Prati nas

Nema predaje

Zašto smo toliko alergični?

Alergijske bolesti imaju karakter moderne epidemije. Više od 20 % svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa (AR), astme ili atopijskog dermatitisa. Ovakav ‘boom’ alergijskih bolesti vezan je uz brojne rizične čimbenike koji se u načelu mogu podijeliti u genetske (nasljedne) i vanjske (stečene).

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jesam li alergičan?
foto: Pixabay

“Kad me baš jako uhvati, totalno sam nefunkcionalna. Svrbi me i curi nos, kišem, crvene oči, glavobolja, pritisak, nervoza… užas. A najgore od svega je što ne znam na što sam točno alergična. Ponekad reagiram na upaljenu klimu, ponekad na pelud. Znam jedino da na životinje nije jer imam psa i mačku i u njihovoj blizini nikad nema neke reakcije”, govori gospođa Josipa Klarić (53) koju susrećemo na tramvajskoj stanici na zagrebačkim Srednjacima.

“Baš tu na ovoj stanici me u proljeće zna uhvatiti kihanje. Pa pogledajte ovo”, kaže Josipa pokazujući drvored na Horvaćanskoj cesti i iza njega veliku zelenu površinu koja pripada Kineziološkom fakultetu, a koja se tek manjim dijelom koristi za nastavu fakulteta, a većim stoji zapuštena, prepuna kojekakvog šipražja i travurine.


“Prije su ovdje barem puštali da ljudi dođu istrčati pse, pa je ta livada imala bar neku svrhu. No sad su sve zatvorili, sve je obraslo, puno ambrozije. Opet, drago je meni da ima zelenila – pa makar kihala. Ali to treba urediti, a ne da je ovako zapušteno. Ma, tko zna što će biti s ovim prostorom na kraju. Sve se bojim da tu jednom ne nakaleme neku zgradurinu. Bolje onda i ovako”, kaže gospođa Josipa uspinjući se u tramvaj.

Horvaćanska, Zagreb (foto: Silvija Novak)

Ovakve pritužbe sve su češće. Čuje se u prolazu, čita po medijima, osjetimo na vlastitoj koži i nosu: ljudi sve više pate od alergija. O svemu smo porazgovarali sa stručnjakinjom za alergije, otorinolaringologinjom prof.dr.sc. Željkom Roje.

Čini li nam se to ili je doista sve više alergičnih?

Da. Alergijske bolesti imaju karakter moderne epidemije. Više od 20 % svjetske populacije boluje od alergijskog rinitisa (AR), astme ili atopijskog dermatitisa. Alergijski rinitis (AR) je globalni zdravstveni problem i jedan od najčešćih razloga posjeta liječniku obiteljske medicine. U Hrvatskoj se AR javlja u 17 % djece školske dobi. U oko 80 % bolesnika AR se razvije prije 20-e godine života, ali katkad se simptomi pojavljuju i u osoba tzv. treće životne dobi.

Zašto su ljudi sve više alergični?

Ovakav “boom” alergijskih bolesti vezan je uz brojne rizične čimbenike koji se u načelu mogu podijeliti u genetske (nasljedne) i vanjske (stečene). Genetska predispozicija za pojačano stvaranje imunoglobulina E (IgE) kao odgovor na brojne okolišne alergene naziva se atopijom. Ukoliko je jedan roditelj atopičar (poglavito majka), rizik razvoja atopije u djeteta je udvostručen. Rizik je četverostruk ukoliko su oba roditelja atopičari.

Mogući vanjski čimbenici koji dovode do povećanja prevalencije alergijskih bolesti su smanjen broj infekcija u djetinjstvu (higijenska teorija) i povećanje izloženosti alergenima, zagađivačima i iritansima (ekološka teorija).

Higijenska teorija pojednostavljeno kaže: “Što smo zdraviji, šansa za razvoj alergija je veća!” Ma koliko paradoksno zvučala ova hipoteza ima logično objašnjenje.  Naime, redovitim cijepljenjem, pretjeranom uporabom antibiotika i razvijenim higijenskim navikama, smanjujemo prirodnu stimulaciju imunološkog sustava u borbi protiv uobičajenih patogena (virusi, bakterije). Stoga “nezaposleni” imunološki sustav skreće na drugi krak mogućeg imunološkog odgovora koji je odgovoran za produkciju IgE i nesvrsishodne reakcije na alergene iz okoliša.

Povećana izloženost alergenima i zagađivačima dovodi do povećanja incidencije alergijskih bolesti. To se najčešće povezuje s unutarstambenim zagađivačima i alergenima (grinjama npr. u zidnim tapetima, centralnim ili plinskim grijanjem, slabim provjetravanjem prostorija, pušenjem roditelja, klimatizacijom) i vanjskim zagađivačima (ispušni plinovi automobila, blizina tvornica).

Što najčešće izaziva alergijsku reakciju?

Najčešći alergeni su: poleni trava, stabala i korova, plijesni (spore), grinje kućne prašine, grinje skladišta, alergeni iz žohara, pasa, mačaka, štakora, konja, krava i ptica. Ljudi možda ne znaju ali alergijska reakcija na kućne ljubimce (mačke i pse) nije uzrokovana njihovim krznom i dlakom. Najvažniji alergen u mačaka nastaje u slini. Osušena slina lijepi se na tapete, namještaj i zidove i stoga ostaje u prostoru čak do 6 mjeseci nakon što mačka napusti kuću! U psa alergeni potječu iz sline, mokraće i kože.

Poleni predstavljaju spolne stanice biljaka i u cilju održanja vrste moraju biti preneseni s jedne biljke na drugu. Biljke koje oprašuju kukci produciraju mali broj peludnih zrnaca i rijetko uzrokuju alergiju. Za razliku od njih, biljke koje oprašuje vjetar (trave, stabla, korovi) stvaraju veliku količinu zrnaca polena i predstavljaju najčešći uzrok alergija. Većina zrnaca polena je veličine 20 -30 mikrona i stoga se zaustavlja u nosnoj sluznici gdje izaziva simptome.

Ima li za alergije lijeka?

„Pa ne baš lijeka, ali adekvatnim odabirom terapije u više od 90 % bolesnika može se postići dobra kontrola bolesti. Konkretno, liječenje  rinitisa odvija se na četiri razine ovisno o tipu i težini bolesti: izbjegavanje alergena (kontrola okoliša), edukacija bolesnika tj. roditelja, imunoterapija i farmakoterapija.“

Poleni trava, stabala i korova imaju izraziti sezonski karakter i njihova distribucija je regionalna. Tako nije podjednaka rasprostranjenost pojedinih alergena ni na razini RH. Stoga postoji posebno izrađen tzv. peludni (alergijski) kalendar za kontinentalnu i mediteransku Hrvatsku.

Odlučite li mu se obratiti, vaš liječnik obiteljske medicine, alergolog ili otorinolaringolog će pitati za neke podatke iz vašeg života pa je dobro unaprijed se pripremiti. Svakako nakon temeljite kliničke sumnje na alergijski rinitis valja učiniti alergološku obradu u cilju otkrivanja “na što ste zapravo alergični”. Za to služi kožni-ubodni test na inhalacijske alergene koji je jedini sigurni test za dokazivanje preosjetljivosti. Osim njega jako je koristan i vrlo jednostavan, jeftin i bezbolan bris nosa na eozinofile  – ne na bakterije, već na stanice koje su “krive” za vaše simptome. Ostali testovi uglavnom služe za praćenje tijeka bolesti.

Liječnik će pitati:

  • Koji su vodeći simptomi rinitisa?
  • Ima li simptoma koji upućuju na moguće pridružene bolesti (kašalj, zaduha, kožne promjene)?
  • Kada se simptomi javljaju (varijacije tijekom dana, utjecaj praznika, sezonske varijacije)?
  • Postoje li neki provokacijski čimbenici za pojavu simptoma (uvjeti stanovanja – kućni ljubimci, zidne tapete, centralno grijanje, klimatizacija, posteljina; dom za umirovljenike; prehrambene navike – alergija na hranu?
  • Ima li netko u obitelji alergiju (dermatitis, astma, urtikarija ili rinitis)?
  • Jeste li imali alergijske smetnje tijekom djetinjstva (dermatitis, astma, urtikarija ili rinitis)?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Uspoređivati koronavirus i prometne nesreće jednostavno je glupo i opasno

Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

“I od prometnih nesreća pogibaju ljudi pa nikome nije palo na pamet zabranjivati cestovni promet ili proglašavati karantenu zbog toga.” Ovo je teza koju često čujemo od koronaskeptika, a nažalost posljednjih dana koriste je i neki novinari u tekstovima kojima žele argumentirati potrebu vraćanja gospodarskog života u normalno stanje.

Potrebu za oživljavanjem gospodarstva razumijemo i podupiremo, no usporedba koronavirusa i prometnih nesreća jednostavno nije ispravna. Zato što su prometne nesreće više-manje ograničene na pojedine skupine u prometu i poznata konstanta. Zapravo, zbog ulaganja država u infrastrukturu i proizvođača automobila u sigurnost vozila, broj prometnih nesreća pada.


Stoga im je neinteligentno suprotstavljati koronavirus koji je nepoznat i ne znamo gdje su njegove granice. Ali znamo da je opasan te da broj zaraženih i mrtvih u društvima koja su zakašnjela s protuepidemijskim mjerama eksponencijalno raste.

Uz to, uobičajene prometne nesreće nigdje na svijetu nisu srušile zdravstvene sustave, prisilile liječnike da trijažiraju pacijente prema “biološkoj dobi” i poštuju protokole prema kojima (kronološki) starijim pacijentima treba dati morfij koji će ubrzati njihov odlazak, umjesto kisika koji će im produžiti život.

Uobičajene prometne nesreće nisu sagradile nova groblja, a nisu ni podigle smrtnost u gradovima, regijama, državama više od nekoliko puta. Samo u ožujku, broj smrtnih slučajeva u usporedbi s periodom od 2015. do 2019. godine skočio je za 568 posto u talijanskoj provinciji Bergamo, 391 posto u provinciji Cremona i 370 posto u provinciji Lodi.

I dok COVID-19 prate brojne nepoznanice, za prometne nesreće apsolutno sigurno možemo reći da se ne šire običnim društvenim kontaktom, disanjem ili kašljanjem. Još nije zabilježen smrtonosni prijenos lančanog sudara ili podlijetanja pod kamion s pacijenta na medicinsku sestru ili liječnika.

Usporedbom prometne nesreće i koronavirusa čini se logička zabluda lažnog izjednačavanja koja ne može uroditi ispravnim zaključivanjem. Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći? Ili čak manje, recimo “samo” 20.000 njih. Među njima bi vjerojatno bio vaš prijatelj, dijete ili blagajnica iz lokalnog dućana.

Nadamo se da biste povikali: “Dovraga, zatvorite ceste dok ne pronađemo neko rješenje!”

Za one koji žele znati više

Prema Statističkom pregledu Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je tijekom prošle godine u prometu poginulo 297 osoba. Čak 110 osoba poginulo je uslijed slijetanja vozila s ceste. U sudarima su poginule 94 osobe. Kao crni rekord u prometu uzima se 1979. godina kada je poginulo čak 1.605 ljudi. 1990. godine poginulo je 1.360. sudionika prometa.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od posljedica zaraze COVID-19 u 71 dan od registracije prve infekcije, usprkos strogim mjerama, umrle su 83 osobe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP