Umrla velika glumica Neda Arnerić, strasno je voljela kameru i Jugoslaviju

U 67. godini života preminula je velika glumica Neda Arnerić, jedna od najvećih glumačkih zvijezda bivše države. Njezino je tijelo u stanu u beogradskoj četvrti Vračar, pronašao njezin brat nakon što mu se ona neko vrijeme nije javljala na telefon.

Neda Arnerić ostat će upamćena po više od stotinu uloga u filmovima i televizijskim serijama, a svoju je bogatu karijeru započela još kao dijete. Tepali su joj da je “jugoslavenska Shirley Temple”, a redatelji su se doslovno otimali za nju.

Glumačku akademiju je upisala sa samo 16 godina, no nije ju nikad završila jer je tada postojalo pravilo da glumci s prve dvije godine akademije ne smiju nastupati u filmovima. S obzirom da je Neda dobivala jako velik broj ponuda od čuvanih redatelja, nije ih mogla odbiti pa je zapostavila studij. No ne zadugo.

Naime, iako je bila silno popularna i zaposlena, njezini roditelji su se bojali da neće imati što raditi kad jednom popularnost prođe, pa su je nagovorili da na Filozofskom fakultetu u Beogradu završi Povijest umjetnosti. Spomenimo i da je Neda tečno govorila engleski, talijanski, ruski i francuski jezik, a nastojala je naučiti i njemački.

Njezini glavni aduti bili su iznimna ljepota i glumački talent, a neki od kultnih naslova u kojima se pojavila su filmovi “Ko to tamo peva”, “Varljivo leto ’68.”, „Nedeljni ručak“, „Moj otac na određeno vreme“, „Priče preko pune linije“ i broni drugi. U nastavku pročitajte neke od Nedinih izjava koje je posljednjih godina dala za regionalne medije.

O filmu i teatru

Film i teatar su toliko različiti da ih uopće ne mogu uspoređivati. Meni je u teatru puno teže jer ne igram često i na moju sreću nisam ušla u šablonu. Stalno mi daju potpuno drugačije uloge i to me jako veseli. Film je, s druge strane, rastao sa mnom – počela sam s 13 godina. Odrasla sam s kamerom. Volim je, nekako sam srasla s njom. I moram priznati da mi je lakše snimati filmove. (Novi list, 2016.)

O filmu “Tko to tamo peva”

Bilo je veselo i zabavno. Nismo uopće imali novaca. To je bio jedan izrazito niskobudžetni film koji je snimljen u dvadesetak dana. Nismo ni sanjali da stvaramo remek-djelo. Skupili smo se, radili bez honorara jer nam se svidio Kovačevićev tekst. Svaki smo dan putovali na snimanje u Deliblatsku peščaru, tri sata tamo i isto toliko natrag, jer nismo imali ni za hotel. Naprosto su se sklopile kockice i nastao je kultni film. A glumačka ekipa je bila ekipa iz snova, ne samo da su bili veliki glumci, bili su i veliki ljudi. (Novi list, 2016.)

O djeci

Ma koliko sam željela da imam svoje dijete, skoro sam sretna što ga nemam. Podizati zdravo dijete u ovako nezdravim uvjetima zaista je nevjerojatna odgovornost. Ništa mi se ne sviđa ovaj 21. vijek, i bolje je što sam ušla u njega bez djece. (Glorija, 2019.)

O životu

Imam utisak da sam živjeli deset života, a ne jedan. I kao da imam 150 godina, a ne ovoliko koliko imam. Razvukao mi se taj moj život. (Lepa i srećna, 2016.)

O depresiji i suprugu

Iskreno, nemam mnogo teških, ružnih i loših iskustava u životu. Iako sam sklona depresiji, ali i ona prođe. Zatvorim se u kuću, i sa ni kim ne komuniciram i iščupam se, uz pomoć supruga s kojim sam 35 godina. On je meni sve, sin, brat, muž, tata, ljubavnik i prijatelj. Toliko sam sretna što smo izgurali zajedno. Bilo je tu raznih čudesa, nismo bili sveci, ali smo danas najveći prijatelji. (Telegram, 2017.)

O braku

Brakovi bez djece sasvim su drugačiji od onih s njima. Supružnici su mnogo više vezani jedan za drugog, otvoreniji, privrženiji. Jer kad ljubav rasipate na više strana ona se, na neki način, “umanji”. Ljudi sa djecom imaju problema kojih smo mi lišeni. Gojiti djecu, po mom mišljenju, veliki je i odgovoran zadatak. Partneri pomalo zaborave na odnos koji bi trebali imati jedno s drugim, uglavnom je sve podređeno djeci. Možda smo mi zato osjetljiviji, jer nismo očvrsnuli uz dječje probleme. (Novosti, 2019.)

O Jugoslaviji

Tu sam nepopravljiva. Može mi netko iznijeti milijun racionalnih razloga, ali smatram da je velika šteta što smo uništili tu veliku, jaku, poštovanu državu. Meni je cijeli život u tom prostoru bio lijep. Žao mi je što neki novi klinci neće to nikad osjetiti i baš nimalo mi se ne sviđa ovo 21. stoljeće. (tportal, 2019.)