Prati nas

Nema predaje

Putovanja za svačiji džep i ukus

Može li se uopće putovati uz tako male mirovine?

Umirovljenici imaju vremena za putovanja, u to nema sumnje. No imaju li novca? Čini se da – imaju! No ne radi se o nekim velikim iznosima već ljubitelji putovanja pažljivo ciljaju pristupačne i kraće izlete kojih u ponudi turističkih agencija ima priličan broj.

Objavljeno

|

foto: Vidar Nordli-Mathisen/Unsplash

Subota, rano jutro. Na autobusnom kolodvoru je živo iako nije još ni šest sati. Turistički vodiči pred autobusima čekaju svoje putnike i pažljivo ih evidentiraju prilikom ulaska u autobus. Dva autobusa kreću za Graz, jedan za Trst, a jedan u Sloveniju na Bled i Bohinj. Zanimljivo, među putnicima je dosta umirovljenika.

“Ne putujemo često i ne putujemo daleko. To nam je zapravo jedini gušt pa nekako skucamo tih 150-200 kuna za jedno kratko putovanje svakih mjesec-dva”, govori nam gospođa koja putuje u Graz na shopping izlet u društvu prijateljice. Pitamo je što kupuje u Grazu sad kad je zapravo sve dostupno i u Zagrebu.


“Oh, pa ne idemo mi zbog shoppinga, iako se ovo zove shopping izlet. Idemo zbog Graza. Prošetamo se, popijemo kavu, malo razgledavamo. Možda kupimo koji sitnicu za par eura, ali to je to. Ništa ne kupujemo jer ništa ne trebamo, ali i zato jer nemamo novaca. Ovo je putovanje za dušu, a ne za kupovinu”, odgovaraju nam gospođe dok ulaze u autobus i zauzimaju svoja mjesta.

Rana jesen je gotovo idealna za putovanja. Još uvijek je lijepo vrijeme, a nije više vruće. No koliko si to prosječnih umirovljenika može priuštiti? Koliko umirovljenici putuju i koje su im omiljene (i dostupne) destinacije, pitali smo Mirelu Pepelko iz turističke agencije Autoturist.

“Zapravo ima dosta umirovljenika koji si mogu priuštiti putovanja ili bar kraće izlete. Mislim da to prvenstveno ovisi o afinitetima same osobe, ali naravno i o financijama. Najviše imamo umirovljenika na jednodnevnim shopping putovanjima koja su jedna od najjeftinijih u našoj ponudi. Umirovljenici čine otprilike 50% naših sveukupnih putnika.”

Koje su umirovljenicima omiljene destinacije. Nude li agencije neke posebne aranžmane baš za tu skupinu ljudi?

“Najviše umirovljenika imamo na tim shopping putovanjima u Graz ili Trst. Ta su putovanja i najjeftinija u našoj ponudi, a pružaju mogućnost posjeta središtima gradova, dakle kupovina nije obavezna, a putovanje po kilometraži nije predugo. Nemamo posebne aranžmane za umirovljenike, povremeno i na upit radimo ponude za umirovljeničke udruge, ali su cijene gotovo iste kao i za naš otvoreni booking jer niti drugi davatelji usluga, osim muzeja, nemaju posebne cjenike za umirovljenike. Cijena autobusa je ista neovisno putuju li u njemu školarci, umirovljenici ili odrasle osobe. Što se plaćanja tiče, pružamo mogućnost plaćanja na rate, ali ta je pogodnost namijenjena svim putnicima, ne samo umirovljenicima.”

Imaju li putnici-umirovljenici nekih posebnih zahtjeva? Što im je, pored cijene, najvažnije na putovanjima?

“Oh, da! Imaju dosta zahtjeva, a najviše za poziciju sjedala u autobusu – ne iza vozača, ne pored prozora, obavezno uz prolaz zbog bolesnih koljena pa da ih mogu ispružiti, nikako ne sjedalo u drugom dijelu autobusa i tako. Sjedala od broja 20 pa nadalje su im prava tragedija, to je po njima već kraj autobusa, iako autobus ima 50 putničkih sjedala. Onda, ako putuju sami, žele sami i sjediti. Na putovanjima im je vrlo važno da je vozač (ako se radi o shopping turi na koju ne ide pratitelj) ljubazan i uslužan i da im je na raspolaganju cijelo vrijeme, a ukoliko na putovanju ili izletu postoji i pratitelj, onda isto traže i od njega.”

Pretpostavljamo da su najzahtjevniji izleti ipak maturalci te da s umirovljenicima nema toliko neočekivanih i problematičnih događaja. No ipak, je li vam u sjećanju ostala neka anegdota vezana uz putovanja umirovljenika?

“Takvih priča ima jako puno, no izdvojila bih jednog starijeg putnika kojemu je dugo godina bila želja otputovati na izlet u Pečuh i Siget. Još davnih dana uzeo je u agenciji isprintani program izleta i čekao pravu priliku da otputuje. I ove godine u proljeće, napokon se poklopilo da on može putovati i da je polazak siguran. Odlučio je putovati sa suprugom i još dvoje prijatelja, isto bračnim parom.

Pri uplati izleta dobio je račun s datumom izleta i mjestom i vremenom polaska, kao i program samog izleta. Kada je grupa već bila u Pečuhu i kada su imali slobodno vrijeme, vodička mi javlja da dvoje putnika nije otputovalo, da ih je zvala ujutro na polasku u 5:30 sati, ali su oni bili još doma jer na njihovom programu piše da je polazak u 6:30 sati!

Na kraju cijele priče se ispostavilo da je gospodin imao program izleta za Pečuh i Siget, ali onaj stari koji je prvi put uzeo još 2009. godine! A onaj ispravni i važeći je dao svom prijatelju koji je isto išao na izlet. Međutim, niti taj prijatelj nije na kraju došao do Mađarske jer je na izlet ponio onu staru veliku plastificiranu osobnu iskaznicu s kojom se granica ne može prijeći. Tako je na kraju od njih četvero, samo jedna osoba bila uistinu na izletu.”

S obzirom da je jesen, kako smo rekli, idealna za putovanja, prikupili smo nekoliko zanimljivoh destinacija i događaja dostupnih i onima plićeg džepa. Svake jeseni turističke agencije nude izlete na gljivarijade, bućijade i marunade koje su, tradicionalno, jako zanimljive upravo umirovljenicima.

Gljivarijade, odnosno organiziranja branja gljiva uz stručnu pratnju u ponudi su mnogih agencija, no ljudi se često organiziraju i sami pri čemu je uz prijevoz osigurano i stručno vodstvo te determinacija gljiva nakon samog branja.

Već sutra, 5. listopada gljivarijadu organizira gljivarsko društvo Karlovac; 12.listopada Gljivarsko društvo Ivanec organizira gljivarijada u Ivancu; taj isti vikend 12. i 13. listopada Udruga gljivara Sunčanica iz Sinja organizira gljivarsko putovanje u okolicu Sinja i Suhača; 27. i 28. listopada održavaju se Dani gljiva u Brtonigli u organizaciji Gljivarskog društva Boletus. Osim branja gljiva i determinacije, bit će organizirano i kušanje jela od gljiva.

Ukoliko su vam bundeve draže od gljiva, onda ovaj vikend budite u Ivanić Gradu. Naime, tradicionalna Bučijada ove će godine proslaviti svoje 15. izdanje. Temelj priredbe čini veliki izložbeno-prodajni sajam bundeva s jelima od toga ukusnog ploda i brojnim eko-etno proizvodima, poput bučina ulja. Kako bi se brojni posjetitelji dodatno zabavili, bit će organizirane edukativne radionice, predstave i izložbe, prijevoz ‘buča-kočijom’ i štošta drugo, a svi će moći probati i bogatu gastronomsku ponudu uz pratnju glazbenih sastava. Najveći dio programa održat će se na gradskoj tržnici Maznica, u Moslavačkoj ulici, Ulici kralja Tomislava i na Trgu Vladimira Nazora u središtu Ivanić Grada, dok će se na izletištu Petek urediti dječji Bučkograd.

Za ljubitelje kestena ili maruna tu je 46. tradicionalna marunada Lovran koja se održava idući vikend od 11. do 13. listopada. To je ujedno izlet za koji vlada priličan interes u turističkim agencijama. Osim prikupljanja kestena po okolnim šumama, u Lovranu se organiziraju kušanja raznih napitaka i jela sa i od maruna te posebni zabavni programi i radionice za djecu i odrasle.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

Pitali smo sve što trebate znati o supernamirnicama i dijetama

Imamo lošu i dobru vijest. Loša je da ne postoje čudotvorne namirnice koja skidaju kile, proljepšavaju ten i jačaju kosu. Dobra je vijest da vam takve supernamirnice ni ne trebaju da biste se hranili zdravo. Potrebano je tek one već poznate namirnice malo pažljivije kombinirati.

Objavljeno

|

“Jedite suhe smokve! Kosa i koža će vam biti ljepši, a izgubit ćete i prekomjerne kilograme!” “Ojačajte imunitet uz đumbir – naribajte ga u kolače ili skuhajte čaj.” “Lan je čudotvorna sjemenka puna antioksidansa koji će regenerirati vaše tijelo!”. Sa svih strana zatrpavaju nas ovakvim i sličnim savjetima i vijestima o “čudotvornim namirnicama koje su prave čuvarice zdravlja”. Stoga smo nekoliko pitanja postavili magistri nutricionizma Sandri Zugan.

No može li doista jedna namirnica baš tako promijeniti ukupno stanje našeg organizma? Postoje li supernamirnice, neke novovjeke panaceje koje su u stanju izliječiti svaku bolest?


Taj senzacionalizam u predstavljanju namirnica, vrlo je čest. Ne samo općenito u medijima već i u svijetu nutricionizma. Ljudi me često pitaju što da jedu kako bi smršavili. To je potpuno krivo postavljeno. Takav odnos prema hrani i zdravlju je zapravo pokazatelj našeg mentaliteta.

Ljudi traže brza rješenja, no istina je da nema prečice. Ne postoji namirnica koja ‘topi kile’. No postoji nešto što se zove uravnotežena prehrana koja je za nas najbolja. Postoji i niz namirnica i jela koji kad djeluju zajedno , imaju dobar učinak na naše tijelo. Mi nutricionisti to zovemo ‘prehrambeni ili nutricionistički portfolio’.

Između određenih namirnica postoji sinergija pa bolje djeluju zajedno neka svaka zasebno. Poanta je da je i zdravlje samo po sebi multifaktorijalno i ne ovisi samo o hrani. Poznato je jedno istraživanje koje je pokazalo da ista hrana različito djeluje na tijelo  s obzirom na to jesmo li u stresu ili smireni. Konkretno, radilo se o istraživanju na ženama pri čemu je primijećeno da masti koje se uzimaju kad je organizam u mirnom stanju, imaju protuupalno djelovanje, no te će iste masti imati upalno djelovanje ako se konzumiraju u stanju stresa. Dakle, možemo pripremati najzdraviju moguću hranu i jako se truditi oko toga, no ako jedemo na brzinu, uznemireni i pod stresom, te zapravo zdrave namirnice neće nam koristiti koliko bi mogle.

Znači, čudotvornih namirnica nema?

Nema. Ljudi ponekad misle da je hrana kao struja: ima je ili je nema. No prehrana, ali i cjelokupno zdravlje je puno kompleksniji fenomen. Poznata je ona Hipokratova izreka: ‘Ako želite biti zdravi, jeste li se spremni odreći onoga što vas čini bolesnima?’. To je zapravo jedina prava istina.

Mogli bismo reći da nikad za neko zdravstveno stanje nije kriva hrana. Mi zapravo na taj način našu odgovornost prebacujemo na hranu, a odgovornost za brigu o našem tijelu je naša. Često nije uopće problem ono što jedemo, nego način na koji to jedemo. Lakše je okriviti hranu nego doista vidjeti što mi činimo sebi loše.

No potreba za hranjivim tvarima mijenja se kako osoba sazrijeva i stari?

To je točno. Nutricionizam možemo ugrubo podijeliti na prehranu kroz životnu dob. A to počinje doslovno od začeća, pa kroz trudnoću dok smo fetusi, nakon toga djetinjstvo, pa tinejdžerska, zrela i starija dob. U svakom dobu života imamo određene potrebe za hranom i naše potrebe za hranjivim tvarima se mijenjaju kroz različita razdoblja života.

Kad smo zdravi, onda nam je cilj održati to zdravlje. No kad je osoba bolesna, onda te smjernice koje inače vrijede – a to su da jedemo minimalno 200 grama voća na dan, minimalno 300 grama povrća na dan, da bude pet boja na našem tanjuru, da jedemo što više integralnih žitarica – te konkretne smjernice se mijenjaju. Recimo kod ljudi koji boluju od šećerne bolesti, ponekad postoji mišljenje da je dovoljno uzeti lijek da bi se taj šećer držao pod kontrolom. No to nije istina. Da bi lijek mogao doseći kapacitet koji ima i da bi mogao održati šećer pod kontrolom, baza mora biti pravilna prehrana. U protivnom neće doći do očekivanih rezultata.

Često se susrećem i s pacijentima koji misle da mogu jesto što god žele ako za svoje bolest piju lijekove. Primjerice, osoba koja ima povišen krvni tlak i za to pije tablete, misli da ne mora paziti što jede jer će lijekovi riješiti sve probleme. No istraživanje provedeno 2008. godine pokazalo je da od svih osoba koje uzimaju lijekove za tlak, samo njih 18 posto doista ima reguliran krvni tlak kako bi trebalo. Kad osoba ima takvih zdravstvenih tegoba, potrebno je provesti dijetoterapiju. No opet, neće jedna namirnica ništa promijeniti već kompletna prehrana.

Sjećam se anegdote iz svojih studentskih dana kad sam imala praksu na Odjelu za endokrinologiju i dijabetologiju u bolnici Sveti duh kad mi je jedan pacijent rekao da ne razumije zašto mora toliko paziti na prehranu ako koristi tablete za reguliranje šećera. Osim šećera, imao je još niz bolesti koje su uzrokovane baš dugotrajnom nepravilnom prehranom, odnosno bolesti koje si je on sam priskrbio, da tako kažem. Dakle, bolesti koje su rezultat krivih životnih navika, a ne nešto s čime se, recimo, rodio. To pitanje je postavio kao malu provokaciju, na što sam mu ja odgovorila da ako je to tako, i da ako su mu lijekovi doista dovoljni te da na prehranu ne mora paziti, zašto mi onda ovaj razgovor vodimo u bolnici, a ne negdje vani. Tako da sam se i ja poslužila malom provokacijom kako bi mu dočarala o čemu je zapravo riječ.

Znači, osim s obzirom na dob čovjeka, potrebe za hranjivim tvarima mogu biti bitno promijenjene i kad čovjek pati od neke bolesti?

Da. Kad postoje određena stanja kad je zdravlje narušeno i tijelo je u bolesti, tada je potrebno promijeniti odnosno prilagodili prehranu. No opet, nije stvar u tome da će jedna hrana ili jedna namirnica riješiti problem ili odagnati simptome, nego se tada određuje čitav skup namirnica koje mogu pogodno djelovati na stanje u kojem se osoba nalazi.

Dakle, uvijek se tradi o kombinaciji. Jedan banalni primjer. U posljednje vrijeme dosta se govori o kurkumi kao jako dobroj i zdravoj namirnici. No ta kurkuma jako dobro ide u kombinaciji s paprom i uljima. Papar pomaže da se ta kurkuma u crijevima odmah ne razgradi, a ulje će pomoći da tijelo bolje iskoristi vrijedne tvari iz kurkume. Slično kao i oni vitamini koji su topivi u mastima. Među hranjivim tvarima uvijek postoji timski rad. Kad je čovjek bolestan, treba prilagoditi prehranu i unos nekih namirnica pojačati, a druge izbjegavati. Ali nikad se ne radi o tome da postoji baš ta jedna namirnica, ta jedna egzotična vrsta voća s druge strane planete koja će nas ozdraviti.

No ljudi ponekad u najboljoj namjeri s nekim vrstama hrane pretjeraju ili pak neku vrstu hrane potpuno izbace iz prehrane. Puno je takvih dijeta koje, recimo, izbacuju ugljikohidrate i baziraju se na proteinima ili nešto slično. Je li to uopće dobro?

Da, u posljednje su vrijeme jako popularne visokoproteinske dijete ili dijete s izrazito niskom udjelom ugljikohidrata ili s visokim udjelom masti. No takve dijete ne čine ništa dobro.

Studije provedene na jako velikom broju ljudi pokazale su da je najbolja prehrana ona s nešto većim udjelom bilja, dakle povrća i voća. No, svaki nutricionist će vam reći da je najbolja prehrana ona uravnotežena. Evo primjera: vegetarijanska, a naročito veganska prehrana jako je bogata vitaminom B9, ali siromašna vitaminom B12 i kad je velika razlika između razina ta dva vitamina, povećava se opasnost od moždanog udara. A čovjek misli da se jako zdravo hrani jer ne jede meso. Ni u čemu ne treba pretjerivati i ničega se ne treba odricati jer ključ je uvijek u ravnoteži.

U zadnje vrijeme pravi je hit ketogena prehrana koja je jako bogata mastima. Takva dijeta razvijena je prvenstveno za osobe i djecu koje boluju od epilepsije i koji su koristili puno određenih lijekova. Takva dijeta se počela primjenjivati u bolnici i radile su se brojne analize kojima se stalno kontriliralo je li osoba u stanju ketoze ili ketoacidoze. Kada je u krvi prevelika razina kiseline, tijelo će uzimati karbonate iz kostiju.

Ketogena dijeta je bila razvijena za populaciju s vrlo specifičnim bolestima, tako da zapravo ne razumijem koja je logika da se na taj način hrane zdrave osobe i zašto bi zdrava osoba samu sebe limitirala na taj način. Ovo je dobar primjer kako su neki ljudi spremni otići u krajnost kako bi postigli neki rezultat koji bi isto tako mogli postići na neki po njihovo tijelo puno blaži i ugodniji način i bez rizika.

To s ketogenom dijetom je slično kao kad bi osoba s posve zdravim nogama najmerno sjela u invalidska kolica jer misli da će tako brže prevaliti neku udaljenost. No, ponavljam, ako je osoba bolesna i preporučuje joj se određena dijeta, onda je to nešto drugo.

Ako ipak ustanovimo da nam nečega u organizmu nedostaje, je li u redu posegnuti da dodacima prehrani u vidu raznih tableta? Koliko koriste takvi dodaci prehrani ako se koriste čisto iz predostrožnosti?

Što se tiče dodataka prehrani, oko toga se lome koplja. U određenim fazama života i kad su prisutne određene bolesti, dodaci prehrani u vidu nekih tableta doista mogu pomoći. No to su stanja kad organizmu kronično nedostaje nekog elementa. No kad se radi o zdravim ljudima, istraživanja nisu pokazala da nastupaju nekakve značajne promjene ako se koriste suplementi. Ukratko, kod zdravih ljudi je korištenje dodataka prehrani – bacanje novca. No bolesni i stariji ljudi često imaju pojačanu potrebu za nekim vitaminom. U toj situaciji dodaci prehrani mogu pomoći.

No zdravi ljudi koji razmišljaju o prehrani često to čine zbog želje da smršave. Tako da za njih vijest da nema jedne čudotvorne namirnice koja “topi salo“ zapravo nije dobra.

Naravno. Osim načina na koji jedemo, moramo spomenuti i količinu. Poznato je da ćemo uvijek najviše pojesti sa švedskog stola, a kad obroci dolaze u slijedovima, poznato je da će ljudi reći: ‘Hvala neću više, čuvam si mjesta za desert.’

Kad mi dolaze ljudi koji bi željeli smršavjeti, onda radimo plan prehrane koji uključuje najširi mogući spektar namirnica. Zapravo, to je nama evolucijski tako, čovjek mora jesti od svega po malo. To znamo i po sebi jer rijetko će se dogoditi da netko uzme jednu vrstu kolača i najede se do sitosti, a češće je da će od više vrsta kolača probati od svake vrste po malo. Naglasak je uvijek na raznolikosti i sinergiji hrane. Timski rad među namirnicama doista postoji i on je ključan bilo u procesu održavanja zdravlja, bilo u procesu ozdravljenja.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP