Prati nas

Mozaik

kreativna stambena rješenja

‘Penzija je mala pa iznajmljujem vlastiti stan u kojem živim’

Male mirovine primorale su mnoge umirovljenike da se snalaze kako znaju i umiju ne bi li povećali svoja mjesečna primanja. Neki kućni budžet popravljaju iznajmljivanjem vlastitog stana, pa čak i u situaciji kad u tom stanu i sami žive. Kako je to moguće?

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Grant/Unsplash

U vremenima kad prosječna mirovina jedva pokriva osnovne životne troškove, sve su češći slučajevi kad umirovljenici u pogon stavljaju nekretnine koje imaju – pa čak i ako u tim nekretninama i sami stanuju.

Bilo da se radi o dugoročnom iznajmljivanju studentima ili kratkoročnom iznajmljivanju turistima preko nekog od servisa za iznajmljivanje, bez dodatnog novca koji zarade na takav način mnogim bi umirovljenicima život bio vrlo težak i oskudan. No, kako je moguće iznajmiti stan u kojem i sami živite? Postoje načini. Pronašli smo tri takva slučaja.


“Prepolovila sam stan i od njega napravila dvije garsonijere”

Gospođa Ljerka (68) je umirovljenica iz Zagreba. Nikad se nije udavala i živi sama u stanu od nekih 70 kvadrata u zagrebačkom naselju Črnomerec.

“Po struci sam knjigovotkinja i radila sam u raznim knjigovodstvenim servisima čitav radni vijek. Dok je bila plaća, išlo je još nekako, no kad sam otišla u mirovinu, život je postao prilično težak. Penzija je mala, ne moram to posebno ni naglašavati, pa mi prihod od iznajmljivanja itekako dobro dođe”, kaže nam gospođa Ljerka.

“Na ideju sam došla nakon što sam vidjela da jedan mladi bračni par iznajmljuje turistima stan u mojoj zgradi. Prije par godina to je bilo sasvim neobično, no otkako je Zagreb postao turističko središte i ima sve više i više turista, iznajmljivanje turistima je postalo itekako unosno. Ali ja imam samo taj jedan stan – pa kako ću ga onda iznajmiti? Zgodna je okolnost što je moj stan u prizemlju i osim normalnog ulaza imao je i prozor koji gleda na dvorište. Raspitala sam se bi li bilo moguće na mjestu tog prozora probiti vrata i tako napraviti još jedan ulaz, a sobu u koju bi se tad ulazilo pretvoriti u garsonijeru. Ja bih se pritom preselila u drugi dio stana”, opisuje nam Ljerka svoj građevinsko-poduzetnički poduhvat.

“Gledajte, meni ne treba puno. Živim sama, djece nemam, eventualno mi nekad dođe koja prijateljica ili susjeda na kavu i to je to. Penzionerki poput mene ne treba stan od 70 kvadrata, ali novac koji dobijem od iznajmljivanja itekao mi dobro dođe. Ove mlade susjede koji se isto bave turizmom zamolila sam da mi pomognu tako da sad tu novu garsonijeru – zapravo polovinu nekadašnjeg većeg stana – iznajmljujem turistima preko Airbnb-a. To funkcionira stvarno jako dobro jer je apartman koji iznajmljujem nedaleko od centra (samo šest tramvajskih stanica od Trga), a ni cijena nije visoka tako da sam stalno popunjena. Živim odmah ulaz do apartmana tako da mi nije problem stalno čistiti i presvlačiti posteljinu. Oko turista ima posla, ali meni se svakako isplati. Zapravo, uopće ne znam kako bih bez toga”, kaže gospođa Ljerka.

“Preko ljeta iznajmim vlastiti stan, a ja preselim kod sestre”

Sličnog je mišljenja i gospođa Anica (73) iz Zadra koja također iznajmljuje svoj stan, no za potrebe iznajmljivanja, iz tog stana svake godine privremeni iseli.

“Nikad nisam radila, bila sam kod kuće s djecom koja su sad već odrasla i odselila se. Muž mi je umro prije nekih desetak godina tako da sad imam “njegovu penziju, ali malo je to“, govori nam gospođa Anica.

“Jedina vrijednost koju imam je taj stan na Voštarnici (četvrt u širem središtu Zadra, op.a.). U sedmom i osmom mjesecu se u Zadru traži krevet više. Svi kapaciteti su popunjeni, pa je meni palo na pamet da ja iznajmim taj svoj stan, a preko ljeta preselim kod sestre. Ona je isto udovica i živi sama poviše Supernove (trgovački centra na izlazu iz Zadra, op.a.)”, objašnjava dalje Anica.

“Znate, kad je to počelo prije koju godinu, dosta ljudi me poprijeko gledalo. Jer vlastiti stan se ne iznajmljuje, dom je svetinja i tako dalje. Imali su ljudi dosta zamjerki. Ha čujte, nije ni meni lako početkom ljeta pokupiti sve svoje stvari i otići iz vlastitog doma, ali ako ću u tom vlastitom stanu skapati od gladi – što mi onda taj dom vrijedi? Na početku je bila opcija da ja svoj stan u centru grada iznajmim, a sebi unajmim neki manji na periferiji Zadra. No onda mi je sestra ostala bez muža pa smo se dogovorile da ću doći k njoj ta dva ljetna mjeseca. Spojile smo ugodno s korisnim. Nismo same, a nešto zaradimo. Dâ se fino zaraditi preko ljeta. Stan iznajmljujem oko 60 dana godišnje po cijeni od 80 eura dnevno pa vi računajte”, otkriva na kraju gospođa Anica.

“Iznajmljujem sobu u stanu u kojem živim”

Priča gospođe Biljane (75) iz Zagreba ponešto je drugačija. Živi u prostranom stanu u središtu grada, ima, za današnje pojmove, prilično veliku mirovinu pokojnog supruga, no ono što nju muči je usamljenost. Sin jedinac otišao je za poslom u Ameriku, ondje se oženio i ne planira se vratiti, tako da je Biljana ostala sama u stanu od nekih 120 kvadrata.

“Tužno je to, ali takav je život. Mladi odu za svojim poslom, izgrade život negdje drugdje, starci ostaju sami… Sve je to normalno. Ali opet je tužno. Ja sam zato prije dosta godina počela iznajmljivati sobu studenticama. Najčešće je bila jedna, no znalo se dogoditi da mi u stanu žive i dvije. Naime, soba koju iznajmljujem dosta je velika tako da mogu biti dvije osobe, a djevojke imaju pravo koristiti kupaonicu i kuhinju. Ne uzimam im puno novca, oko 100 eura mjesečno. Mislim da se u Zagrebu i ne može naći povoljniji smještaj. No meni i nije do novca već do društva. Krasne su te mlade djevojke, pune su života, smiju se, vesele… Volim osjećaj da ima nekoga u kući. Trenutno kod mene živi jedna mlada studentica iz Omiša. Mislim da studira jezike, talijanski i još nešto, ne znam točno. Jako je draga i uvijek me dođe pitati trebam li nešto. Mislim da je tako svima dobro: ona dobije jeftin smještaj, soba ne stoji prazma, a ja nisam sama i još k tome malo zaradim. Svi zadovoljni”, kaže na kraju gospođa Biljana.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Zašto neki ljudi misle da je sve jedna velika prevara?

Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, a traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Meni se čini da ćemo slijediti Beograđane! Ne smijemo dozvoliti da nas sile da pristajemo na cijepljenje i onda da im budemo vječne sluge! Cijepljenje znači da ćemo biti tajno čipirani i da će upravljati s nama kao s robotima!” Napisala nam je to naša čitateljica Albina, zabrinuta zbog navodnog forsiranja cijepljenja protiv koronavirusa. No činjenica jest da cjepivo ne postoji, ne zna se uopće hoće li postojati kao ni kada bi moglo biti stavljeno na tržište.

Sigurno ste već – ako ne uživo, a ono na društvenim mrežama –  naišli na slična neinformirana razmišljanja prema kojima je pandemija koronavirusa obična prevara koju su smislili svjetski moćnici, a cjepivo tek jedan u nizu njihovih alata za kontroliranje masa. Mnogi s nevjericom gledaju ovaj iznenadni uzlet raznih teorija zavjera i zabluda koje se održavaju na životu unatoč tome što ih je zapravo lako razmontirati i opovrgnuti – što je, uostalom, učinjeno već više puta.


Što je to u pandemiji koronavirusa dovelo do toga da ljudi posumnjaju u službenu znanost i krenu razvijati razne, vrlo često i posve nevjerojatne, teorije zavjere, pitali smo Andreu Vranić, izvanrednu profesoricu na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članicu Zagrebačkog psihološkog društva.

I za koleru su govorili da je zavjera

“Vjerovanje da u pozadini pojave neke bolesti stoje zle sile i moćnici ili na različite načine zainteresirane strane, da je zapravo riječ o nekoj zavjeri se u pravilu pojavljuje u vremenima pandemija. Medicinska je povijest puna takvih situacija. Za doba kolere dio stanovništva je smatrao kako su brojne smrti međuliječnički dogovor za provođenje anatomskih ispitivanja, za pojavu kuge optuživano je židovsko stanovništvo koje je navodno trovalo vodu”, kaže profesorica Vranić.

Pojava nove bolesti izaziva veliki strah i nesigurnost, objašnjava naša sugovornica pa dodaje: “Pandemija je nevidljiv i moćan neprijatelj među nama. Na neki način svjedočimo apokalipsi načina života na  koji smo navikli, a pritom ne možemo učiniti gotovo ništa da to izmijenimo. Spomenula sam već – stupanj kontrole koji imamo za zaustavljanje širenja se doima izuzetno malim. Osjećaj da se svijet kakav poznajemo rastače je izuzetno uznemirujuć, a kada se gubi tlo pod nogama, paranoidne misli – prema nekima temelj za ideje o zavjerama – ne miruju.”

Vranić kaže da te misli možemo shvatiti kao nuspojavu pokušaja da uspostavimo kontrolu nad svijetom ili vlastitim životom, da se ne predamo paralizirajućem strahu. U  cilju samoočuvanja skloni smo povjerovati u štogod, samo da bude u redu.

Tko su ljudi koji smišljaju, a onda i šire teorije zavjere?

“Ideja o zavjeri kao objašnjenju pojave pandemije pomažu ljudima koji traže krivce, traženje krivca je uobičajeno ponašanje kada nastupi neka šteta. Pandemija je razoran udar na uobičajen način života i teško je prihvatiti da se tako nešto može dogoditi bez ljudskog djelovanja. To bi značilo prihvatiti i ideju da svijet nije pravedan i predvidljiv što mnogim ljudima predstavlja temeljno (iako iracionalno) vjerovanje”, navodi profesorica.

Kaže i da je ljudima je potrebna ta stabilnost i ukoliko se ona gubi, poseže se za ma kakvim objašnjenjima koja će, barem naizgled, uspostaviti ravnotežu.

Teorije zavjere su kao mentalni prečaci

“Nekada za to nisu potrebna objašnjenja koja uključuju zle sile (vojne, političke, lobije i slično), već se prst uperi u ono strano i nepoznato – jer moram li se dezinficirati od poznatih stvari, svakako se onda trebam kloniti i onih nepoznatih i stranih. U slučaju bolesti, ti nepoznati i strani su najčešće postanu druge religijske ili etničke skupine. Danas su tako često shvaćeni migranti, a prema aktualnom američkom predsjedniku i virus protiv kojeg se borimo je ‘kineski’. A španjolska je gripa, pandemija izazvana podtipom virusa H1N1, koja se  pojavila 1918. godine, primjerice u Brazilu bila nazivana ‘njemačkom’, a u Poljskoj ‘boljševičkom'”, kaže profesorica Vranić i dodaje:

“Pojednostavljeno gledano, teorije zavjere su kao mentalni prečac, heuristik, kojem je cilj riješiti velik problem. Ukoliko pandemija zapravo ne postoji (jer je sve izmišljotina velikih igrača i globalni eksperiment), onda se nemam što brinuti. Pogrešno vjerovanja koje akutno umiruje. Pogrešno vjerovanje kao i ono kad kockar misli da ukoliko 5 puta nije dobio, onda šesti put sigurno hoće. Ključna i velika razlika je da teorije zavjere narušavaju stabilnost i sigurnost čitavog društva.”

Može li se teoretičare zavjere nekako vratiti na pravi put i kako?

“Istraživanja pokazuju kako se zavjereničko mišljenje može smanjiti ako se ljude osnaži i dade im se osjećaj kontrole nad vlastitim životom i uvidu u transparentnost istraživačkog postupka. U takvom kontekstu teorije zavjere postaju manje potrebne. I to je dobra vijest. Loša je da je u stvarnom životu zaista teško osigurati te uvjete”, zaključuje profesorica Vranić.

Mirjanu nevidljive sile žele kontrolirati

Koronavirus je obična prevara! To je tek malo jača gripa. Ma što jača – to je obična gripa. Niti to! To je obična prehlada. Pa zna se da koronavirusi izazivaju prehlade. A sad su u čitavom svijetu umjetno stvorili tu paniku samo zato da bi nas mogli lakše kontrolirati.” (Facebook)

Dragica je “pročitala” Big Pharmu

I evo ga! Sad će nekim čudom iznenada pronaći cjepivo! Baš zgodno! Prvo izazovu bolest, a onda nam ponude čudotvoran lijek. I to po 20 dolara po dozi. 20 dolara puta nekoliko milijardi ljudi pa vi računajte. I još sad vele da neće biti dovoljna samo jedna doza nego ćemo se morati cijepiti tri ili više puta! I tko zna čega će sve biti u tim cjepivima? Mene nitko neće cijepiti! Jednostavno ne dam! (Facebook)

Vlado se probudio, više nije ovca

Ništa im ne vjerujem! To je sve smišljeno. Pa vidite da nas sad već pripremaju za novi val. I sve je to po direktivi nekoga izvana. A ovce sve to puše. Ovi vele karantena, i mi kao ovce svi u kućama. Onda vele maske, a mi opet svi brnjice na usta. Ljudi su ovce. I oni to dobro znaju zato se tako i ponašaju prema nama! (Facebook)

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP