Prati nas

Mozaik

Upute za vjernike: Kako se ponašati i kako pratiti mise putem televizije i radija

Izgovarajte riječi koje bi inače izgovarali na misi. Prisjetite se da je misa molitva. Čak i ako niste fizički u crkvi, molitve na misi su univerzalne i nadilaze vrijeme i prostor.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: andreas160578/Pixabay

Ni za vrijeme koronakrize mnogi se vjernici nisu odrekli misa. Umjesto odlaska u crkve, euharistijska slavlja sada se prate putem medija. Ponajviše putem javne televizije. Hrvatska radiotelevizija tako prenosi svakodnevne mise na HTV3 i HR3 u 18 sati iz crkve Tijela Kristova u zagrebačkom Sopotu.

Mnogima je ovakav način prakticiranja vjerskoj života stran pa možda čak i težak, što jest svojevrsno iskušenje. Zato je Hrvatska katolička mreža pripremila niz savjeta kako možete sudjelovati i iskoristiti sve blagodati koje donosi mogućnost praćenja mise putem medija, Imajući pri tome na umu da iako ono ne može zamijeniti vašu fizičku prisutnost na slavlju, svako vrijeme provedeno s Bogom je vrijeme milosti.


Prije mise

  • Pomolite se i pročitajte misna čitanja unaprijed.
  • Razmatrajte čitanja. Možete razmatrati o njima u tišini svoje sobe, imati Lectio Divina, ali možete i raspravljati o čitanjima s vašim ukućanima ili prijateljima preko telefona.
  • Odaberite prijenos uživo ili snimku mise koju ćete pratiti. Bitno je ostati povezan sa svojom župnom zajednicom. Stoga, ako vaša župa ima prijenos uživo, bilo bi dobro da ih pokušate pratiti. Ako vaša župa nema prijenos, ili niste sigurni, možete pogledati popis prijenosa euharistijskih slavlja ovdje.
  • Odjenite se. Ne morate biti svečano odjeveni, ali nemojte ostati ni u pidžamama.
  • Pozovite druge da vam se pridruže. Najavite ukućanima te zajedno planirajte praćenje mise. Ili se dogovorite s prijateljima da pratite misu u isto vrijeme.
  • Pripremite bilježnicu. Uzmite bilježnicu i olovku i zapišite svoje misli, razmatranja ili molitve koje vam se pojave za vrijeme mise. To može biti odličan način uređivanja molitvenog života i zadržavanja pažnje za vrijeme prijenosa.
  • Pripremite prostor. Prema mogućnostima, pokušajte odvojiti poseban prostor za molitvu. Uz računalo/TV/radio, pokušajte zapaliti koju svijeću ili postaviti svete sličice ili kipove koje imate po kući.

Za vrijeme mise

  • Izgovarajte riječi koje bi inače izgovarali na misi. Prisjetite se da je misa molitva. Čak i ako niste fizički u crkvi, molitve na misi su univerzalne i nadilaze vrijeme i prostor. Sudjelujte u izgovaranju apostolskog vjerovanja, zaziva, odgovora…
  • Duhovno se pričestite. Na mnogim prijenosima nakon pričesti možemo čuti kako se izgovara iduća molitva: Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Presvetom Sakramentu, ufam se u te, ljubim te nada sve. Iz ove ljubavi kajem se od srca za sve grijehe i obećavam da ću se čuvati svakoga grijeha. Moja duša čezne za tobom, ali ja te ne mogu sada primiti u Presvetom Sakramentu, dođi barem duhovnim načinom u moje srce. (Pomislite da ste Isusa doista primili.) Isuse moj, klanjam ti se kao da si u mom srcu stvarno svojim presvetim Tijelom prisutan i sjedinjujem se s tobom. O, ne daj da se ikada od tebe rastavim! Tvoj sveti blagoslov sišao na mene i ostao vazda sa mnom. Amen.

Nakon mise

  • Dajte milostinju. Ukoliko je moguće, pokušajte vidjeti na koje načine možete doprinijeti i pružati financijsku pomoć.

.

Aktivno starenje

Diplomirao s 96 godina, a planira i postdiplomski: ‘Napokon sam ostvario svoj san!’

Giuseppe Paternò oduvijek je volio učiti i želio studirati. No njegova siromašna obitelj nije mu mogla priuštiti obrazovanje. Giuseppe je svoj san ipak ostvario i postao najstarija osoba u Italiji koja je završila fakultet.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Sicilijanac Giuseppe Paternò oduvijek je silno želio završiti fakultet, no rat i siromaštvo u tom su ga naumu omeli. Ipak, od svoje želje nikada nije odustao te je sada, s 96 godina, napokon ostvario svoj san i postao najstariji diplomant na nekom talijanskom sveučilištu, piše Guardian.

“Napokon sam ostvario svoj san”, kazao je ovaj bivši željeznički radnik i veteran Drugog svjetskog rata nakon što je uspješno diplomirao filozofiju na Sveučilištu Palermo.


“Studiranje mi je oduvijek bilo velika želja, no moja obitelj nije mogla platiti za moje obrazovanje. Bili smo velika i jako siromašna obitelj”, kazao je Paternò.

Giuseppe je najstariji od sedmero braće i sestara, a raditi je počeo još kao dijete kad je pomagao ocu u njihovoj pivovari u Palermu. U srpnju 1943. kad su se saveznici iskrcali na Siciliji, Paternò je radio kao telegrafist za talijansku vojsku u Trapani.

“Srećom, iz rata sam izašao neozlijeđen i tada počeo raditi na željeznici. Nisam baš bio presretan svojim poslom, no znao sam da moram nešto raditi jer sam u međuvremenu dobio djecu i morao sam uzdržavati obitelj. U isto vrijeme, imao sam silnu želju čitati i učiti”, kaže Paternò.

U dobi od 31 godine, Giuseppe je uspio završiti večernju školu i dobiti srednjoškolsku diplomu. “Po danu bih radio, a navečer išao u školu i učio po noći”, kaže Paternò. Ali njegov san o pohađanju fakulteta još je neko vrijeme ostao samo san.

No, 2017. godine ustrajni Paternò upisao je studij filozofije na Sveučilištu Palermo. “Budio bih se u 7 ujutro i odmah počeo učiti. Za obavljanje raznih studentskih zadataka, koristio sam stari pisaći stroj. Popodne bih se odmarao i onda opet učio navečer sve do ponoći. Moji susjedi su me znali pitati čemu sva ta gnjavaža pod stare dane, no oni ne shvaćaju važnost ispunjenja sna, bez obzira na dob”, kaže Giuseppe.

Kad je svijet zahvatila pandemija Covida-19, Giuseppeu je bilo ostalo još nekoliko ispita. Tada se, kao i ostali studenti, prebacio na on-line nastavu i to je bilo prvi put da je ozbiljno počeo koristiti modernu tehnologiju.

“Kad je Italiju zahvatila epidemija, počeo sam se doista brinuti za njegovo zdravlje”, kaže Giuseppeov sin Ninni Paternò. “Kazao sam ocu da odgodi ispite i da se vrati na fakultet najesen. No on je rekao da neće. Rekao je da s obzirom na svoju dob, možda ne preživi ljeto.2

Giuseppeov san postao je stvarnost prošlog petka kad je s izvrsnim ocjenama napokon diplomirao. “Ovo je jedan od najsretnijih dana u mojem čitavom životu”, kazao je presretni Giuseppe i dodao da jedino žali što ga sad ne može vidjeti njegova supruga koja je umrla prije 14 godina.

Je li, nakon svega, Giuseppe prestao sanjati? Ne – upravo suprotno! 2Razmišljam da upišem poslijediplomski studij. Moja majka je živjela do sto godina. Ako je genetika na mojoj strani, imam još četiri godine vremena”, kaže Giuseppe.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP