Prati nas

Nema predaje

promjena s pjevanjem i plesom

Nakon mjuzikla ‘Menopauza’ na menopauzu ćete gledati posve drugačije

“Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju, postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora i one se bez obzira na te svoje razlike prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.”

Objavljeno

|

screenshot: Youtube

Koja vam je prva asocijacija na riječ “menopauza”? Ako su to valunzi, razdražljivost i nesanica, možda promijenite stav nakon što pogledate mjuzikl „Menopauza“ koji se prikazuje u zagrebačkom kinu Studentskog centra.

Zanimljivo, u glavnim ulogama se pojavljuju i neka imena koja ne bismo nužno povezali s kazalištem: uz profesionalnu glumicu Arijanu Čulinu, tu su još i Sanja Doležal, Salome i Karmela Vukov Colić, a sve ih je u tim okupila redateljica Nina Kloflin ks kojojm smo porazgovarali o ovom zanimljivom projektu.


Mjuzikl “Menopauza” tek što se pojavio pred hrvatskom publikom, izazvao je velik interes. No taj je komad i u svijetu već jako dobro poznat, zar ne?

Da. Radi se zapravo o franšizi koja je postigla velik uspjeh u Americi, ali i u brojnim europskim državama. Igrala se i u Sloveniji, a sada je došla i u Hrvatsku. To je jedan globalni fenomen koji uveseljava brojnu publiku, a i u Zagrebu se pokazao kao veliki hit.

Interesantna je postava glumica. Kako je došlo do toga da izaberete baš ta imena?

Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju – jer one se ne znaju otprije, nego se sreću u jednom trgovačkom centru na odjelu donjeg rublja – i nikada jedna drugoj ne kažu ime tijekom cijele predstave, ali postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora. One su zapravo vrlo različite, no bez obzira na tu njihovu različitost – jedna je skromna domaćica, druga je glamurozna zvijezda sapunica, treća je slobodna hipijevka, a četvrta je jedna vrlo racionalna poslovna žena – one se prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.

Time sam se vodila i prilikom podjele uloga pa sam pokušala naći četiri različite glumice, odnosno četiri različite javne osobe, koje na neki način prosijavaju vlastitom osobnošću kroz te likove. Mislim da sam to jako sretno pogodila. Upravo Sanja Doležal ima tu neku dobrotu koja je potreban za tu ulogu male domaćice koja drugim prijateljicama daruje dar dobrote; Salome ima taj glamur zvijezde, Arijana Čulina kao komičarka i kao spisateljica ima tu jednu prodornost koju posjeduje i poslovna žena, a Karmela Vukov Colić ima toplinu i slobodu koju nosi hipijevka. Tako da su baš ove četiri moje dive izvrsno uplovile u ove likove i mislim da upravo činjenica da su one poznate osobe pomaže publici da se s njima poistovijeti.

Sve četiri žene imaju scenskoga iskustva i iskustva pred kamerama, no za neke od nih je ovo bilo prvo kazališno iskustvo. Kako su se snašle?

Rad sa svakim glumcem je uvijek specifičan, imao on kazališnog iskustva ili ne. Iako je samo Arijana profesionalna glumica, i ostale tri imaju iskustvo javnog nastupa. U početku je bilo malo bojazni kako će savladati ovaj fizički aspekt predstave, jer u njoj ima i puno plesanja, pjevanja i skakanja, treba ipak biti skoro dva sata u neprestanom pokretu, u koreografiji. U početku su bile zabrinute, no onda su počele uživati u svojim novim sposobnostima i zaista sada kad ih gledate na sceni, one su pune energije, rasplesane, vesele, poletne… Zaista su i meni samoj inspiracija.

Mislite li da će ova predstava doprinijeti tome da se o menopauzi malo otvorenije govori?

Svakako. Ovaj komad govori o tome vrlo otvoreno i hrabro i s velikom dozom humora i topline. Ne mislim da je menopauza više baš tolika tabu tema, ali ovdje se o tome govori na malo drugačiji način i u prvom planu je ta solidarnost i sestrinstvo među ženama. No predstava oslovljava i mnoga druga pitanja koja nisu vezana isključivo uz menopauzu. Bavi se temama poput starenja, nekih briga koje žene muče u tom periodu života i slično. Predstava dokazuje da i žene koje su puhnule 50 svjećica na torti, nikako ne trebaju, niti žele usporiti i ići prema nekakvoj penziji. One su, kako ja volim reći, još uvijek “young enouhg to rock’n’roll“.

Predstava igra do kraja godine u Kinu SC. Planirate li i turneju po ostalim dijelovima Hrvatske?

Da, apsolutno. Imamo termine do kraja godine u Zagrebu, no već iduće godine planiramo s predstavom posjetiti druge gradove u Hrvatskoj. Neki su termini već dogovoreni i radujemo se da će “Menopauza”‘ doći i drugdje, da će ju vidjeti i ljudi u drugim dijeloviam zemlje te da će naša vesela ekipa doživjeti još neke “maturalce” po Hrvatskoj.

Pogledajte isječak iz predstave:

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

A zašto, zapravo, umirovljenike ne pustimo da rade, ako to žele?

Bilo bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade i da uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i onima koji žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Objavljeno

|

Svaki put kada se netko zauzme da se umirovljenicima, umjesto sadašnja 4 radna sata, omogući rad na puno radno vrijeme uz zadržavanje mirovine, pokrene se lavina negativnih komentara. Na meti se nađu predstavnici udruga i političari koji se zalažu za ukidanje diskriminacije umirovljenika na tržištu rada.

U raspravu se podmeće i niz lažnih argumenata, poput: “Trebalo bi se boriti za veće mirovine, a ne za rad u mirovini.” Kao da jedno isključuje drugo pa se po toj izvitoperenoj logici borba za pravo na rad tumači kao borba protiv mirovina dostatnih za život. U nastavku smo se pozabavili najčešćim zabludama kada se govori o ovoj temi.


“Stari će oteti posao mladima”

Iako je tržište rada već gotovo godinu dana (na pola radnog vremena) otvoreno umirovljenicima, pokazalo se da su se na njega vratili tek malobrojni. Naime, zadnjeg dana 2018. godine radilo je 5.138 umirovljenika, dok ih je 21. rujna bilo 13.829. Iz toga možemo zaključiti da je mirovinska reforma motivirala svega 8.891 umirovljenika na rad u okvirima zakonski dopuštenoga.

Ilustracije radi kažimo da je krajem rujna Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje isplaćivao 1.240.266 mirovina pa ispada da je mirovinska reforma na rad potaknula svega 0.7% primatelja hrvatskih mirovina. S obzirom na iznesene brojke i činjenicu da hrvatski poslodavci ističu koliko im je teško otvorena radna mjesta popuniti kvalitetnim radnicima, priča o umirovljenicima koji ugrožavaju potencijalne mlade radnike jednostavno je – šuplja.

“Starima treba zabraniti rad, jer nam se mladi iseljavaju”

Još jedna zabluda. Istraživanje koje je provedeno na novim iseljenicima u Njemačku pokazali su da novac i posao nisu priroritet. “Nemoral političkih elita, pravna nesigurnost, nepotizam i korupcija svakako su među glavnim razlozima za iseljavanje”, kazao je dr. Tado Jurić koji je ispitao 1.200 iseljenika. Čak 55% ispitanika je imalo posao prije iseljavanja.

“Stari su potrošeni”

“Stari nemaju ništa za ponuditi i trebaju se maknuti da mladi imaju mjesta.” Ovo je samo jedan od mora sličnih komentara koji otvoreno diskriminiraju prema dobi. Kada stariji diskriminiraju starije, onda to nazivamo internaliziranim ageizmom. Osim toga, tvrdilo se da su stariji ljudi bolesni i iscrpljeni radnim vijekom te da se ne mogu nositi s fizičkim zahtjevima novih poslova.

Za očekivati je da takve komentare, iz vlastite vizure, daju ljudi koji su zaista teško fizički radili i koji objektivno ne mogu više raditi. No postoje i drugačiji umirovljenici kao što je i ponuda poslova puno šira od teškog manualnog rada. U mirovini su i brojni intelektualni radnici, profesori, znanstvenici, umjetnici, arhitekti, liječnici, novinari i inženjeri čije iskustvo je nezamjenjivo i koji svojim radom mogu i dalje pridonositi društvu. Jednostavno, bilo bi ih se glupo odreći.

Upravo njih pronalazimo u podacima da je 2018. godine najviše zaposlenih umirovljenika bilo u znanstvenim, stručnim i tehničkim djelatnostima. Najmanje je umirovljenika radilo u građevinarstvu i turizmu. U 2019. godini zamjetan je porast oglasa kojim se traže zaštitari i čuvari, što je idealna niša za umirovljene policajce i vojnike.

foto: Pixabay

“Stari će zatrpati državne službe”

Neće. Postoje propisi prema kojima se umirovljuju osobe u državnim i javnim službama. S druge strane postoji privatni sektor koji nije podložan tim propisima. Sjetite se slučaja uglednog neurokirurga Josipa Paladina kojega se javna ustanova odrekla zbog njegove dobi za umirovljenje. U isto vrijeme, privatne bolnice i klinike otimale su se za njegove stručne ruke. Zašto bi itko morao birati između punog radnog vremena i mirovine, svojeg otplaćenog osiguranja za starost?

“U normalnim državama umirovljenici idu na krstarenja”

Zapravo, u normalnim državama umirovljenici velikim dijelom rade da bi išli na krstarenja. Osim ako nisu radili u izdašno plaćenim branšama pa sada imaju zavidnu štednju i skupo plaćena mirovinska osiguranja.

Prema podacima njemačkog Ministarstva rada 2016. godine u Njemačkoj je radilo čak 943.000 umirovljenika. Taj je broj od tada samo rastao pa njemački mediji javljaju da u toj zemlji više od 3 milijuna umirovljenika obavlja povremene takozvane mini-poslove na kojima mogu mjesečno zaraditi do 450 eura bez oporezivanja.

Nizozemski think tank Netspar u svojem istraživanju “Rad poslije umirovljenja” iz 2016. godine navodi da različiti narodi različito poimaju rad u mirovini. Istraživanje je obuhvatilo 16 zemalja, a među njima, nažalost, nije Hrvatska. “Dok je rad u mirovini nešto neuobičajeno u Španjolskoj (3%), Sloveniji (3%), Poljskoj (5%) i Francuskoj (5%), relativno je čest među umirovljenicima Estonije (22%), Švedske (21%), Švicarske (20%) i Danske (14%)”, navodi Netspar. U Hrvatskoj, izračunali smo to iz gore navedenih podataka, samo 1% umirovljenika sudjeluje na tržištu rada.

I Sjedinjene Države bilježe sve više onih koji žele raditi nakon 70. rođendana. Prema službenim podacima, njihov se broj u posljednjih 20 godina podigao s manje od 10% na gotovo 15%.

foto: PAnnie Gray/Unsplash

“Ne želim umrijeti na poslu”

Često govorimo kako su gimnasticiranje, boravak u prirodi, čitanje i rješavanje križaljki ključni za održavanje fizičkog i psihičkog zdravlja u starosti. No jednako je dobar i rad u poticajnoj okolini. Često tako čujemo od ljudi koji su umirovljeni kako se osjećaju isključenima iz društva i nepotrebnima, zatvaraju se u kuću i stare suprotno od onoga što bismo nazvali aktivnim starenjem.

Čak i neki povremeni posao vraća im smisao, održava društvene kontakte i blagotvorno djeluje na zdravlje. Istraživanje koje je provedeno na Sveučilištu Oregon pokazalo je da rad nakon 65. rođendana može produžiti život za više od desetljeća, dok samo jedna godina rada nakon 65. rođendana može smanjiti rizik od smrtnosti za čak 11%.

Znate li da ni među umirovljenicima nema pravice?

Hrvatski ratni vojni invalid koji je invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvario prema posebnom zakonu kojim se uređuju prava hrvatskih branitelja od 1.1. 2019. godine, može raditi uz invalidsku mirovinu na puno radno vrijeme uz smanjenje mirovine (mirovinski faktor 0,6667, odnosno smanjenje mirovine za oko 1/3). Uz to, umirovljeni vojni i policijski službenici mogu birati puno radno vrijeme s pola mirovine ili pola radnog vremena s punom mirovinom.

S druge strane, korisnicima obiteljske mirovine, a zapravo socijalno ugroženim ženama, nije dana nikakva mogućnost zaposlenja bez obustave isplate mirovine. Protiv ovih nepravdi se zahtjevom za ocjenom ustavnosti pobunio i Sindikat umirovljenika Hrvatske.

Glasni su oni koji ne žele raditi, iako ih nitko na to ne tjera

Uz sve navedeno, jasno je da protivnici rada u mirovini nemaju argument te da svoje neutemeljene stavove pokušavaju nametnuti neistomišljenicima. A zapravo, bilo bi normalno pustiti one koji žele raditi da rade. Pri čemu bi trebalo težiti tomu da rade zato što žele, a ne zato što moraju. I da tako uplaćuju doprinose i poreze kako bi svima drugima, uključujući i one koji opravdano žele uživati u miru mirovine, bilo bolje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP