Prati nas

Mozaik

Izopćeni ili ne?

Može li se istovremeno biti katolik i mason, odnosno slobodni zidar?

Od 18. stoljeća naovamo pape su u 20 pravnih akata osudile masone, odnosno slobodne zidare kao pripadnike tajnog saveza, heretike i neprijatelje vjere.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Jurjevsko groblje u Zagrebu (foto: Siniša Bogdanić)

Hrvatsku potresa neviđeni skandal u kojem su po prvi puta na vidjelo izašli sukobi i tajne masonske zajednice. Zbog članstva u ovoj tajanstvenoj organizaciji, foteljom će platiti i glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić. Teme se je posredno dohvatio i Deutsche Welle koji postavlja pitanje: Može li se istovremeno biti katolik i mason, odnosno slobodni zidar?

“Loža i oltar” naziv je nove knjige Michaela Heinricha Weningera, austrijskog svećenika i suradnika u vatikanskom Vijeću za međureligijski dijalog, koja je predstavljena prošlog tjedna u Beču. On na oko 500 stranica objašnjava zašto je moguće istovremeno biti katolik i slobodni zidar. Priča da je, putujući po svijetu, uvijek iznova susretao slobodne zidare katolike: “Oni su mi govorili o svojim preispitivanjima savjesti i duševnim problemima glede pitanja hoće li zbog svog članstva zaista biti ekskomunicirani. I ja sam im mirne savjesti priopćio da to neće biti slučaj.”


Od 18. stoljeća naovamo pape su u 20 pravnih akata osudile masone, odnosno slobodne zidare kao pripadnike tajnog saveza, heretike i neprijatelje vjere. No činjenica je i da su mnogi antiklerikalno raspoloženi slobodni zidari igrali veliku ulogu u borbi protiv utjecaja Crkve na politiku, društvo i obrazovanje. Weninger je naglasio da se mora razlikovati između različitih vrsta slobodnih zidara te da se on u svojoj knjizi poziva na “regularne” lože pod pokroviteljstvom Velike lože Engleske, kojoj pripadaju i Ujedinjene velike lože Njemačke.

Otvaranje prema javnosti

U Njemačkoj danas ima oko 500 loža s nekih 15.000 članova. Pet velikih loža udruženo je u Ujedinjenu veliku ložu. U povijesti ove međunarodne organizacije mnogo toga se događalo u tajnosti. Pojedini aspekti su i dalje tajni, no organizacija posljednjih godina intenzivnije izvještava javnost o svojim aktivnostima. Tako, primjerice, lože u Berlinu otvaraju svoja vrata za posjetitelje tijekom “Duge noći muzeja”. Zanimanje je veliko.

Matthias Pöhlmann, savjetnik Evangeličke crkve Njemačke za sekte i svjetonazor, priča kako se u Njemačkoj postaje slobodni zidar: “Za prijam se prijavljuje u neku od lokalnih loža koja onda odlučuje glasovanjem. Mora se raditi o muškarcu na dobrom glasu, koji ima dobrog zagovornika i koji je slobodan u financijskom smislu te, kako kažu slobodni zidari, slobodan od poroka i ovisnosti.”

Pöhlmann objašnjava da postoje dva različita smjera u slobodnom zidarstvu: jedan se poziva na humanizam i naslijeđe prosvjetiteljstva, a drugi samog sebe više smatra misterioznim savezom.

Ambivalentan odnos Katoličke crkve i masona

Crkva dugo nije pravila razliku između “regularnih” loža i onih drugih, u kojima su djelomično vladali sektaštvo ili anticrkveno raspoloženje. Prema Weningeru, na svijetu ima oko dva milijuna katolika koji su članovi neke od “regularnih” masonskih loža.

U kasnim 60-ima prošlog stoljeća tadašnji je bečki nadbiskup, kardinal Franz König, razgovarao s austrijskim, njemačkim i švicarskim slobodnim zidarima. Ti su razgovori 1970. rezultirali zajedničkom izjavom u kojoj stoji da slobodno zidarstvo nije nikakva religija te da mu je s Katoličkom crkvom zajednička ljubav prema braći i ljudima. Nakon toga su crkvena prokletstva ostala još samo relikt iz povijesti.

Izmjene crkvenog prava iz 1983. više nisu sadržavale osudu slobodnih zidara, ali je dan prije njihovog stupanja na snagu Kongregacija za nauk vjere izdala deklaraciju u kojoj stoji da je stav Crkve prema slobodnim zidarima “nepromijenjen”, pa time i dalje vrijedi ekskomunikacija katoličkih članova slobodnih zidara. Pročelnik Kongregacije tada je bio kardinal Joseph Ratzinger, kasniji papa Benedikt XVI.

Weninger napominje da je to uvelo pomutnju, jer deklaracija ne igra nikakvu pravnu ulogu, ali ima određenu teološku težinu. Tako je crkveni stav prema slobodnim zidarima još uvijek ambivalentan. Weninger se nada da će se to promijeniti. Primjerak svoje knjige je poklonio papi Franji.

.

Show

Olja Balašević (61) pokazala zavidnu liniju i sportski duh

Olivera Balašević, supruga Panonskog mornara Đorđa i bivša profesorica tjelesnog, i sama se prihvatila pisanja. Njezin prvijenac “Planeta Dvorište” idealno je ljetno štivo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

“Svaka čast, kakvo tijelo i kakav skok”, “Prezgodna, prkosi vremenu”, “Jednom sportašica – uvijek sportašica” – samo su neki od oduševljenih komentara koji se mogu pročitati ispod najnovije Instagram objave Olivere Balašević, supruge Đorđa Balaševića koja je prije nekoliko tjedana napunila 61 godinu.

Doista, forma gospođe Olje je besprijekorna, no stoj na rukama te skok u bazen nije izvela tek tako već se usput prisjetila i jedne anegdote iz svojeg djetinjstva:


“Kupači sa obe strane reke kao i prolaznici preko mosta bili su, naravno, šokirani. Rekoh da sam bila  žgoljava, sićušna za svoje godine, pa je bilo  pravo čudo već i to  što toliko dete uopšte ume da pliva, a skok je sve ostavio bez daha. Sve osim mene, svom srećom. U odnosu na skokove koje sam kasnije činila u životu bio je krajnje jednostavan, na noge, sa vrlo niskim koeficijentom težine, kako bi to kasnije opisao moj trener Boris Pavlov, ali tih par sekundi  ne zaboravljaju se nikad. Bila sam laka kao pero, izronila sam takoreći još zaranjujući, kao zabačeni plutani plovak, i verovatno su posmatrači bili ushićeni, ali ni slučajno nisam bila uplašena, možda tek malo razočarana što nisam duže ostala u vazduhu. Dečaci iz dvorišta propustili su moj prvi skok, što sam uostalom i htela, lukavo isplivavši posle prvog skoka na drugoj strani,  samo da im ne bi palo na pamet da me  odgovaraju od sledećeg pokušaja. Okupili su se na obali uz prateći žamor koji je najavio da sam ponovo uz Radeta na ogradi mosta, i nisam bila sigurna da li mi to mašu ili se hvataju za glavu, ali sam izronivši dobro videla kako Zoran trčeći odlazi ka kući, u nameri da bar blagovremeno prijavi mami i time najveći deo neizbežne kazne prebaci na mene.”

Prelistajte galeriju fotografija u originalnoj objavi:

Ovaj tekst dio je iz Oljine knjige autobiografskih zapisa “Planeta Dvorište” objavljene prošle godine u kojem prepričava dosad nepoznate detalje iz svojeg ne uvijek lakog djetinjstva i pokazuje da riječima barata gotovo jednako vješto kao i njezin suprug Đole.

Nekako paralelno s objavom knjige (ne prve, već prve koju je imala strpljenja napisati, kako sama kaže), Olja se priključila i društvenim mrežama, točnije Instagramu, na kojem objavljuje isječke iz svoje knjige prisjećajući se djetinjstva i mladosti u Zrenjaninu.

Tražite li idealno ljetno štivo, možda je za vas upravo „Planeta Dvorište“, a usput možete vježbati skokove u vodu po uzoru na Oliveru.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP