Prati nas

Mozaik

Sve što trebate znati

Samo činjenice: Trebaju li dijaspora i državljani BiH glasati na hrvatskim izborima?

U svakom izbornom ciklusu iznova se propituje moralna ispravnost glasanja dijaspore na izborima u Hrvatskoj. Ovo su činjenice koje biste trebali znati prije donošenja konačnog stava.

Objavljeno

|

Mostar (foto: Nenad Maric/Pixabay)

“Dijaspori treba zabraniti glasanje”, tvrdnja je koju sve češće čujemo. U dijasporu se pri tome kolokvijalno računaju iseljenici, ali i, pogrešno, hrvatski građani – Hrvati koji čine konstitutivan narod u susjednoj Bosni i Hercegovini.

Pogrešno, jer definicija dijaspore kaže da je to narod raspršen na području drugih naroda izvan svoje postojbine, a BiH je postojbina tamošnjih Hrvata. Zbog toga ćemo taj pojam dijaspore u nastavku pisati s navodnim znakovima.


Kako je regulirano glasanje u Hrvatskoj?

Prema važećim zakonima, u Republici Hrvatskoj hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina. Biračko se pravo ostvaruje na neposrednim izborima tajnim glasovanjem. Hrvatski propisi ne poznaju kategoriju oduzimanja biračkog prava pa nije definiran ni postupak kojim bi se to pravo nekome oduzelo.

Zašto se problematizira glasanje dijaspore?

Dosadašnji izbori pokazali su politički i svjetonazorski raskorak između “dijaspore” i birača u Hrvatskoj pri čemu se “dijaspora” doživljava kao biračka baza Hrvatske demokratske zajednice, posebno kada se radi o Hrvatima u Bosni i Hercegovini. HDZ, još od devedesetih, zahvaljujući jakoj infrastrukturi na lokalnoj razini puno i uspješno ulaže u motivaciju birača u BiH. To izaziva neodobravanje lijevih birača i političkih stranaka koje smatraju da se radi o kreiranju svojevrsne neravnoteže ili anomalije pa čak i instrumentalizaciji Hrvata u BiH.

Uz to problematizira se i odluka predsjednika Franje Tuđmana da državljanstvo dodjeljuje ljudima koji su konstitutivni narod druge države pa im se uz to daje i prava dijaspore, iako nisu dijaspora. Iako najrjeđe korišten, to bi mogao biti i jedini vrijedni argument u pustim raspravama na društvenim mrežama.

Poseban paradoks pokazuje se među hrvatskim ekonomskim migrantima u zemljama zapadne Europe. Iako su za svoje nove domovine birali države liberalnih sloboda, za Hrvatsku, u kojoj ne žive, uglavnom biraju konzervativne opcije i restrikcije istih sloboda.

Koji su glavni argumenti za ili protiv glasanja “dijaspore”?

Dva suprotstavljena tabora posežu za dva argumenta koja svoje uporište imaju, velikim dijelom, u emocijama. Protivnici glasanja “dijaspore” tvrde da na hrvatskim izborima ne trebaju glasati oni koji ne žive u Hrvatskoj i/ili ne plaćaju porez u Hrvatskoj. No pravo glasa na nacionalnim izborima ne izvire iz obveze plaćanja poreza, već iz državljanstva, pa tako ni strani državljani koji plaćaju porez u Hrvatskoj ne mogu glasati za hrvatskog predsjednika ili parlament. Osim toga, treba li nezaposlenima koji ne plaćaju porez, po toj logici, oduzeti pravo glasa?

Pristaše glasanja “dijaspore”, posebno ako pripadaju ekonomskoj migraciji, navode financijski argument. “Dobri smo kad šaljemo novce, a ne valjamo kad treba glasati”, navode misleći na novac koji šalju svojoj obitelji koja je ostala u Hrvatskoj. Jasno je da ni to nije valjani argument, jer biračko pravo ne izvire iz odredišta na novčanim uputnicama. Bismo li mogli glasati na nizozemskim izborima u slučaju da, recimo, živimo u Hrvatskoj, a uzdržavamo neku obitelj u Amsterdamu?

Kako je to pitanje riješeno u drugim državama?

Niti jedan od ta dva “argumenta” nije prihvaćen u drugim europskim državama pa bi Hrvatska bila iznimka kada bi pravo glasa vezala uz porezne knjige ili novčane doznake. S druge strane, od pripadnika hrvatskog korpusa u Bosni i Hercegovini često čujemo i da je njihovo glasanje na hrvatskim izborima – ljudsko pravo, što opet nije točno. To pokazuju i različite države svijeta koje su biračko pravo regulirale po različitim modelima.

Britanski državljani mogu glasati na općim izborima 15 godina nakon što su napustili domovinu. Nakon 15 godina izbivanja biračko pravo im se oduzima, a vraća se u trenutku povratka u Ujedinjeno Kraljevstvo. Britanskim državljanima koji su bili mlađi od 18 godina prilikom napuštanja domovine pravo glasa prestaje u trenutku kada ga izgube i njihovi roditelji.

Nijemci koji žive izvan Njemačke i koji nemaju prebivalište u domovini mogu uvjetno glasati na njemačkim parlamentarnim i europskim izborima. Moraju prije 14 rođendana živjeli najmanje tri neprekinuta mjeseca u Njemačkoj. Glasanje je omogućeno i njemačkim državljanima koji imaju izravnu i osobnu vezu s državnim politikama i na njih izravno utječe političko stanje u državi.

Svi iseljeni Grci mogu glasati na nacionalnim izborima, ali samo na biralištima u Grčkoj.

Američki iseljenici imaju puno pravo glasovanja na saveznim izborima, bez obzira koliko žive vani. 36 američkih saveznih država omogućuje i biračima koji nisu nikada boravili u Sjedinjenim državama da glasuju na njihovim izborima, pod uvjetom da im roditelji ostvaruju ili su ostvarivali biračko pravo u toj saveznoj državi.

Kanada od 2019. godine omogućuje svojim iseljenicima glasanje na federalnim izborima dopisno ili osobno, bez obzira koliko dugu živjeli izvan države. Prije toga su iseljenici mogli glasovati dopisno i to samo ako su živjeli manje od 5 uzastopnih godina u inozemstvu

Je li “dijaspora” bila presudna na predsjedničkim izborima?

Ne, iako “dijaspora” u vrlo tijesnim izborima može odlučiti ishod, to se još nije dogodilo. Glasovi iz inozemstva nisu donijeli pobjedu Kolindi Grabar-Kitarović koja je nad Ivom Josipovićem ostvarila prednost od 32.509 važećih listića. Naime, Državno izborno povjerenstvo te je 2015. godine zabilježilo 33.737 glasova za Grabar-Kitarović u rubrici “inozemstvo”. No i za Josipovića je u inozemstvu glasao 3.291 birač pa je inozemni saldo u korist predsjednice (30.446) ipak manji od ukupne prednosti koju je ostvarila.

Tim je nepravednije tvrditi da su glasači iz Bosne i Hercegovine odabrali hrvatsku predsjednicu. U drugom krugu tadašnjih predsjedničkih izbora. 16.160 ih je glasalo za kandidatkinju HDZ-a, a 1.069 za kandidata SDP-a.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Aktivno starenje

7 misli koje je najbolje odbaciti kako starite, ako zaista želite biti sretni

Za mene jer kasno, tko uopće želi čuti što ja mislim, ništa nema smisla… Lako je dopustiti takvim mislima da nas preuzmu, pogotovo kad zađemu u neke godine. No takve misli su otrov. Koji je protuotrov? Djelovanje!

Objavljeno

|

Kako biti sretan?

Dobizam (ageizam) je podmukao. I prisutan je svugdje. Vreba na nas na radnim mjestima, tove nas njime preko reklama, formira naše ekonomske strukture. Dobizam se pojavljuje u politici, uče ga u školi, utječe na naš zdravstveni sustav.

On također čuči i duboko u nama. Dobističke pristranosti koje nosimo u sebi utječu na naše izbore i kako se osjećamo. Dobizam se prvo pojavljuje u našim mislima. Ponekad smo ih svjesni, a ponekad nismo. No takve nam misli štete. Zadržavaju naše napredovanje i razvoj. Ispunjavaju nas sramom.


Pa kome je to potrebno? Umjesto toga, portal Psychology Today nudi nekoliko alternativa, nekoliko misli koje valja napustiti i čime ih zamijeniti:

1. Za mene je kasno!

To je loša misao. U redu, možda nam je u par stvari prošao vlak. Možda više ne možemo imati djecu, narasti još koji centimetar ili prohodati s Johnom Lennonom.

Ali kada izraz “za mene je prekasno” koristite kao moto života, trujete se i lišavate se mogućnosti. Nije kasno za mnogo stvari. No ako tako mislite, zatvarate vrata imaginaciji i motivaciji.

Što napraviti umjesto toga?

Kad primijetite misao “za mene je kasno”, učinite nešto. Kad se Mary poželjela pridružiti biciklističkom klubu, pomislila je da je za nju prekasno. No tada se trgnula i uzela bicikl iz spremišta te se provozala susjedstvom. “Ja to mogu!”, pomislila je.

Liz je pomislila da je “za nju prekasno” kad je razmišljala da upiše poduzetnički tečaj. Zato je na internetu pronašla odgovarajući članak i ideje su počele samo frcati.

Umjesto da samo mislite, napravite nešto! Misao je otrov, a protuotrov je djelovanje!

2. Moji najbolji dani su iza mene!

To je također loša misao koja nas samo rastužuje. Tužna je pomisao da ste vi, zapravo najbolje od vas, prošlost, zauvijek izgubljeni.

Kate nedostaje tijelo koje je nekad imala: “Izgledala sam najbolje s 22 godine.” Missy je bila pustolovna: “Moj uzbudljiv život je gotov!” Susan je voljela brinuti o svima: “Najbolje mi je bilo kad je obitelj bila na okupu.”

Naravno, odvajanje od osoba ili stvari koje smo voljeli može biti teško. No želite li provoditi vrijeme oplakujući nekadašnji život ili želite živjeti?

Što napraviti umjesto toga?

Odlučite da postajete sve bolji i bolji. Inzistirajte na tome da je najbolje tek pred vama. Što je sada u vama posebno, jedinstveno i sjajno? Napravite popis. Zapištite svoje dobre strane i polijepite te papiriće uokolo. I ne slušajte druge već vi sami odlučite što je kod vas najbolje. Preuzmite odgovornost za vaš vlastiti narativ i pričajte priče koje vas vesele.

Kateino tijelo je jako. Ona je dobra plivačica. Missy svake godine otputuje nekamo. Susan organizira druženja u svom domu. Imamo život iza nas, ali živimo i u ovom trenutku. Učinimo život vrijednim!

3. Nitko ne želi čuti što stara žena ima za reći!

To je također loša misao. Je li istinita? Kako to znate? Jeste li pokušali reći nešto zanimljivo u posljednje vrijeme? Podižete li glas? Ili unaprijed pretpostavljate da vas nitko ne sluša, pa mumljate sebi u bradu? Što imate za reći? Koju biste poruku voljeli prenijeti?

Lako je dopustiti da vas proguta vakuum dobizma u kojem nemamo glasa. No to nije izgovor da kažemo da nas nitko ne želi čuti, pogotovo ako ništa i ne govorite.

Što napraviti umjesto toga?

Pričajte priče. Nazdravljajte. Pišite blog. Najvažnije je da govorite stvari koje su vam važne, da ustanovite što vam je važno i slušate sami sebe, da znate što vas zanima.

Onda kad odlučite što vam je okupiralo pažnju, naučite više o tome. A nakon toga ispričajte drugima što vas fascinira, što vas ispunjava energijom.

Lako je uljuljkati se u površno čavrljanje pa govoriti o vremenskim prilikama, no to nisu pravi razgovori. Vjerojatno ste previše vremena proveli sušajući druge i zaboravili kako da se i vaš glas čuje. No to nije nemoguće postići. To je osnažujuće. Pokušajte!

Zaokupite pažnju okupljenih oko stola za blagovanje i ispričajte im nešto zanimljivo. Budite u centru pažnje.

4. Ah ta današnja djeca…

I to je loša misao. Nemojte misliti tako niti izgovarati te riječi. To je umarajuće. To je… staro. To su govorili o vama, to su govorili o vašoj majci, a to su govorili i o njezinoj majci.

Ovo je istina: današnja djeca su fascinantna! Oduvijek su i bila. Zašto? Jer su različita. Imaju različite probleme, nove izume, žive u zanimljivo vrijeme. Osuđujući ih, gubite mogućnost da se s njima povežete na smisleni način. Odbacujući ih, propuštate priliku da se inspirirate i naučite nešto novo, da dobijete novu energiju, isprobate nove i zanimljive stvari.

Što napraviti umjesto toga?

Zainteresirajte se za nove generacije. Sprijateljite se s njima. Raspitajte se o njima. Čitajte njihove knjige. Slušajte njihovu glazbu. Plešite njihove plesove. Počujte njihove ideje, politička razmišljanja i stavove otvorenim umom. Najbolji način starenja je ne pokušavati ostati mlad, već se inspirirati mladim ljudima.

5. Prošlost je bolja od budućnosti

To je loša misao! Ako je tome doista tako, zašto uopće investirati u budućnost. Ako budućnost nije vrijedna, onda možemo jednostavno ostati na kauču, više piti, izolirati se od svijeta i prestati učiti. Ta misao “prošlost vrijedi više od budućnosti” zadržava nas, koči nam napredovanje i uvjerava nas da su naše poznije godine samo nešto što treba izdržati. Ako budućnost ne vrijedi, zašto uopće danas napraviti nešto smisleno?

Što napraviti umjesto toga?

Vaša budućnost, bez obzira imate li 49, 59 ili 99 godina, jako je važna. Važna je jer ste sada ovdje i dok god ste ovdje možete ono što dolazi učiniti smislenim. Tko želite biti? Tko ste budući vi? Pišite o toj osobi. Dizajnirajte je. Donosite odluke do posljednjeg daha.

6. Nemam puno toga za ponuditi

To je jako loša misao. Ona nas ljuti. Naravno, događa se da nam dobizam oduzme važnost i snagu u svijetu okrenutom mladima. No moramo li baš odlučiti da nemamo ništa za ponuditi? Naime, to bi vas moglo natjerati da odustanete, prestanete pokušavati.

Doprinos društvu, činjenje razlike, ostavljanje nasljeđa osobine su generativnosti. Taj je izraz skovao psiholog Erik Erikson i označava brigu za nadolazeće generacije. To se smatra važnim korakom u procesu starenja. Bez generativnosti, kaže Erikson, nema napretka. A tko želi tako nešto?

Što napraviti umjesto toga?

Pronađite način da date svoj doprinos. Ponudite nešto. Odlučite kako ćete pomoći i kome tu pomoć uputiti. Dajte sebe!

7. Ne mogu podnijeti još jedan gubitak!

To je loša misao. Vi ćete svakako iskusiti još neki gubitak jer gubici su, baš kao i starenje, dio života. Ne možete zaustaviti starenje baš kao što ne možete zaustaviti gubitke. Također, sazdani smo tako da sve to možemo izdržati.

Svaki put kad sami sebi kažemo da ne možemo izdržati još jedan gubitak, bez obzira radi li se o našem voljenom, našem ljubimcu, nečemu materijalnom ili možda samo zubu, osiguravamo si dodatnu patnju. Jer smrt i ponovno rađanje dio su kruga života.

Što napraviti umjesto toga?

Budite tu i sudjelujte u evoluciji svojega života. Vi ste dio tog mističnog, čarobnog svemira. Vi ste zvjezdana prašina. Gledajte svijet oko sebe s divljenjem! Obavljajte one male posebne rituale, povežite se s drugima. Sagledajte širu sliku. Volite. Počnite primjećivati sve pristranosti vezan uz starenje. Preuzmite odgovornost i činite stvari koje će vas odvesti na neko novo mjesto.

Mijenjajući način na koji mislite, promijenit ćete sebe. A mijenjanjem sebe, mijenjate svijet. Starenje je zapravo sjajno! A sjajni ste i vi!

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP