Prati nas

Mozaik

druženje

Kako ovih blagdana, koroni unatoč, biti sa starijim članovima svoje obitelji

Druženje sa starijim i kronično bolesnim članovima obitelji u vrijeme epidemije nikako se ne preporučuje. No kako se bliže blagdani, to mnogima teško pada. Ipak, rješenja postoje.

Objavljeno

|

foto: Chad Madden/Unsplash

Drugi val epidemije novog koronavirusa (ili je to samo žešći nastavak prvog vala) udario je svom silinom i sve europske zemlje bilježe rekordne dnevne brojke novozaraženih.

No, bez obzira što epidemija nije niti blizu kraja, a virus odnosi sve više života, brojni ljudi osjećaju zamor čitavom situacijom, pogotovo s obzirom da se bliže blagdani.


Obitelji se žele okupiti. Neki članove svoje najuže obitelji, pogotovo one starije, nisu vidjeli od proljeća. Ljudi se žele družiti s najmilijima, no koliko je to u trenutnoj situaciji sigurno i je li uopće moguće?

Razgovarali smo s nekim našim sugrađanima koji su nam opisali kako su prevladali stroge protuepidemijske mjere i ipak bili zajedno – ili “zajedno” – koronavirusu unatoč.

“Djeca su nam došla u posjet, ali bili smo na otvorenom”

Gordana i Vjekoslav su bračni par umirovljenika iz Zagreba, no nakon potresa su otišli na vikendicu u Daruvar i otada su tamo. Zbog pandemije, svoje kćeri i unuke nisu vidjeli već mjesecima, no redovito se čuju i vide preko pametnih telefona. Ipak, prošlog vikenda djeca su ih posjetila iz jednog vrlo važnog razloga: kći im je donijela cjepivo protiv gripe koje im je poslao njihov liječnik. Tako je dogovoreno jer je jednostavnije i sigurnije cjepivo donijeti njima kako bi se mogli cijepiti u ambulanti u Daruvaru, nego da oni samo zbog toga dolaze u Zagreb. To je ujedno bila i prilika za kratko druženje uz poštovanje svih epidemioloških mjera.

“Kad su djeca došla, bilo je lijepo i toplo vrijeme tako da smo čitavo vrijeme bili u dvorištu. Nismo se grlili i ljubili iako se mjesecima nismo vidjeli, ali preživjet ćemo. Izdržali smo do sad, pa ćemo još malo”, kaže gospođa Gordana.

“Djeca su bila kod nas par sati i čitavo smo se vrijeme družili u dvorištu, na otvorenom, gdje smo i objedovali. Malo udaljeni jedni od drugih, ali što se može. Ja sam onkološki, a moj muž plućni bolesnik i za nas bi moglo biti teško ako pokupimo virus”, kaže Gordan.

“Dok smo razgovarali, držali smo se podalje i nosili maske koje smo skinuli tek za vrijeme ručka. No i tada, mi smo sjedili na jednoj, a djeca na drugoj strani stola. Tako je – kako je, no ima i gorih stvari. I ovo će proći”, optimistična je gospođa Gordana.

“Testirali smo se i tek tada je baka došla k nama”

“Moja mama živi sama u selu pokraj Novog Marofa”, kaže Suzana iz Zagreba. “Kad je epidemije krenula, prorijedili smo posjete, kasnije ih i posve izbacili, no tijekom ljeta ipak smo nakratko otišli do Marofa. Mama je dobrog zdravlja, no ipak starije je dobi i virus bi za nju mogao biti opasan.”

Suzana priznaje da ju je neugodno iznenadilo koliko dugo sve ovo traje i da je mislila da će do zime sve biti gotovo. No kako sada stvari stoje, virus će nas gnjaviti čitavu ovu, ali i dobar dio sljedeće godine. Otkako joj je umro muž, Suzanina majka blagdane provodi kod kćeri u Zagrebu, no ove bi godine to moglo biti dovedeno u pitanje. Ipak, pomoć je stigla u vidu testova na koronavirus.

“Muž je morao na poslovno putovanje pa se zato testirao, a ja sam imala neku virozu pa me na testiranje poslala moja doktorica. Oba testa vratila su se negativna. Što se djece tiče, stariji sin je zbog zaražene učiteljice završio u izolaciji i prešao na online nastavu, a mlađi je ionako bio doma jer ja radim od kuće. U jednom smo trenutku ustanovili da su djeca već dva tjedna doma pa sigurno nemaju virus, a ja i muž smo na testu bili negativni. Dakle, sigurno smo svi zdravi. Tada smo odlučili da odemo po moju mamu i da ona bude s nama u narednom razdoblju”, kaže Suzana i dodaje kako je u kući nakon bakinog dolaska zavladao poseban režim.

“Pazimo se i inače, a sad kad je moja mama s nama, još i više. Ja sam s djecom kod kuće, a muž radi no uvijek nosi masku i poštuje sve mjere. Čak i da je mama ostala u Marofu, morala bi ponekad izaći u nabavku tako da ni tamo ne bi bila posve sigurna od virusa. No sada smo ipak zajedno, zajedno se pazimo i čekamo da sve to prođe”, kaže Suzana.

“Družimo se pomoću suvremene tehnologije”

Kristinina priča je ponešto drugačija. Ona i njezin svoje roditelje nisu posjetili od proljeća, a tako misle i nastaviti. No bez obzira na to, redovito se druže.

“I moji i suprugovi roditelji dosta dobro se služe internetom. Imaju nove tablete i čujemo se i vidimo svaki dan. Prije par dana smo počeli i večerati zajedno: svako u svojoj kuhinji, a vidimo se preko tableta koji je na stolu. Nije to ni slično druženju uživo, ali je puno bolje nego ništa. Zapravo imamo sreće što nas je sve ovo zateklo u vrijeme kad je dostupna tehnologija. Pa što bi da smo u 19. stoljeću?” kaže Kristina.

Što o druženju u doba epidemije COVID-19 misle stručnjaci?

“Iako je to vrlo žalosno, nasigurnije je ostati kod kuće i nikuda ne putovati dok se pandemija ne stiša. Ostati kod kuće doista je najbolji način za zaštititi sebei druge”, kaže doktorica Sadiya Kihan s Odsjeka za preventivnu medicinu i epidemiologiju Medicinske škole Feinberg sa Sveučilišta Northwestern.

No ako ipak odlučite drugačije, doktorica Khan ima nekoliko savjeta.

“Ako bilo koji član obitelji ima bilo koji simptom koji bi se mogao povezati s COVID-19, taj svakako ne bi trebao putovati, izlaziti iz kuće, niti se s ikime družiti. U slučaju takvih simptoma, treba kontaktirati liječnika i, ako je moguće, testirati se na koronavirus. Također, valja obratiti pozornost na rasprostranjenost zaraze kako u mjestu iz kojega se putuje, tako i u mjestu na koje se putuje”, kaže doktorica Khan.

“Naročito je važno obratiti pozornost hoćemo li na nekom putovanju ili druženju susresti ljude koji su posebno ugroženi. Dakle, starije osobe ili osobe s određenim kroničnim bolestima za koje bi susret s virusom SARS-Cov2 mogao biti naročito opasan”, kaže doktorica Khan i dodaje kako je kod ovog virusa naročito problematično što ga mogu prenijeti i osobe koje nemaju simptoma pa, prema tome, niti ne znaju da su zaražene.

Također, smatra doktorica Khan, nije loša ideja testirati sve članove obitelji koji se spremaju na put ukoliko će te osobe biti u kontaktu s nekim iz ugrožene skupine, premda negativan test nipošto ne smije biti razlog da se ponašamo kao da virusa nema i ne nosimo maske i ne držimo distancu tijekom druženja sa starijima ili kronično bolesnima.

“U svakom trenutku moramo biti svjesni da na taj način štitimo svoje voljene. Moramo sami sebi reći: ‘Ovo radim da zaštitim one koje volim i nikako im ne želim donijeti virus'”, kaže doktorica Khan.  

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP