Prati nas

Nema predaje

promjena s pjevanjem i plesom

Nakon mjuzikla ‘Menopauza’ na menopauzu ćete gledati posve drugačije

“Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju, postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora i one se bez obzira na te svoje razlike prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.”

Silvija Novak

Objavljeno

|

screenshot: Youtube

Koja vam je prva asocijacija na riječ “menopauza”? Ako su to valunzi, razdražljivost i nesanica, možda promijenite stav nakon što pogledate mjuzikl „Menopauza“ koji se prikazuje u zagrebačkom kinu Studentskog centra.

Zanimljivo, u glavnim ulogama se pojavljuju i neka imena koja ne bismo nužno povezali s kazalištem: uz profesionalnu glumicu Arijanu Čulinu, tu su još i Sanja Doležal, Salome i Karmela Vukov Colić, a sve ih je u tim okupila redateljica Nina Kloflin ks kojojm smo porazgovarali o ovom zanimljivom projektu.


Mjuzikl “Menopauza” tek što se pojavio pred hrvatskom publikom, izazvao je velik interes. No taj je komad i u svijetu već jako dobro poznat, zar ne?

Da. Radi se zapravo o franšizi koja je postigla velik uspjeh u Americi, ali i u brojnim europskim državama. Igrala se i u Sloveniji, a sada je došla i u Hrvatsku. To je jedan globalni fenomen koji uveseljava brojnu publiku, a i u Zagrebu se pokazao kao veliki hit.

Interesantna je postava glumica. Kako je došlo do toga da izaberete baš ta imena?

Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju – jer one se ne znaju otprije, nego se sreću u jednom trgovačkom centru na odjelu donjeg rublja – i nikada jedna drugoj ne kažu ime tijekom cijele predstave, ali postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora. One su zapravo vrlo različite, no bez obzira na tu njihovu različitost – jedna je skromna domaćica, druga je glamurozna zvijezda sapunica, treća je slobodna hipijevka, a četvrta je jedna vrlo racionalna poslovna žena – one se prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.

Time sam se vodila i prilikom podjele uloga pa sam pokušala naći četiri različite glumice, odnosno četiri različite javne osobe, koje na neki način prosijavaju vlastitom osobnošću kroz te likove. Mislim da sam to jako sretno pogodila. Upravo Sanja Doležal ima tu neku dobrotu koja je potreban za tu ulogu male domaćice koja drugim prijateljicama daruje dar dobrote; Salome ima taj glamur zvijezde, Arijana Čulina kao komičarka i kao spisateljica ima tu jednu prodornost koju posjeduje i poslovna žena, a Karmela Vukov Colić ima toplinu i slobodu koju nosi hipijevka. Tako da su baš ove četiri moje dive izvrsno uplovile u ove likove i mislim da upravo činjenica da su one poznate osobe pomaže publici da se s njima poistovijeti.

Sve četiri žene imaju scenskoga iskustva i iskustva pred kamerama, no za neke od nih je ovo bilo prvo kazališno iskustvo. Kako su se snašle?

Rad sa svakim glumcem je uvijek specifičan, imao on kazališnog iskustva ili ne. Iako je samo Arijana profesionalna glumica, i ostale tri imaju iskustvo javnog nastupa. U početku je bilo malo bojazni kako će savladati ovaj fizički aspekt predstave, jer u njoj ima i puno plesanja, pjevanja i skakanja, treba ipak biti skoro dva sata u neprestanom pokretu, u koreografiji. U početku su bile zabrinute, no onda su počele uživati u svojim novim sposobnostima i zaista sada kad ih gledate na sceni, one su pune energije, rasplesane, vesele, poletne… Zaista su i meni samoj inspiracija.

Mislite li da će ova predstava doprinijeti tome da se o menopauzi malo otvorenije govori?

Svakako. Ovaj komad govori o tome vrlo otvoreno i hrabro i s velikom dozom humora i topline. Ne mislim da je menopauza više baš tolika tabu tema, ali ovdje se o tome govori na malo drugačiji način i u prvom planu je ta solidarnost i sestrinstvo među ženama. No predstava oslovljava i mnoga druga pitanja koja nisu vezana isključivo uz menopauzu. Bavi se temama poput starenja, nekih briga koje žene muče u tom periodu života i slično. Predstava dokazuje da i žene koje su puhnule 50 svjećica na torti, nikako ne trebaju, niti žele usporiti i ići prema nekakvoj penziji. One su, kako ja volim reći, još uvijek “young enouhg to rock’n’roll“.

Predstava igra do kraja godine u Kinu SC. Planirate li i turneju po ostalim dijelovima Hrvatske?

Da, apsolutno. Imamo termine do kraja godine u Zagrebu, no već iduće godine planiramo s predstavom posjetiti druge gradove u Hrvatskoj. Neki su termini već dogovoreni i radujemo se da će “Menopauza”‘ doći i drugdje, da će ju vidjeti i ljudi u drugim dijeloviam zemlje te da će naša vesela ekipa doživjeti još neke “maturalce” po Hrvatskoj.

Pogledajte isječak iz predstave:

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP