Prati nas

Nema predaje

promjena s pjevanjem i plesom

Nakon mjuzikla ‘Menopauza’ na menopauzu ćete gledati posve drugačije

“Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju, postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora i one se bez obzira na te svoje razlike prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.”

Objavljeno

|

screenshot: Youtube

Koja vam je prva asocijacija na riječ “menopauza”? Ako su to valunzi, razdražljivost i nesanica, možda promijenite stav nakon što pogledate mjuzikl „Menopauza“ koji se prikazuje u zagrebačkom kinu Studentskog centra.

Zanimljivo, u glavnim ulogama se pojavljuju i neka imena koja ne bismo nužno povezali s kazalištem: uz profesionalnu glumicu Arijanu Čulinu, tu su još i Sanja Doležal, Salome i Karmela Vukov Colić, a sve ih je u tim okupila redateljica Nina Kloflin ks kojojm smo porazgovarali o ovom zanimljivom projektu.


Mjuzikl “Menopauza” tek što se pojavio pred hrvatskom publikom, izazvao je velik interes. No taj je komad i u svijetu već jako dobro poznat, zar ne?

Da. Radi se zapravo o franšizi koja je postigla velik uspjeh u Americi, ali i u brojnim europskim državama. Igrala se i u Sloveniji, a sada je došla i u Hrvatsku. To je jedan globalni fenomen koji uveseljava brojnu publiku, a i u Zagrebu se pokazao kao veliki hit.

Interesantna je postava glumica. Kako je došlo do toga da izaberete baš ta imena?

Četiri žene koje se u tom mjuziklu upoznaju – jer one se ne znaju otprije, nego se sreću u jednom trgovačkom centru na odjelu donjeg rublja – i nikada jedna drugoj ne kažu ime tijekom cijele predstave, ali postanu jako dobre prijateljice jer se suštinski prepoznaju. One simboliziraju četiri tipa žena različitih svjetonazora. One su zapravo vrlo različite, no bez obzira na tu njihovu različitost – jedna je skromna domaćica, druga je glamurozna zvijezda sapunica, treća je slobodna hipijevka, a četvrta je jedna vrlo racionalna poslovna žena – one se prepoznaju, sprijatelje i zavole te jedna drugoj pružaju upravo ono što im nedostaje.

Time sam se vodila i prilikom podjele uloga pa sam pokušala naći četiri različite glumice, odnosno četiri različite javne osobe, koje na neki način prosijavaju vlastitom osobnošću kroz te likove. Mislim da sam to jako sretno pogodila. Upravo Sanja Doležal ima tu neku dobrotu koja je potreban za tu ulogu male domaćice koja drugim prijateljicama daruje dar dobrote; Salome ima taj glamur zvijezde, Arijana Čulina kao komičarka i kao spisateljica ima tu jednu prodornost koju posjeduje i poslovna žena, a Karmela Vukov Colić ima toplinu i slobodu koju nosi hipijevka. Tako da su baš ove četiri moje dive izvrsno uplovile u ove likove i mislim da upravo činjenica da su one poznate osobe pomaže publici da se s njima poistovijeti.

Sve četiri žene imaju scenskoga iskustva i iskustva pred kamerama, no za neke od nih je ovo bilo prvo kazališno iskustvo. Kako su se snašle?

Rad sa svakim glumcem je uvijek specifičan, imao on kazališnog iskustva ili ne. Iako je samo Arijana profesionalna glumica, i ostale tri imaju iskustvo javnog nastupa. U početku je bilo malo bojazni kako će savladati ovaj fizički aspekt predstave, jer u njoj ima i puno plesanja, pjevanja i skakanja, treba ipak biti skoro dva sata u neprestanom pokretu, u koreografiji. U početku su bile zabrinute, no onda su počele uživati u svojim novim sposobnostima i zaista sada kad ih gledate na sceni, one su pune energije, rasplesane, vesele, poletne… Zaista su i meni samoj inspiracija.

Mislite li da će ova predstava doprinijeti tome da se o menopauzi malo otvorenije govori?

Svakako. Ovaj komad govori o tome vrlo otvoreno i hrabro i s velikom dozom humora i topline. Ne mislim da je menopauza više baš tolika tabu tema, ali ovdje se o tome govori na malo drugačiji način i u prvom planu je ta solidarnost i sestrinstvo među ženama. No predstava oslovljava i mnoga druga pitanja koja nisu vezana isključivo uz menopauzu. Bavi se temama poput starenja, nekih briga koje žene muče u tom periodu života i slično. Predstava dokazuje da i žene koje su puhnule 50 svjećica na torti, nikako ne trebaju, niti žele usporiti i ići prema nekakvoj penziji. One su, kako ja volim reći, još uvijek “young enouhg to rock’n’roll“.

Predstava igra do kraja godine u Kinu SC. Planirate li i turneju po ostalim dijelovima Hrvatske?

Da, apsolutno. Imamo termine do kraja godine u Zagrebu, no već iduće godine planiramo s predstavom posjetiti druge gradove u Hrvatskoj. Neki su termini već dogovoreni i radujemo se da će “Menopauza”‘ doći i drugdje, da će ju vidjeti i ljudi u drugim dijeloviam zemlje te da će naša vesela ekipa doživjeti još neke “maturalce” po Hrvatskoj.

Pogledajte isječak iz predstave:

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Nakon onog s roditeljima, djeca imaju najčvršći odnos upravo s bakama i djedovima

Unuke i bake i djedove veže poseban odnos koji djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe.

Objavljeno

|

“Mislila sam da nema veće ljubavi od one prema vlastitoj djeci, no onda su stigli unuci”, kaže gospođa Barbara (68) iz Zagreba. “Ivan ima pet godina, a Maja Lena dvije i to su moje dvije najveće sreće u životu. Unuci se vole na poseban način. Ne znam što je u pitanju. Možda to što smo, kad su naša vlastita djeca mala, zaposleni, opterećeni, pod stresom… A kad stignu unuci, imamo više vremena, opušteniji smo, ne odgajamo ih, zapravo, mi, nego ih možemo i razmaziti. Unuci su stvarno posebna vrsta ljubavi.”

Ovakav ili sličan odgovor dobit ćemo od gotovo svih baka i djedova, ali nisu oni jedini koji profitiraju od takvog odnosa. Vrijeme provedeno s bakama i djedovima jako je dobro i za samu djecu, kazala nam je prof.dr.sc. Jasna Krstović, pedagoginja i savjetnica rektorice Sveučilišta u Rijeci.


“Nakon odnosa roditelj – dijete, odnos djeteta sa svojim bakama i djedovima je najčvršći. (Beebe M., Duncan, S.F., 2006., prema Ruthenford i dr., 1999.). Kornhaber tu vezu naziva ‘čistom ljubavlju’, odnosno ljubavlju bez granica te naglašava da se takva veza često održi kad unuci odrastu. Vrijeme provedeno s bakom i djedom uči djecu važnosti obiteljskih veza i obiteljskoj privrženosti, stoga su oni vrlo važan dio života djeteta.”

Međugeneracijsko učenje

“Unuke i bake i djedove veže poseban odnos. I jedni i drugi su van glavne struje društva jer djeca su ‘premlada’, a bake i djedovi ‘prestari’. Takav odnos djeci omogućuje međugeneracijsko učenje, prijenos tradicionalnih vrijednosti i moralnih načela. Bake i djedovi unucima predstavljaju značajne izvore obiteljske povijesti, tradicije i baštine, a uključenost u život baka i djedova doprinosi tome da djeca razviju pozitivne stavove prema starijoj populaciji i postanu osjetljivijima na njihove potrebe. Također, bake i djedovi predstavljaju nadu u budućnost jer svojim unucima mogu pokazati da starenje ne znači prepustiti se dosadi, da je pred njima vrijedan period života u kojem su potencijalno svi na dobitku”, navodi Krstović.

No, baš kao i kad su u pitanju svi drugi odnosi, i odnosi baka i djedova s unucima može biti opterećen potencijalnim nesporazumima između samih baka i djedova i njihove djece, odnosno roditelja njihovih unuka koji bakama i djedovima mogu prigovoriti “miješanje u odgoj”. Kako nadvladati takve probleme?

“Međugeneracijski nesporazumi mogu nastati zato što bake i dedovi ponekad zaboravljaju da su roditelji primarni odgajatelji svoje djece, ne  uvažavaju  samostalnost odrasle djece i načine na koje oni odgajaju svoju djecu, ne slušaju i ne poštuju odluka koje su roditelji donijeli, zadržavaju ulogu roditelja umjesto da prihvate uloge bake i djeda ta, na koncu, žele biti  bolja verzija sebe iz roditeljskih dana te s unucima nastoje nadoknaditi one važne stvari koje su propustili u odnosu s vlastitom djecom dok su bila malena”, govori naša sugovornica pa dodaje:

“Pridržavanju norme neuplitanja, znači  prihvatiti svoju ulogu bake/djeda, pritom se pridržavati određenih granica, ponašati se u skladu sa svojom ulogom u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece. Važno je da bake i djedovi prihvate svoju ulogu bake/djeda, ali da se pritom pridržavaju određenih granica, te da se ne ponašaju i dalje kao da su u ulozi roditelja.”

Dok brinu o unucima, djedovi i bake trebali bi to činiti u skladu s odlukama i stavovima roditelja djece, navodi profesorica Krstović. “Neuplitanje u to kako roditelji odgajaju djecu značajno je za održavanje međusobnih dobrih odnosa, jer je dobar odnos s roditeljima temelj za dobar odnos s unucima. Umjesto ‘uplitanja’ svakako se preporučuje  – suradnja.”

Bake i djedovi imaju više vremena za svoje unuke nego što su imali za svoju djecu. Kako je najbolje iskoristiti to vrijeme? „Osim što imaju više vremena, nemaju egzistencijalnu odgovornost  te su zato u opušteniji u obavljanju ove uloge u odnosu na roditeljsku, više uživaju u provođenju zajedničkog vremena s unucima nego što su s vlastitom djecom.”

Bake i djedovi unucima daju ono što roditelji ne mogu

“Odnos baka i djedova prema unucima karakterizira upravo nesebičnost i požrtvovnost s njihove strane, iskazivanje razumijevanja prema njima,  održavanje danih obećanja, udovoljavanje njihovim različitim zahtjevima u određenim granicama. Zbog toga  bake i djedovi mogu dati svoj doprinos njihovom odgoju na potpuno drugačiji način. Kroz zajedničke aktivnosti djeca mogu steći posebna iskustva koja njihovi roditelji ne bi mogli prenijeti na njih zbog dobi u kojoj se nalaze, drugačije odgojno-obrazovne uloge koju kao roditelji imaju i slično”, navodi ova istaknuta pedagoginja.

“Bake i djedovi se igraju s djecom, posebno onih igara koje su se igrale kad su njihovi roditelji bili djeca, upoznaju ih s načinima života koji je otišao u nepovrat, obavljaju zajedničke životne aktivnosti koje su djeci upravo stoga što ih nema u suvremenom djetinjstvu posebno interesantne. Baka i djed predstavljaju mirnu oazu u koju se djeca rado vraćaju. Zaogrnuti posebnom vrstom odnosa osjećaju se nesputana, oslobođena tenzija i napetosti karakterističnih za suvremeno djetinjstvo. U komunikaciji su s odraslima koji za njih imaju beskrajno puno ljubavi i strpljenja, pružaju im podršku i predstavljaju ‘punjače baterija’ za lakše snalaženje u suvremenom načinu života”, zaključuje Jasna Krstović.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP