Prati nas

Vijesti

Hrelja, Bernardić, Beljak i Aleksić potpisali Deklaraciju o borbi protiv korupcije

Mladima je ukradena budućnost, ljudi žive sve lošije, umirovljenici žive u bijedi. Oni koji bi ih trebali štititi potiču korupciju i rugaju se građanima, poruka je potpisnika Deklaracije.

Objavljeno

|

Silvano Hrelja, predsjednik Hrvatske stranke umirovljenika

Predsjednik SDP-a Davor Bernardić, predsjednik HSS-a Krešo Beljak, predsjednik HSU-a Silvano Hrelja i predsjednik Glavnog odbora SNAGA-e Goran Aleksić potpisali su “Deklaraciju o borbi protiv korupcije”.

“Svaka zemlja ima korupciju. Samo kod nas ona ima svoju državu i domovinu. Otac te korupcije zvao se Franjo Tuđman. Kum te korupcije je Vladimir Šeks. Djeca te korupcije su Ivo Sanader i Andrej Plenković, a ovo što se danas događa je kulminacija tridesetogodišnjeg upropaštavanja Hrvatske”, tom je prigodom izjavio Beljak.


Hrelja  pak tvrdi da se s korupcijom mora obračunati hrvatski narod jer Hrvatska nema samo problem trenutne korupcije već kulture korupcije koja se konstantno opravdava na različite načine. “Stvara se dojam da uspijevaju samo bogati, ali ako se odmaknemo od materijalnog ono što korupcija čini je gore od samog čina otimačine javnog novca. Ona ubija svaku nadu u budućnost ove zemlje i bolje sutra i igra se s čovjekovim osjećajem vlastite vrijednosti”, kazao je Hrelja.

“Hrvatska je osiromašena i opljačkana, na toj su se nesreći neki obogatili, a na primjeru korumpirane Vlade vidimo da se neki i dalje bogate. Mladima je ukradena budućnost, ljudi žive sve lošije, umirovljenici žive u bijedi. Oni koji bi ih trebali štititi potiču korupciju i rugaju se građanima”, riječi su Davora Bernardića nakon potpisivanja dokumenta. Bernardić je ukazao i na alarmantan podatak – istraživanja pokazuju da bi samo 4 posto građana prijavilo korupciju, odnosno 96 posto građana to ne bi učinilo.

.

Vijesti

Treba li država omogućiti teško bolesnima eutanaziju?

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti.

Objavljeno

|

Autor

Postoje teške neizlječive bolesti da oboljeli više ne žele živjeti. Imaju li pravo na dobivanje lijekova kojima će počiniti samoubojstvo? O tome U Njemačkoj mora odlučiti njemački Savezni ustavni sud, javlja Deutsche Welle.

Harald Mayer je toliko bolestan da više ne želi živjeti. Nekad je radio kao vatrogasac, a onda je obolio od multiple skleroze (MS). Već 20 godina pati od te teške bolesti. Danas je osuđen na invalidska kolica i danonoćnu pomoć njegovatelja. Svoju svakodnevicu naziva “mučenjem”. “Želim okončati svoj život”, kaže ovaj 49-godišnjak. “Ja trebam pomoć 24 sata dnevno, čak i ako me zasvrbi na glavi”, priča Harald Mayer. On se plaši daljnjeg pogoršanja svoga stanja – jer onda više neće moći samostalno gutati lijekove.


Harald Mayer je bio jedan od tužitelja u postupku pred Upravnim sudom u Kölnu. Tužitelji su tražili dopuštenje za nabavku lijekova za izvršenje samoubojstva. Sud je jučer (19.11.) donio odluku kojom je spor na daljnje rješavanje uputio Saveznom ustavnom sudu. Da je to jedina prava adresa za rješavanje tog pitanja složili su se svi sudionici postupka: i sud, i tužitelji, i tuženi.

Gdje su granice zakonitosti?

Pravno gledano postoje određene nejasnoće. U Njemačkoj je u određenim slučajevima dopuštena pasivna (uskraćivanje lijekova i mjera za produženje života) i indirektna eutanazija (prekid života na zahtjev pacijenta). Aktivna eutanazija je zabranjena i za nju je predviđena zatvorska kazna. U praksi se postavlja pitanje gdje su granice pasivne i indirektne eutanazije.

Nakon što je 2017. godine i Savezni upravni sud potvrdio da se u ekstremnim slučajevima može dopustiti nabavka smrtonosne doze lijeka, Harald Mayer je podnio zahtjev Saveznom institutu za lijekove i medicinske proizvode da mu se odobri nabavka narkotika natrijevog pentobarbitala. Isto je zatražilo još 110 bolesnika. No taj zahtjev je odbijen i to po nalogu saveznog Ministarstva zdravstva koje je priopćilo da zadaća države ne može biti “aktivna podrška činu oduzimanja života” i pozvalo se na važeće zakone.

Gladovanje do smrti

Prijepor oko eutanazije već godinama polarizira njemačko društvo. Ni djelatnici palijativne skrbi nisu sigurni u to koliko daleko smiju ići u olakšavanju muka oboljelih od neizlječivih bolesti. Dok predsjednik Njemačkog društva za palijativnu medicinu Lukas Radbruch kaže da je postao liječnik kako bi ljudima pomogao, a ne okončao nečiji život, liječnik palijativne medicine Benedikt Matenaer ne želi isključiti mogućnost da će jednog dana pacijentu pomoći kod samoubojstva. On smatra sramotnim za društvo da smrtno bolesni ljudi moraju gladovati do smrti ako više ne mogu podnijeti svoje patnje.

Istovremeno ispitivanja javnog mnijenja pokazuju da većina građana Njemačke želi legalizaciju aktivne eutanazije. Tako se u anketi provedenoj u travnju ove godine za legalizaciju izjasnilo 67 posto ispitanika, dok je 17 posto bilo protiv.

Sada je na redu Savezni ustavni sud, na čiju će se odluku morati čekati najmanje godinu i pol do dvije. “To je vrlo dugo vrijeme”, kaže Mayer. Za njega je svaki dan života veliki izazov.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP