Prati nas

Nema predaje

Putovanja za svačiji džep i ukus

Može li se uopće putovati uz tako male mirovine?

Umirovljenici imaju vremena za putovanja, u to nema sumnje. No imaju li novca? Čini se da – imaju! No ne radi se o nekim velikim iznosima već ljubitelji putovanja pažljivo ciljaju pristupačne i kraće izlete kojih u ponudi turističkih agencija ima priličan broj.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Vidar Nordli-Mathisen/Unsplash

Subota, rano jutro. Na autobusnom kolodvoru je živo iako nije još ni šest sati. Turistički vodiči pred autobusima čekaju svoje putnike i pažljivo ih evidentiraju prilikom ulaska u autobus. Dva autobusa kreću za Graz, jedan za Trst, a jedan u Sloveniju na Bled i Bohinj. Zanimljivo, među putnicima je dosta umirovljenika.

“Ne putujemo često i ne putujemo daleko. To nam je zapravo jedini gušt pa nekako skucamo tih 150-200 kuna za jedno kratko putovanje svakih mjesec-dva”, govori nam gospođa koja putuje u Graz na shopping izlet u društvu prijateljice. Pitamo je što kupuje u Grazu sad kad je zapravo sve dostupno i u Zagrebu.


“Oh, pa ne idemo mi zbog shoppinga, iako se ovo zove shopping izlet. Idemo zbog Graza. Prošetamo se, popijemo kavu, malo razgledavamo. Možda kupimo koji sitnicu za par eura, ali to je to. Ništa ne kupujemo jer ništa ne trebamo, ali i zato jer nemamo novaca. Ovo je putovanje za dušu, a ne za kupovinu”, odgovaraju nam gospođe dok ulaze u autobus i zauzimaju svoja mjesta.

Rana jesen je gotovo idealna za putovanja. Još uvijek je lijepo vrijeme, a nije više vruće. No koliko si to prosječnih umirovljenika može priuštiti? Koliko umirovljenici putuju i koje su im omiljene (i dostupne) destinacije, pitali smo Mirelu Pepelko iz turističke agencije Autoturist.

“Zapravo ima dosta umirovljenika koji si mogu priuštiti putovanja ili bar kraće izlete. Mislim da to prvenstveno ovisi o afinitetima same osobe, ali naravno i o financijama. Najviše imamo umirovljenika na jednodnevnim shopping putovanjima koja su jedna od najjeftinijih u našoj ponudi. Umirovljenici čine otprilike 50% naših sveukupnih putnika.”

Koje su umirovljenicima omiljene destinacije. Nude li agencije neke posebne aranžmane baš za tu skupinu ljudi?

“Najviše umirovljenika imamo na tim shopping putovanjima u Graz ili Trst. Ta su putovanja i najjeftinija u našoj ponudi, a pružaju mogućnost posjeta središtima gradova, dakle kupovina nije obavezna, a putovanje po kilometraži nije predugo. Nemamo posebne aranžmane za umirovljenike, povremeno i na upit radimo ponude za umirovljeničke udruge, ali su cijene gotovo iste kao i za naš otvoreni booking jer niti drugi davatelji usluga, osim muzeja, nemaju posebne cjenike za umirovljenike. Cijena autobusa je ista neovisno putuju li u njemu školarci, umirovljenici ili odrasle osobe. Što se plaćanja tiče, pružamo mogućnost plaćanja na rate, ali ta je pogodnost namijenjena svim putnicima, ne samo umirovljenicima.”

Imaju li putnici-umirovljenici nekih posebnih zahtjeva? Što im je, pored cijene, najvažnije na putovanjima?

“Oh, da! Imaju dosta zahtjeva, a najviše za poziciju sjedala u autobusu – ne iza vozača, ne pored prozora, obavezno uz prolaz zbog bolesnih koljena pa da ih mogu ispružiti, nikako ne sjedalo u drugom dijelu autobusa i tako. Sjedala od broja 20 pa nadalje su im prava tragedija, to je po njima već kraj autobusa, iako autobus ima 50 putničkih sjedala. Onda, ako putuju sami, žele sami i sjediti. Na putovanjima im je vrlo važno da je vozač (ako se radi o shopping turi na koju ne ide pratitelj) ljubazan i uslužan i da im je na raspolaganju cijelo vrijeme, a ukoliko na putovanju ili izletu postoji i pratitelj, onda isto traže i od njega.”

Pretpostavljamo da su najzahtjevniji izleti ipak maturalci te da s umirovljenicima nema toliko neočekivanih i problematičnih događaja. No ipak, je li vam u sjećanju ostala neka anegdota vezana uz putovanja umirovljenika?

“Takvih priča ima jako puno, no izdvojila bih jednog starijeg putnika kojemu je dugo godina bila želja otputovati na izlet u Pečuh i Siget. Još davnih dana uzeo je u agenciji isprintani program izleta i čekao pravu priliku da otputuje. I ove godine u proljeće, napokon se poklopilo da on može putovati i da je polazak siguran. Odlučio je putovati sa suprugom i još dvoje prijatelja, isto bračnim parom.

Pri uplati izleta dobio je račun s datumom izleta i mjestom i vremenom polaska, kao i program samog izleta. Kada je grupa već bila u Pečuhu i kada su imali slobodno vrijeme, vodička mi javlja da dvoje putnika nije otputovalo, da ih je zvala ujutro na polasku u 5:30 sati, ali su oni bili još doma jer na njihovom programu piše da je polazak u 6:30 sati!

Na kraju cijele priče se ispostavilo da je gospodin imao program izleta za Pečuh i Siget, ali onaj stari koji je prvi put uzeo još 2009. godine! A onaj ispravni i važeći je dao svom prijatelju koji je isto išao na izlet. Međutim, niti taj prijatelj nije na kraju došao do Mađarske jer je na izlet ponio onu staru veliku plastificiranu osobnu iskaznicu s kojom se granica ne može prijeći. Tako je na kraju od njih četvero, samo jedna osoba bila uistinu na izletu.”

S obzirom da je jesen, kako smo rekli, idealna za putovanja, prikupili smo nekoliko zanimljivoh destinacija i događaja dostupnih i onima plićeg džepa. Svake jeseni turističke agencije nude izlete na gljivarijade, bućijade i marunade koje su, tradicionalno, jako zanimljive upravo umirovljenicima.

Gljivarijade, odnosno organiziranja branja gljiva uz stručnu pratnju u ponudi su mnogih agencija, no ljudi se često organiziraju i sami pri čemu je uz prijevoz osigurano i stručno vodstvo te determinacija gljiva nakon samog branja.

Već sutra, 5. listopada gljivarijadu organizira gljivarsko društvo Karlovac; 12.listopada Gljivarsko društvo Ivanec organizira gljivarijada u Ivancu; taj isti vikend 12. i 13. listopada Udruga gljivara Sunčanica iz Sinja organizira gljivarsko putovanje u okolicu Sinja i Suhača; 27. i 28. listopada održavaju se Dani gljiva u Brtonigli u organizaciji Gljivarskog društva Boletus. Osim branja gljiva i determinacije, bit će organizirano i kušanje jela od gljiva.

Ukoliko su vam bundeve draže od gljiva, onda ovaj vikend budite u Ivanić Gradu. Naime, tradicionalna Bučijada ove će godine proslaviti svoje 15. izdanje. Temelj priredbe čini veliki izložbeno-prodajni sajam bundeva s jelima od toga ukusnog ploda i brojnim eko-etno proizvodima, poput bučina ulja. Kako bi se brojni posjetitelji dodatno zabavili, bit će organizirane edukativne radionice, predstave i izložbe, prijevoz ‘buča-kočijom’ i štošta drugo, a svi će moći probati i bogatu gastronomsku ponudu uz pratnju glazbenih sastava. Najveći dio programa održat će se na gradskoj tržnici Maznica, u Moslavačkoj ulici, Ulici kralja Tomislava i na Trgu Vladimira Nazora u središtu Ivanić Grada, dok će se na izletištu Petek urediti dječji Bučkograd.

Za ljubitelje kestena ili maruna tu je 46. tradicionalna marunada Lovran koja se održava idući vikend od 11. do 13. listopada. To je ujedno izlet za koji vlada priličan interes u turističkim agencijama. Osim prikupljanja kestena po okolnim šumama, u Lovranu se organiziraju kušanja raznih napitaka i jela sa i od maruna te posebni zabavni programi i radionice za djecu i odrasle.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

‘Kao da mi izmiče tlo pod nogama!’ Kako se othrvati stresu povezanim s koronavirusom

Osim epidemije koronavirusa, zadesila nas je još jedna – epidemija stresa. Malotko je ostao posve pribran i imun na novonastalu situaciju, a sva ta neizvjesnost u kojoj smo se naši, imala je utjecaja na naše psihičko zdravlje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“U našem kućanstvu uvijek sam ja bila ta koja je smirivala stresnu situaciju: sve vezano uz posao, uz školu i obrazovanje djece, uz plaćanje računa… Muž i ja oboje radimo, dolazimo umorni kući, djeca su zahtjevna i naravno da je znalo doći do stresnih situacija i povišenih tonova. No dosad mi je uspijevalo nekako držati sve konce u rukama i vratiti sve na normalan, uobičajen kolosijek”, opisuje svoju situaciju gospođa Snježana (53) iz Zagreba.

“No onda je došla epidemija i iznenada sam se počela osjećati kao da mi izmiče tlo pod nogama. Ta neizvjesnost što donosi sutra, hoćemo li se razboliti i kad će sve završiti, pa onda smanjenje prihoda, pa škola od kuće (mlađi sin je još u srednjoj školi), pa rad od kuće… Iako se svi inače dobro slažemo, sad kad smo stalno bili zajedno, počeli smo se svađati oko sitnica, a ja više iznenada nisam imala enirgije niti ideje kako to zaustaviti”, govori dalje gospođa Snježana.


“Po prvi puta sam doista podlegla stresu, nisam više bila funkcionalna kao prije, a zbog toga me počela peći savjest jer mi se činilo da nisam svojoj obitelji onoliko korisna koliko bih trebala biti, i to baš sada kad sam im možda bila najpotrebnija. Počelo me živcirati i ono što me prije smirivalo ili uopće ne bih primijećivala. Poslije jedne dosta burne svađe, uvidjela sam da tako više ne ide. Nije me sram priznati da sam potražila pomoć. Nazvala sam psihologa. I to je bila dobra odluka. Nisam dobila sad neki savjet koji bih isti čas mogla primijeniti, ali sam ipak od stručne osobe čula par stvari koje su mi pomogle. Za početak, doznala sam da u ovome nisam sama, da se puno ljudi osjeća kao ja i da dosta ljudi traži pomoć. Ta spoznaja bila mi je utješna. I kasnije je bilo lakše. Sad na prvi znak da pucam po šavovima, zovem psihologa i ne dopuštam da se kaotično stanje u mojoj glavi razbukta”, kaže na kraju Snježana.

Što je stres, kako ga prepoznati i što učiniti?

Doista, ovakve priče u posljednje su vrijeme vrlo česte. Stres, na koji niti prije nismo bili posve imuni, sada je postao još intenzivniji s obzirom da nam je svima budućnost neizvjesnija. Ipak, neki se s pritiskom nose bolje, nego gore. Zašto je to tako, rekla nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

Što je to stres?

O stresu govorimo kao o stanju narušene psihičke i tjelesne ravnoteže do kojeg dovodi osjećaj ugroženosti ili osobni doživljaj da se ne možemo suočiti sa zahtjevima okoline ili im se prilagoditi. Stres je univerzalno stanje, svi se možemo (ponekad) tako osjećati, a stres mogu izazvati različite individualne ili pak društvene okolnosti. Ključ je u subjektivnoj procjeni – razlikujemo se u onome kakvima procjenjujemo događaje oko nas. Nekima stres izazove gradski promet, drugima javni nastupi, trećima ispit. Što izaziva stres ovisi, kako o našim osobinama, tako i prošlim iskustvima.

Koji su to najčešći znakovi da smo pod prevelikim stresom, odnosno, koji bi bili znakovi da smo pred “pucanjem”, što bi se kolokvijalno reklo? Kad bi stvarno trebalo nešto poduzeti?

Stanje stresa prate tjelesne reakcije, npr. pojačan rad srca i pluća, povišen krvni tlak, povećana napetost mišića – kojima se organizam priprema za reakciju i zaštitu. Iz ove reakcije mogu proizaći i neki pozitivni ishodi; dakle, ne da “samo” preživimo, već i da postanemo otporniji na svakodnevne nedaće. No, ključna riječ je umjereno.

Naš organizam ne može dugotrajno podnositi povišenu razinu pobuđenosti pa tako nakon perioda odupiranja stresu dolazi do iscrpljenosti. I tada se javljaju teži tjelesni simptomi: kronični umor, poteškoće spavanja i nesanica, glavobolje, a zbog oslabljenog imuniteta organizam lakše pobolijeva.

Emocionalno se stres očituje kroz osjećaj tjeskobe i anksioznosti, potištenosti, straha, bijesa. U stanju stresa luče se povećane razine tzv. stres-hormona kortizola, ali i adrenalina (zbog trajne pripravnosti na reagiranje), koje dovode do biokemijske neravnoteže. Što to znači? Povećane razine hormona dovode do promjena u tijelu, pa tako i u mozgu, te u konačnici oslabljuju naše sposobnost koncentracije, potom organizacije, planiranja i donošenja odluka – drugim riječima, oslabljuju naše rezoniranje i razmišljanje.

Imajući to u vidu – da, posljednjih par mjeseci, ali i vrijeme koje nam tek dolazi, izuzetno su i bit će zahtjevni jako velikom broju ljudi. Onima sa starijim ili kronično bolesnim članovima obitelji, onima koji zbog npr. posla žive odvojeni od svojih obitelji, onima koji ne znaju što će biti s njihovim plaćama ili radnim mjestom, posebice u područjima rada najviše pogođenih mjerama suzbijanja pandemije. Tu najčešće spominjemo ugostiteljstvo, turizam, trgovinu, no ne zaboravimo kako su se ove mjere odrazile na poslove medicinskih djelatnika, učitelja i nastavnika te svih drugih službi i zaposlenja kojima je temelj rad s ljudima.

Osim formalnih promjena (npr. protokola zaprimanja u bolnice ili on-line nastave) mjere su mnogima donijele izostanak ili smanjenje uobičajenog kontakta, neverbalne komunikacije, osmijeha, zagrljaja. A ljudi su, prije svega, društvene životinje.

Možemo li si nekako pomoći?

Nažalost, ovdje je riječ o vanjskim stresorima, na koje ne možemo utjecati, kao što bi mogli na prebukiranje dogovorima (kojima smo  često skloni) ili zatrpavanje poslom (ako se sami njime natovarujemo). Drugim riječima, stresor je tu, čak i ostaje tu. Ono što ipak možemo je pokušati osnažiti organizam te mu barem tako slati poruku da se netko za nj brine.

U stresnim situacijama poželjno je pokušati zdravo se i uravnoteženo hraniti, redovitim obrocima, zdravim namirnicama, povrćem i voćem. Također, treba pokušati dovoljno i dobro spavati (možda uvođenjem higijene spavanja tako da se odlazi na spavanje u isto vrijeme, uz istu rutinu). Važno je pokušati se opustiti, koliko je to moguće. Uz prijatelje, knjigu, filmove.

Možda najvažnije je nikako ne zaboraviti fizičku aktivnost koja poboljšava raspoloženje povišenjem razine serotonina u mozgu za što je najbolja aerobna vježba, npr. hodanje, trčanje, bicikliranje ili plivanje. Posebnu korist vježbanje ima za izlučivanje endorfina (čiji naziv doslovno znači “vlastiti morfin”, odnosno morfij, sredstvo za ublažavanje boli koje tijelo samo proizvodi).  Fizička aktivnost je povezana s lučenjem više hormona (npr. hormon rasta, adrenalin, inzulin, testosteron i estrogen,…) koji pogoduju nizu važnih tjelesnih reakcija. Popis je dug pa izdvajam samo neke (osnaživanje mišićnog tonusa, ubrzavanje bazalnog metabolizma, razgradnja masti).

No, da ne bude zabune – promijeniti navike nije jednostavno niti u najpovoljnijim okolnostima. Lako je iz udobnih cipela nabrojati što bi ljudi trebali raditi kako bi si pomogli. Kada je to lako, ljudi to čine i sami, spontano. Boriti se u bremenita vremena, kada se treba starati za obitelj, kad ne možemo zaspati jer ne znamo otkud nam novci za bolju i zdraviju prehranu, je izuzetno teško.

Mogu li se građani nekome obratiti za pomoć? Imate li možda podatak, jesu li ljudi u ovom razdoblju više tražili psihološku pomoć?

Dobra vijest je da za to postoje obučeni saveznici – psiholozi, psihoterapeuti – koji mogu saslušati, umiriti, dodati neke druge naočale i perspektivu gledanja na probleme i, što je najvažnije, biti tu.

Tijekom proteklog razdoblja veći je broj sugrađana prepoznao ovu potrebu i zatražio psihološku pomoć, u vidu poziva na telefone za psihološku pomoć dostupne u svim županijama, ali i mnogim nevladinim organizacijama čiji su stručnjaci bili često dostupni za savjetovanje 0-24. U ranijim mjesecima su psihološke savjetodavne službe, odnosno odlasci psihologu bili onemogućeni zbog “zatvaranja”, no to je sada i te kako opcija. Ne samo opcija, mnogima je izuzetno potrebno.

Otvoreni telefoni za psihološku pomoć građanima

Nastavni zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” otvorio je osam telefonskih linija na koje mogu zvati građani iz cijele Hrvatske.
Svaki dan od 8 do 22 sata bit će im pružena psihološka pomoć u  situaciji vezano uz dvije paralelne krize, koronavirus i potres u Zagrebu.

Telefoni: 01 6468 334, 01 6468 335, 01 6468 337, 01 6468 338, 01 2991 356, 01 4696 276, 01 4696 107, 01 4696 297.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP