Prati nas

Zdravlje

Samo hrabro!

Sve što trebate znati o mamurluku: Kako ga liječiti i što ne treba činiti

Osnovno i zlatno pravilo jest: prste dalje od aspirina, tu je glavobolja samo posljedica problema. Prirodni voćni sok će sigurno pomoći, baš kao i obilan doručak: dobro dođe slano pecivo, ima nečeg i u maslinama.

Objavljeno

|

foto: Kinga Cichewicz/Unsplash

Prvi dan Nove godine za mnoge počinje u jadnom raspoloženju: glavobolja, mučnina, jezik Vam se čini obložen brusnim papirom… Razlog je uvijek isti: sinoć se malo previše popilo. I kako to preživjeti? Odgovore donosi Deutsche Welle.

Dok vam se čini kako će vam glava pući već i ako je samo malo pomaknete, usta su vam suha kao Sahara, još uvijek vam je muka i najradije uopće ne bi ustali iz kreveta ove godine, jedva da ima dvojbe što je tome razlog: alkohol.


U tako jadnom stanju jedva da će vam biti ikakva pomoć što su mudri ljudi već u davnini pokušavali naći dobar lijek protiv mamurluka. Nedavno je otkriven i papirus starih Egipćana koji za “alkoholnu glavobolju” savjetuje oko vrata staviti ogrlicu ispletenih cvjetova jedne vrste mirte (močvarna mirta, Chamaedaphne calyculata). Je li to pomoglo starim alkoholičarima prije 3.000 godina – ne znamo. Mada je mirta inače biljka sa mnogim ljekovitim svojstvima, suvremeni stručnjaci nisu baš previše uvjereni da bi današnjeg mučenika alkohola to odmah diglo na noge.

A da je to doista muka izuzetnih razmjera, to je u Njemačkoj priznao čak i Viši pokrajinski sud u Frankfurtu. “Umor, mučnina i glavobolja leže izvan prirodnih okvira promjenljivih osjećaja ljudskog tijela” pa je time zabranio jednom proizvođaču živežnih namirnica reklamirati svoj proizvod kao lijek protiv mamurluka. Ali što učiniti protiv toga?

Treba početi već kad se pije

Najbolje bi bilo djelovati preventivno – no sad Vam nećemo pametovati savjetima kako bi Vam bilo bolje da ste ostali tek kod čašice pjenušca u ponoć. Korejski znanstvenici su jednoj skupini 25 godišnjaka dali prvo decilitar viskija, a onda i vodenu otopinu sa crvenim ginsengom. Polovica ispitanika je dobila placebo i doista se količina alkohola kod ispitanika sa otopinom korijena kojem u Aziji pridaju gotovo čarobna svojstva, smanjila brže nego kod drugih.

I indijski znanstvenici su se dali u sustavno istraživanje prirodnih preparata: najbolje rezultate su dobili kad su ispitanici, kad su već pili alkohol, pili i napitak načinjen od kruške, soka limete i kokosove vode. Kako su izmjerili reakcijama enzima sa alkoholom, još bi bolje bilo kad bi u napitku bilo i krastavca i rajčice. Ali kod takvog napitka su ispitanici imali ozbiljnih problema zadržati sastojak svog trbuha na svom mjestu.

Sve to skupa i nisu neke osobite medicinske mudrosti: mamurluk je posljedica dehidracije, često povezan i s nedovoljno sna, nedostatkom minerala, a i zagušljiv zrak tamo gdje se slavilo ne pomaže boljem zdravstvenom stanju. Zato savjetuju da, ako se već pije alkohol, da se onda upravo intenzivno pije i voda. Već i tako ćete biti manje “žedni”, manje alkohola će doći u krvotok i teže će doći do dehidracije. Da, točno je i da je najgore piti “na prazan želudac”: kalorična, čak i masna hrana (odojak?) doista ublažuje reakciju tijela na alkohol.

Koliko alkohola nije štetno?
foto: BigStock

Mitovi o “betonu” i istina o koktelima

Vremenom se stvorilo čitavo mnoštvo savjeta, nerijetko nastalih bolnim iskustvima i na pitanje: je li opasno miješati napitke? Je li bolje piti “čisto” i “žestoko” ili pića sa manjom koncentracijom alkohola? Stručnjaci tvrde: to je zapravo svejedno ako je ista količina alkohola dospjela u organizam. Doduše nije svejedno ako je riječ o nekakvim slatkim koktelima, tamo šećer doista lansira alkohol u krvotok u rekordnoj brzini. Tu je onda i sa pivom bolje biti oprezan – naravno, kad se ne radi o jednoj boci za čitavu večer, nego kad se ide u smjeru jednog sanduka.

U Njemačkoj ima čitavih filozofija i može li se piti pivo pa onda vino: tu se čuju poslovice poput Bier nach Wein, du bist ein Schwein, Wein nach Bier, das rate ich dir (Pivo nakon vina, ti si svinja, vino nakon piva, to ti savjetujem). Znanstvenici kažu: sve je to nula bodova. Kobne posljedice će nastupiti jedino ukupnom količinom alkohola, a ne zbog nekog posebnog redoslijeda.

A onda je tu i pregršt savjeta kako piti alkohol, a onda ipak biti sposoban i sjesti za upravljač automobila. Tu su složni i znanstvenici i policija i svako razuman: dobrog savjeta nema. Odraslom čovjeku od osamdesetak kilograma treba puna dva i pol sata da razgradi alkohol jednog jedinog piva. Dakle jedini mudri savjet jest: pozvati taksi.

Zlo je učinjeno i što sad?

No sve su to savjeti kojima mnogima stižu prekasno i sad se treba spašavati od mamurluka. Osnovno i zlatno pravilo jest: prste dalje od aspirina, tu je glavobolja samo posljedica problema. Prirodni voćni sok će sigurno pomoći, baš kao i obilan doručak: dobro dođe slano pecivo, ima nečeg i u maslinama (tu su minerali poput kalcija koje je alkohol uništio). Česti su savjeti i kiseli kupus (sarma?) i kiseli krastavci – kiselina pomaže razgradnji alkohola. Dobar je i kruh od integriranih žitarica, on također pomaže jetri izboriti posljednju bitku sa preostalim alkoholom.

Ali i tu vrijedi pravilo: mnogo ne pomaže mnogo. U toj muci pojesti čitav lonac sarme – teško da će to ikome i uspjeti dok mu se želudac priključio pokretu otpora. Nego pojesti samo malo i onda izaći na svjež zrak. To još (skoro) nikoga nije ubilo.

To će onda biti i prilika razmisliti i proširiti popis stvari koje “više nikad u životu” nećete učiniti, počev od prvog dana ove godine, piše Deutsche Welle.

.

Zdravlje

Zimska depresija posebno pogađa starije, a liječi se svjetlošću

U ovim hladnim, sivim danima se čuje kako terapija svjetlom pomaže protiv tipične zimske depresije. Pomaže li doista? Ili se sami uvjeravamo u to? Da, to doista pomaže – uglavnom, ali ne svima.

Objavljeno

|

Autor

Još je starogrčki liječnik Aretaios savjetovao: “Letargičare valja izložiti svjetlosti i pustiti ih njegovom zračenju”. Jer vječiti umor – makar se spava više nego inače, bezvoljnost i loše raspoloženje u hladnim zimskim danima kad su ionako dani kratki su poznati simptomi i davno prije nego što je to dobilo pomodni naziv Seasonal Affective Disorder (SAD). Običnim rječnikom rečeno, to je zimska depresija i nema malo ljudi koji bi se možda najradije, kao medvjed, zavukli nekamo i spavali sve do ljepših dana, piše Deutsche Welle.

Nipošto ne griješe niti oni koji u ovim danima i spontano posežu za (toplom?) čokoladom: u njoj se nalazi prilična količina aminokiseline triptofana koji se u našem mozgu pak pretvara u serotonin, takozvani “hormon sreće”. Ali taj hormon doista nastaje i sunčanog dana zbog obilja svjetla.


Henrik Oster iz Instituta za neurobiologiju Sveučilišta Lübeck upozorava i kako je problem što već silom prilika po zimi palimo svjetlo i po danu i po noći – i tako narušavamo unutrašnji ritam našeg tijela. “Više ne funkcionira sinkronizacija našeg tijela s dobom dana. To pokušavamo korigirati tim umjetnim svjetlosnim signalom u terapiji svjetlom”.

Tko želi izići van po ovakvom vremenu?

Uobičajena rasvjeta koju imamo kod kuće ili u uredu neće postići taj učinak. Doduše, najbolje bi bilo i po zimi dan provoditi na otvorenom jer je i po tmurnom, zimskom danu zapravo dovoljno svjetlosti da nas to živne. Ali zima je, i ako se nekad još to moralo, tko će danas provoditi vrijeme na hladnoći. Zato se pokazalo kako takva svjetlosna terapija pomaže jer je to svjetlost i od 10.000 luksa. Ne treba niti pretjerivati: dovoljno je provesti pola sata pod takvom svjetlošću i nipošto ne gledati u izvor svjetla. Najbolje je takvu terapiju provesti ujutro, odmah nakon buđenja. Možda tek “uz put”, na primjer uz doručak.

Dolac, Zagreb (photo: Sandro Bura)

Medicinska istraživanja potvrđuju kako je naš unutrašnji sat uvelike upravljan s dva hormona: prvi je kortizol i on je u stanju naše tijelo “dići na noge” – bilo u uzbuđenju, ali i ujutro kad se budimo. Drugi je melatonin, “hormon spavanja” i on je već i kemijski osjetljiv na svjetlost. “Kad ustanemo po noći i upalimo svjetlo, onda se i naša razina melatonina veoma smanjuje već za nekoliko sekundi”, objašnjava Oster. Zato je važno da nas po noći ne smeta svjetlo, a svjetlosnom terapijom na gotovo prirodan način upravlja i tim hormonima.

Makar “zimska depresija” bez ikakve sumnje pogađa i mlade, istina je da ovi dani posebno teško padaju starijim osobama. Nerijetko je njihov čitav “unutrašnji sat” polako postao problematičan, a njihov noćni san je često isprekidan – “fragmentiran” kako za Deutsche Welle kaže Oster. Rezultat jest dojam kako im nikad nije dovoljno sna, bez obzira koliko vremena proveli u krevetu.

Ne za sve, ali za većinu nas…

I tu svjetlosna terapija može nešto pomoći: medicinari su postavili takve uređaje u više staračkih domova i mnogima se uspio popraviti taj njihov ritam gdje će tijelo znati kada je dan, a kada je noć. Svakako najgore što se tom “unutrašnjem satu” može učiniti jest vječito buljenje u ekran – bilo televizije ili računala. Terapeuti su se naslušali iskustava osoba koje tvrde kako “uz televizor odmah zaspu”. To može biti točno obzirom na televizijski program, ali to neće biti san koji će donijeti odmor.

Naravno terapija svjetlom nije lijek protiv svega, a za neke može biti i štetna: na prvom mjestu su tu oni koji ionako imaju neke probleme s očima, a već po prirodi šećerne bolesti koja može voditi i do oštećenja vida, dobro je i da takvi bolesnici radije tek malo prošeću po prirodnom, pa makar i sivom zimskom svjetlu. I kod uzimanja antibiotika se mogu stvoriti neželjene posljedice, a nije preporučljiva niti kod nekih ozbiljnih psihičkih oboljenja.

No u svakom slučaju bi tople zrake sunca – ili barem takvog umjetnog svjetla kod depresije trebale biti prvi izbor, daleko prije nego što se posegne za nekim psihofarmakološkim antidepresivom. Naravno, s izuzetkom čokolade. Ali, sunce ne deblja.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP