Prati nas

Show

Neprežaljena pjevačica

Ljiljana Nikolovska: ‘Nikad nisam požalila što sam napustila Magazin’

Bivša, no po mnogima najbolja pjevačica grupe Magazin, dala je jedan od rijetkih intervjua za domaće medija i progovorila o svojem razlazu s Huljićem, kao i o sadašnjem životu u Americi.

Silvija Novak

Objavljeno

|

gdje su pjevačice magazina?
Magazin (foto: Croatia records)

Nekadašnja pjevačica grupe Magazin, Ljiljana Nikolovska, u medijima se ne pojavljuje često. No za Radio Dalmaciju dala je telefonski intervju u kojem je progovorila o razlazu s Magazinom, svojem životu u Americi i valu nasilja koji potresa tu zemlju.

“Sin Toni ima 20 godina i na drugoj je godini koledža, a suprug Pete Mazich je vrhunski glazbenik. Imamo svoj glazbeni studio u kojem zajedno radimo. Imamo i vrt s jako puno voća i povrća, stabala na velikom komadu zemlje, tako da smo baš sretni. A studio je zauzet 24/7, imamo posla preko glave, ne stignem nekad ni jesti.”


Pjevačica je rekla i da joj nije žao što je 1989. godine, u doba najveće popularnosti, napustila grupu Magazin. “Ne, ne, nije to više bilo za mene, niti je to bila ekipa za mene, niti uvjeti, niti išta. Nije mi žao. Lipo je čuti da je nešto ostalo od toga.”

Čak joj više ne nedostaje ni Split. “Dugo mi je falio, jako dugo. Ali više mi ništa ne fali, valjda su to te godine.”

Gorak okus u ustima ostavio joj je bespravno oduzet stan njezinih roditelja na splitskom Spinutu. “Bolje da me ni ne pitate za to. To je netko zamračio i to je to. That’s ok.

Domaću glazbu ne sluša, iako joj se sviđaju neke pjesme TBF-a. “Ante Miletić iz Magazina mi je nekad znao poslati album ili dva, čak mi je i Tonči jedan poslao kad je bila Danijela, pa kad je bila mala Jele (Rozga) i tako. Tu ima lipih stvari što se tiče popa, ali ja više nisam u tom fazonu”, rekla je Nikolovska i odbacila ideju o eventualnom zajedničkom nastupu svih pjevačica Magazina.

Ljiljana je prokomentirala i nerede koji već šesti dan haraju SAD-om. “Svi smo histerično ljuti na ovo što se događa, na policiju koja ubija ljude, djecu, bez razloga. U ovoj zemlji više ne možeš ni voziti ako si crn. Ja ne mogu niti zamislit kako se osjećaju moje prijateljice. One i kažu da kad im djeca idu vani da se boje. Bojiš se dijete poslati na koledž ili u dućan jer ga neki rasist može upucati, tako da je ljudima toga pun kufer.”

Nikolovska je otkrila i kada će opet u doći u Hrvatsku. “Muž i sin su bili i prošlo ljeto u Hrvatskoj, a ja nisam četiri, pet godina. Svo troje smo trebali doći ovo lito, ali sad s ovom koronom i s ovim ne znam hoćemo li. Svekar i njegovi su iz Kukljice na Ugljanu, tako da oni odu svake godine”, kazala je Nikolovska za Radio Dalmaciju.

Podsjetite se jednog od najvećih hitova grupe Magazin iz ere Ljiljane Nikolovske:

.

Show

Preminuo je Špiro Guberina, volio je Šibenik i svoju ulogu škovacina Strikana

Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti, govorio je Guberina.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

Autor

U 88. godini života u Domu za starije i nemoćne u Klaićevoj preminuo je hrvatski kazališni, televizijski i filmski glumac Špiro Guberina. U javnosti će biti zapamćen kao karakterni komičar koji se proslavio ulogom škovacina Joze strikana u Velom mistu (1980.). No ne treba smetnuti s uma ni Špiru Špulu (Zlatna nit, 1976.), omiljenog televizijskog lika djetinjstva današnjih zrelih generacija.

Kao srednjoškolac nastupao u komedijama i operetama u Narodnom kazalištu u Šibeniku. 1970. godine je diplomirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. U stalnom angažmanu u zagrebačkom HNK-u bio je od 1958. do umirovljenja 1999.


Pamtit ćemo ga i po ulogama u djelima Ranka Marinkovića, Ivan Brešana i Marina Držića. Iz televizijskog opusa izvajamo njegovog Divca iz Raosovih Prosjaka i Sinova, Očenašeka iz Majerova Dnevnika Očenašeka… Dobitnik je Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo 2011. U nastavku izdvajamo neke od izjava voljenog glumca.

O ulogama redikula

Da, te likove poznajem u dušu, a Marinković, on ih je pisao! Ivica i ja odigrali smo puno Marinkovićevih likova, a ja nekih 14 njegovih likova. U “Kiklopu”, s kojim smo gostovali po svijetu, a režirao ga je Spajić, glumio sam Krelu, mali lik koji laje na žarulju i uvijek pobere aplauz. To mi je baš odgovaralo − da nemam puno teksta, a idem na turneje i lajem na žarulju. Onda sam to počeo raditi bilo gdje − Marinković mi je to dopustio, na taj sam način protestirao; što god tko kaže, a meni ne odgovara, počnem zavijati. (Slobodna Dalmacija, 2012.)

O gubitku majke

Dosta rano sam izgubio mamu. Imao sam dvanaest godina. To je bio taj, mislim… Sigurno je čovjek malo hendikepiran kod rano izgubi mamu. A inače imam dvije sestre, starije, koje su udate. To sam opazio da sam bio dosta zatvoren, da sam teško sklapao poznanstva. A sada sam dosta brbljiv. Ne znam kako vama djelujem, ali meni se čini da sam postao razgovorljiviji, iako i sada teže sklapam nova poznanstva. (Plavi vjesnik, 1968)

O navodnoj govornoj mani

Ja nisam nikad mucao, nego samo imam, kako mi Dalmatinci kažemo “lijenu artikulaciju” , malo sam govorio “na refule”, kako se kaže. Kao mlad sam htio ići u spikere, ali im s tom mojom “artikulacijom” nisam baš odgovarao, eventualno kao sportski komentator. Ja sam se svojim govorom znao zaletiti, a nas su na Akademiji učili da budemo razumljivi, tako da sam se duplo više trudio prilikom učenja uloga. Ne bih to nazvao govornom manom, jer ja mogu svaku riječ izgovoriti osim imena indijskog državnika Nehrua (Jawaharlal Nehru), kojeg ni dan danas ne mogu izgovoriti. Pa tako lijepo vi napišite kako ja nemam govornu manu, jer vi ste me sve razumjeli zar ne? (EZadar, 2008.)

O ulozi Strikana

Meni je još uvijek drago kad me u Zagrebu ili bilo gdje drugdje smetlari pozdravljaju kao da sam jedan od njih. (Dalmacija News, 2013.)

O ljubavi prema Šibeniku

Žao mi je što sam ga kasno upoznao, jer otišao sam na studij s 18 godina… Sad ćemo slaviti 60 godina mature. Donedavno smo bili 20 : 20, dvadeset živih, dvadeset mrtvih iz te generacije, muški razred, a onda je umro akademik Ante Vulin i sada oni gori vode 21:19. I to je bila moja sreća − što sam se rodio u Šibeniku − hvala Bogu i roditeljima. Sve više to znam cijeniti, sve mi je dolje lijepo i drago, zafrkancija, pa ta Jadrija, ćakule i mudrovanja… (Slobodna Dalmacija, 2012.)

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP