Prati nas

Mozaik

s kreditima oprezno

Krediti za umirovljenike: Na što paziti i kako se zaštititi?

Ako nam hitno zatreba novac, nema nam druge nego se uputiti u banku. No ako smo u mirovinu, banka će imati posebne uvjete da nam kredit odobri. Evo koji su to uvjeti.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Nattanan Kanchanaprat/Pixabay

“A morala sam. Nitko ne diže kredit ako ne mora”, objašnjava nam Branka Mikulić (68), umirovljenica iz Varaždina, razloge zbog kojih se uputila u banku po novac.

“Poklopilo se nekoliko stvari: tuča nam je oštetila krov koji je ionako trebalo popraviti, na automobilu je trebalo zamijeniti remen i dotrajale zimske gume, a bliži se i Božić pa će trebati novca za hranu i poklone. Neće to biti ništa luksuzno i skupo, ali kad se okupimo kao obitelj, dođu sin i kćer s unucima, treba ih sve nahraniti i svakome pod bor staviti neku sitnicu. I ode novac, a da se i ne okreneš. Ove je godine situacija takva da nisam imala izbora nego dići kredit.”


Gospođa Branka jedna je od mnogih hrvatskih umirovljenika koja se odlučila na kredit, unatoč nevelikoj mirovini. Ili baš zbog nje. Bilo kako bilo, i bez obzira što su mirovine male, one opet redovito stižu svaki mjesec pa su tako i banke u umirovljenicima prepoznale klijente kojima mogu ponuditi neke od svojih kredita i koji će te kredite uredno otplaćivati. Branka će zadnju ratu kredita otplatiti kad bude imala 73 godine. To je vrlo važan podatak, jer da je tek dvije-tri godine starija, takav kredit za nju ne bi niti dolazio u obzir

Banke umirovljenicima uglavnom nude nenamjenske gotovinske kredite, često i bez jamca ili hipoteke, a korisnik može biti svaka fizička osoba, državljanin Republike Hrvatske, koja je korisnik mirovinskih primanja ostvarenih u Republici Hrvatskoj. Krediti namijenjeni umirovljenicima uglavnom su u kunama, a takvi su krediti postali naročito popularni nakon afere s kreditima u švicarskim francima. Kamate na takve kredite kreću se od 6,95 pa sve do 9,17 posto, ovisno o banci, no ne tako davno ti su krediti imali i kamatu preko 10 posto tako da smo sada zapravo u fazi nižih kamata.

Kamate na umirovljeničke kredite u kunama u bankama u Hrvatskoj:

  • HPB 7,17 posto
  • Raiffeisen 7,25 posto
  • Zaba 7,45 posto
  • Addiko 8,74 posto
  • BDS 9,17

Osim toga, bez obzira koju kamatnu stopu odabrali, možete biti relativno sigurni da ona neće naglo porasti jer se ipak radi o relativno kratkom vremenu otplate, potvrđuje nam i Sandra Žiga, voditeljicu reda Udruge Franak.

“S obzirom da se radi o kratkoročnim kreditima, ne vidim neku opasnost u smislu rasta kamata. Neposrednu opasnost od naglog rasta kamata nema jer nema te kamatne stope koja može toliko porasti u tih idućih nekoliko godina. Ako primanja  – u ovom slučaju mirovina – ostanu ista, iznos kredita će se moći otplatiti u zadanom roku. Osim toga, prisutan je trend pada promjenjivih parametara uz koje je vezana kamata. On kontinuirano pada od 2014.”

Kod umirovljeničkih kredita vrlo važnu ulogu ima i dob tražitelja kredita, pa tako nakon što otpušete određeni broj svjećica na torti, novac vam više neće htjeti dati ni jedna banka.

“No tu su zato krediti s oglasa polijepljenih po banderama”, možda će netko pomisliti, jer oni ne postavljaju tako struge uvjete dobivanja kredita. No upravo u tome i leži opasnost. Takvi, “zelenaški” krediti strahovito su velika opasnost u takve se kombinacije ne treba upuštati ni pod kojim okolnostima.

Odlučite li se za kredit redovnom linijom – u banci – većina će vam uvjetovati da u trenutku otplate zadnje rate kredita, ne budete stariji od 75 godina. Izuzeci od tog pravila kojeg imaju gotovo sve banke, su Erste banka kod koje možete u trenutku otplate zadnje rate već imati 78 godina, i Zagrebačka banka koja umirovljenicima nudi još dulji vremenski period pa tako zadnju ratu morate otplatiti do 84. godine.

Možda se čini da je to dosta hrabra odluka banke ako se uzme u obzir da je prosječna dob u Hrvatskoj kraća za skoro deset godina i iznosi prosječno 75,99 godina. (72,30 godina za muškarce i 79,9 godina za žene) no valja uzeti u obzir da se otplata kredita nakon smrti klijenta prebacuje na njegove nasljednike ili jamce.

“O tome svakako treba voditi računa. Uvijek se mora imati na umu da će kredit već netko otplatiti, pa se moramo pobrinuti da naše nasljednike ne uvalimo u kreditne probleme. Moramo paziti hoće li se kredit stići isplatiti. Imali smo nedavno tu u udruzi primjer žene koja je sa 60 godina digla dva kredita, jedan od 100.000, a drugi od 30.000 kn i umrla par godina nakon toga, a kredite ostavila u nasljedstvo. Ako se onaj tko podiže kredit i njegovi nasljednici dogovore, onda nema problema. No poteškoće i neugodnosti nastaju kad takav kredit za nasljednike, odnosno one koji će ga otplaćivati, bude iznenađenje”, kaže nam Sandra Žiga.

Umirovljenik osim što ne može uvijek birati kad će uzeti kredit, limitiran je i iznosom odobrenog kredita. Banke uglavnom nude umirovljeničke kredite u iznosu od 20.000 pa sve do 150.000 tisuća kuna. No za najveći iznos morat ćete dovesti kreditno sposobnog jamca ili dići hipoteku na nekretninu. Ili imati ogromnu penziju, naravno. Mnogi zato odlučuju kredit dići dok su još u radnom odnosu i dok im je kreditna sposobnost veća, no tu uvijek valja imati na umu da će nam se primanja smanjiti kad odemo u mirovinu.

Doista, što se događa s kreditom kad osoba ode u penziju? “To banke apsolutno ne zanima. Njima je važno samo da kredit bude isplaćen, a kako ćete vi to izvesti, njih ne zanima. Zato uvijek treba biti vrlo oprezan, poghotovo u situaciji ako znamno da ćemo još za vrijeme otplate kredite otići u penziju. Ako kredit ‘pojede’ većinu mirovine, pitanje je odakle novac za život”, upozorava Sandra Žiga.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP