ali onaj stari koji je prvi put uzeo još 2009. godine! A onaj ispravni i važeći je dao svom prijatelju koji je isto išao na izlet. Međutim, niti taj prijatelj nije na kraju došao do Mađarske jer je na izlet ponio onu staru veliku plastificiranu osobnu iskaznicu s kojom se granica ne može prijeći. Tako je na kraju od njih četvero, samo jedna osoba bila uistinu na izletu.”

S obzirom da je jesen, kako smo rekli, idealna za putovanja, prikupili smo nekoliko zanimljivoh destinacija i događaja dostupnih i onima plićeg džepa. Svake jeseni turističke agencije nude izlete na gljivarijade, bućijade i marunade koje su, tradicionalno, jako zanimljive upravo umirovljenicima.

Gljivarijade, odnosno organiziranja branja gljiva uz stručnu pratnju u ponudi su mnogih agencija, no ljudi se često organiziraju i sami pri čemu je uz prijevoz osigurano i stručno vodstvo te determinacija gljiva nakon samog branja.

Već sutra, 5. listopada gljivarijadu organizira gljivarsko društvo Karlovac; 12.listopada Gljivarsko društvo Ivanec organizira gljivarijada u Ivancu; taj isti vikend 12. i 13. listopada Udruga gljivara Sunčanica iz Sinja organizira gljivarsko putovanje u okolicu Sinja i Suhača; 27. i 28. listopada održavaju se Dani gljiva u Brtonigli u organizaciji Gljivarskog društva Boletus. Osim branja gljiva i determinacije, bit će organizirano i kušanje jela od gljiva.

Ukoliko su vam bundeve draže od gljiva, onda ovaj vikend budite u Ivanić Gradu. Naime, tradicionalna Bučijada ove će godine proslaviti svoje 15. izdanje. Temelj priredbe čini veliki izložbeno-prodajni sajam bundeva s jelima od toga ukusnog ploda i brojnim eko-etno proizvodima, poput bučina ulja. Kako bi se brojni posjetitelji dodatno zabavili, bit će organizirane edukativne radionice, predstave i izložbe, prijevoz ‘buča-kočijom’ i štošta drugo, a svi će moći probati i bogatu gastronomsku ponudu uz pratnju glazbenih sastava. Najveći dio programa održat će se na gradskoj tržnici Maznica, u Moslavačkoj ulici, Ulici kralja Tomislava i na Trgu Vladimira Nazora u središtu Ivanić Grada, dok će se na izletištu Petek urediti dječji Bučkograd.

Za ljubitelje kestena ili maruna tu je 46. tradicionalna marunada Lovran koja se održava idući vikend od 11. do 13. listopada. To je ujedno izlet za koji vlada priličan interes u turističkim agencijama. Osim prikupljanja kestena po okolnim šumama, u Lovranu se organiziraju kušanja raznih napitaka i jela sa i od maruna te posebni zabavni programi i radionice za djecu i odrasle.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP