Prati nas

Vijesti

Potres u vrijeme epidemije

Dan kad se tresao Zagreb: Svjedočanstva Zagrepčana o najjačem potresu u 140 godina

22. ožujka 2020. godine, baš usred epidemije koronavirusa, Zagreb je pogodio razorni potres. Ljudi su se našli suočeni s nemogućim izborom: kako se evakuirati i pomoći unesrećenima i istovremeno paziti da se ne zaraze. Ovako su potres doživjeli neki naši sugrađani…

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Branimir Balogović/Unsplash

“Da sam gledao film u kojem usred globalne epidemije ljude zadesi još i potres, ocijenio bih ga s mršavom dvojkom!” opisao je jučerašnje događaje jedan komentator na Twitteru i tako možda i ponajbolje sumirao svu bizarnost događaja koji su zadesili Hrvatsku.

Jer da se razorni potres dogodi baš u jeku epidemije i to u trenutku kad su mjere zaštite podignute na najvišu razinu, doista je nevjerojatno. Ali svi smo već naučili da stvarni život zna biti čudniji od bilo kojeg romana ili filma.


U nedjelju rano ujutro strahovita buka probudila je usnule Zagrepčane. “Što je to? Što je to?”, pitali su se dok su bosi i zbunjeni bauljali po stanovima. Potres! I to vrlo snažan! Nekoliko sekundi strašne buke i trešnje, a onda – mir. No tek tad srce je počelo bjesomučno udarati i znoj oblijevati čela. Što sada napraviti? Čekati ili bježati iz stanova glavom bez obzira?

Pred zgradama su se počeli okupljati ljudi, virusu unatoč. Držanje distance sada se činilo posve neizvedivim. Nije prošlo mnogo vremena, a tlo se ponovno zatreslo i iz kuća istjeralo i one hrabrije koji su mislili da će sve završiti samo na jednom potresu. Ali to gotovo nikada nije tako.

Uskoro je stiglo izvješće: Zagreb je nedjelju u 5:24 pogodio potres jačine 5,5 stupnja po Richteru, a nakon njega uslijedio je nekoliko slabijih te opet jedan jači, snage 5,0 stupnja po Richteru. Epicentar je bio na dubini od 10 kilometara na širem području Kašine.

Najviše štete nastalo je u samom središtu grada. Logično, jer ondje su i zgrade najstarije. Hrvatsku i svijet su ubrzo obišle fotografije razorene hrvatske metropole, a najpotresniji je bio prozor majki koje s tek rođenim bebama stoje ispred Petrove bolnice iščekujući nove udare.

Nadležne službe ubrzo su izašle na teren te se grad već u ranim poslijepodnevnim satima počeo vraćati u normalu – ako se normalom uopće može nazvati situacija u kojoj je ljudima zbog epidemije značajno ograničeno kretanje i svaki društveni kontakt.

Čuvajte se i pomozite jedni drugima – ali čuvajte razmak. Tako je glasio glavni savjet, ali kako to uopće izvesti?

Evo kako su potres doživjeli i što su neposredno nakon udara napravili neki naši sugrađani:

Marija (62), Srednjaci

“Živim na 17. katu nebodera u Ulici braće Domany i mi smo se već nakon što je završio prvi potres, sjurili niz stepenice na ulicu. Tamo smo dočekali drugi udar. U stanu je bila takva buka da nam se činilo da se čitav neboder ruši. Sa sobom nismo uzeli doslovno ništa. Samo jaknu s vješalice. A kasnije se muž vratio u stan po dokumente i novac. U parkiću ispred nebodera smo proveli oko tri sata. Nismo znali što ćemo pa smo čekali, a kad su se susjedi počeli vraćati u stanove, vratili smo se i mi. Nismo imali drugu opciju. Jedan susjed, arhitekt, rekao nam je da su ti neboderi dosta solidno građeni i da su sigurni, iako su tako visoki. Nadam se da je to istina. Nemam što drugo nego se nadati.”

Tomislav (47), Knežija

“Već na prvi udar, žena i ja smo uzeli djecu i istrčali van. Sjeli smo u auto i tako proveli neko vrijeme. U park ispred zgrade je sišlo dosta susjeda, ali, moram primijetiti, svi su se držali podalje jedan od drugoga ili su isto sjeli u svoje aute. Nismo znali koliko će to sve trajati i hoće li biti još potresa, a kako smo već bili u autu, krenuli smo se provozati i napuniti gorivo. Ali na tu ideju s gorivom došli su i svi ostali tako da je na pumi bila strahovita gužva i ljudi su stajalu u kolonama koje su se protezale sce do ceste. Čitava jedna vozna traka bila je zauzeta autima koji su čekali u redu za gorivo. Kad smo napokon došli na red i natankali rezervoar, uslijedio je novi šok. Kartice nam nisu radile i nismo mogli platiti gorivo pa smo zaposlenicima ostalili osobnu iskaznicu i vratili se kući po novac. Skupili smo nešto eura i kuna i jedva platili račun. Kasnije su nas iz banke obavijestili da je zbog potresa došlo do poremećaja u kartičnom poslovanju i nije se moglo plaćati karicama. Na sve to, još i šok da nešto ne valja s računom i da ne možeš do gotovine. Vratili smo se kući oko podneva.”

Milan (70), Trešnjevka

“Kad je zatreslo, mislili smo da se kuća ruši! Žena i ja smo izašli van na cestu onako u kućnim šlapama i pidžamama. Samo smo na brzinu navukli jakne. Vani smo dočekali i onaj drugi potres. Strašno je to bilo! Ne sjećam se takvog potresa! Kad se malo smirilo, žena se vratila u stan i uzela dokumente i još neke stvari, sjeli smo u auto i zaputili se u Garešnicu. Tamo imamo vikendicu. Putem smo stali i kupili nešto stvari i hrane i sad smo tu. Zasad se ne vraćamo u Zagreb. U karanteni možemo biti i ovdje.”

Ljerka (75), Centar

“Strašno! Strašno! Ni sada još ne mogu doći k sebi! Čitav stan se ljuljao, knjige su popadale s polica, luster se njihao tamo-vamo, a čulo se i neko krckanje. Užas! Kad je zatreslo, izašla sam na stubište gdje su bili još neki susjedi. Imam divnu jednu gospođu koja živi u stanu pokraj mojega. Ona mi je puno pomogla i uzela moj kaput. Ja se ničeg nisam sjetila. No kaputa, ni dokumenata, ničeg. Ubrzo me zvala kći i došla po mene. Sad sam kod nje jer je naša zgrada jako oštećena i pitanje je hoćemo li se moći vratiti. Ne mogu vjerovati što me snašlo pod stare dane. Ne znam hoću li više ikada moći ući u svoj stan!”

.

Vijesti

Epidemiolog Venus komentirao je štetna naklapanja da koronavirus ne postoji

Ljudi ne vjeruju političarima pa onda ni nikome drugome. Predsjednik je koronu usporedio s karijesom, podsjeća dr. Venus.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Dr. Miroslav Venus, predsjednik Društva epidemiologa Hrvatske, kaže da je pred slomom živaca. Svi ga zovu, danju i noću, kad im padne na pamet. Građane zanima što kad punica mora iz Austrije na sprovod u Srbiju, stožeri pitaju za situaciju na terenu, političari očekuju da se epidemiološka slika prilagođava njihovom rasporedu. Pa ih malo vole, pa ne vole, čas ih slave, čas kleveću. Bilo bi im za sve to, kaže, svejedno, samo kad bi ih slušali. A slušaju ih rijetki. Ni u svom “dvorištu” ne može napraviti reda, piše Jutarnji list.

Kaže, ljute ga – svi! “Recimo, postoje dvije vrste potencijalnih pacijenata. Veliki paničari, što nije dobro, ali oni se barem brinu. No drugi su puno gori. Pobornici teorija zavjere, koji još i dan-danas, nažalost, ne vjeruju da virus i COVID-19 postoje. Govore da je izmišljotina, da će odbiti cjepivo kad stigne. I to prilično zabrinjavajući postotak njih. Jedna anketa koju sam vidio u medijima govori o čak 40% antivaksera. Ne bi me iznenadilo da je brojka prilično točna”, objašnjava dr. Venus.


“Kažite supruzi preminulog da koronavirus ne postoji”

“Svakome tko mi priča da je to neka zavjera i laž, kažem, evo sjedni sa mnom u auto, pa ću te odvesti tu najbliže do obitelji u kojoj su muž i žena oboljeli, gospođa je ozdravila, suprug je umro. Njegova je tetka bila smještena u Domu za starije Koprivnica, završila je u bolnici sa ženom zaraženom Covidom-19. O.K., ne mogu liječnici sve znati, ali nisu trebali tetu pustiti iz bolnice. Oboje su se zarazili. Gospođa je prva dobila simptome, on ih uopće nije imao, kad ih je dobio uskoro je i umro. Te bih filozofe koji izmišljaju da COVID-19 ne postoji odveo supruzi pa da im ona iz prve ruke ispriča kako su ona i suprug prošli.”

“Ili ih odvesti na kliniku gdje su oboljeli prikopčani na respirator. Nije to problem samo zdravstva, nego društva generalno. Ljudi su nepovjerljivi. Sve manje vjeruju liječnicima, ali ne vjeruju više ni u instituciju predsjednika, Vladu, suce, pa ni epidemiolozima. Više vjeruju dr. Googleu nego svom liječniku. Ljudi ne vjeruju političarima pa onda ni nikome drugome. Predsjednik je koronu usporedio s karijesom”, analizira fenomen glupih teorija koje nas preplavljuju od samog dolaska koronavirusa u Europu.

“Predsjednik Milanović šteti”

O predsjednikovoj usporedbi s karijesom Venus kaže: “Hmmm, da izaberem riječi. Dakle, nema smisla prema instituciji koja je to izjavila reći da priča gluposti. To je bilo jako površno i nespretno rečeno. U konačnici takve tvrdnje rezultiraju urušavanjem povjerenja ljude u nas epidemiologe. Najpristojnije mogu reći što su rekli i kolege, da ne zna nikoga tko je umro od dijagnoze karijesa, a od COVID-19 u svijetu je umrlo više od pola milijuna ljudi. Ponavljam, ja još uvijek vjerujem u institucije, bez obzira na to što u njima sjede ljudi, a ljudi su od krvi i mesa. Mogu biti svakojaki i imati vlastito mišljenje. Ali, kad institucije izražavaju skepsu i to na vrlo paušalan način, to je problem. Izjaviti takvo što, samo zato jer ti je novinar tutnuo mikrofon pod nos… Jako nam to šteti.”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP