Prati nas

Zdravlje

Štetna navika

Pušači, čak i oni bivši, općenito žive s više boli

Pušači žive s više boli od onih koji nikada nisu pušili. Razlog bi mogao biti taj što kemikalije iz duhanskog dima uzrokuju trajna oštećenja tkiva što vodi i do više boli.

Objavljeno

|

foto: Alev Takil/Unsplash

Ljudi koji puše pa čak i oni koji su odustali od cigareta, općenito žive s više boli od onih koji nikad nisu imali tu štetnu naviku. To je pokazala analiza podataka više od 220.000 ljudi koju je provelo Sveučilište UCL (University College London). Znanstvenici kažu da je točan uzrok tome još uvijek nepoznat, no postoje indicije da se to događa jer duhanski dim uzrokuje trajne promjene u organizmu. ASH (Action on Smoking & Health), organizacija koja se bavi promoviranjem nepušačkog stila života, ističe kako ovakva saznanja nikoga ne bi trebala iznenaditi s obzirom da se zna koliko je pušenje štetno.

Za potrebe ovog istraživanja, znanstvenici su proveli niz online ispitivanja u razdoblju između 2009. i 2013. godine, a ispitanici su podijeljeni u tri kategorije: oni koji nikada nisu svakodnevno pušili, oni koji su svakodnevno pušiti pa prestali i oni koji još uvijek svakodnevno puše. Ispitanici su zamoljeni da odgovore na pitanje koliku bol osjećaju na dnevnoj bazi što je, pak, prikazano ljestvicom od 1 do 100. Viši rezultat značio je i više boli.


Aktivni i bivši pušači imali su više rezultate od onih koji nikada nisu pušili i to za jedan ili dva boda, objavljeno je u časopisu Addictive Behaviours (Ovisnička ponašanja, op.MV.). Pojednostavljeno rečeno, ovi rezultati ukazuju da pušači žive s više boli – čak i ako su prestali pušiti.

“Ključni podatak do kojeg smo došli je da čak i bivši pušači žive s više boli od onih koji nikada nisu pušili”, kazala je Olga Perski, jedna od znanstvenica koja je radila na studiji. “Obradili smo zaista mnogo ljudi, uzorak je reprezentativan, pa sa sigurnošću možemo reći da ovdje zaista ima nečega. No zasad još ne možemo potvrditi kliničko značenje ovih podataka.”

Dr. Perski je naglasila i kako je vrlo zanimljivo da su najviše razine boli evidentirane kod najmlađih pušača u dobnoj skupini između 16 i 34 godine.

Što se događa?

Konačnog odgovora zašto dolazi do ovog efekta, još uvijek nema. No jedna od predloženih ideja je da neke od tisuća kemikalija sadržanih u duhanskom dimu vode ka trajnom oštećenju tkiva što uzrokuje bol. Drugo objašnjenje moglo bi ići u smjeru da pušenje ima dugotrajan učinak na hormonalni sustav organizma. Potonje objašnjenje posebno se odnosi na os hipotalamusa, hipofize i nadbubrežne žlijezde za koju je poznato da je odgovorna za našu reakciju na bol. Ako je rad tih žlijezna poremećen, osoba osjeća više boli.

No postoji i mogućnost da je pušenje simptom, a ne uzrok. Naime, studije su pokazale da su osobe s neurotskim poremećajima sklonije intenzivnije osjećati bol, ali i u većem riziku da postanu pušači. Prema tome, moglo bi biti da je osoba koja se često žali na bol također i osoba koja će početi pušiti.

Doktorica Perski je naglasila i kako se rezultati najnovijeg istraživanja podudaraju s onim prijašnjima koji su povezali pušenje s kroničnom boli, pa i boli u leđima. “Čak i ako prestanete pušiti, vaš osjećaj za bol mogao bi biti trajno poremećen. To je još jedan razlog više da odmah prestanete s tom lošom navikom”, rekla je doktorica Perski.

Ravnateljica organizacije ASH, Deborah Arnott, kazala je da je veza između pušenja i raka pluća otkrivena tek u pedesetim godinama prošlog stoljeća.

“Tijekom godina, dokazi su se gomilali, pa se sada zna da gotovo svako medicinsko stanje za uzrok može imati pušenje ili će pušenje to stanje pogoršati. To uključuje razne oblike raka, bolesti srca i dišnih putova, probleme s vidom i sluhom, dijabetesom, demencijom i neplodnošću. Pušačima također treba duže vrijeme da se oporave od operacija te su u većem riziku da se od operacije i ne oporave. Ne treba, zato, čuditi da pušači osjećaju više boli od onih koji nikada nisu pušili.”

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP