Prati nas

Zdravlje

Natrijev hidrogenkarbonat

Žgaravicu i bol u žličici nemojte liječiti sodom bikarbonom

Gotovo da i nema osobe koja barem jednom u životu nije imala žgaravicu. Međutim, ono što je nejasno jest kada treba potražiti pomoć liječnika, a kada se možemo sami liječiti.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Sandro Bura

Žgaravica i bol u žličici među najčešćim su simptomima gastroenteroloških bolesti zbog kojih pacijenti traže liječničku pomoć, za Narodni zdravstveni list piše internist prof. dr. Goran Hauser, subspecijalist gastroenterologije.

To su znaci bolesti jednjaka i spoja jednjaka sa želucem. Funkcionalno, želudac i jednjak predstavljaju jednu cjelinu, ali anatomski se radi o dva organa odijeljena mišićnim zatvaračem. Starenjem i nepravilnim životnim navikama dolazi do postepenog slabljenja mišića između jednjaka i želuca zbog čega se kiseli sadržaj želuca povremeno diže prema jednjaku. To se javlja češće kod osoba s prekomjernom tjelesnom težinom i osoba sa sjedilačkim načinom života. Također, smetnje su učestalije s godinama, ali nažalost niti mlađe osobe, pa čak ni djeca, nisu pošteđeni ove bolesti. Osim održavanja normalne tjelesne težine, ne postoje druge preporuke koje pouzdano mogu smanjiti njenu učestalost.


Smetnje danju i noću

GERB ne dovodi do trajnih posljedica, osim u ljudi koji potpuno zanemare smetnje. Kao najteže komplikacije u neliječenih pacijenata mogu se pojaviti čir jednjaka s krvarenjem, suženje jednjaka kao posljedica zarastanja čira, ili čak karcinom završnog dijela jednjaka.

U početku dolazi do slabosti mišića između jednjaka i želuca, što dovodi do vraćanja kiselog sadržaja u jednjak. Osim vraćanja tog sadržaja, može doći i do vraćanja dijela želuca u prsište, što nazivamo hijatalnom ili želučanom kilom. Dakle, zbog nastanka prolaza u ošitu (dijafragmi) želudac “klizne” prema prsištu. U početku se vrlo brzo vrati natrag, ali bolest je sklona napredovanju, pa u kasnom stadiju dio, ili čak većina želuca trajno ostaje u prsištu, što dovodi do značajnih problema s gutanjem i prolaskom hrane.

Sluznica koja oblaže završni dio jednjaka nije prilagođena kiselom želučanom sadržaju, zbog čega u početku dolazi do blagog nadražaja, a potom i do značajnijih oštećenja sluznice. Tada se pojave smetnje koje pacijenti opisuju kao žgaravicu i/ili bol u “žličici”.

Kratkotrajno vraćanje kiselog sadržaja, koje se često javlja kod velikog broja ljudi, neće dovesti do značajnijih problema. Težina tegoba, a i posljedice koje se javljaju, razmjerne su duljini trajanja kontakta kiselog sadržaja želuca sa sluznicom jednjaka. Vraćanje sadržaja želuca u jednjak nakon obroka, ili same kiseline dok je pacijent natašte, može uzrokovati i neke smetnje koje pacijenti ne povezuju odmah s bolestima probavnog trakta. Obraćaju se za pomoć specijalistima za bolesti uha, nosa, grla ili pluća.

Naime, tijekom noći, kada je tijelo u vodoravnom položaju, izostaje učinak gravitacije pa se sadržaj iz želuca lakše “penje” prema jednjaku. Može se popeti do gornjih dijelova jednjaka i preliti u dišne putove te oštetiti osjetljivu sluznicu grla. U blažim oblicima osoba se ujutro budi s promuklošću i osjećajem “grebanja” u grlu, ili može imati smetnje koje podsjećaju na astmu i alergije gornjih dišnih putova.

Smetnje se u početku javljaju obično nakon obilnijeg obroka, a u kasnim fazama bolesti to može biti i natašte.

Štetna soda bikarbona

Gotovo da i nema osobe koja barem jednom u životu nije imala žgaravicu. Međutim, ono što je nejasno jest kada treba potražiti pomoć liječnika, a kada se možemo sami liječiti. Tegobe koje se javljaju mogu biti povremene, par puta godišnje, ali i učestalije (više puta mjesečno), pa sve do svakodnevnih i upornih žgaravica. Osobe kod kojih se smetnje javljaju više puta godišnje i/ili traju dulje od par dana neprekidno, trebale bi zatražiti liječničku pomoć.

U liječenju žgaravice postoji vrlo opasan “narodni lijek”, za kojim mnogi posežu nakon što mlijeko, suhi kruh, biljni čajevi, bademi i sl. zakažu, a to je soda bikarbona. Zamka sode bikarbone u tome je što ona gotovo trenutno ublažava simptome žgaravice i ljudima godi, ali štetni učinci te lužine višestruki su.

Najvažniji je štetni učinak ponovno, vrlo brzo vraćanje smetnji. Zbog toga je svakako treba izbjegavati. Ovisno o vašoj dobi, obiteljski će vas liječnik u početku liječiti sam ili, ako se radi o dugotrajnijim smetnjama, ili o osobi starije životne dobi, vjerojatno uputiti gastroenterologu.

Nama su na raspolaganju dijagnostičke i terapijske mjere kojima možemo pomoći i najtežim slučajevima. Vrlo ćete vjerojatno biti upućeni na endoskopski pregled jednjaka, želuca i dvanaesnika (ezofagogastroduodenoskopija – EGDS), čime možemo dobiti točan uvid u eventualna oštećenja sluznice jednjaka i otkriti promjene koje mogu voditi prema raku jednjaka. Tim se pregledom utvrđuje i postojanje hijatus hernije, ali za točno utvrđivanje veličine kile potrebno je obradu nadopuniti radiološkim metodama (akt gutanja i pasaža jednjaka) i mjerenjem tlakova jednjaka (manometrija jednjaka). Nakon obrade, pacijentu se preporučuje liječenje.

Potrebno je:

  • izbjegavanje jela i pića barem dva sata prije spavanja,
  • smanjivanje tjelesne težine,
  • redovito unošenje manjih obroka,
  • spavanje na povišenom položaju,
  • izbjegavanje gaziranih napitaka, nadimajuće i jako začinjene hrane, žestokih alkoholnih pića i pušenja.

Uz to, koriste se lijekovi koji smanjuju lučenje želučane kiseline (inhibitori protonske pumpe) ili je neutraliziraju (antacidi).

Ako su tegobe i dalje prisutne, sluznica trajno oštećena, ili ako je želučana kila velika, u obzir dolazi i kirurško liječenje. Digestivni kirurzi KBC-a Rijeka s uspjehom operiraju pacijente laparoskopskom tehnikom i time zbrinjavanju i najkompliciranije slučajeve. Zaključno, GERB i hijatalna hernija česti su poremećaji. Uzrok bolesti najčešće se ne može nedvojbeno utvrditi, pa time niti bolest spriječiti, ali preventivnim se mjerama tegobe mogu značajno umanjiti. Kod ostalih pacijenata primjenjujemo lijekove, ili čak operativno liječenje. 

.

Zdravlje

Što treba imati u kućnoj ljekarni, a koje lijekove treba odmah baciti?

U kućnim ljekarnama nađe se svačega, no s lijekovima valja biti oprezan i prije uzimanja se konzultirati s liječnikom.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Andoli, aspirini, analgetici, razni vitamini kojima je odavno istekao rok trajanja, onda antibiotici koje nismo popili do kraja, a “šteta da se bace jer nikad ne znaš”…

Ukratko, u kućnim apotekama nađe se svega i svačega. Zbog koronavirusa su ladice s lijekovima dopunjene i dodatnim preparatima koji bi nam trebali pomoći da prebolimo nesretni virus ako ga na koncu ne uspijemo izbjeći.


No od kolike su doista koristi sve te stvari koje čuvamo u kućnim ljekarnama? Je li što od toga štetno i što bi zapravo obavezno trebali imati u svojim domovima sad kad nam osim sezonske gripe i viroze prijeti i taj nesretni COVID-19? Pitali smo to liječnika opće prakse Milana Mazalina.

“Kao prvo, ljudi kod kuće uopće ne bi trebali imati previše raznih lijekova jer kućna apoteka ne bi trebala izgledati kao prava, a upravo to, nažalost, mnogi nastoje napraviti. Za to nema razloga, jer većinu lijekova ionako treba uzimati tek nakon dogovora s liječnikom ili barem farmaceutom” kaže doktor Mazalin.

Temperaturu ne treba odmah snižavati

Ono što bi ipak bilo preporučljivo imati za prvu ruku je nešto za snižavanje temperature, no i tu valja biti oprezan.

“U zadnje vrijeme za snižavanje temperasture najviše preporučujemo lijekove na bazi paracetamola, a ponekad se mogu uzimati i neki antireumatici. Doduše, nekim ljudima taj paracetamol ne uspije baš skinuti temperaturu jer je manje potentan, ali je bolji za ljude kojima bi, recimo, ibuprofen mogao izazvati neke gastro tegobe. No ni paracetamol nije bezazlen jer može oštetiti jetru”, kaže doktor Mazalin i naglašava da čak ni lijekove za snižavanje temperature ne bi trebalo uzimati po vlastitom nahođenju.

“Čak ni te lijekove za temperaturu ne treba uzimati bez konzultacije, niti temperaturu uopće treba skidati čim se pojavi i ako iznosi oko 37-38 Celzijevih stupnjeva. Temperaturu nižu od 38 ne treba skidati jer ona i služi za zaštitu od infekcija i kao pokazatelj u kojem smjeru čitav infekt ide. Na primjer, ako rano krenemo skidati temperaturu, onda temperatura nije odradila što je trebala, osjećamo se dobro, a zapravo još nismo zdravi”, kaže doktor Mazalin.

Od kapi za nos bolja je fiziološka otopina

Od drugih lijekova dobro je imati nekakve kapi za nos, iako niti s njima ne treba pretjerivati.

“Bolje su razne otopine morske vode i varijacije na temu tih fizioloških otopina za nos koje rade toaletu nosa, olakšavaju izbacivanje svih tih nakupljenih stvari u nosu pa tako i virusa. To se pokazalo dosta korisnim i u slučaju koronavirusa gdje je naročito važna vlažna sluznica koja je tako otpornija. Klasične kapi za nos mogu se koristiti u slučaju jakog začepljenja nosa, no tek neko kraće vrijeme i uz oprez jer mogu izazvati oštećenje nosne sluznice”, kaže doktor Mazalin.

Kod ljudi koji imaju proljev nisu loši ni probiotici, a za suhi kašalj dobro je imati nešto protiv kašlja, sirup ili pastile i to je zapravo sve što bi ljudi trebali imati u kućnim apotekama, kaže doktor.

Antibiotike se ne smije uzimati na svoju ruku

“Važno je naglasiti da treba izbjegavati imati u kući antibiotike jer za to doista nema nikakvog razloga. U zadnje je vrijeme nastala nekakva pošast oko azitromicina i deksametazona… Čim se u medijima pojavi neki lijek koji potencijalno pomaže kod COVID-19, odmah krene veliki interes. No kao prvo, problem je u tome što čovjek ne smije na svoju ruku uzimati takve lijekove, a drugo, bilo je dosta slučajeva u kojima se naknadno ustanovilo da ti lijekovi ne samo da nisu korisni nego su i štetni. Moj savjet je da se nikako ne nasjeda tim poluinformacijama kojima smo u zadnje vrijeme zatrpani i koje onda slijedimo u želji da se nekako zaštitimo”, kaže doktor Mazalin.

Vitamin D uzimati oprezno

U posljednje je vrijeme bilo dosta govora i o vitaminu D koji pomaže optimalnoj funkciji imuniteta, no i tu doktor Mazalin savjetuje oprez. “S D vitaminom treba biti oprezan. Iako ima dosta ljudi koji imaju deficit tog vitamina, to je ujedno i vitamin koji se može nagomilavati u organizmu pa možemo doći u stanje hipervitaminoze što također nije dobro. Tako da ga treba uzimati sa zrnom soli, što bi se reklo, odnosno ne napamet.”

Slična je stvar, kaže doktor, i s vitaminom C koji je jedno vrijeme bio jako popularan. “Istraživanjima se nije dokazalo da je pojačano uzimanje C vitamina korisno kod respiratornih infekata. Ako ćemo ga uzimati, bolje je držati se nekakvih prirodnih izvora, a vitamine u obliku tableta treba uzimati samo onda kada se dokaže njihov nedostatak u organizmu. Osim toga, i oni mogu biti loši za želudac”, kaže doktor Mazalin.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP