Prati nas

Nema predaje

Vječna dvojba

Vrtić ili baka-servis? Što je za djecu bolje?

U raspravama o baka-servisu često slušamo dvije potpuno suprotstavljene strane. Prva tvrdi da bake i djedovi unucima pružaju najbolju moguću skrb, dok drugi tvrde da unuci ne bi smjeli biti životni prioritet baka, kao i da vrtić nudi puno bolje uvjete za stjecanje nužnih vještina. Koja je strana bliža istini, pitali smo vodeću hrvatsku stručnjakinju za ovu temu – Editu Slunjski.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: tolmacho/Pixabay

“Moja unučica ima dvije godine. Snaha se vratila na posao kad je maloj bilo godinu dana. Otada je ja čuvam. Mislim da je djetetu puno bolje kod kuće. Ja se mogu posve posvetiti njoj, a u vrtiću ih je… Koliko? 15-20 na jednu tetu? Osim toga, tu su sve te viroze, prehlade… Vrtićka djeca su stalno bolesna, pa je i zato bolje kod kuće. Ja joj kuham ono što ona voli jesti, pazim na nju onako kako nijedan vrtić ne može”, kaže Katica, umirovljenica iz Zagreba.

“Moji unuci idu u vrtić od prvoga dana, znači čim su navršili godinu dana i mama im se s porodiljnog vratila na posao. Mislim da je prirodnije da su djeca okružena drugom djecom nego starim babama. Družimo se mi puno, svaki drugi dan idem po njih u vrtić pa ih odvedem k sebi doma dok mama i tata ne dođu s posla, prespavaju kod mene preko vikenda i sve to. Ali ipak mislim da je djeci bolje da su u vrtiću nego da ih baka čuva baš po cijele dane. U vrtiću rade profesionalci, smišljaju im zabavne igre, uče ih svačemu. To bake ne mogu”, tvrdi Mirjana, također umirovljenica iz Zagreba.


Dva slučaja i dva posve oprečna mišljenja. Ova dvojba vrlo je česta, a ljudi žustro brane svoj izbor bez obzir spadaju li u vrtićku ili baka-servis kategoriju. Iako bez sumnje i jedno i drugo ima svoje prednosti, može li se uopće stvar do te mjere pojednostaviti i kazati koja je od dvije opcije za djecu bolja? Je li doista djeci bolje da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić, pitali smo pedagoginju dr.sc. Editu Slunjski s Filizofskog fakulteta u Zagrebu.

Postoji li jednostavan odgovor na pitanje što je za djecu bolje, da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić?

Članovi šire obitelji djeteta, koja uključuje bake i djedove, i odgojno-obrazovna institucija, nisu suprotstavljene strane pa da bi bilo opravdano tražiti odgovor na pitanje gdje je djetetu bolje. Postoje kvalitete koje djetetu mogu pružiti samo članovi obitelji kao i one koje mu može pružiti samo vrtić tj. jaslice. U cjelovitom razvoju, odgoju i učenju djeteta, obitelj tj. bake i djedovi, kao i odgojno-obrazovna ustanova, imaju svoju važnu ulogu koju teško može nadomjestiti ono drugo okruženje.

No, ako govorimo o vrtiću, njegova je nenadomjestiva uloga u pružanju prilike djeci za druženje s većim brojem vršnjaka tj. druge djece što mu obitelj ne može pružiti. Unutar vrtićke zajednice, dijete uči kako se boriti za svoju poziciju u društvu jednakih i sebi ravnih tj. kako graditi socijalne odnose i komunikaciju s dugima. Naravno, u vrtiću se s djetetom bave profesionalni odgajatelji, posebno školovani za odgojno-obrazovno rad s djecom rane i predškolske dobi. Oni mogu pomoći i članovima obitelji razvijati pedagoške kompetencije.

Kad je najbolje vrijeme da dijete krene u vrtić?

Zbog zaposlenosti roditelja, 21. stoljeće je zapravo vrijeme institucijskog odrastanja djece, jer ona, u budnom stanju, vise vremena provode u vrtiću nego kod kuće. U tom smislu, djeca uglavnom kreću u jaslice ili vrtić u trenutku u kojemu to nalažu radne obveze roditelja, što za neku djecu znači čak i prije navršene prve godine života. Pa kako je to s jedne strane neminovnost suvremenog načina života, a s druge, djeca se i po svojim osobnim jednadžbama međusobno razlikuju, nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje koje je vrijeme optimalno za uključivanje djeteta u odgojno-obrazovnu ustanovu.

Mnogo važnije od toga je ulagati napor i energiju u to da jaslice i vrtići budu sto kvalitetniji i da dijete tamo voli ići. Jer, dijete rane i predškolske dobi izrazito je osjetljivo na kontekst odrastanja i samo kvalitetno okruženje za njega je dovoljno dobro. Ako je vrtić kvalitetan, mnogo je bolje da ga dijete pohađa nego da svoje djetinjstvo provodi bilo gdje drugdje.

Edita Slunjski (foto: privatni album)

Najbolje bi, dakle, bilo kombinirati vrtić i baka-servis?

Dijete treba ići u vrtić zbog mnogo razloga no ta činjenica ne umanjuje vrijednost druženja s bakom i djedom. Dapače, često je kvaliteta druženja bake i djeda s djetetom i veća ako se to događa nakon vrtića ili tijekom vikenda, a ne kroz cijeli dan ili radni tjedan. U tom slučaju, bake i djedovi mogu se posvetiti isključivo igri i druženju s djecom, lišeni drugih obveza i poslova koje bi inače imali. Uz to, ljudi treće dobi imaju pravo i na vlastito vrijeme i vlastite zanimacije, pa često ni za njih same nije dobro da budu stavljeni u funkciju cjelodnevnog bavljenja unucima i unukama.

Važno je imati na umu da djetinjstvo ima svoju vlastitu kulturu, da je vrtić mjesto na kojem djeca na mnogo načina profitiraju – mjesto na kojemu uče biti samostalna u odgovorna, na kojemu se cijeni njihova inicijativa, sudjelovanje i suodlučivanje, u kojemu se odgajaju i obrazuju u društvu druge djece i odraslih. Zato nije pravo pitanje trebaju li djeca ići u vrtić ili ne. Djeca na vrtić i na kvalitetan vrtićki odgoj i obrazovanje imaju pravo. Pravo je pitanje imaju li sva djeca priliku to svoje pravo i realizirati?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Ovo ljeto je manje turista pa svoju zemlju ponovno otkrivaju – domaći

Svima koji se bave turizmom, ova sezona nije vrijedna spomena. Međutim, sad kad nema ogromnog broja turista, u nekima od najpoznatijih destinacija ponovno uživaju domaći.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Turistička sezona je na izdisaju – što zbog skorašnjeg kraja ljeta, početka škole i svega što donose i normalne godine, a što zbog egzodusa turista čim su njihove matične zemlje stavile Hrvatsku na crvenu listu zbog porasta broja zaraženih koronavirusom.

Strani turisti koji su ove godine ipak došli na Jadran (statistike kažu njih oko 40 posto od uobičajenog broja), brže-bolje su spakirali stvari i zaputili se prema granici ostavljajući inače krcate turističke destinacije polupraznima. I dok ugostitelji i iznajmljivači očajavaju, ostalo stanovništvo ponovno otkriva neka mjesta koja su prijašnjih godina zbog nepreglednih rijeka ljudi, izbjegavali.


Na Plitvičkim jezerima tako se, nakon dugog vremena, uglavnom čuje samo hrvatski jezik, a osim manjih gužvi, mnoge je na posjet ovom našem najpoznatijem nacionalnom parku ponukala i niža cijena ulaznica kojom je uprava parka željela od sezone spasiti što se spasiti da. Tijekom svibnja i lipnja kad se još činilo da od turističke sezone neće biti ništa, cijena je bila snižena i do 50 posto, no kad su posjetitelji ipak počeli pristizati, cijena je malo povećana, no i dalje je 30 posto niža od uobičajene.

To je bio jedan od razloga i što su park baš sada odlučili posjetiti Branka i Vlado, umirovljenici iz Zagreba koji su u prvu šetnju Plitvičkim jezerima poveli i svog trogodišnjeg unuka Jana.

“Karta je jako skupa. I sada, a o prijašnjoj cijeni da i ne govorimo. Gledajte, nama je kao penzionerima to jako skupo. I onda kad platiš skupu kartu, još se guraš s tisućama turista. No sad kad je cijena malo niža, a gužvi nema, odlučili smo doći. Naš unuk još nikada nije bio na Plitvicama, pa dok mu roditelji rade, mi smo napravili mali izlet”, govori nam Branka i dodaje da su nešto džeparca za ovo putovanje dobili i od svoje djece, Janovih roditelja.

“Karte smo kupili jednu mi, drugu su nam platila naša djeca, a mali ima besplatan ulaz. Ponijeli smo sa sobom sendviče i sokove tako da osim sladoleda nećemo puno više trošiti. Učinilo nam se da je sada idealan trenutak za dolazak. Ima ljudi, ali gužva nije kao ranijih godina. Pa znalo se događati da ljudi bude toliko da auti budu sparkirani uz rub ceste s obje strane uzduž čitavih Plitvica. Ove godine je prava milina. Da bar tako i ostane”, kaže Vlado pripremajući karte za pregled na ulazu u park.

Upravo ovo zadnje je česta opaska koja se može čuti od domaćih ljudi – barem od onih koji ne žive od turizma: ovolik, dakle upola manji broj turista, zapravo je idealan. Samo kad bi oni svi donijeli toliko novca kao da ih je duplo više. Nažalost, to tako ne ide.

foto: Silvija Novak

Svjesni su toga i u Zadru gdje na poznatoj gradskoj plaži Kolovare lokalci ponovno uživaju kao nekad, ali s određenim grčem. “Ovo je taman. Više ljudi je naprosto previše, ali nažalost neće ovo svi uspjet preživjeti. Mislim prije svega na kafiće i restorane. Lako za mene, ja sam u mirovini”, kaže Senka koja je na plažu povela i svoje dvije unučice.

“Da vam pravo kažem i ne sjećam se kad sam zadnji put bila na Kolovarama na kupanju. Kad mi dođu djeca iz Zagreba, odemo na plažu negdje izvan grada. Tu na Kolovarama bude čovjek na čovjeku. Ali ove godine je kako bi trebalo biti”, kaže Senka kupujući djevojčicama sladoled u kafiću na plaži u kojem ove godine nema gužve. “Bilo je ljudi. Imali smo par dana, čak i tjedana početkom kolovoza koji su izgledati kao da nema korone. Ali brzo se to razišlo. Tako da sada, napokon, uživamo mi.”

Ni u trajektnoj luci Gaženica nije gužva. U špici sezone i tu su se, povremeno, znale stvoriti velike kolone za ukrcaj, no to je trajalo svega par udarnih vikenda i nakon toga je stalo. Sada na otok putuju uglavnom samo domaći, oni koji ondje žive ili imaju vikendice, a jedini kruzer u luci ne čeka putnike, već je ondje “zapeo” i čeka da prođe pandemija.

foto: Silvija Novak

No zanimljivo, mnogi otoci, pa tako i Dugi otok, nisu taj pad broja turista baš toliko osjetili. “Srpanj je bio tako-tako, ali kolovoz pun. Nije bilo slobodne sobe”, kaže godpođa Rada koja iznajmljuje apartman u mjestu Verunić.

Naime, na najudaljeniji otok zadarskog arhipelaga i inače dolaze oni željni mira i tišine, a kako taj skriveni biser Jadrana još uvijek nije zahvatila posvemašnja apartmanizacija, čak i kad su svi kapaciteti uglavnom popunjeni, nije prevelika gužva. Također, nisu iznevjerili niti nautičari kojima je Dugi otok jedna od omiljenih destinacija.

No da nije sve baš kao inače, lokalno stanovništvo zna po ipak manje sparkiranih automobila u blizini poznate plaže Saharun i po tome što mnogi restorani, čak ni u srcu sezone, nisu radili čitav dan nego samo poslijepodne i navečer.

Domaći su zato uživali i kupali se i na plažama koje inače, kad je sezona u punom jeku, zaobilaze u širokom luku. Tko ga uspije preživjeti, mogao bi pamtiti ovo ljeto kao jedno od najljepših u životu.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP