Prati nas

Nema predaje

Optimizam kao lijek

Optimisti se bolje nose s kroničnim bolestima i lakše se oporavljaju

Sretnim i optimističnim ljudima život je zasigurno lakši, no je li im zato i dulji? Neka istraživanja upućuju na vezu između optimističnog pogleda na život i duljine tog istog života…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Edu Carvalho/Pexels

“Kako je zdravlje? Pa sad je dobro, da pokucam o drvo. Prošlo je godinu dana otkako mi je dijagnosticiran karcinom. Prošla sam operaciju, kemoterapije i zračenja i evo – prošli tjedan doktorica mi je rekla da je to, zasad, to i da se vidimo na kontroli za tri mjeseca”, govori nam gospođa Vesna (75), umirovljenica iz Zagreba.

“Ma nije to ništa. Mislim, naravno da nije baš ništa – ipak se radi o raku – ali što sam ja sve prošla u životu i što sam sve proživjela, ova dijagnoza mi i nije tako teško pala. A bolje da je sad nego dok sam bila mlađa i dok su mi djeca bila mala. Sretala sam tu na terapijama mnoge mlade žene koje su također oboljele. E, to je strašno, a ne ovo moje. Nalazi su, zasad, dobri, no kažu mi žene koje sam sretala u čekaonici da se to zna vratiti. Prođu terapije pa imaju par godina mir i onda opet. Evo, na mojoj zadnjoj terapiji mi je jedna gospođa pričala da se liječi već 12 godina. Malo joj rak dođe, pa ga saniraju, pa ima malo mira, pa se opet vrati, no ona gura dalje. Znate, i bolest i smrt su dio života. Od toga nitko ne može pobjeći. Ah, što ćemo! Neko odozgora je to tako zamislio”, kaže Vesna čekajući da po nju autom dođe kći s kojom će otići u nabavku namirnica i poslije na obaveznu kavu.


Optimizam kojim zrači unatoč teškoj dijagnozi i terapijama koje je prošla, bio nam je iznenađenje i naveo nas na razmišljanje: je li gospođa Vesna sretna zato što je uspješno prošla terapije ili je uspješno prošla terapije zato što je – sretna? Točno bi moglo biti upravo ovo drugo.

O sreći i što na nju utječe porazgovarali smo s psihologinjom Ljiljanom Kaliterna-Lipovčan s Instituta društvenih istraživanja Ivo Pilar koja se posebno bavila upravo istraživanjem sreće.

Ima li sreća i optimističan pogled na život doista utjecaja na duljinu života?

Ima. Jednom godišnje u Njemačkoj se provodi socio-ekonomsko panel istraživanje na temelju kojeg su istraživači zaključili kako je među građanima koji su živjeli u sličnim socio-ekonomskim prilikama između 1984. i 2007., broj umrlih do 2007. bio za četiri posto manji među onim ispitanicima koji su na početku istraživanja, dakle 1984., rekli da su sretni. To bi značilo da je stopa preživljavanja bila veća među ljudima koji su se osjećali sretno i imali pozitivan i optimističan pogled na život.

Zanimljiv je i utjecaj sreće na kronično bolesne osobe. Naime, ustanovljeno je da je pozitivan utjecaj sreće na životni vijek veći kod kronično bolesnih ljudi nego kod onih koji to nisu. Da bismo bolje razumjeli o čemu se radi, možemo reći da ćete ako ste kronično bolesni i jako sretni (optimistični), živjeti podjednako dugo kao i da uopće niste kronično bolesni, no niste sretni i na život ne gledate optimistično.

Čini se da su pesimizam i mračan pogled na svijet sami po sebi neka vrsta kronične bolesti. No, kako nam to zapravo sreća i optimizam utječu na zdravlje i dugovječnost?

Na to pitanje nije moguće dati jednoznačan odgovor jer zdravlje ovisi o mnogim čimbenicima: od genetike, preko zdravstvene zaštite, do socio-ekonomskog statusa. Onda tu je i pitanja kauzaliteta, odnosno povećava li sreća zdravlje ili zdravlje povećava sreću? Na ta pitanja znanost još nije dala odgovor. No ono što se zna je da zdrave životne navike povećavaju i zdravlje i osjećaj sreće.

Na primjer, dokazano je da su sretni ljudi mršaviji, odnosno da su rijetko pretili. Švicarski znanstvenik Alois Stutzer, 2007. godine objavio je rezultate opsežnog istraživanja prema kojem je jedan od uzroka pretilosti nedostatak osobne kontrole, ali i smanjenog osjećaja sreće. Pretile osobe sklonije su depresiji. S druge strane osobe koje redovito vježbaju, puno su sretnije.

Prema tome bi najsretniji bili oni što vježbaju svaki dan?

Zapravo – ne. To ima svoju granicu. Istraživanje skupine znanstvenika iz Australije provedeno 2008. godine pokazalo je da su najsretniji ljudi koji vježbaju tri puta tjedno, no oni koju su vježbali više od toga, nisu zato bili sretniji. Umjereno konzumiranje alkohola također se pokazalo dobrim za osjećaj sreće, no pretjerivanje s alkoholom, kao što svi znamo, sreću neće donijeti.

Zapravo, nema puno istraživanja koja se bave utjecajem sreće na zdravlje kod kroničnih bolesnika, no ona koja postoje upućuju na to da će se od fizičke bolesti brže oporaviti osobe koje su ljubazne, hrabre i duhovite, a od psihičke one koje cijene ljepotu i imaju izraženu želju za učenjem.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

Uz epidemiju koronavirusa, svijet je zahvatila i epidemija lažnih tvrdnji. Evo nekih od njih…

Pobrojali smo neke od najnevjerojatnijih tvrdnji koje se mogu naći na internetu i pogotovo društenim mrežama i pokušali na njih dati smislen odgovor u nadi da će nekome ipak pomoći da raspoznaju istinu od očite laži.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Kao da epidemija koronavirusa nije sama po sebi dovoljna, paralelno s njom svijet je zahvatila i neviđena epidemija lažnih vijesti, krivih zaključaka i nelogičnih tvrdnji. Sumnja se u sve i svašta: i u stvari u koje bi se trebalo sumnjati, ali i u one koje su notorna činjenica oko koje se slaže kompletna svjetska znanstvena zajednica.

Osim toga, ljudi koji pripadaju taboru sumnjičavaca, svoju sumnju često izražavaju na krajnje agresivan način, ne prezaju od uvreda, pa i posve izravnih prijetnji. Činjenica da je svima dostupan internet i da je relativno lako pronaći prave informacije, nije od prevelike koristi jer paralelno s pravim informacijama nudi se i pregršt posve netočnih, a ljudi se, čini se, vrlo teško snalaze u toj šumi različitih podataka i teško razaznaju vjerodostojne izvore od nevjerodostojnih.


Pobrojali smo neke od najnevjerojatnijih tvrdnji koje se mogu naći na internetu i pogotovo društenim mrežama i pokušali na njih dati smislen odgovor u nadi da će nekome ipak pomoći da raspoznaju istinu od očite laži.

“Koronavirus je proizveden u laboratoriju iz kojega je namjerno pušten jer je ova pandemija zapravo planirana”

U kineskom gradu Wuhanu, odakle je epidemija krenula, doista postoji Institut za virologiju koji se bavi proučavanjem virusa. To je zato jer je to područje poznat bazen virusa pa je logično da je laboratorij upravo tamo. Slično tome, u Italiji se nalazi poznati Talijanski geofizički i vulkanološki institut jer se u Italiji nalazi i nekoliko aktivnih vulkana (Etna, Stromboli…). No nitko ne pomišlja optužiti Talijane da namjerno puštaju vulkane po svijetu. Ipak, Kineze se optužuje da su virus SARS CoV-2 namjerno pustili da izazove probleme u ostatku svijeta. Ta tvrdnja je nevjerojatna jer pandemiju nitko ne može kontrolirati pa ne bi bilo moguće niti namjerno pustiti virus i nadati se da će zaraziti sve druge, ali ne i zemlju koja ga je pustila. Naime, i Kinezi su, baš kao i njihovo gospodarstvo, zbog ove pandemije mnogo propatili.

“Ali Kinezi su se riješili virusa, što je znak da su ga namjerno i pustili”

Točno je da su se Kinezi, barem zasada, riješili virusa, ali su to postigli na način koji bi kod nas, ili bilo gdje drugdje u zapadnom svijetu, bio posve neizvediv: strogim zatvaranjem, praćenjem i nadzorom zaraženih osoba i testiranjem čitavih gradova zbog svega nekoliko slučajeva. U Europi su tijekom ove epidemije izbijali nasilni prosvjedi i za puno manje, pa je pomisao da bi neka europske država uspjela suzbiti virus onako kako su to učinili Kinezi, posve nevjerojatna.

“Kakav je to strašno opasan virus koji se može uništiti običnim sapunom i vodom?”

To je virus kao i većina drugih virusa. Naime, čak i oni najopasniji neće biti imuni na sapun i vodu, jednako kao što većina virusa vrlo kratko preživljava izvan domaćina. Da bi preživjeli, virusi trebaju ući u neki organizam i tamo se širiti. Ako ga uspijemo spriječiti da nekoga zarazi, virus smo učinili prilično bezopasnim. To posebno vrijedi za koronaviruse koji imaju lipidnu ovojnicu koja se naročito lako topi u običnom sapunu.

“Kakav je to sad neki novi koronavoirus? Pa koronavirusi su poznati otprije i uzrokuju običnu prehladu!”

Koronavirusi su velika skupina virusa i mnogi od njih su vrlo dobro poznati. Neki koronavirusi uzrokuju običnu prehladu, no neki drugi, poput SARS-CoV 2 mogu uzrokovati i teže bolesti. 2014. znanstvenici su, proučavajući šišmiše u špiljama Kine, ustanovili da su mnogi od njih nositelji različitih vrsta koronavirusa, nekih poznatih, ali i nekih nepoznatih, i već su tada upozorili da je ovakva pandemija moguća te da nije pitanje hoće li se dogoditi, već kada će se dogoditi. No znanstvenike nije nitko slušao i tu smo gdje jesmo.

“Maske uopće ne pomažu. Na njima čak i piše da ne štite od koronavirusa”

Da, na maskama doista piše da ne štite sto posto od koronavirusa, isto kao što na kondomima piše da ne štite sto posto od spolno prenosivih bolesti. No poanta je u smanjenju mogućnosti zaraze. Ako svi nose maske, i oni zaraženi i nezaraženi, virusi koji su prisutni u kapljicama iz naših usta i nosa ili u aerosolu, teže će prijeći s jednog čovjeka na drugog. A ako se virusima prijenos oteža, to bi moglo biti dovoljno da se epidemija značajno smanji.

“Maske uzrokuju više bolesti i problema nego ih sprječavaju”

To nije točno jer da jest, mnoge profesije u kojima se maske nose redovito (liječnici, medicinsko osoblje, laboranti, ali i zavarivači, vatrogasci, oni koji rade s opasnim kemikalijama i brojni drugi) imali bi kroničnih problema za koje bi se znalo. No nikad nitko nije čuo da je nekom liječniku pozlilo zato što je tijekom višesatne operacije nosio masku.

“Više ljudi svake godine umre od gripe”

Od gripe svake godine doista umre mnogo ljudi pa nam zaiste ne treba još jedna bolest od koje će umrijeti isto toliko ljudi. No smrtnost od COVID-19 mnogo je veća nego od gripe, a koliko će ljudi na kraju umrijeti zapravo još i ne znamo jer epidemije nije gotova. Vrijednost na koju kasnije treba obratiti pozornost je tzv. višak smrti koji će, već je sada vidljivo, 2020. godine biti ogroman.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP