Prati nas

Mozaik

Pismo iz Italije

Stiglo je pismo iz Italije. ‘Mi smo tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana’ Pročitajte ga!

‘Mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.’

Silvija Novak

Objavljeno

|

Francesca Melandri (screenshot: DW)

Francesca Melandri, poznata talijanska spisateljica koja se već skoro tri tjedna nalazi u karanteni u Rimu, napisala je ‘pismo iz budućnosti upućeno dragim kolegama Europljanima‘, opisujući sve emocije koje će nas preplaviti u tjednima pred nama.

Pišem vam ovo iz Italije, što znači – iz vaše budućnosti. Mi smo sada tamo gdje ćete vi biti za nekoliko dana. Svi grafovi epidemije pokazuju da smo upleteni u nekakav paralelni ples.


No mi smo nekoliko koraka ispred vas, baš kao što je Wuhan bio nekoliko koraka ispred nas. Gledamo vas kako se ponašate baš kao što smo se i mi ponašali. Raspravljate o istim stvarima o kojima smo i mi ne tako davno raspravljali i dok jedni tvrde da je to ‘tek malo jača gripa i da ne razumiju zašto se digla tolika panika, drugi su shvatili o čemu se radi.

Sad kad vas gledamo odavde, iz vaše budućnosti, znamo da su se mnogi od vas zaključali u kuće, citirali Orwella, neki čak i Hobbesa. No uskoro ćete biti prezauzeti za takvo nešto.

Kao prvo, jesti ćete. Ne samo zato što će to biti jedna od posljednjih stvari koju još možete učiniti.

Naći ćete desetke grupa na društvenim mrežama u kojime se nude savjeti kako provesti svo ovo slobodno vrijeme na što bolji način. Priključit ćete se svim tim grupama i onda ih nakon par dana potpuno ignorirati.

Potražit ćete sve one apokaliptične knjige koje imate, no ubrzo ćete shvatiti da vam se takvo što uopće ne čita.

Opet ćete jesti. Nećete baš dobro spavati. Pitat ćete se što se događa s demokracijom.

Imat ćete vrlo buran društveni život na društvenim mrežama – na Messengeru, WhatsAppu, Skypeu, Zoomu…

Vaša odrasla djeca će vam nedostajati kao nikada prije. Ta pomisao da nemate pojma kad ćete ih opet vidjeti, boljet će vas kao da vas je netko snažno udario u grudi.

Stara zamjeranja i nesuglasice činit će se posve nevažnima. Nazvat ćete ljude za koje ste se zakleli da više nikada nećete razgovarati s njima i pitat ćete ih: “Kako si?”

Mnoge žene će biti pretučene u svojim domovima.

Pitat ćete se što se događa sa svima onima koji ne mogu biti kod kuće jer nemaju svoju kuću. Osjećat ćete se jako ranjivo kad odlazili do trgovine posve pustom ulicom, pogotovo ako ste žena. Pitat ćete se je li ovo načina na koji propadaju društva. Događa li se to doista tako brzo? Zatomit ćete te misli, a kad se vratite kući, opet ćete jesti.

Prikupit ćete nekoliko dodatnih kilograma. Potražit ćete online fitness programe. Smijat ćete se. Puno ćete se smijati. Uživat ćete u crnom humoru kao nikad prije. Čak će i ljudi koji su prije sve shvaćali jako ozbiljno, ozbiljno razmišljati o apsurdnosti života, svemira i svega.

Dogovarat ćete se s prijateljima i ljubavnicima da se nađete u supermarketu da ih barem nakratko vidite uživo, no svo to vrijeme pridržavat ćete se mjerama društvenog distanciranja.

Pobrojat ćete sve stvari koje morate napraviti.

Vidjet ćete pravu narav ljudi oko vas jasnije nego ikad prije. Neke će vam se sumnje potvrditi, a druge vas posve iznenaditi.

Intelektualci koji su prije bili sveprisutni i svakoga se dana pojavljivali u vijestima, sada će biti posve nevažni. Neki će se tješiti racionalizacijama koje će biti toliko lišene suosjećanja da ih ljudi više neće moći slušati. No, ljudi na koje prije niste obraćali pažnju, pokazat će se velikodušnima, pouzdanima, pragmatičnima i pronicljivima.

Oni koji na sve gledaju kao na priliku za globalnu obnovu, pomoći će vam da sagledate širu sliku. No oni će vas istovremeno i jako nervirati: lijepo, planet opet diše jer emitiramo manje CO2, ali kako ćemo platiti račune idući mjesec?

Nećete shvaćati je li svjedočenje rađanju novog svijeta grandiozna ili očajna situacija.

Puštat ćete glasnu muziku kroz otvoreni prozor ili iz dvorišta. Kad ste nas vidjeli kako pjevamo arije iz opera s naših balkona, pomislili ste “ah, ti Talijani”. Ali i vi ćete pjevati da se međusobno ohrabrite. Na sav glas ćete kroz prozor pjevati “I will survive”, a mi ćemo vas gledati i potvrdno kimati glavom baš kao što su nama kimali građanu Wuhana koji su to isto pjevali u veljači.

Mnogi od vas će zaspati s mišlju kako ćete se razvesti odmah prvog dana nakon što se ukine karantena.

Mnoga će djeca biti začeta.

Vaša će djeca slušati nastavu preko TV-a. Bit će užasno naporni, ali će vam pričinjati i veliko zadovoljstvo.

Stariji ljudi će se oglušivati na naredbe kao bezobrazni tinejdžeri: morat ćete se svađati s njima i braniti im izlaske, a sve kako se ne bi zarazili i umrli.

Pokušat ćete ne razmišljati o svim onim ljudima koji su umrli usamljeni u jedinicama intenzivne njege.

Željet ćete posipati latice putem kojim prolaze zdravstveni radnici.

Reći će vam da se društvo ujedinilo u zajedničkoj borbi, da ste svi u istom čamcu. I to će biti istina. Ovo iskustvo će zauvijek promijeniti kako vidite sami sebe kao individuu koja je dio veće cjeline.

Kojoj klasi pripadate, bit će jako važno. Nije isto jeste li zatvoreni u velikoj kući s prekrasnim vrtom ili u malom stanu prenapučene stambene zgrade. Niti je isto biti u mogućnosti raditi od kuće ili gledati kako vaš posao nestaje. Taj čamac u kojem ćete svi zajedno ploviti kako biste pobijedili epidemiju, neće svima izgledati isto, niti je doista isti za svakoga. Nikad nije ni bio.

U nekom ćete trenutku shvatiti koliko je sve ovo teško. Bojat ćete se. Podijelit ćete svoje strahove sa svojim najmilijima, ili ćete ih zadržati za sebe kako ih ne biste opterećivali.

Opet ćete jesti.

Mi smo u Italiji i ovo je ono što znamo o vašoj budućnosti. Ovo je tek malo proricanje budućnosti. Mi smo vidovnjaci na niskoj razini.

Ako pogledamo u dalju budućnost, budućnost koja je nepoznata i nama i vama, možemo vam reći samo ovo: kad sve ovo jednom završi, svijet neće biti isti.

.

Mozaik

Zašto je Soros idealan neprijatelj i kako je postao crvena krpa za desnicu i teoretičare urote?

Slika o Sorosu kao neprijatelju se razvila u nekontroliranom smjeru. Bilo da se radi o Trumpu, Erdoganu, Natanjahuu ili Putinu – svi oni su preuzeli Orbánovu izreku o svemoćnom Sorošu koji vuče konce u pozadini.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

“Na svijetu je mali broj zemalja u kojima je teorija zavjere nacionalni interes. Mađarska je jedna od tih zemalja”, stoji na početku analize “fenomena Soros” koju donosi Deutsche Welle.

Prije otprilike pet godina je premijer Viktor Orbán mađarsko-američkog milijardera Georgea Sorosa proglasio državnim neprijateljem broj jedan tvrdeći da Soros vuče konce u velikoj zavjeri protiv Mađarske. Njegov navodni cilj: svrgnuti Orbána, ukinuti nacionalne države Europe i njezino stanovništvo zamijeniti migrantima.


Pritom 89-godišnjeg Sorosa navodno podržavaju “strani plaćenici” i “agenti”. Među njih, prema navodima mađarske vlade, spadaju izabrane nevladine organizacije, novinari i znanstvenici, ali i Europska unija, kao i Ujedinjeni narodi. Korona-kriza je aktualno dodatno potpirila huškanje protiv Sorosa. Iza međunarodne kritike zbog mađarskog zakona o proglašavanju vanrednih situacija se, kako navodi mađarska vlada, naravno krije američki milijarder. On je 2veliki meštar briselskih birokrata”, izjavio je Orbán u aktualnom izdanju njegovog tjednog radio-intervjua. I glasnogovornik vlade Zoltán Kovács gotovo svakodnevno kaže nešto protiv “Sorosevog orkestra”, a vladi bliski mediji govore o “totalnom napadu” navodne “Sorosove mreže” na Mađarsku.

Fascinacija Karlom Popperom

Ironija u tome svemu je što je Viktor Orbán glavnim neprijateljem proglasio upravo onog čovjeka koji je njegov politički uspon znatno pomagao. George Soros, koji je kao dijete židovskih roditelja u svojoj mađarskoj domovini preživio holokaust, nakon preuzimanja vlasti od strane komunista se odselio prvo u London. 1956. je zatim emigrirao u Sjedinjene Američke Države, gdje je kasnije s djelomično spornim financijskim špekulacijama uspio zgrnuti milijardski imetak. Obilježen strahotama vlastite prošlosti i filozofijom “otvorenog društva” Karla Poppera, Soros je osnovao Zakladu Otvoreno društvo (Open Society Foundation). Podružnice te zaklade od osnivanja podržavaju demokraciju te građanska i ljudska prava u cijelom svijetu, i to prema vlastitim navodima sve do danas s više od 15 milijardi američkih dolara.

Soros je financirao i Orbanovu stranku, Orbanu je dao stipendiju za Oxford

Od Sorosevog filantropskog angažmana su profitirali i mladi Viktor Orbán te njegova stranka Fidesz (Savez mladih demokrata) koja je krajem 1980-ih težila kraju komunizma u Mađarskoj. Soros je Fidesz pomagao velikodušnim svotama. Orbánu i njegovim suborcima je omogućio izdavanje vlastitih novina, financirao jezične tečajeve i održavanje stranačkih ureda. Kasnije su brojni članovi Fidesza dobili stipendije za studiranje na Zapadu. Orbán je tako dobio stipendiju za Oxford.

Orbanova stranka je nekad branila Sorosa

Kad su nakon pada Željezne zavjese nacionalisti Sorosa oklevetali za njegovu podršku liberalnih snaga u zemlji, Fidesz je branio njegov angažman protiv, kako je smatrala ta stranke, “podlih napada”. Orbán i njegovi istomišljenici u to doba oduševljeno podržavaju osnivanje Srednjoeuropskog sveučilišta (Central European University) kojeg sufinancira Soros i koje je ubrzo nakon osnivanja postalo jedno od najuglednijih sveučilišta Mađarske. Oko 30 godina kasnije su upravo to sveučilište otjerali iz zemlje.

Potraga za idealnim neprijateljem

2010. je Viktor Orbán drugi put izabran za mađarskog premijera. S dvotrećinskom većinom iza sebe je počeo Mađarsku preustrojavati u “neliberalnu državu”. Uveo je izmjene ustava, ograničio medijske slobode i na funkcije u ustavnom sudu postavio sebi lojalne ljude. Orbánov ideološki preokret se najkasnije u tom trenutku nije više mogao previdjeti: idealista i liberal je postao teški nacionalist. Od mnogih svojih nekadašnjih partnera odavno se udaljio – pa tako i od Sorosa.

No u Bruxellesu je ubrzo počela glasna kritika zbog njegovih “mjera preustroja”. Europska unija je u tim mjerama vidjela ugrožavanje vladavine prava i demokracije. Kako bi dugoročno osigurao vlast, Orbán se morao poslužiti jednim starim, provjerenim, političkim potezom: morao je stvoriti sliku neprijatelja, žrtvenog jarca na kojega je ubuduće mogao usmjeriti sve napade. U samoj zemlji mu nitko nije bio ozbiljna konkurencija. Oporba je bila posvađana, većina medija već na partijskoj liniji.

Amerikanci izmišljaju teorije urote

Odlučujuće nadahnuće je na koncu došlo izvana. 2008. je Orbán upoznao utjecajnog američkog političkog savjetnika Arthura Finkelsteina. U SAD-u je Finkelstein desetljećima prije toga uspješno savjetovao republikanske predsjednike od Nixona do Busha starijeg. Sredinom 1990-ih godina je Benjaminu Natanjahuu pomogao da dođe na funkciju izraelskog premijera. Skupa sa svojim partnerom Georgeom Birnbaumom je Finkelstein na koncu pomogao i Orbánu da dođe do svoje velike izborne pobjede 2010. Zatim su se ta dvojica trebala pobrinuti za to da i ostane na funkciji.

Plakat mađarske vlade protiv Sorosa (screenshot: BBC)

Neprijatelj dobiva lice

Na osnovu brojnih izbornih borbi je Finkelstein znao koliko je važno da neprijatelj ima lice: u ovom slučaju je to bilo lice Georga Sorosa. Najkasnije od 2000. je Sorosov angažman za liberalizam i demokraciju međunarodnoj desničarskoj sceni bio trn u oku. Nacionalisti na Balkanu su ga prozvali neprijateljem, predsjednik Rusije Vladimir Putin se gnušao Sorosa zbog njegovog angažmana u Ukrajini i Gruziji. A za američke republikance je Soros postao persona non grata zbog njegovih donacija demokratima, njegovog angažmana za zaštitu klime i njegove oštre kritike rata u Iraku.

Za Orbána je, smatrali su Finkelstein i Birnbaum, Soros perfektni neprijatelj. Ima mađarske korijene, ali živi već desetljećima u SAD-u. Bogat je i politički angažiran u cijelom svijetu. Na ljeto 2013. je započela kampanja protiv Sorosa, ali tek dvije godine kasnije je uslijed izbjegličke krize dostigla svoj vrhunac, piše DW.

Anti-Soros-kampanja s antisemitskim prizvucima

U rekordnom tempu je mađarska vlada Sorosa prozvala čovjekom koji vuče konce. Tako je u Budimpešti isticano da on kontrolira mađarsku oporbu i europske institucije. Uslijedila je vjerojatno najveća i najskuplja plakatna kampanja mađarske povijesti: “Ne dopustimo da se Soros smije zadnji”, pozivala je vlada svoje građane. Kratko nakon toga je donesen Zakon “Stop Sorosu” koji je usmjeren protiv nevladinih organizacija koje se zalažu za prava izbjeglica i migranata. I na koncu je uspješno protjerano i Srednjoeuropsko sveučilište iz Budimpešte.

Mađarska vlada je sve više hranila svoj pohod protiv Sorosa i antisemitskim prizvucima. Tako je Orbán 2018. tijekom jednog govora izjavio: “Borimo se protiv neprijatelja koji je drukčiji od nas. Nije otvoren, već se skriva, nije iskren, već pametan i lukav, nije častan, već nečastan, nije nacionalan, već internacionalan, ne vjeruje u rad, već špekulira novcem, nema domovine, ali se pravi kao da mu pripada cijeli svijet.”

Od teorija zavjere do terorističkih napada

Slika o Sorosu kao neprijatelju se u međuvremenu razvila u nekontroliranom smjeru. Bilo da se radi o Trumpu, Erdoganu, Natanjahuu ili Putinu – svi oni su preuzeli Orbánovu izreku o svemoćnom Sorosu koji vuče konce u pozadini. Na društvenim mrežama je Soros apsolutni zlikovac. Desnopopulističke stranke od Europe do Australije huškaju protiv njega. Te huškačke kampanje vode sve više do nasilja: suradnici podružnica Zaklade Otvoreno društvo su ponovo napadani. Jedan fanatični Trumpov pristaša je 2018. poslao jednu bombu na Sorosovu privatnu adresu.

I desno-ekstremni teroristi su svoja djela pojačano počeli opravdavati time da žele spriječiti “zamjenu stanovništva” koju navodno planiraju provesti globalne elite – teorija zavjere u kojoj George Soros igra vodeću ulogu. Ona je bila dio rasističkog “manifesta” atentatora iz novozelandskog Christchurcha, koji je izvršio pokolj nad muslimanima. Atentator iz Pittsburgha se vodio sličnim motivima kad je ubio židove. A i atentator iz njemačkog grada Halle je vjerovao u navodnu židovsku svjetsku zavjeru te pojasnio kako Soros želi Njemačku pretvoriti u multikulturalnu zemlju.

Jesu li Arthur Finkelstein i George Birnbaum – uzgred obojica i sami židovi – mogli računati s ubojitim razmjerima njihovog navodno “genijalnog” izuma? Finkelsteina se više ne može upitati za odgovor. On je preminuo 2017. A George Birnbaum ne želi razgovarati o tome. Upit za intervju Deutsche Wellea je odbio.

Tko je George Soros? (BBC)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP