Prati nas

Nema predaje

Ne, djeca iz grčkih kampova ne govore da će vas zaklati, riječ je o snimci iz ‘malog kalifata’

Riječ o zloglasnom kampu al-Hol na sjeveru Sirije (a ne Grčke) u kojem su iza žice, u svojevrsnom zatvoru i nehumanim uvjetima, smještene ISIL-ove udovice i njihova djeca, a među njima su i brojne Europljanke.

Siniša Bogdanić

Objavljeno

|

screenshot: Sky News

“Ubit ćemo vas klanjem. Poklat ćemo vas”, kazao je u kameru Sky Newsa dječak velikih tamnih očiju. “Kako izliječiti um poput ovoga”, upitao se novinar svjestan da je ovo dijete žrtva. Sve je emitirano u prilogu nazvanom: “Zaklat ćemo vas” – djeca iz ISIL-ovog kampa u Siriji, a koji na Youtubeu Sky Newsa stoji od studenog 2019. godine.

U tekstu portala Paraf.hr koji se dijeli na društvenim mrežama, navodi se da je riječ o “dražesnoj djeci koju ćemo mi udomiti” pa se nadalje tvrdi da je “novinar Sky News-a, Mark Stone, posjetio jedan od izbjegličkih kampova u Siriji gdje živi više od 70.000 ljudi”.


“U njima je i više tisuća djece čiji su roditelji poginuli boreći se na strani radikala tzv. Islamske države”, navodi portal u tekstu kojega na našoj Facebook stranici dijele zagovaratelji mržnje i protivnici nakane Vlade RH da pomogne djeci bez pratnje iz kampova u Grčkoj.

To nije “jedan od izbjegličkih kampova”, a nije ni u Europi

A zapravo, ne radi se samo o “jednom od izbjegličkih kampova”, već je riječ o zloglasnom kampu al-Hol na sjeveru Sirije (a ne Grčke) u kojem su iza žice, u svojevrsnom zatvoru i nehumanim uvjetima, smještene velikim dijelom ISIL-ove žene i njihova djeca, što novinar u priloženom videu jasno naglašava. Među njima su i brojne Europljanke. Prema dostupnim podacima, ograđeno je 20 tisuća žena i oko 50 tisuća djece. Oni formalno nisu izbjeglice koje bježe od progona, a čuva ih 400 naoružanih pripadnika Sirijskih demokratskih snaga. Nedaleko ovog logora nalaze se zatvori u kojima Kurdi drže tisuće boraca ISIL-a.

Europljanke u limbu

Kao što smo rekli, u kampu al-Hol žive i brojne žene europskog porijekla koje su se udale za ISIL-ove borce. To su takozvane ISIL-ove mladenke. Dio njih u međuvremenu postale su ISIL-ove udovice, kojima, razvidno je to iz političkih odluka i medijskih objava, matične države brane povratak, sude im, a nad njima se obavljaju i temeljite sigurnosne provjere.

New York Times tako u rujnu 2019. godine piše da je unutar žice oko 10 tisuća strankinja iz 50 zemalja koje njihove matične zemlje, uglavnom, ne žele primiti natrag. Samo je nekoliko zemalja, uključujući Kazahstan, Uzbekistan i Tadžikistan, odlučilo primiti natrag veći broj svojih državljanki iz tog kampa, piše NYT. Finska je krajem prošle godine, nakon turbulentne javne debate i pritiska humanitarnih organizacija, odlučila da će primiti tridesetak djece iz al-Hola koje su rodile Finkinje, sljedbenice ISIL-a. Prema pisanju Euractiva, o sudbini 11 majki, odluka će biti donesena naknadno.

Nitko ih ne želi

Štoviše, sam taj kamp kolokvijalno se naziva “mali kalifat” i važno je shvatiti da se u njemu nalaze radikalizirane žene suodgovorne za bijeg brojne djece u Europu, a koju sada Europska komisija želi izvući iz blata grčkih kampova. U razgovoru s novinarom Sky Newsa, vidljivo je da i dalje neskriveno tvrde da žive u Islamskoj državi, usprkos tome što im je vođa Abu Bakr Al-Baghdadi prošlog mjeseca ubijen.

Žena iz Pariza tako je izjavila: “Vjerovali smo u njega i zato smo došli (u kalifat). I sad smo tu. On je mrtav. Doći će drugi i drugi i drugi… U islamu postoji život nakon smrti. Ovdje nas tretiraju kao životinje.” S druge strane, Talijanka Sonja ispričala je kako razumije zašto ju talijanska vlada smatra opasnošću. Iako se pokajala, povratak u matičnu zemlju joj nije omogućen.

Hrvatska, kao ni većina država Europske unije, ne razmatra primanje žena i djece iz “malog kalifata” u Siriji, čak ni kada se radi o njenim državljanima te stoga tvrdnja da je riječ “o dražesnoj djeci koju ćemo mi udomiti” jednostavno nije točna. Upravo suprotno, Hrvatska želi pomoći djeci koja su izbjegla pred teroristima ISIL-a.

Sky News: “Zaklat ćemo vas” – djeca iz ISIL-ovog kampa u Siriji
Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Mozaik

Zašto smo zbog epidemije postali tako okrutni jedni prema drugima?

Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Pred Domom zdravlja Zagreb-zapad velika je gužva. Zboge epidemije koronavirusa onemogućen je normalan ulazak u zgradu, pa svi koji trebaju liječnika čekaju pred ulazom. Jedna medicinska sestra stoji na vratima s toplomjerom, mjeri pacijentima temperaturu i, ako je ona niža od 37,2, propušta unutra jednog po jednog.

“Što vi trebate?”, pita sestra jednog muškarca. “Laboratorij. Nosim uzorak za urinokulturu”, kaže sredovječni gospodin koji je pritom masku koju je inače normalno nosio na licu, malo spustio i otkrio usta kako bi ga sestra mogla bolje čuti.


“Gospodine, ne spuštajte masku”, kaže mu sestra. “Evo kad ih još dvoje izađe, možete vi ući. Uzorke predajete do kraja hodnika pa lijevo.” U međuvremenu je njegov postupak izazvao brojne komentare okupljenih ispred Doma zdravlja.

“Kakvog to ima smisla: nosiš masku dok šutiš, a kad progovoriš onda ju skineš?”, kaže jedna gospođa već iznervirana tolikim čekanjem.

“Gospođo, vas nitko ništa nije pitao”, odgovara joj čovjek, ponovno navlačeći masku preko nosa.

“Uostalom, vi stojite preblizu. Kad se netko pomakne za metar, evo odmah vas i dišete mu za vrat. Niste čuli za socijalno distanciranje?”

“Hm, skida masku i još je bezobrazan!” odgovara mu žena.

“Gospođo, odmaknite se! Što ste se tu nagurali?”, kaže joj muškarac, no tada, srećom, dvoje ljudi izlazi iz Doma zdravlja pa muškarac s opuštenim odnosom prema nošenju maske ulazi u zgradu.

“Svašta! Pa što smo mi koji ne skidamo masku budale?” čuje se komentar nekoga s kraja reda.

Scena kakva se prošlog četvrtka odvila pred Domom zdravlja Zagreb-zapad, u posljednje vrijeme nije nikakva rijetkost. Nošenje ili nenošenje maske, dezinficiranje ili nedezinficiranje ruku, držanje ili nedržanje distance postale su teme oko kojih se svađaju putnici u tramvajima, kupci u trgovinama, pacijenti koji čekaju na pregled pred domovima zdravlja, a o društvenim mrežama na internetu da i ne govorimo.

Epidemija koronavirusa donijela je sa sobom još jednu epidemiju – epidemiju svađa i posramljivanja zbog tog istog koronavirusa kojoj su strani mediji već nadijenuli i posebno ime: corona-shaming.

Što to u ovoj cijeloj epidemiji nagoni ljude da budu tako okrutni jedni prema drugima, objasnila nam je Andrea Vranić, izvanredna profesorica na Odsjeku za psihologiju, Filozofskog fakulteta u Zagrebu i članica Zagrebačkog psihološkog društva.

“Vrijeme u kojem živimo, s naglaskom na pandemiju, je novo, drugačije, zahtjevno i neizvjesno. To je vrijeme u kojem su bojazan i strah za obitelj, zdravlje, budućnost svakodnevni pratitelji. Mogućnost djelovanja na izvor straha, na širenje pandemije, je mala – zapravo izgleda da jedino što možemo raditi je nositi zaštitne maske, rukavice, dezinficirati, držati razmak i slijediti ostale preporuke, koje se mogu činiti kao krhko oružje protiv nevidljivog, sveprisutnog neprijatelja. Odbacivanje ovih preporuka kao pretjeranih, kao političkih ili medicinskih zavjera, je za ljude koji ih se s pravom pridržavaju gotovo pa direktna prijetnja njihovom i zdravlju njihovih bližnjih. Na jednak se način doživljava kršenje epidemioloških savjeta zbog opuštenih druženja i okupljanja. Na prijetnju ili strah ljudi reagiraju na univerzalan način – tzv. ‘bježi ili bori se’ reakcijom, kaže profesorica Vranić.

To “dovođenje drugih u red” zapravo je dio “bori se” reakcije, tumači dalje profesorica Vranić.

“U slučaju korone bijeg se sastoji od još većeg povlačenja u svoje domove, ne izlaženja, izbjegavanja svakih kontakta, dok se ‘bori se’ reakcija dijelom očituje kroz dobacivanje, optuživanje, pa i vrijeđanju onih koji se ne ponašaju po pravilima. Ovakvom iskazivanju neodobravanja i ljutnje svakako pomaže i (ne)kultura shaminga u kojoj živimo. Ljude se javno vrijeđa zbog njihovih izbora i izgleda (od odjevnih do seksualnih), njihovih stavova i obiteljskih nasljeđa (uglavnom različitih od stavova i nasljeđa onih koji vrijeđaju), govora, držanja. Svakodnevno možemo svjedočiti takvom javnom psihološkom zlostavljanju, vrijeđanju i ismijavanju pojedinaca ili nekih grupa ljudi, posebice putem komentara na web-portalima, koji su vrlo često ‘hejterski’ i prozivajući. Ili, primjerice, trančiranje kandidata u raznim reality-showima je također jedan stravičan primjer ove nekulture.”

Jesu li se svađe i prepirke ovakvog tipa doista intenzivirale ili sada samo više primijećujemo stvar preko kojih bi ranije samo prešli?

“Sad s  jedne strane imamo strah, neizvjesnost i brigu za sebe i bližnje, potrebu da zaštitimo ono nama osobno važno i bitno, a s druge strane imamo neoprezne, lakomislene, možda komotne i svakako na ovaj način manje zabrinute ljude, koji se ne drže pravila i samim time su ugrožavajući za to nama bitno. Prva reakcija na to će biti ljutnja, a u (ne)kulturi u kojoj je postalo ‘ne vrijedno spomena’ vrijeđa li se nekog, upravo ćemo ju tako i izraziti. Posebno radi li se o ljudima koje osobno ne poznajemo ili smo upoznati tek s nekim dijelom njihovog, možda javnog, djelovanja. Ukoliko niste zainteresirani za neke teme, bio to nogomet ili ženska prava, čak niti u svojstvu čitatelja, do sada ste izbjegli izuzetne shaminga upućenih nogometašima ili feministkinjama. Pandemija je situacija koja je zadesila SVE ljude, ne samo neke grupe, a razmjeri i količina shaminga proporcionalna je broju uključenih”, zaključuje profesorica Vranić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP