Prati nas

Nema predaje

Vječna dvojba

Vrtić ili baka-servis? Što je za djecu bolje?

U raspravama o baka-servisu često slušamo dvije potpuno suprotstavljene strane. Prva tvrdi da bake i djedovi unucima pružaju najbolju moguću skrb, dok drugi tvrde da unuci ne bi smjeli biti životni prioritet baka, kao i da vrtić nudi puno bolje uvjete za stjecanje nužnih vještina. Koja je strana bliža istini, pitali smo vodeću hrvatsku stručnjakinju za ovu temu – Editu Slunjski.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: tolmacho/Pixabay

“Moja unučica ima dvije godine. Snaha se vratila na posao kad je maloj bilo godinu dana. Otada je ja čuvam. Mislim da je djetetu puno bolje kod kuće. Ja se mogu posve posvetiti njoj, a u vrtiću ih je… Koliko? 15-20 na jednu tetu? Osim toga, tu su sve te viroze, prehlade… Vrtićka djeca su stalno bolesna, pa je i zato bolje kod kuće. Ja joj kuham ono što ona voli jesti, pazim na nju onako kako nijedan vrtić ne može”, kaže Katica, umirovljenica iz Zagreba.

“Moji unuci idu u vrtić od prvoga dana, znači čim su navršili godinu dana i mama im se s porodiljnog vratila na posao. Mislim da je prirodnije da su djeca okružena drugom djecom nego starim babama. Družimo se mi puno, svaki drugi dan idem po njih u vrtić pa ih odvedem k sebi doma dok mama i tata ne dođu s posla, prespavaju kod mene preko vikenda i sve to. Ali ipak mislim da je djeci bolje da su u vrtiću nego da ih baka čuva baš po cijele dane. U vrtiću rade profesionalci, smišljaju im zabavne igre, uče ih svačemu. To bake ne mogu”, tvrdi Mirjana, također umirovljenica iz Zagreba.


Dva slučaja i dva posve oprečna mišljenja. Ova dvojba vrlo je česta, a ljudi žustro brane svoj izbor bez obzir spadaju li u vrtićku ili baka-servis kategoriju. Iako bez sumnje i jedno i drugo ima svoje prednosti, može li se uopće stvar do te mjere pojednostaviti i kazati koja je od dvije opcije za djecu bolja? Je li doista djeci bolje da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić, pitali smo pedagoginju dr.sc. Editu Slunjski s Filizofskog fakulteta u Zagrebu.

Postoji li jednostavan odgovor na pitanje što je za djecu bolje, da ih čuvaju bake ili da idu u vrtić?

Članovi šire obitelji djeteta, koja uključuje bake i djedove, i odgojno-obrazovna institucija, nisu suprotstavljene strane pa da bi bilo opravdano tražiti odgovor na pitanje gdje je djetetu bolje. Postoje kvalitete koje djetetu mogu pružiti samo članovi obitelji kao i one koje mu može pružiti samo vrtić tj. jaslice. U cjelovitom razvoju, odgoju i učenju djeteta, obitelj tj. bake i djedovi, kao i odgojno-obrazovna ustanova, imaju svoju važnu ulogu koju teško može nadomjestiti ono drugo okruženje.

No, ako govorimo o vrtiću, njegova je nenadomjestiva uloga u pružanju prilike djeci za druženje s većim brojem vršnjaka tj. druge djece što mu obitelj ne može pružiti. Unutar vrtićke zajednice, dijete uči kako se boriti za svoju poziciju u društvu jednakih i sebi ravnih tj. kako graditi socijalne odnose i komunikaciju s dugima. Naravno, u vrtiću se s djetetom bave profesionalni odgajatelji, posebno školovani za odgojno-obrazovno rad s djecom rane i predškolske dobi. Oni mogu pomoći i članovima obitelji razvijati pedagoške kompetencije.

Kad je najbolje vrijeme da dijete krene u vrtić?

Zbog zaposlenosti roditelja, 21. stoljeće je zapravo vrijeme institucijskog odrastanja djece, jer ona, u budnom stanju, vise vremena provode u vrtiću nego kod kuće. U tom smislu, djeca uglavnom kreću u jaslice ili vrtić u trenutku u kojemu to nalažu radne obveze roditelja, što za neku djecu znači čak i prije navršene prve godine života. Pa kako je to s jedne strane neminovnost suvremenog načina života, a s druge, djeca se i po svojim osobnim jednadžbama međusobno razlikuju, nije moguće jednoznačno odgovoriti na pitanje koje je vrijeme optimalno za uključivanje djeteta u odgojno-obrazovnu ustanovu.

Mnogo važnije od toga je ulagati napor i energiju u to da jaslice i vrtići budu sto kvalitetniji i da dijete tamo voli ići. Jer, dijete rane i predškolske dobi izrazito je osjetljivo na kontekst odrastanja i samo kvalitetno okruženje za njega je dovoljno dobro. Ako je vrtić kvalitetan, mnogo je bolje da ga dijete pohađa nego da svoje djetinjstvo provodi bilo gdje drugdje.

Edita Slunjski (foto: privatni album)

Najbolje bi, dakle, bilo kombinirati vrtić i baka-servis?

Dijete treba ići u vrtić zbog mnogo razloga no ta činjenica ne umanjuje vrijednost druženja s bakom i djedom. Dapače, često je kvaliteta druženja bake i djeda s djetetom i veća ako se to događa nakon vrtića ili tijekom vikenda, a ne kroz cijeli dan ili radni tjedan. U tom slučaju, bake i djedovi mogu se posvetiti isključivo igri i druženju s djecom, lišeni drugih obveza i poslova koje bi inače imali. Uz to, ljudi treće dobi imaju pravo i na vlastito vrijeme i vlastite zanimacije, pa često ni za njih same nije dobro da budu stavljeni u funkciju cjelodnevnog bavljenja unucima i unukama.

Važno je imati na umu da djetinjstvo ima svoju vlastitu kulturu, da je vrtić mjesto na kojem djeca na mnogo načina profitiraju – mjesto na kojemu uče biti samostalna u odgovorna, na kojemu se cijeni njihova inicijativa, sudjelovanje i suodlučivanje, u kojemu se odgajaju i obrazuju u društvu druge djece i odraslih. Zato nije pravo pitanje trebaju li djeca ići u vrtić ili ne. Djeca na vrtić i na kvalitetan vrtićki odgoj i obrazovanje imaju pravo. Pravo je pitanje imaju li sva djeca priliku to svoje pravo i realizirati?

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Nema predaje

Maske vas neće ostaviti bez kisika i pretvoriti u zombije, a neće vas ni otrovati ugljikovim dioksidom

‘Probudite se! Kada imate masku, ne dobivate zrak i kisik. Time se samo još više razbolijevate i gubite imunitet’, tvrdi hrvatska influencerica.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

Među bizarnijim objavama koje ovih dana kruže društvenim mrežama, a u čijem se korijenu nalazi politička motivacija, jest ona da nas nošenje maske, zapravo, čini bolesnima, poslušnima i moždano umrtvljenima. Prvenstveno zbog nedostatka kisika, ali i trovanja ugljičnim dioksidom.

Poslušate li zdravstvene vlasti i stavite li si masku, mogli biste, ne daj bože, postati zombi kojim će upravljati svjetske elite i strukture “duboke države” umrežene u “novi svjetski poredak”, tvrdnje su maštovitijih hrvatskih protivnika aktualne politike zaštite javnog zdravlja. Oni praktičniji u svemu vide potencijalnu opasnost da tako omamljeni i neuračunljivi izađete na izbore i zaokružite – krivu opciju.


Tako je i jedna hrvatska književna influencerica obožavateljima laički objavila: “Kada imate masku, ne dobivate zrak i kisik. Time se samo još više razbolijevate i gubite imunitet.” No stvarnost je, tvrde stručnjaci, sasma drugačija.

Kako je sve počelo?

Američki portal Healthline navodi da je panika oko maski počela 23. travnja kada je vozač koji je izazvao prometnu nesreću za sve okrivio respirator koji je nosio. Za vrijeme vožnje je, kazao je, ostao bez svijesti baš zbog dugog nošenja respiratora. Slučaj je na Facebooku objavila policija New Jerseya uz navod: “Vjerovali smo da je pretjerano nošenje maske doprinijelo nesreći. Ne možemo biti sigurni 100 %, ali znamo da je vozač nekoliko sati nosio masku u vozilu.” No stručnjaci su tu mogućnost odbacili.

Radilo se o N95 respiratoru visoke filtracije koji tijesno priliježe na lice, a koriste ga najčešće zdravstveni djelatnici u okolnostima epidemija.

Dobivamo li kisik kroz masku?

Materijali od kojih se izrađuju maske ne sprječavaju disanje i ne izazivaju hipoksiju (pοmanjkanje kisika u stanicama οrganizma), čak ni u uvjetima prolongiranog korištenja, kaže Svjetska zdravstvena organizacija. To je još manje vjerojatno kada se radi o laganim tekstilnim maskama koje, za razliku od respiratora, ne priliježu tijesno uz lice.

U cilju zaštite zdravlja zdravstvenih radnika, provedeno je nekoliko istraživanja fiziološkog opterećenja koje bi moglo izazvati nošenje respiratora. Tako su Roberge, Coca, Williams i Powel 2010. godine zaključili da “kod zdravih zdravstvenih radnika nošenje respiratora nije izazvalo nikakvo važno fiziološko opterećenje tijekom jednosatne uporabe”. Ispitanici su nosili maske dok su hodali na traci tijekom čega su im mjerene razine kisika i ugljikovog dioksida u krvi.

A što je s tim ugljikovim dioksidom?

Ništa. Zaboravite ga. Kao što smo rekli, koronaskeptici i dio ljudi koji se loše nose s pandemijskim stresom, navode i da nošenjem maski udišemo ugljikov dioksid i tako se trujemo. “Udisanje ugljikovog dioksida dovodi do opasne hiperkapnije”, navodi se u nizu prezentacija koje ovih dana preplavljuju Facebook. Hiperkapnija je povećana razina ugljikovog dioksida u tkivima ili krvi.

“To se može dogoditi jedino ako se zabrtvite i udišete samo zrak koji ste izdahnuli”, kazao je za BBC infektolog Keith Neal. Naime, maske i respiratori ne zatvaraju hermetički naš dišni trakt, a molekule ugljikovog dioksida su toliko sitne da ne mogu ostati zarobljene ispod prozračnog materijala.

“Mala količina ugljikovog dioksida kojeg udahnemo natrag zbog nošenja maske, ne bi trebala brinuti veliku, veliku većinu ljudi”, kaže Darell Spurlock sa sveučilišta Widener za Healthline. Ta se “doza”, navodi Spurlock, vrlo brzo iz tijela eliminira disanjem i metaboličkim procesima.

Jelda da je ugljikov monoksid isto što i dioksid?

E pa nije! Čovjek udiše kisik, a izdiše ugljikov dioksid. Što se ne bi reklo po iznimno popularnom videu u kojem talijanski farmaceut Stefano Montanari, inače poznati protivnik cijepljenja, govori o “opasnostima” udisanja ugljikovog dioksida ispod maske. Naime, hrvatski “prevoditelji”, to su titlovali kao – ugljikov monoksid.

Ugljikov dioksid zapravo nije otrovan, a u koncentraciji znatno većoj od normalnih nadražuje sluznicu zbog stvaranja ugljične kiseline. Osim što ga ima u vašem dahu, ugljikov dioksid čini mjehuriće u gaziranim pićima koje rado pijete. S druge strane, u ovoj tvrdnji pogrešno naveden ugljikov monoksid zaista jest opasni krvni otrov, a ljudi ga  u najvećoj mjeri dobrovoljno unose u organizam – pušenjem.

I dalje ne vjerujete?

Ne znamo za vas, ali mi nismo čuli za slučajeve da su se vlastitim ugljikovim dioksidom otrovale žene koje, recimo, cijeli život iz vjerskih razloga nose pokrivala za lice. Ili kirurzi koji svakodnevno satima nose puno gušće respiratore. Ili radnici u lakirnicama, na trakama farmaceutske industrije, na poslovima brušenja ili u bilo kojim pogonima koji zahtijevaju obavezno nošenje maski i respiratora. Upravo suprotno. Maske su tu da bi zaštitili njihovo i tuđe zdravlje.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP