Prati nas

Zdravlje

Dobra strana poremećaja

Hipohondri žive dulje

Neprestana briga o zdravlju i grozničavo traženje bolesti, čini se, ipak ima i jednu dobru stranu. Naime, istraživanje znanstvenika iz Edinbourgha pokazalo je da hipohondri žive dulje.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Nik Shuliahin/Unsplash

Sigurno poznajete nekog hipohondra, nekog tko stalno umišlja da od nečeg boluje pa grozničavo pretražuje internet i obilazi doktore u nadi da će pronaći koju to misterioznu bolest ima. I dok nama ostalima možda takvo ponašanje može ići na živce, najnovija longitudinalna studija objavljena u časopisu Psychological Science, pokazuje da hipohondri zapravo žive dulje.

Osobe koje svoje zdravlje ocjenjuju lošim no za to nemaju opipljive fizičke dokaze – dakle, hipohondri – doista imaju manji rizik od smrti. Radi se o tome da su zbog svoje neurotičnosti skloniji traženju medicinskih savjeta pa su i češće pod liječničkom kontrolom.


“Ovo otkriće je važno jer pokazuje da neurotično ponašanje može imati i dobru stranu, odnosno da su takvi ljudi pažljiviji i oprezniji kad je zdravlje u pitanju”, kaže voditeljica studije, profesorica Catherine Gale.

Osnovne karakteristike neurotičnosti su emotivna nestabilnost, niska razina samopouzdanja, ljutnja, tuga, anksioznost i frustracija. Prijašnje studije su neurotičnost povezivale i s depresijom, fobijama, napadima panike i prekomjernim uživanjem u alkoholu i duhanu. Međutim, studija objavljena 2012. godine pokazala je da neurotične osobe ipak imaju nižu razinu biomarkera za kronične bolesti i upale baš zbog toga što daleko više brinu o svojem zdravlju.

Istraživači sa Sveučilišta u Edinbourghu analizirali su podatke o 500 tisuća osoba između 37 i 73 godine te pokušali ustanoviti vezu između neurotičnosti i rizika od smrti s obzirom na to kako su ljudi ocijenili svoje zdravlje. Ispitanicima je na pitanje o zdravlju ponuđeno nekoliko odgovora: osjećam se odlično, dobro, srednje ili loše. Njihovi odgovori uspoređeni su s njihovom medicinskom dokumentacijom te njihovim zdravstvenim ponašanjem (puše li i koliko su tjelesno aktivni). Analiza je pokazala kako su osobe koje su bile neurotičnije imale manji rizik od raznih bolesti, uključujući i rak.

Neke ranije studije pokazale su i da neurotičnost ima veze s kreativnošću i maštovitošću, no to zasad nije povezano s ovom studijom.

.

Zdravlje

Dolaze nove vrste cjepiva. Koje su njihove prednosti i mane?

I prije pandemije COVID-19 znanstvena zajednica raspravljala je o genetski baziranom cjepivu. No s njim i dolaze rizici koje znanstvenici pokušavaju poništiti prije nego takav lijek uđe u primjenu.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Virusi su prodrli u organizam i u stanju su razmnožavati se u stanicama. U nekima oni ponekad, ali ne uvijek, izazovu bolest. Imunosistem može prepoznati virus i napadnute stanice i odstraniti ih obrambenom reakcijom. To imunosistemu uspijeva kod najvećeg broja virusa, ali ne kod svih – izuzetak je, recimo, HIV, piše Deutsche Welle.

Što je obično cjepivo?

Uobičajena cjepiva podrazumijevaju unošenje oslabljenih ili umrtvljenih izazivača bolesti, ili njihovih dijelova, u organizam. Prema važećem medicinskom učenju, imunosistem reagira na strana tijela antitijelima i pamti taj odgovor u “memorijske stanice”. Tako organizam u sljedećem susretu s virusom reagira bolje i efektivnije, pa se virusna infekcija sprječava ili u najmanju ruku bivaju spriječeni teži oblici bolesti. To znači da tijelo postaje imuno. U kojoj mjeri i koliko to traje – to zavisi od više faktora.


Što su cjepiva zasnovana na DNK i RNK?

Ovakva cjepiva sadrže genetske informacije izazivača bolesti. Stanice organizma u koje se unese cjepivo prevode te informacije u proteine. Bezazleni dijelovi virusa također izazivaju obrambeni odgovor imunosistema. Tako organizam i poslije ovog cjepiva može brže reagirati na pravi virus.

Cjepivo na bazi RNK – ribonukleinske kiseline – se unosi u organizam u obliku takozvane “informacijske RNK”, koja sadrži neku vrstu uputstva za izgradnju antigena, proteina koji provociraju odgovor imunosistema.

Cjepiva na bazi DNK – dezoksiribonukleinske kiseline – funkcioniraju slično, ali molekule DNK moraju najprije prodrijeti u jezgro stanice da bi ih “informacijska RNK” prepoznala i potom tu poruku iznijela iz stanične jezgre.

Prednosti ovih cjepiva su mogućnost proizvodnje veće količine u kratkom vremenu i uz manje mjere sigurnosti – za proizvodnju nije potreban uzročnik ili njegovi dijelovi. I cijepljenje je jednostavnije, obavlja se takozvanim “pištoljima za cijepljenje”.

Rizici koje donose ovakva cjepiva

Cjepiva zasnovana na DNK sa sobom nose teoretski mogućnost da unošenjem stranog genetskog materijala u stanicu on prodre u genetski materijal, genom, same stanice. Moguće posljedice su pojačano formiranje tumora ili autoimunih bolesti. No dosada obimna ispitivanja na životinjama nisu potvrdila ovu mogućnost.

Nasuprot tome, cjepivo bazirano na RNK ne prodire u staničnu jezgru pa ne postoji ni teorijska opasnost da bude integrirana u genom stanice domaćina. Teoretski je ipak moguće da virusi koji su prisutni u stanici “prepišu” RNK u DNK i tako ipak dospiju u genetsku strukturu domaćina. Do sada takav proces nije zabilježen.

Svi ovi teoretski rizici, koji dosada nisu zabilježeni u praksi, odnose se na manji broj stanica u organizmu, a ne na genom čovjeka koji je cijepljen. Tvrdnja da ovakva cjepiva utiču na čovjekov genom je netočna.

Ovakva cjepiva su relativno nestabilna i moraju se stabilizirati, a osim toga, potrebne su im transportne tvari, primjerice nanočestice. Neželjeni učinci nisu dovoljno ispitani, ali prije izdavanja dozvole za proizvodnju i ovi aspekti se moraju istražiti u velikim kliničkim ispitivanjima.

Kakva su iskustva?

Do sada ni jedno cjepivo, bazirana na DNK i RNK, nije dobilo dozvolu za primjenu na ljudima. Više njih se nalazi na kliničkom ispitivanju – tu se cjepivo daje dobrovoljcima. Za cijepljenje životinja nekoliko ovakvih preparata je već dobilo dozvolu.

U Europskoj uniji je moguće da se dozvola dobije za cijeli prostor Unije, ako se traži dozvola za primjenu cjepiva od Europske agencije za lijekove (EMA). Dvije države članice preuzimaju u ime svih ocjenu cjepiva. U Njemačkoj je nadležan Institut Paul Erlih (PEI) pri Saveznom institutu za cjepiva i biomedicinske lijekove.

Trenutno se radi i na drugim vrstama cjepiva. Tako se primjerice bjelančevine uzročnika upotrebljavaju kao antigen. Postoje i takozvana vektorska cjepiva. Ona koriste bezopasne viruse da bi izazvale odgovor imunološkog sustava u čovjeku, piše DW.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP