Prati nas

Nema predaje

nasilje nad ženama

‘Samo kad popije bude nasilan. A zbog korone je izgubio posao pa je ljut’

Zbog pandemije koronavirusa povećao se broj slučajeva obiteljskog i nasilja nad ženama.

Silvija Novak

Objavljeno

|

foto: TRAPHITHO/Unsplash

Gospođa, nazovimo ju Marija (podaci poznati redakciji), ima 62 godine i trenutno živi sa svojom kćerkom i njezinom obitelji u Zagrebu. Iako uživa u društvu kćeri i dvoje unuka, radije bi da nije morala doći. Naime, Marija je iz okolice Daruvara i prije par tjedana je, opet, morala pobjeći od kuće zbog muža zlostavljača.

“Ma samo kad popije bude nasilan”, kaže gospođa Marija. “A zbog korone je izgubio posao pa je ljut.“”


Mariju nasilje prati od početka braka. U početku se radilo o verbalnom nasilju koje je ubrzo preraslo u fizičko. “Sjećam se kad me prvi put ošamario. Djeca su bila mala. On se vratio pripit kući, a ja sam ga pitala gdje je dosad. To ga je jako razljutilo. S vremenom sam prestala pitati gdje je i što radi, no svejedno sam dobijala batine.”

Marija nikad nije radila u smislu da je bila zaposlena, no posla je uvijek bilo jer se brinula o velikom imanju s vrtom, oranicom i domaćim životinjama. Nikad nije imala svoju plaću već je novac uvijek morala tražiti od muža.

“Ponekad bi dao, ponekad ne. Uglavnom bi mi rekao što da kupim i ja sam morala kupiti samo to. Bože sačuvaj da sam kupila još nešto. Jednom sam se zaposlila u trgovini u našem mjestu, ali to nije dugo trajalo. Dolazio bi mi na posao i bio neugodan pa sam morala dati otkaz”, govori nam Marija.

Na pitanje zašto nije otišla, samo sliježe ramenima. “A kamo? I još s dvoje male djece. Ponekad bi se znali skloniti kod susjede. Muž bi malo divljao, no kad bi se otrijeznio došao bi po nas. Uvijek bi se ispričavao i obećavao da će se promijeniti, ali to nije dugo trajalo. Tu u selu ima tih nekoliko prijatelja, svi dosta piju tako da ga to povuče. Ma nije on loš, ali kad popije…”, kaže Marija i spusti pogled.

Ne zna dokad će ostati kod kćeri. Iako je već više puta bježala od kuće, ova situacija sada je drugačija zbog epidemije radi koje je muž ostao bez posla. Boji se da će ga to dodatno gurnuti alkoholu.

“Ne znam. Tu ću ostati još neko vrijeme. Možda kasnije odem sinu u Njemačku. Ali najradije bih da se mogu vratiti kući. Fali mi moj vrt, moje životinje. Tko se sad o njima brine?”, pita se Marija kroz suze.

Gospođa Marija jedna je od mnogih žena koje se bore s obiteljskim nasiljem. Problem se tijekom pandemije dodatno pogoršao jer su mnogi nasilnici i žrtve tijekom zatvaranja ovog proljeća bili prisiljeni boraviti zajedno. Osim toga, pandemija je u mnoge obitelji donijela dodatne financijske probleme i stres se nagomilao. Zbog toga se povećao i broj žena koje su zatražile pomoć Autonomnog ženskog centra, kako nam je rekla njegova voditeljica Neva Tolle. No njihovi su kapaciteti, kaže, već sada skoro popunjeni.

Brojne članice Vijeća Europe izvijestile su o rekordnom porastu obiteljskog nasilja za vrijeme prvih zatvaranja ovog proljeća. Osim toga, nedavna studija koju je proveo UN Women otkrila je porast seksualnog zlostavljanja, uhođenja, sekstinga i drugih oblika online zlostavljanja, kazala je u povodu Međunarodnog dana protiv nasilja nad ženama, glavna tajnica Vijeća Europe Marija Pejčinović Burić i dodala:

“Jedan od naših najznačajnijih međunarodnih ugovora, Istanbulska konvencija, poziva na specifične mjere protiv takvog nasilja, poput 24-satnih telefonskih linija, pristupa skloništa žrtvama, mjerama zabrane i zaštite te brze policijske intervencije.”

U Hrvatskoj je tako dostupan Nacionalni pozivni centar za žrtve kaznenih djela i prekršaja u suradnji s Ministarstvom pravosuđa i uprave i Udrugom za podršku žrtvama i svjedocima koji se može nazvati 24 sata na dan, svih sedam dana u tjednu, uključujući vikende, praznike i blagdane. Broj telefona na koji se žrtve ili svjedoci nasilja mogu javiti mogu javiti je 116 006.

Za osiguranje telefonske linije zaposlit će se dodatnih pet pružatelja podrške žrtvama nasilja. Za nastavak rada telefonske linije 116 006 osigurana su sredstva od 1.798.127,00 kuna od kojih se 85 posto sredstava osigurana iz EU fonda dok je 15 posto osigurano iz državnog proračuna.

“Policijskim službenicima i zdravstvenim radnicima treba dati smjernice kako identificirati i pomoći žrtvama obiteljskog zlostavljanja, primjerice proaktivnim kontaktiranjem žena koje su već tražile pomoć”, kazala je Pejčinović Burić.

Ovaj prilog nastao je uz potporu Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija u okviru projekta “Nema predaje”

.

Život počinje s 50!

Mi smo medij zajednice. Razbijamo predrasude o starenju i starosti – živimo. Pratimo teme zdravlja, zdravstvene, obiteljske i mirovinske politike, politike, kulture, zabave, znanosti i životnog stila. Želimo vas ohrabriti, povezati i inspirirati kako biste zdravije i aktivnije uživali u životu. Poštujemo različitosti, promoviramo toleranciju i potičemo argumentiranu raspravu. Naš moto je: Živite brzo, umrite stari. Jako stari.

EPP