Prati nas

Mozaik

Teorije urote

Što zapravo kažu tajne službe, je li koronavirus pobjegao iz laboratorija?

Osobito težak je slučaj suradnice u znanstvenom laboratoriju u Wuhanu Huang Yan Ling. Prema izvještajima u kineskim medijima ona je bila prva osoba zaražena koronavirusom. Nakon kratkog vremena ona je nestala, njezina kompletna biografija koja je bila online je poništena, i do danas nema traga toj znanstvenici.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: engin akyurt/Unsplash

Već danima se šire senzacionalne vijesti o spoznajama tajnih službi o koronavirusu. Je li to još jedna teorija zavjere? Što stvarno stoji u novim dokumentima tajnih službi? Odgovore na ova pitanja potražio je Deutsche Welle.

U jednom izvještaju saveza tajnih službi pet velikih zemalja u kojima se govori engleski (SAD, Velika Britanija, Kanada, Australija i Novi Zeland, nazvanih “Five Eyes”) govori se o nepoznatom virusu šišmiša iz Kine o kojem su istraživanja provođena u kineskom Wuhanu. Taj izvještaj tajne službe dostavljen je australskim novinama The Daily Telegraph. Nakon njegovog objavljivanja jako je porastao broj napisa o “virusu koji je stvorio čovjek u laboratoriju u Wuhanu”. Osim toga se kaže da je svijet izgubio dragocjeno vrijeme u borbi protiv virusa jer je Kina skrivala informacije. Takve optužbe nije izgovorio samo američki predsjednik Donald Trump nego su tako pisali i neki njemački tabloidi, analizira DW. Radi li se stvarno o gigantskom skandalu?


Novi glasovi iz SAD-a

Najprije ono najvažnije: koronavirus nije umjetno stvorio čovjek niti je on planski pušten u svijet. Za besmislice takve vrste, za koje teoretičari zavjere diljem svijeta podgrijavaju slične neodržive tvrdnje kao i za podrijetlo virusa HIV-a 1980-ih godina, nema nikakvog dokaza u izvještaju tajnih službi.

Naprotiv, i američki direktor tajnih službi, kojem je podređeno svih 17 američkih tajnih službi, objavio je priopćenje za medije u kojem objašnjava: kao ni većina znanstvenika ni američke tajne službe nemaju nikakvog razloga za pretpostavku da je covid-19 stvorio čovjek ili da ga je genetski modificirao. Istovremeno američke tajne službe i dalje istražuju je li virus na ljude prešao sa životinja ili je prilikom neke nesreće izašao iz laboratorija u Wuhanu.

Ovim priopćenjem, koje je prošlog četvrtka objavio bivši američki veleposlanik u Berlinu, poznat po ne osobito diplomatskim izjavama, a koji je novi koordinator tajnih službi u Bijeloj kući, Richard Grenell, američke tajne službe su učinile upravo senzacionalnu iznimku od pravila da ne komentiraju aktualne događaje.

Ne radi se o nekom tajnom projektu

Samo nekoliko dana nakon ovog službenog priopćenja objavljen je članak u australskom Saturday Telegraphu. Ni tu u izvještaju, koji očito potječe od australske tajne službe ASIS, nema nikakvih dokaza da je pandemiju koronavirusom izazvao čovjek.

Bez sumnje najuzbudljiviji aspekt izvještaja australske tajne službe, koji je do sada zapostavljan, predstavljaju njegove informacije o istraživanju koronavirusa. Jer, već gotovo 15 godina, piše Saturday Telegraph, jedan kineski tim virologa pod vodstvom dr. Shija Zhenglija, direktora Centra za infekcijske bolesti Instituta za virologiju u Wuhanu, bavi se istraživanjem koronavirusa koji se pojavljuju kod šišmiša. Takvih virusa ima preko 5.000 vrsta, od kojih je dr. Shi istraživao najmanje 50.

Ali, to nije bio nikakav kineski tajni projekt. Tim znanstvenika je surađivao primjerice s laboratorijem za zdravlje životinja Commonwealth Scientific and Industrial Research Organisation CSIRO u Australiji. Dr. Shi i njegov suradnik Peng Zhou proveli su tamo više godina. Partner u istraživanju bilo je i Sveučilište Sjeverne Karoline u SAD-u.

Cilj istraživanja bio je izolirati viruse koji se pojavljuju kod šišmiša i provjeriti mogu li oni prijeći na čovjeka. U studenom 2015., dakle prilično točno četiri godine prije izbijanja sadašnje pandemije, studija doktora Shija sa Sveučilištem Sjeverne Karoline došla je do rezultata da bi virusi slični SARS-u mogli prijeći sa šišmiša na čovjeka i da protiv toga nema lijeka. 2019. je njihova sljedeća studija došla do zaključka: “Jako je vjerojatno da će buduće zaraze koronavirusima poput SARS-a ili MERS-a potjecati od šišmiša i da je velika vjerojatnost da će se to dogoditi u Kini.”

Protiv nagađanja

Pritom su znanstvenici izričito spomenuli i veliki rizik svojih istraživanja u slučaju da dođe do nesreće i da virusi pobjegnu iz laboratorija. Jedan od rizika su sigurnosni standardi u laboratorijima. Pojavili su se izvještaji američkih diplomata u Kini koji su u prosincu 2019. govorili o – dosad nepotvrđenim – sigurnosnim nedostacima u laboratoriju u Wuhanu, piše DW.

Australski izvještaj tajne službe dakle izričito se suprotstavlja neosnovanim nagađanjima i optužbama. Zato je i stajalište australske vlade da virus s 95-postotnom sigurnošću potječe s jedne tržnice u Wuhanu. Ali, ostaje mali, 5-postotni rizik da je virus mogao prilikom neke nesreće napustiti laboratorij – dakle bez ljudske namjere. Tim zaključkom, koji podupire i priopćenje američkih tajnih službi, Australci zauzimaju potpuno suprotno stajalište od Trumpove vlade. Američki ministar vanjskih poslova (i bivši šef CIA-e) Mike Pompeo još u nedjelju je govorio o “izuzetnim dokazima da virus potječe iz laboratorija u Wuhanu”.

Skrivanje informacija u Kini

Osjetljivi dio izvještaja australske tajne službe je nešto drugo: australska tajna služba ASIS jasnim riječima opisuje u dokumentu na 15 stranica kako je Kina tajila informacije i uništila nužno potrebne uzorke o izbijanju epidemije koronavirusom u prosincu. Osobito težak je slučaj suradnice u znanstvenom laboratoriju u Wuhanu Huang Yan Ling. Prema izvještajima u kineskim medijima ona je bila prva osoba zaražena koronavirusom. Nakon kratkog vremena ona je nestala, njezina kompletna biografija koja je bila online je poništena, i do danas nema traga toj znanstvenici.

Isto tako su u siječnju brojni liječnici u Wuhanu, koji su govorili o izbijanju nove virusne zaraze, uhićeni zbog “širenja glasina”. Osim toga je kineska vlada iz online-tražilica dala ukloniti pojmove “SARS variation”, “Wuhan seafood market” i “Wuhan unknown pneumonia”. To su jasne naznake cenzure kojom je komunistički režim nastojao kontrolirati sve informacije o izbijanju pandemije.

Najteža je ipak optužba da je Kina već u prosincu znala da se virus može prenositi sa čovjeka na čovjeka, ali je to najprije nijekala i tek 20. siječnja 2020. informirala Svjetsku zdravstvenu organizaciju WHO. Ali, s obzirom na javno dostupne i poznate rezultate istraživanja doktora Shija, koje izvještaj tajnih službi navodi detaljno, to više nije bilo nikakvo iznenađenje.

Nijekanje, uhićenja i cenzura su tipične reakcije diktatorskih režima na neočekivane krize. Zaraze, prirodne katastrofe ili nesreće predstavljaju veliku opasnost za ionako stalno ugroženi monopol vlasti u diktaturama. A krize ovakve vrste razotkriju već odavno postojeće loše stanje. Komunistička partija, bilo ona sovjetska nakon katastrofe u Černobilu 1986. ili ona u Kini 2020., ne želi to riskirati. A to je i ranije i danas imalo katastrofalne posljedice za ljudske živote.

Unatoč analizi rizika slabe mjere zaštite

Izvještaji tajnih službi iz Australije i SAD-a pokazuju također da pokušaji da se samo Kini pripiše odgovornost za razmjere pandemije nisu korektni. Činjenica je da su znanstvene spoznaje o koronavirusima i opasnosti koja od njih prijeti već godinama bile javno dostupne. Prije više godina su provođene i vježbe za slučaj katastrofe sa sličnim scenarijima, javlja DW.

U Njemačkoj je 2012. jedna “Analiza rizika u zaštiti stanovništva” razradila scenarij pandemije virusom. Rezultat je: nedovoljna priprema, nedostatak kapaciteta i zaštitne opreme kao i nedostatak planova za suzbijanje. Štoviše, čak ni krajem siječnja – izgleda da je to bilo jako, jako davno – ni jedna vlada ni u Europi ni u SAD-u, nije poduzela ozbiljne mjere. Tek kad su smrtonosni razmjeri korona-pandemije postali vidljivi u Italiji počelo se s užurbanim uvođenjem mjera. Zato je opravdano sumnjati da bi drukčija informacijska politika Kine u prosincu prošle godine i time dobiveni mjesec dana za borbu protiv pandemije nešto bitno promijenili. (Christopher Nehring, Deutsche Welle)

.

Mozaik

Lewisia – kamena djevica kojoj ćete se veseliti iz godine u godinu

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

Kada bismo mogli križati čuvarkuću i jaglac, vjerojatno bismo dobili biljku nalik lewisiji, cvjetnici koja polako, ali sigurno, osvaja hrvatske vrtove i balkone. Priča o njoj, barem onaj dio poznat zapadnoj civilizaciji, počela je paralelno s najvećom američkom avanturom – ekspedicijom koja je pod vodstvom Meriwethera Lewisa i Williama Clarka istražila do tada nepoznat zapad Amerike.

Meriwether Lewis, vojnik i javni službenik, ali i prirodoslovac, kraj potoka Lolo u današnjoj saveznoj državi Montani 1. srpnja 1806. godine otkrio je biljčicu koja je kasnije po njemu dobila ime – Lewisia rediviva.


Indijanski crni lijek

Ova skromna biljka navikla na škrte kamenjare ranije je bila poznata američkim domorocima koji su je zvali gorkim korijenom ili crnim lijekom, a koristili su je kao rijetku delikatesu. Legenda kaže da su za bisage pune gorkog korijena davali konja.

Postoji čak i mit prema kojem je jedan dio biljke iz originalnog Lewisovog herbara oživljen naknadno i to nekoliko godina nakon što je biljka prikupljenja. Ono što je sasma sigurno je da se Lewis iz višegodišnje ekspedicije vratio s barem jednim živim i zdravim primjerkom lewisije.

Kamena djevica

Iako se i danas L. rediviva sa svojim velikim ružičastim cvijetom rado uzgaja po znalačkim vrtovima, po popularnosti ju je pretekla bliska rođaka Lewisia cotyledon koja cvijeta više puta godišnje; od ranog proljeća do kasne jeseni. Zovu je još i Siskiyou lewisia ili kamena djevica.

I kod ove vrste lišće dugo do 9 centimetara raspoređeno je čvrsto rozetasto. A na stapkama dugim do 30 centimetara, štitasto su zbijeni cvjetovi koji dolaze u puno boja; od čisto bijele preko ružičaste, narančaste i crvene do potpuno žute. Mnogima su najzanimljivije hippie varijante s prugastim cvjetovima. Rod Lewisia, za sada, bilježi 19 vrsta smještenih u botaničku porodicu Montiaceae.

Lewisia cotyledon (foto: Sandro Bura)

Gdje uzgajati?

Lewisia je otporna biljka kojoj je siromašan kamenjar prirodno okruženje. Može se uzgajati na ekstremno ocjeditim položajima, ali i u loncima. Kada se uzgaja kao lončanica, valja joj osigurati hladno prezimljavanje u svijetlim i negrijanim prostorijama. Uspjeh je zagarantiran kada se biljka zimi, zbog kontroliranja vlage, može držati u negrijanom stakleniku.

Pozicija i temperatura

Samim tim što potječe iz američkih stjenjaka jasno ne da Lewisia podnosi ekstremne raspone temperature i sušu. Lewisia traži puno svjetla. Uspijevati će na punom suncu, ali i na zapadnoj ekspoziciji.

Supstrat

Biljku valja posaditi u ocjedito, siromašno i po mogućnosti kiselo tlo. Idealne su za kamenjar i sadnju u kamene zidove. Kada se uzgaja kao lončanica, dobar recept za supstrat je jedna trećina kvarcnog (riječnog) pijeska na dvije trećine komercijalne tresetne mješavine za uzgoj lončanica.

Kada zalijevati

Ekstremno je osjetljiva na višak vlage. U takvim uvjetima vrlo lako dođe do truljenja “mrkvastog” korijena. Stoga se voda u podlošku nikada ne smije zadržavati, a biljku valja zaliti tek kada se supstrat u potpunosti osušio.

Kako prihranjivati

Iako je lewisia “programirana” za škrte uvjete, možete je tijekom ljeta gnojiti na dvotjednoj bazi komercijalnim gnojivima za cvatuće biljke.

Kako razmnožavati

Odvajanjem postranih izboja i sjemenom.

Ubiranje sjemena lewisije

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP