Prati nas

Zdravlje

Hrana u doba korone

Ne, češnjak ne štiti od koronavirusa. Ali hranom si ipak možemo pomoći

“Kako napisati kvalitetan tekst o hrani koji će doprijeti do čitatelja, sada, u vrijeme pandemije? Sada, u doba kada se cijeli svijet suočava s potpuno novom situacijom koja mijenja tijek povijesti? Sada, kada su lažne informacije još virulentnije od samog virusa?”

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: Edgar Castrejon/Unsplash

“Tjednima već čitam objave mojih prijatelja i kolega nutricionista gdje pružaju čitateljima savjete kako se hraniti u ovo doba infekcija virusima”, piše Sandra Zugan, magistrica nutricionizma.

“Njihove uratke mogu podijeliti u dvije grupe: u grupu kada smo mislili da je COVID-19 mala beba, te u grupu kada smo shvatili da je vrag odnio šalu (barem dio nas je to shvatio, jer još uvijek u tramvaju sretnem neke pojedince koje malo sporije kopčaju pa se namjerno zakašlju ljudima u lice i umiru od smijeha).


No vratimo se mi našim tekstovima o hrani. Kako se situacija u ljekarnama i dućanima zahuktavala, sa svakim novim tekstom mojih kolega, pomislila sam zadivljeno u sebi: ‘Đizs, kako im ne bih htjela biti u koži’. Kako napisati kvalitetan tekst o hrani koji će doprijeti do čitatelja, sada, u vrijeme pandemije? Sada, u doba kada se cijeli svijet suočava s potpuno novom situacijom koja mijenja tijek povijesti? Sada, kada su lažne informacije još virulentnije od samog virusa?

Sada, čitamo da se toplom vodom, propolisom i češnjakom možemo zaštiti od COVIDa-19? Molim vas da trajno izbrišemo ovu lažnu informaciju iz glave, kao što se i moramo pomiriti s činjenicom da Cristiano Ronaldo ipak nije ustupio svoje hotele liječnicima kako bi liječili oboljele. Šteta. I sama priznajem da je to zvučalo jako dobro.

No svemir se ubrzo pobrinuo da sama otkrijem kako kvalitetno pružiti savjete o prehrani, sada, u doba pandemije. Hvala Barbara! Više nego ikada prije, osvjestili smo koliko je važno naše ponašanje spram drugih kako bi usporili širenje zaraze. Naše ponašanje za stolom je jednako toliko bitno. Dvije stvari valja imati na umu…

Prvo: higijena u kuhinji. Vodimo računa da nam je kuhinja čista. Hranu čuvamo u hladnjaku. Posebno onu lako kvarljivu. Tartar može pričekati bolje dane. Prednost dajemo kuhanoj hrani. Riba i meso neka budu dobro pečeni. Voće i povrće temeljito oprano. Zvuči banalno, znam, ali ponekad one najbitinije stvari su upravo one najjednostavnije.

Drugo: dobar imunitet. Žao mi je što o našem imunitetu nismo toliko pričali u prošlosti, no iz cijele ove situacije izlazimo mudriji. (Nadam se). Sada znamo koliko nam je bitno hraniti naš imunološki sustav u tijelu kako bi nas branio od virusa, bakterija i tumora. Nedovoljan unos vitamina, minerala i proteina narušava naše imunološke obrane. U to budimo sigurni. Prije nego u ljekarni posegnemo za multivitaminom (što je sasvim u redu izbor sada), krenimo od našeg tanjura.

Sjetite se ove zlatne formule: prehrana prirodno bogata hranjivim tvarima + dodaci prehrani. Nikako dodaci prehrani umjesto prehrane prirodno bogate hranjivim tvarima. Ni dandanas nije osmišljena pilula koja može zamjeniti naše zdrave navike. Nikada ni neće.

Koja je to hrana koja pomaže našem imunološkom sustavu? Otkrit ćemo to u 3 koraka.

1. Korak

Ove dane kada sate i sate provodimo doma, lako bi mogli upasti u iskušenje da utjehu od dosade nalazimo u raznim slatkišima, keksima, kolačima, čokoladama koji su male energetske bombe, ali nutritivno gledano jako siromašne.

Neće nam pružiti vitamine, ni mineralne tvari, ni omega 3 masti ni antioksidanse: goriva za naš imunitet. Par kocaka tamne čokolade, sezonsko voće i prepečeno orašasto voće su sjajna kombinacija za desert koji će zadovoljiti okusne pupoljke, ali i podržati potrebe našeg imuniteta koji nikada kao do sada nije trebao biti jak.

S jedne strane, ne želimo sada nakupiti višak masnih jastučića jer s debljanjem nam imunitet slabi, no s druge strane apsolutno izbjegavamo post. Ovo nije vrijeme za post koji bi nam sada također oslabio imunitet. Debljanje i post su sada 2 strane iste kovanice.

Uporište ćemo naći u Mediteranskoj prehrani. Apsolutnoj pobjednici među svim prehranama u svijetu. Neka se svaki dan na tanjuru nađe sezonsko voće i povrće (smrznuto povrće koje ćemo upakirano naći u dućanu je također sjajan izbor), riba, grah, tjestenina i žitarice od cjelovitog zrna, obični jogurt ili mlijeko, orašasto voće, laneno ulje, bučino ulje i maslinovo ulje. Jela na kraju kuhanja slobodno začinimo paprom.

Što se začina tiče: češnjak nas definitivno neće izliječiti od COVIDa-19. Ono što će češnjak napraviti, kao luk i poriluk, je pomoći našem imunitetu da se prije riješi neželjenih bakterija i virusa koji bi se htjeli nastaniti u nama, ali im tu nije mjesto. To su naši blagi prirodni antibiotici. Med na kraju: što je tamniji, to je zdraviji.

2. Korak

Vodimo računa da pijemo dovoljne tekućine: vode i biljnih čajeva bez dodatka šećera. Sa šalicom svježe pripremljenog zelenog čaja ne možemo pogriješiti. Topli čaj nam neće ubiti COVID-19, ali će dobro hidrirati tijelo, što je od posebno velike važnosti ako nam je temperatura blago povišena. Kako ćemo znati jesmo li unijeli dovoljno tekućine? Boja naše mokraće nam to može otkriti. Ako je boja naše mokraće poput boje limunade, unijeli smo dovoljno tekućine. Postoje 2 formule koje nam pomažu izračunati koliko tekućine popiti u jednom danu.

Prva kaže: 1 ml tekućine po 1 kcal energije (kilokalorija iliti ono što mi u svakodnevnom govoru nazivamo kalorijom).

Druga, meni draža, kaže: 30 ml tekućine po 1 kg mase našeg tijela.
Prisjetimo naše bake i djedove da piju dovoljno. Njima je taj savjet najpotrebniji kako im se s godinama gasi osjet žeđi. S godinama također im opadaju zubi. Stoga nam tekućina za starije članove obitelji ima jednu dodatnu ulogu: omekšati hranu kada ne mogu dobro žvakati. Miksat ćemo povrće zajedno s juhom, pripremiti smoothie ili kompot od njihovog omiljenog voća.

3. Korak

Nakon što smo se potrudili da svaki dan svom tijelu pružimo hranu koja je prirodno bogata hranjivim tvarima, možemo ljekarnike upitati da nam pri kupnji savjetuju kvalitetan dodatak prehrani koji podržava funkcije našeg imunološkog sustava.

Struka je jednoglasna po tom pitanju. Preporučamo sljedeće vitamin i minerale: vitamin D (1000 – 2000 I.U/ dan), vitamin C (2x 500 mg/ dan), cink (5-15 mg/dan) i selen (50 -100 mcg/dan).

Sada kada više vremena provodimo u zatvorenom, postoji mogućnost da nam u tijelu zafali vitamin D. Kada su nam razine vitamina D u krvi snižene, naš imunitet ulazi u stand by, i tako uspavanom, lakše mu se potkrade patogeni virus ili bakterija. Osim vitamina, provjereni učinak na jačanje imuniteta (iliti imunostimulacijski učinak) imaju ekstrakti 2 biljaka.
To su ehinacea (crvena rudbekija) i astragalus (kozlinac). Ukoliko bolujemo od autoimunih bolesti (kao što su Hashimotov tireoiditis, celijakija. psorijaza,…), ehinacea i astragalus nikako nisu za nas. U tom slučaju vitamini i minerali su prvi izbor.

Bitni prijatelji našeg imuniteta jesu također: kurkumin, beta glukani iz ljekovitih gljiva, ginseng i probiotici. Nedavno su im se pridružili i HMO – oligosaharidi iz majčinog mlijeka. Koji je izbor najbolji za nas, u kojoj dozi, pitat ćemo naše ljekarnike i nutricioniste. Ovo nisu bomboni.

Nakon što smo zajedno prošli sva 3 koraka, želim se, za kraj, na trenutak vratiti u prošlost kada sam učinila prvi korak mog putovanja kao nutricionist. Sjećam se tog trenutka kao da se jutros desio. Na prvom satu mikrobiologije, prvi citat koji je profesor Delaš podijelio s nama studentima, glasio je ovako: ‘Mikrobi su svugdje, mikrobi su svemoćni, mikrobi će imati posljednju riječ.’ (Louis Pasteur, 19. stoljeće)

Tada mi je ta izjava zvučala tajnovito, skroz cool. Danas, deset godina poslije, počinjem uviđati pravu dubinu koja se krije iza Pasteurovih riječi. Cijela je ljudska vrsta u ovom trenutku stala. Natjerani leđima uza zid. Nas, evolucijski najnaprednija živa bića na svijetu, upravo je zaustavio jedan virus. Virus, kao najjednostavniji oblik života.

Virus koji ne jede, ne pije, ne raste. Potiče nas malo na razmišljanje. Je li stiglo vrijeme da preispitamo dosadašnje prioritete u našem ekosustavu (makrookolini) kao i u našim međuljudskim odnosima (mikrookolini)? Moguće da nam je stiglo prvo upozoranje, upravo iz našeg ekosustava. Hoćemo li sada krenuti u boljem smjeru?

Svo ovo vrijeme smo konstantno bili okruženi masom ljudi, u kojoj gotovo nitko nije primjećivao nikoga. Usamljeni u masi. Kako je naglo osvanuo obrat situacije. Sada smo više manje izolirani u našim domovima, neki od nas čak u karanteni, a ipak nikada toliko u mislima povezani jedni s drugima. Može li nas briga o vlastitom zdravlju kao i o zdravlju najosjetljivijih ljudi oko nas, potaknuti da izgradimo svijest o jednom kolektivnom zdravlju na zemlji, uključujući i zdravlje same zemlje koja nam pruža život? Odgovor ovisi o nama.”

.

Zdravlje

Koronastatistike: Kolike su šanse za preživljavanje na respiratoru?

Sva ranija istraživanja, piše NPR, sugeriraju da će pacijenti koji boluju od COVID-19, jednom kad ih spoje na respirator, na strojnom disanju ostati tjednima. A čim duže primaju mehaničku potporu disanju, tim je manja šansa za preživljavanje.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Imamo 5 ljudi između 35 – 45 godina na respiratoru, teško su bolesni. Ne smijemo se igrati. U ratu smo svi sjedili zatvoreni mjesecima. Zar ne možemo sada u komforu svog doma, sa svim onim što imamo, izdržati jedno vrijeme?” izjavila je ravnateljica zagrebačke Klinike za infektivne bolesti “Frab Mihaljević” Alemka Markotić.

“Bolesnici na respiratorima su ovisni o aparatima, njihov život, nažalost, ovisi o koncu, ovisi o njihovom imunološkom sustavu, o kondiciji, o različitim bolestima, puno je veći rizik da ti bolesnici završe loše, naročito oni koji imaju neke kronične bolesti ili su pretili imaju šećer, visoki tlak”, objasnila je Markotić sinoć na HRT-u.


Većina pacijenata koji završe na respiratorima, javlja istovremeno NPR, neće preživjeti. A mnogi koji će živjeti, ne mogu se skinuti s aparata za disanje. Pokazuje to nekoliko manjih istraživanja provednih u Sjedinjenim Državama, Kini i Europi.

“Jako brine podatak da puno pacijenata koji zahtijevaju mehaničku ventilaciju ne izađe iz bolnice”, kazala je za NPR Tiffany Osborn, specijalistica za intenzivnu njegu sa Sveučilišta Washington. To potvrđuje i Negin Hajizadeh, specijalist pulmološke intenzivne njege: “Imali smo nekoliko pacijenta u Northwell bolnicama koje smo skinuli s respiratora, ali većinu ne možemo skinuti.”

Najveće istraživanje o mortalititu pacijenata zaraženih koronavirusom spojenih na respiratore dolazi iz ustanove “Intensive Care National Audit & Research Centre” u Londonu. Ono pokazuje da je od 98 pacijenta na respiratoru samo 33 otpušteno živo. Brojke koje dolaze iz kineskog Wuhana još su gore; samo su tri od 22 osobe na respiratoru preživjele. Analiza iz Washingtona pokazuje da je od 18 pacijenata koji su stavljeni na respirator, njih devet preživjelo, no samo ih šestero može samostalno disati.

Sva ranija istraživanja, piše NPR, sugeriraju da će pacijenti koji boluju od COVID-19, jednom kad ih spoje na respirator, na strojnom disanju ostati tjednima. A čim duže primaju mehaničku potporu disanju, tim je manja šansa za preživljavanje. “Ne znamo od kakve će pomoći biti respiratori”, kaže Osborn. “Oni mogu pomoći da kratkotrajno pacijenta održimo na životu, nismo sigurno da je to moguće na dugo vrijeme.”

Podsjetimo, i Alemka Markotić je ispravila svoja očekivanja o trajanju mehaničke ventilacije pacijenata koji boluju od COVID-19. Ranije je tvrdila da će ona trajati od 7 do 10 dana, no stečeno iskustvo pokazuje drugačije. “Dosadašnja iskustva pokazuju da se može očekivati da će teži slučajevi provesti dva do tri tjedna na respiratoru”, kaže ravnateljica Klinike za infektivne bolesti “Fran Mihaljević”. Hrvatska je s jučerašnjim danom imala 35 pacijenata spojenih na respiratore.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP