Prati nas

Mozaik

kreativna stambena rješenja

‘Penzija je mala pa iznajmljujem vlastiti stan u kojem živim’

Male mirovine primorale su mnoge umirovljenike da se snalaze kako znaju i umiju ne bi li povećali svoja mjesečna primanja. Neki kućni budžet popravljaju iznajmljivanjem vlastitog stana, pa čak i u situaciji kad u tom stanu i sami žive. Kako je to moguće?

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Grant/Unsplash

U vremenima kad prosječna mirovina jedva pokriva osnovne životne troškove, sve su češći slučajevi kad umirovljenici u pogon stavljaju nekretnine koje imaju – pa čak i ako u tim nekretninama i sami stanuju.

Bilo da se radi o dugoročnom iznajmljivanju studentima ili kratkoročnom iznajmljivanju turistima preko nekog od servisa za iznajmljivanje, bez dodatnog novca koji zarade na takav način mnogim bi umirovljenicima život bio vrlo težak i oskudan. No, kako je moguće iznajmiti stan u kojem i sami živite? Postoje načini. Pronašli smo tri takva slučaja.


“Prepolovila sam stan i od njega napravila dvije garsonijere”

Gospođa Ljerka (68) je umirovljenica iz Zagreba. Nikad se nije udavala i živi sama u stanu od nekih 70 kvadrata u zagrebačkom naselju Črnomerec.

“Po struci sam knjigovotkinja i radila sam u raznim knjigovodstvenim servisima čitav radni vijek. Dok je bila plaća, išlo je još nekako, no kad sam otišla u mirovinu, život je postao prilično težak. Penzija je mala, ne moram to posebno ni naglašavati, pa mi prihod od iznajmljivanja itekako dobro dođe”, kaže nam gospođa Ljerka.

“Na ideju sam došla nakon što sam vidjela da jedan mladi bračni par iznajmljuje turistima stan u mojoj zgradi. Prije par godina to je bilo sasvim neobično, no otkako je Zagreb postao turističko središte i ima sve više i više turista, iznajmljivanje turistima je postalo itekako unosno. Ali ja imam samo taj jedan stan – pa kako ću ga onda iznajmiti? Zgodna je okolnost što je moj stan u prizemlju i osim normalnog ulaza imao je i prozor koji gleda na dvorište. Raspitala sam se bi li bilo moguće na mjestu tog prozora probiti vrata i tako napraviti još jedan ulaz, a sobu u koju bi se tad ulazilo pretvoriti u garsonijeru. Ja bih se pritom preselila u drugi dio stana”, opisuje nam Ljerka svoj građevinsko-poduzetnički poduhvat.

“Gledajte, meni ne treba puno. Živim sama, djece nemam, eventualno mi nekad dođe koja prijateljica ili susjeda na kavu i to je to. Penzionerki poput mene ne treba stan od 70 kvadrata, ali novac koji dobijem od iznajmljivanja itekao mi dobro dođe. Ove mlade susjede koji se isto bave turizmom zamolila sam da mi pomognu tako da sad tu novu garsonijeru – zapravo polovinu nekadašnjeg većeg stana – iznajmljujem turistima preko Airbnb-a. To funkcionira stvarno jako dobro jer je apartman koji iznajmljujem nedaleko od centra (samo šest tramvajskih stanica od Trga), a ni cijena nije visoka tako da sam stalno popunjena. Živim odmah ulaz do apartmana tako da mi nije problem stalno čistiti i presvlačiti posteljinu. Oko turista ima posla, ali meni se svakako isplati. Zapravo, uopće ne znam kako bih bez toga”, kaže gospođa Ljerka.

“Preko ljeta iznajmim vlastiti stan, a ja preselim kod sestre”

Sličnog je mišljenja i gospođa Anica (73) iz Zadra koja također iznajmljuje svoj stan, no za potrebe iznajmljivanja, iz tog stana svake godine privremeni iseli.

“Nikad nisam radila, bila sam kod kuće s djecom koja su sad već odrasla i odselila se. Muž mi je umro prije nekih desetak godina tako da sad imam “njegovu penziju, ali malo je to“, govori nam gospođa Anica.

“Jedina vrijednost koju imam je taj stan na Voštarnici (četvrt u širem središtu Zadra, op.a.). U sedmom i osmom mjesecu se u Zadru traži krevet više. Svi kapaciteti su popunjeni, pa je meni palo na pamet da ja iznajmim taj svoj stan, a preko ljeta preselim kod sestre. Ona je isto udovica i živi sama poviše Supernove (trgovački centra na izlazu iz Zadra, op.a.)”, objašnjava dalje Anica.

“Znate, kad je to počelo prije koju godinu, dosta ljudi me poprijeko gledalo. Jer vlastiti stan se ne iznajmljuje, dom je svetinja i tako dalje. Imali su ljudi dosta zamjerki. Ha čujte, nije ni meni lako početkom ljeta pokupiti sve svoje stvari i otići iz vlastitog doma, ali ako ću u tom vlastitom stanu skapati od gladi – što mi onda taj dom vrijedi? Na početku je bila opcija da ja svoj stan u centru grada iznajmim, a sebi unajmim neki manji na periferiji Zadra. No onda mi je sestra ostala bez muža pa smo se dogovorile da ću doći k njoj ta dva ljetna mjeseca. Spojile smo ugodno s korisnim. Nismo same, a nešto zaradimo. Dâ se fino zaraditi preko ljeta. Stan iznajmljujem oko 60 dana godišnje po cijeni od 80 eura dnevno pa vi računajte”, otkriva na kraju gospođa Anica.

“Iznajmljujem sobu u stanu u kojem živim”

Priča gospođe Biljane (75) iz Zagreba ponešto je drugačija. Živi u prostranom stanu u središtu grada, ima, za današnje pojmove, prilično veliku mirovinu pokojnog supruga, no ono što nju muči je usamljenost. Sin jedinac otišao je za poslom u Ameriku, ondje se oženio i ne planira se vratiti, tako da je Biljana ostala sama u stanu od nekih 120 kvadrata.

“Tužno je to, ali takav je život. Mladi odu za svojim poslom, izgrade život negdje drugdje, starci ostaju sami… Sve je to normalno. Ali opet je tužno. Ja sam zato prije dosta godina počela iznajmljivati sobu studenticama. Najčešće je bila jedna, no znalo se dogoditi da mi u stanu žive i dvije. Naime, soba koju iznajmljujem dosta je velika tako da mogu biti dvije osobe, a djevojke imaju pravo koristiti kupaonicu i kuhinju. Ne uzimam im puno novca, oko 100 eura mjesečno. Mislim da se u Zagrebu i ne može naći povoljniji smještaj. No meni i nije do novca već do društva. Krasne su te mlade djevojke, pune su života, smiju se, vesele… Volim osjećaj da ima nekoga u kući. Trenutno kod mene živi jedna mlada studentica iz Omiša. Mislim da studira jezike, talijanski i još nešto, ne znam točno. Jako je draga i uvijek me dođe pitati trebam li nešto. Mislim da je tako svima dobro: ona dobije jeftin smještaj, soba ne stoji prazma, a ja nisam sama i još k tome malo zaradim. Svi zadovoljni”, kaže na kraju gospođa Biljana.

.

Mozaik

‘Mi ćemo koronavirus preživjeti, ali naš brak neće!’

U izvanrednoj situaciji, ljudi se ponašaju izvanredno, no to nije uvijek dobro. Hoće li brakovi i općenito odnosi nakon ovog iskustva postati čvršći ili se raspasti? Kako koji…

Ksenija Habunek

Objavljeno

|

Žali mi se neki dan prijateljica preko telefona. Kaže da ju muž izluđuje. Otkako je počela epidemija, ne prestaje kopati po nekim opskurnim portalima i tražiti alternativna objašnjenja ovoga što se događa. Ne vjeruje, kaže, ni Vladi, ni Nacionalnom stožeru, ni Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji. Svi su oni, uvjeren je, potkupljeni u cilju potlačivanja masa i organiziranja novog svjetskog poretka.

“Ja ću izluditi! Kaže da su se kompletna znanstvena zajednica, svi epidemiolozi na svijetu i sve vlade svijeta organizirale kako bi nas podjarmile (kao da im je za to trebao nekakav virus) i da će novi svjetski ustroj biti nešto posve drugo. Uzalud mu ja objašnjavam da sve svjetske vlade najčešće ne mogu dogovoriti niti zajednički stav o tome koji danas dan, a kamoli da bi uspjeli organizirati nešto ovako komplicirano i sveobuhvatno. On i dalje pili po svome! Uopće ne znam gdje mu je nestao sav razum! Kad ovo i jednom završi, ne znam hoću li ga ikada više moći gledati na isti način”, gotovo u dahu mi govori prijateljica.


Jedna druga prijateljica ima jednako neugodan, ali posve suprotan problem. Njezin je muž pomahnitao od silnog nastojanja da se zaštiti od virusa.

“Stalno sve dezinficira. Po nekoliko puta dnevno alkoholom briše sve kvake, ključeve, mobitele… Natjerao nas je da cipele ostavljamo na stubištu, a vrećice iz dućana i sve kupljene namirnice brišemo dezinfekcijskim maramicama. Kad sam mu rekla, u šali, da zašto nije tako puno pospremao i čistio i ranije, izderao se na mene da je stvar ozbiljna i da nije trenutak za zezanje. I dok je samo čistio, sve je bilo OK, ali sad nam je počeo braniti da uopće izlazimo iz kuće, u trgovinu idemo najviše dva puta tjedno, a vešmašina non-stop radi jer on stalno prokuhava zaštitne maske. Kuća nam izgleda kao bolnica.”

No nisu malo skrenuli samo muževi. Susjeda ima problema s – mamom. Gospođa, iako je već u poznim godinama, uopće ne mari za savjete liječnika i nimalo se ne pazi. Kaže da ako je preživjela dva rata, smrt muža i karcinom, onda će preživjeti i ovo. Uopće neće slušati kad joj se objašnjava da upravo zbog tog preboljenog karcinoma i poznih godina, pripada rizičnoj skupini.

“Poludit ću s njom! Ali nije samo to što se svađamo, nego sam sad i stvarno zabrinuta. Evo, jučer je išla do prijateljice na kavu. Poslije je malo prošetala do placa i jako se naljutila što je sve zatvoreno. Kad joj kažem da će ju policija vratit kući kad već neće slušati epidemiologe, onda počne psovati i političare, i Plenkovića, i Beroša, i sve. Ponaša se kao malo dijete. Ali ne mogu ja svoju mamu stavit u kaznu i zabranit joj izlaske”, priča mi susjeda.

Kad čujem ove priče, postanu mi jasna sva ona upozorenja psihologa da će koronavirus ostaviti teške psihičke posljednice čak i ako uspijemo zaobići zarazu. Mnogi od nas sada po prvi puta vidimo kako naši bližnji reagiraju na izvanrednu situaciju, a mnoge od tih reakcija nimalo nam se ne sviđaju.

U Kini je doista zabilježen povećan interes za razvodima brakova sad kad je kriza s virusom polako jenjala. Neće biti drugačije niti kod nas, a mnogim odnosima koji su se otprije klimali, koronavirus će zabiti posljednji čavao u lijes.

Ipak, ako želite moje mišljenje, trebali biste još malo pričekati prije nego nekog zauvijek otpišete. Imajte na umu da su u izvanrednoj situaciji i reakcije ljudi izvanredne. Jednom kad epidemija prođe, kad se svijet vrati u normalu, a mir u vaše živote, možda pronađete novo razumijevanje za sve ludosti vaših muževa, žena, mama, baka i susjeda. A možda jednostavno i zaboravite i pravite se kao da se ništa nije dogodilo.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP