Prati nas

Nema predaje

Optimizam kao lijek

Optimisti se bolje nose s kroničnim bolestima i lakše se oporavljaju

Sretnim i optimističnim ljudima život je zasigurno lakši, no je li im zato i dulji? Neka istraživanja upućuju na vezu između optimističnog pogleda na život i duljine tog istog života…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Edu Carvalho/Pexels

“Kako je zdravlje? Pa sad je dobro, da pokucam o drvo. Prošlo je godinu dana otkako mi je dijagnosticiran karcinom. Prošla sam operaciju, kemoterapije i zračenja i evo – prošli tjedan doktorica mi je rekla da je to, zasad, to i da se vidimo na kontroli za tri mjeseca”, govori nam gospođa Vesna (75), umirovljenica iz Zagreba.

“Ma nije to ništa. Mislim, naravno da nije baš ništa – ipak se radi o raku – ali što sam ja sve prošla u životu i što sam sve proživjela, ova dijagnoza mi i nije tako teško pala. A bolje da je sad nego dok sam bila mlađa i dok su mi djeca bila mala. Sretala sam tu na terapijama mnoge mlade žene koje su također oboljele. E, to je strašno, a ne ovo moje. Nalazi su, zasad, dobri, no kažu mi žene koje sam sretala u čekaonici da se to zna vratiti. Prođu terapije pa imaju par godina mir i onda opet. Evo, na mojoj zadnjoj terapiji mi je jedna gospođa pričala da se liječi već 12 godina. Malo joj rak dođe, pa ga saniraju, pa ima malo mira, pa se opet vrati, no ona gura dalje. Znate, i bolest i smrt su dio života. Od toga nitko ne može pobjeći. Ah, što ćemo! Neko odozgora je to tako zamislio”, kaže Vesna čekajući da po nju autom dođe kći s kojom će otići u nabavku namirnica i poslije na obaveznu kavu.


Optimizam kojim zrači unatoč teškoj dijagnozi i terapijama koje je prošla, bio nam je iznenađenje i naveo nas na razmišljanje: je li gospođa Vesna sretna zato što je uspješno prošla terapije ili je uspješno prošla terapije zato što je – sretna? Točno bi moglo biti upravo ovo drugo.

O sreći i što na nju utječe porazgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliterna-Lipovčan s Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar koja se posebno bavila upravo istraživanjem sreće.

Ima li sreća i optimističan pogled na život doista utjecaja na duljinu života?

Ima. Jednom godišnje u Njemačkoj se provodi socio-ekonomsko panel istraživanje na temelju kojeg su istraživači zaključili kako je među građanima koji su živjeli u sličnim socio-ekonomskim prilikama između 1984. i 2007., broj umrlih do 2007. bio za četiri posto manji među onim ispitanicima koji su na početku istraživanja, dakle 1984., rekli da su sretni. To bi značilo da je stopa preživljavanja bila veća među ljudima koji su se osjećali sretno i imali pozitivan i optimističan pogled na život.

Zanimljiv je i utjecaj sreće na kronično bolesne osobe. Naime, ustanovljeno je da je pozitivan utjecaj sreće na životni vijek veći kod kronično bolesnih ljudi nego kod onih koji to nisu. Da bismo bolje razumjeli o čemu se radi, možemo reći da ćete ako ste kronično bolesni i jako sretni (optimistični), živjeti podjednako dugo kao i da uopće niste kronično bolesni, no niste sretni i na život ne gledate optimistično.

Čini se da su pesimizam i mračan pogled na svijet sami po sebi neka vrsta kronične bolesti. No, kako nam to zapravo sreća i optimizam utječu na zdravlje i dugovječnost?

Na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor jer zdravlje ovisi o mnogim čimbenicima: od genetike, preko zdravstvene zaštite, do socio-ekonomskog statusa. Onda tu je i pitanja kauzaliteta, odnosno povećava li sreća zdravlje ili zdravlje povećava sreću? Na ta pitanja znanost još nije dala odgovor. No ono što se zna je da zdrave životne navike povećavaju i zdravlje i osjećaj sreće.

Na primjer, dokazano je da su sretni ljudi mršaviji, odnosno da su rijetko pretili. Švicarski znanstvenik Alois Stutzer, 2007. godine objavio je rezultate opsežnog istraživanja prema kojem je jedan od uzroka pretilosti nedostatak osobne kontrole, ali i smanjenog osjećaja sreće. Pretile osobe sklonije su depresiji. S druge strane osobe koje redovito vježbaju, puno su sretnije.

Prema tome bi najsretniji bili oni što vježbaju svaki dan?

Zapravo – ne. To ima svoju granicu. Istraživanje skupine znanstvenika iz Australije provedeno 2008. godine pokazalo je da su najsretniji ljudi koji vježbaju tri puta tjedno, no oni koju su vježbali više od toga, nisu zato bili sretniji. Umjereno konzumiranje alkohola također se pokazalo dobrim za osjećaj sreće, no pretjerivanje s alkoholom, kao što svi znamo, sreću neće donijeti.

Zapravo, nema puno istraživanja koja se bave utjecajem sreće na zdravlje kod kroničnih bolesnika, no ona koja postoje upućuju na to da će se od fizičke bolesti brže oporaviti osobe koje su ljubazne, hrabre i duhovite, a od psihičke one koje cijene ljepotu i imaju izraženu želju za učenjem.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Uspoređivati koronavirus i prometne nesreće jednostavno je glupo i opasno

Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći?

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

“I od prometnih nesreća pogibaju ljudi pa nikome nije palo na pamet zabranjivati cestovni promet ili proglašavati karantenu zbog toga.” Ovo je teza koju često čujemo od koronaskeptika, a nažalost posljednjih dana koriste je i neki novinari u tekstovima kojima žele argumentirati potrebu vraćanja gospodarskog života u normalno stanje.

Potrebu za oživljavanjem gospodarstva razumijemo i podupiremo, no usporedba koronavirusa i prometnih nesreća jednostavno nije ispravna. Zato što su prometne nesreće više-manje ograničene na pojedine skupine u prometu i poznata konstanta. Zapravo, zbog ulaganja država u infrastrukturu i proizvođača automobila u sigurnost vozila, broj prometnih nesreća pada.


Stoga im je neinteligentno suprotstavljati koronavirus koji je nepoznat i ne znamo gdje su njegove granice. Ali znamo da je opasan te da broj zaraženih i mrtvih u društvima koja su zakašnjela s protuepidemijskim mjerama eksponencijalno raste.

Uz to, uobičajene prometne nesreće nigdje na svijetu nisu srušile zdravstvene sustave, prisilile liječnike da trijažiraju pacijente prema “biološkoj dobi” i poštuju protokole prema kojima (kronološki) starijim pacijentima treba dati morfij koji će ubrzati njihov odlazak, umjesto kisika koji će im produžiti život.

Uobičajene prometne nesreće nisu sagradile nova groblja, a nisu ni podigle smrtnost u gradovima, regijama, državama više od nekoliko puta. Samo u ožujku, broj smrtnih slučajeva u usporedbi s periodom od 2015. do 2019. godine skočio je za 568 posto u talijanskoj provinciji Bergamo, 391 posto u provinciji Cremona i 370 posto u provinciji Lodi.

I dok COVID-19 prate brojne nepoznanice, za prometne nesreće apsolutno sigurno možemo reći da se ne šire običnim društvenim kontaktom, disanjem ili kašljanjem. Još nije zabilježen smrtonosni prijenos lančanog sudara ili podlijetanja pod kamion s pacijenta na medicinsku sestru ili liječnika.

Usporedbom prometne nesreće i koronavirusa čini se logička zabluda lažnog izjednačavanja koja ne može uroditi ispravnim zaključivanjem. Čak i da se te stvari mogu izjednačavati, što biste učinili da se suočite s mogućnošću da svaki stoti građanin u idućih dva mjeseca pogine u prometnoj nesreći? Ili čak manje, recimo “samo” 20.000 njih. Među njima bi vjerojatno bio vaš prijatelj, dijete ili blagajnica iz lokalnog dućana.

Nadamo se da biste povikali: “Dovraga, zatvorite ceste dok ne pronađemo neko rješenje!”

Za one koji žele znati više

Prema Statističkom pregledu Ministarstva unutarnjih poslova u Hrvatskoj je tijekom prošle godine u prometu poginulo 297 osoba. Čak 110 osoba poginulo je uslijed slijetanja vozila s ceste. U sudarima su poginule 94 osobe. Kao crni rekord u prometu uzima se 1979. godina kada je poginulo čak 1.605 ljudi. 1990. godine poginulo je 1.360. sudionika prometa.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, od posljedica zaraze COVID-19 u 71 dan od registracije prve infekcije, usprkos strogim mjerama, umrle su 83 osobe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP