Prati nas

Mozaik

Migracije

Može li i treba li Hrvatska postati ‘starački dom’ za bogate europske umirovljenike?

Neki ekonomisti misle da povratak umirovljenih gastarbajtera i doseljavanje europskih umirovljenika, prvenstveno njemačkih, prilika za takozvanu silver-ekonomiju.

Moje Vrijeme

Objavljeno

|

foto: Free-Photos/Pixabay

Svaki četvrti stanovnik Njemačke ima migrantsko porijeklo. 415.000 građana ove države korijene ima u Hrvatskoj. Nesumnjivo, oni su obogatili njemačko društvo, no što je sa zemljama iz kojih dolaze? Pitanje je to koje je postavio Deutsche Welle u priči iz Hrvatske pod nazivom “Jurić: Njemačka treba obešteti Hrvatsku zbog isisavanja radne snage”.

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku (DZS), Hrvatska je u 2018. godini imala negativan migracijski saldo od -13.486; odselilo se 39.515 osoba, a doselilo se njih 26.029. Najviše doseljenih je iz BiH (7.932) dok je iz EU-a došlo znatno manje osoba (2.242).


Dr. Tado Jurić s Odsjeka za demografiju i hrvatsko iseljeništvo Hrvatskog katoličkog sveučilišta u razgovoru za Deutsche Welle upozorava da valja razlikovati povratnike od doseljenika koji pretežno u Hrvatsku dolaze kao radna snaga. Trend dolaska radnika bi se, kaže, mogao promijeniti, jer je Njemačka „otvorila” svoje tržište rada državljanima BiH pa im je Hrvatska sve manje zanimljiva.

Hrvati stoje najlošije

„S druge strane, ono što je važno naglasiti je da povratnici, dakle hrvatski državljani koji se vraćaju iz EU-a u domovinu, su po svim našim spoznajama mahom hrvatski umirovljenici iz Njemačke i Austrije tzv. gastarbajteri koji sada odlaze u mirovinu. Ne radi se ni o kakvom povratku recentnih iseljenika, nego o umirovljeničkoj migraciji. Njemačka nam uzima mlade a vraća stare“, kaže Jurić i upozorava da se podaci hrvatskih i njemačkih institucija bitno razlikuju. I sami smo uvjerili kako su hrvatske službene brojke optimističnije od njemačkih.

„Njemački podaci (BAMF) jasno pokazuju da Hrvati u usporedbi s ostalim ‘useljeničkim nacijama’ u Njemačkoj stoje nažalost najlošije. Ono što je zabrinjavajuće je da Hrvati postotno uz Bugare imaju najviši stupanj iseljavanja od svih članica u EU-a”, navodi naš sugovornik pa kaže da Hrvatska, među EU članicama, ima najlošiji omjer povratka i novog doseljavanja u Njemačku, tzv. demografsku bilancu.

Migracije nisu slučajne

Prije nekoliko dana DZS je objavio nešto povoljniji migracijski saldo za 2019. godinu (-2.422) pri čemu se vidi povećavanje doseljavanja iz BiH, Srbije, Makedonije, Kosova, Albanije pa čak i Ukrajine, ali i 3,5 više doseljenika iz Azije u odnosu na 2018.

Jurić kaže da je to posljedica ukidanja kvota i selekcijskih kriterija za zapošljavanje stranih radnika u uvjetima nestanka trećine radne populacije u samo jednom desetljeću. „Hrvatska tako danas ima veće useljavanje strane radne snage nego Njemačka. Naime, kada se u Njemačku godišnje doseli pola milijuna radnika, to je u postocima manje nego kad se u Hrvatsku doseli 40.000 koliko je došlo tijekom 2019. god. HUP je (prije koronakrize) za 2020. predložio useljavanje čak 81.600 radnika jer se plaše da će zbog otvaranja austrijskog tržišta biti još teže zadržati domaće radnike, ali i strane sezonce”, kaže Jurić.

U takvi omjerima, navodi, postavljaju se pitanja cijene rade, cijene integracije (koja je veća kada se radi o radnicima iz neeuropskog kulturnog kruga) i identitetskog koncepta naroda. Jurić tako navodi da migracije nisu interesno neutralne i da nisu rezultat slučaja.

Bez dijaspore nema obnove hrvatskog društva

„Supstitucija stanovništva je svakako najgora stvar za svaki malobrojni narod. Naime, stanovništvo koje u jednom prostoru nestaje počinje se popunjavati nekim novim stanovništvom, htjeli mi to ili ne”, analizira Jurić pa dodaje da je pandemija novog koronavirusa pokazala važnost koncepta nacionalne države koja strateške odluke donosi unutar svojih granica. „Da bi se Hrvatska razvijala, ona se mora oslanjati na svoje ukupno stanovništvo, kako u zemlji tako i izvan nje. Bez dijaspore i recentnih iseljenika neće biti moguća obnova hrvatskog društva. Hrvatska bi stoga umjesto koncepta useljavanja inozemne radne snage trebala razmisliti o privlačenju iseljenih državljana Hrvatske“, navodi Jurić.

Neki ekonomisti pak misle da povratak umirovljenih gastarbajtera i doseljavanje europskih umirovljenika, prvenstveno njemačkih, prilika za takozvanu silver-ekonomiju. „ Sve je više onih koji situaciju promatraju kroz tezu da Njemačka Hrvatsku pretvara u svoju vikendicu u mirnodopskim prilikama i svoj štit u slučaju pokretanja masovnih ilegalnih migracija iz Azije i Afrike. Može li se raditi i o tome da se Hrvatsku pretvara u svojevrsni „starački dom Europe” je svakako teza o kojoj treba razmisliti i u pozitivnom ali i u negativnom svjetlu”, odgovara Jurić.

Političari su zadovoljni

Navodi da EU nedvojbeno isušuje periferiju te da velik dio bogatstva prelazi iz siromašnijih u bogatije države: „Kako to kod nas izgleda, vidi se po činjenici da je Hrvatska „darovala” Njemačkoj svoj cijeli državni proračun, više od 18 milijardi eura. Naime, po svakom punoljetnom građaninu koji napusti zemlju, Hrvatska gubi između 50 i 150 tisuća eura, ovisno radi li se o kvalificiranom ili visoko kvalificiranom radniku. Dakle, Hrvatska je već dala EU-u više sredstava nego što je dobila odobrenog kredita u svrhu borbe protiv koronakrize.”

Zato ovaj znanstvenik podržava tezu povjesničara Ive Banca da političkim elitama odgovara iseljavanje mladih. Oni koji su htjeli promjene, navodi Jurić, promijenili su državu. Političarima zato, smatra, iseljavanje pogoduje. Oni koji su bili najsposobniji pokrenuti promjene odlaze, a smanjuje se i broj nezaposlenih. „Ako ta teza stoji, onda bi to bilo u najmanju ruku poražavajuće za hrvatsko društvo, jer bi današnja Hrvatska zapravo bila u istoj situaciji kao ondašnja Jugoslavija. Jer i jedna i druga nisu učinili puno da se iseljavanje spriječi. Čini se da je političarima na ‘ovim prostorima’ uvijek odgovaralo ‘otvoriti zemlju’ i pustiti nezaposlene i nezadovoljne da naprosto odu. Takva mjera kupuje socijalni mir u zemlji i smanjuje rizik unutarnjih političkih promjena zbog odlaska nezadovoljnih.”

Može li se što učiniti?

Sva ova pitanja, kaže Jurić, treba nametnuti na razini EU-a, što je Hrvatska propustila učiniti za svog predsjedanja: „Njemačka je preuzela predsjedanje EU-om i propuštena se prilika može nadoknaditi, u tom smislu potrebno je upozoriti Njemačku da će isušivanje periferije EU-a u konačnici doći i do jezgre EU-a, tj. pustinja koja se stvara na periferiji će zagrliti i Njemačku ubrzo.”

Jurić tako, kao konkretne potencijalne mjere, navodi i zajednički zdravstveni i mirovinski sustav na razini EU-a i promjenu paradigme prema kojoj su političke stranke u Hrvatskoj glavni spremnici moći, umjesto institucija. Upozorava i da su stranke glavni generator korupcije i klijentelizma, koji su dokazani pokretači iseljavanja iz zemlje. Smatra da je nužno stvaranje novih elita koje su obrazovane izvan okova „komunističko-rođačko-ortačkog okvira, a koje neće biti kompradori i raditi za tuđe interese”.

Za hrvatsku demografiju, tvrdi naš sugovornik, blagotvorno bi bilo okretanje paradigme srama prema kojoj bi se povratnici smatrali neuspješnima, ali i financijske povlastice za udane žene koje se odluče na rađanje više djece u smislu otpuštanja kredita. „ Svaka žena koja sklopi brak treba imati pravo na zajam od 30.000 eura, čiji se iznos otplate smanjuje za trećinu rodi li dvoje djece, odnosno zajam ne mora vratiti rodi li troje djece i više. Izračunali smo da je Hrvatska mogla svakom djetetu rođenom od 2000. godine nadalje darovati 100.000 kuna. Jer toliko je novca dano za brodogradnju, a ona je na kraju propala”, navodi za DW.

I na kraju, dodaje, Njemačka bi trebala pomoći državama iz koje crpi radnu snagu. „Prema službenim brojkama iz Hrvatske je u zadnjih 10 godina iselila svaka četvrta medicinska sestra – i to u Njemačku. Kako se prijedlog ‘naplaćivanja’ odštete od Njemačke pokazao nerealnim, alternativna mogućnost je da Njemačka financira Hrvatskoj barem obrazovnu infrastrukturu od koje ima toliku korist za svoju zemlju – konkretno, gradnju novih škola i centara izvrsnosti u kojima se školuju deficitarna zanimanja uz uvjet da dio kadra ostaje u Hrvatskoj“, zaključuje Tado Jurić za Deutsche Welle.

.

Show

U 78. godini umro je Mustafa Nadarević, govorio je da je ljubav neobjašnjiva

Nadarević je bio jedan od najcjenjenijih glumaca s ovih prostora, a jednako je uspješan bio i u kazalištu i na filmu.

Silvija Novak

Objavljeno

|

Jedna od najvećih zvijezda jugoslavenske kinematografije, glumac Mustafa Nadarević, preminuo je u 77. godini nakon duge i teške bolesti. Tužnu vijest je za Radio Sarajevo potvrdio njegov prijatelj, također glumac Moamer Kasumović.

Mustafa Nadarević rođen je u Banja Luci 1943. godine. Živio je i radio u mnogim gradovima bivše Jugoslavije, no najveći dio života proveo je u Zagrebu gdje je i započeo glumačku karijeru u Zagrebačkom kazalištu mladih, da bi nekoliko godina kasnije postao članom Drame Hrvatskog narodnog kazališta.


O prvoj ulozi i imenu Mustafa

U prvom razredu osnovne škole u Zagrebu, učiteljica mi je stavila trešnje na uši i bio sam Crvenkapica zato što me htjela prezentirati u razredu. Vi živite u Sarajevu i Mustafa je normalno ime. U Zagrebu je to abnormalno ime. Djeca su vikala ‘Musta otvori usta’. Došao sam baki kući plakati i onda je zamolila učiteljicu da ne piše više Mustafa nego Mujica. Nakon dva tri dana, djeca su vikala Mujica Gujica. (Novi list, 2018.)

O radnim navikama

Ja sam vrlo kasno počeo, negdje sa 36 godina, kad sam dobio kćerku, onda sam se uozbiljio. Imao sam jedan veliki problem, u meni jeste Balkan. I taj Balkan ima jednu prekrasnu krilaticu – lako ćemo. Nema lako, teško ćemo. U 36. godini sam počeo ozbiljno raditi, do tada sam bio zaljubljen u svoju ženu, dijete, svijet oko mene. Posao se mora krvavo odraditi da bi bio dobar. (Novi list, 2018.)

O ljubavi

Ljubav svake vrste, prema knjizi, prema prirodi, prema listu, prema životinji, prema čovjeku… Ljubav nije seks. Ljubav je jedna velika pažnja, nježnost, drugarstvo – neki titraj – nešto neobjašnjivo. A ovo drugo je da bi drugi došli iza nas. (N1, 2018.)

O ženskoj ljepoti

Svakom čovjeku je draže ispred sebe imati osobu iz čijih očiju isijava ljepota. I ženama je ljepše gledati nekog mladog dečka nego ćelavog starog jarca s brčićima. Obožavam žene koje nisu umjetne, danas svaka može dobro izgledati uz pomoć plastične kirurgije i šminke. Volim prirodnu ljepotu. (Globus, 2010.)

Je li za vrijeme Tita bilo bolje?

Apsolutno. Prije svega, bilo nas je dvadeset milijuna. Svaki film gledalo je nekoliko milijuna ljudi. Sad smo rascjepkani na pet, šest, četiri, sedam, osam i ne znam koliko milijuna. U Titovo vrijeme živjelo se drugačije. Školovanje je bilo besplatno, mogao si studirati što si želio, imao si socijalno osiguranje, neku socijalnu državu. Danas toga nema. (CDM.me, 2017.)

O teškoj bolesti

Svim rizičnim skupinama, pogotovo pušačima, mogu poručiti da ne budu primitivni kao ja, da se plaše doktora. Meni je doktor još kao malom djetetu bio ‘jao’, od zubara nadalje, sve je bilo strašno. Dobro je da se ide na vrijeme na preglede, jer onda je izlječivost vrlo blizu. (MojeVrijeme.hr, 2020.)

U svojoj bogatoj karijeri ostvario je mnogo zapaženih uloga poput Bogdana u “Hvarkinji”, Pometa u “Dundi Maroju” i Miletića u “Ostavci”, no mnogi će ga ponajviše pamtiti kao nenadmašnog Leona Glembaja u Vrdoljakovoj ekranizaciji Krležinog klasika “Gospoda Glembajevi”.

Osim toga, glumio je i u filmovima “Kuduz”, “Gluvi barut”, “Praznik u Sarajevu”, “Puška za uspavljivanje”, “Ničija zemlja”, „”Gori vatra”, “Nafaka” i mnogim drugima. Publiku ispred malih ekrana oduševio je ulogom Izeta Fazlinovića u seriji “Lud, zbunjen normalan” koja je snimana od 2007. do 2016. godine.

Nadarević se okušao i kao kazališni redatelj te je 1992. godine u Gavelli režirao “Let iznad kukavičjeg gnijezda”, a nakon toga i “Balkanskog špijuna”, “Zabune” i Hasanaginicu”.

Nastavi čitati

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP