Prati nas

Mozaik

Regija i Region

Hrvati vole ‘Žikinu dinastiju’, a navukli su se i na cajke; Srbi vole hrvatskog Alana Forda

Zašto ljubitelji ‘Alana Forda’ u Srbiji kao jedini legitimni prijevod priznaju onaj zagrebački? I je li Hrvatima ‘Žikina dinastija još smiješna? Koliko vica ima u jeziku? I zašto svi, i tamo i ovamo, vole cajke?

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Žikina dinastija

Miriše na novine, stare i nove, miriše na strip. Par kvadrata knjižare “Alan Ford” na Novom Beogradu su pribježište ljubitelja stripa. Jedan od njih, Vasa Pavković, u rukama drži prvi zagrebački broj o čuvenoj družini TNT. Vic nije samo u radnji stripa, vic je i u neponovljivom prijevodu koji je oduvijek bio posebno zanimljiv izvan Hrvatske, piše Deutsche Welle.

“I danas čitam ‘Alana Forda’ s nostalgičnim razlozima. U stvari, uživam i u prijevodu Nenada Brixyja jer ‘ako kaniš pobijediti, ne smiješ izgubiti'”, kaže nam Pavković i dodaje: “Možda je to isti sindrom kao kada su ‘Rokeri s Moravu’ bili jako popularni u Zagrebu s iskrivljenim dijalektnim govorom. Hrvatski govor koji je Brixy osmislio za junake iz ‘Alana Forda’ je po sebi zanimljiv, dinamičan i ludo komičan u odnosu na ono kako se govorilo u, recimo, Beogradu.”


Hvatati ili fatati?

Isti fenomen zatičemo i u Zagrebu, gdje se u stanu Darija Paviše (40) još od njegovih klinačkih dana gleda “Žikina dinastija”. “Na ovome je moja generacija odrasla”, kaže on. O povremenoj raspravi u Hrvatskoj treba li srpske filmove prevoditi kaže: “Mislim da bi se ljudi osjećali kao majmuni, da bi se uvrijedili da netko stavi titl.”

Koliki je utjecaj majstora Žike na Darija čujemo dok razgovara sa svojim sinom Markom, desetogodišnjim klincem, piše DW. Marko prati YouTube scenu iz cijele regije, odlično zna da je šargarepa isto što i mrkva, a supa isto što i juha. Dario mu dalje nabraja “srpske” riječi i pita: “Što znači recimo ‘fatam ribe’?” Pustili smo ga malo, ali smo mu onda otkrili da se ‘hvatam’ isto kaže i u Hrvatskoj i u Srbiji, a da ‘fatam ribe’ kaže samo majstor Žika.

Na drugoj strani Zagreba iz jednog tornja trešte nebrojene radijske postaje. Među njima i ona koja je izazvala najviše pažnje u posljednje vrijeme: Extra FM. Jer, tu se puštaju skoro samo ono što u Zagrebu zbirno nazivaju “cajkama” – od Ace Lukasa i Jelene Karleuše, do Saše Matića i Željka Samardžića.

Domaću glazbu puštaju kad nitko ne sluša

Pitamo sve u redakciji da li oni stvarno slušaju ovu muziku i u slobodno vrijeme? Naravno da slušaju, kakvo je to pitanje. Kažu, pola mladih u Zagrebu samo to sluša, svi popularni klubovi puštaju cajke. Po zakonu, doduše, moraju puštati i domaće izvođače, ali, kako nam kažu, njih stave na plejlistu u gluho doba noći.

“U startu smo mislili da će se netko buniti, ali smo se pozitivno iznenadili. Kad smo krenuli, srušio nam se online-stream, uključilo se preko trideset tisuća ljudi”, kaže nam mladi direktor radija Antonio-Luka Radanović. “Treba gledati u budućnost, a muzika povezuje ljude, širi pozitivnu energiju. Ako se netko želi opterećivati podjelama, to je njegov problem.”

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP